Možda je hrvatsko-bošnjački rat uvjetovala Rusija kao protuuslugu za dozvolu raspada Jugoslavije

Sovjetski savez je širio zonu vlastitog vojno-političkog, gospodarskog, kulturnog i sportskog utjecaja.
Jedna od zemalja (izvan Varšavskog pakta) u toj zoni je Jugoslavija. Crvena armije i je stvorila uvjete dolaska Tita na vlast oslobađanjem Beograda (Srbije, Makedonije), učešćem u borbama na Srijemskom frontu. Postratna Jugoslavija je pod zaštitom Sovjetskog saveza postala socijalistička (s komunistima-komunjarama na vlasti).
Sovjetski savez je bio stalna članica Vijeća sigurnosti, s pravom veta. Raspadom Sovjetskog saveza tu je ulogu preuzela Rusija.

Ako je Sovjetski savez/Rusija uvjetovala nesuprotstavljanje raspadu Jugoslavije (JNA generali su poslije prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj išli u Moskvu tražiti dozvolu za vojni udar) neprirodnim sukobom dvije napadnute strane u BiH (Hrvata, Bošnjaka), koji su bili izloženi srpskoj agresiji i genocidu onda je ICTY potvrdio tezu kako nije moguće pouzdano funkcioniranje međunarodnog suda za ratne zločine.

Sovjeti/Rusi su uvjetovali nastanak novih (i starih) država na teritoriju Jugoslavije (koja je nastala voljom Sovjeta, prethodno Britanaca, na teritoriju tih državica) međusobnim sukobom Hrvata i Bošnjaka čime bi otklonili mogućnost ujedinjavanja dvaju entiteta na osnovama stvaranja države na području nekadašnje NDH.
Svoj (preveliki) utjecaj Sovjeti/Rusi su mogli pretočiti u aktivnu politiku kontroliranja procesa na teritoriju na kojem su do tada (preko komunjara) imali apsolutnu moć.

Sigurnosne službe nisu dužne predočavati bilo kojem sudu okolnosti pojedinih radnji, čime je sud onesposobljen ispravno prosuđivati. To je greška suda, jer autoritet može postići samo ispravnim odlukama. Morali su odrediti doseg svog djelovanja (što u slučaju bosanskohercegovačke šestorke nisu uradili).
A sve što je van njihovog raspona razumijevanja prepustiti povijesnom sudu.

Sovjeti su već otprije uvjetovali slobodu Austrije (u kojoj su bile postrojbe Crvene armije) neutralnošću i zabranom ujedinjavanja s Njemačkom.

Vesna Pusić (generalica golog Q) devedesetih nije imala politiku, dok je Hrvatska krvarila.
Njena je politika bila popuštanje Srbima (odricanje od suvereniteta), pri čemu joj je bilo osigurano mjesto u takvom društvu (sveučilišne profesorice, lažne ili istinske). Mnogima u takvom društvu nije bilo osigurano nikakvo mjesto, do progon i/ili likvidacija. Pobunili su se robovi.
Vesna to nije sposobna shvatiti.
Namještena na sveučilišnu plaću, namještena u antihrvatske službe (riječ je o sovjetsko/rusko/srpskim obavještajnim službama). Savkin kadar ...
Sustavno je zadirala u prikriveni utjecaj vlastitog gospodara (sovjeta/rusa/srba) na događaje u Bosni i Hercegovini. Stalno potičući napetosti i razdor među Hrvatima (po pitanju BiH), kao i na odnose Bošnjaka i Hrvata (u BiH).
Njena stalna prisutnost s temom aktivnosti Hrvata i hrvatske vojske u BiH, bez namjere podsjetiti na agresiju koja je vršena s područja BiH ukazuje na rusko/srpskog agenta s lošim namjerama. Upravo su njeni gospodari prouzročili politiku koju ona osuđuje.
Hrvati i Bošnjaci su žrtve srpske agresije, žrtve ruskog ultimatuma za priznanje.
Ako Vesna Pusić (i slični) misle postizati političku karizmu takvim krvavo-zlobnim podmetanjima, vara se.
Njeno je vrijeme isteklo. (Hrvatska s 2 000 000 biračkih glasova mora preuzeti sudbinu u svoje ruke i zauvijek raščistiti s ostacima komunističko-jugoslavenskih režima.)

Nepravedna presuda suda u Haagu, uz sve nevine žrtve koje su obmanute, još jednom nam je pružila priliku protumačiti povijest u svjetlu spletki, podmetanja, ucjena, specijalnog rata i ukazala na nepouzdanost bilo kakvog suda za ratne zločine. To je za takve sudove još uvijek nedokučiva materija.

Narode, vrijeme je za narodnu vlast. Oslobođenu raznobojnih vragova. Vrijeme je za aktivniji odnos prema vlastitoj državi. Ne dozvolimo nenarodnim elementima da nam kroje sudbinu. Ne dozvolimo prokazanim antihrvatima rovarenje po temeljima hrvatske države.

(U spomen na generala, koji je svojom smrću potakao raspravu o rusko-srpskim agentima u hrvatskoj politici i utjecaju Rusije na politike malih država.)

Oznake: hrvatsko-bošnjački rat, zona utjecaja, Crvena armija, stalna članica Vijeća sigurnosti, veto, Priznanje, raspad Jugoslavije, sud za ratne zločine, doseg suda, Pucić Vesna, rusko-srpska agentica, podmetanja, obmana žrtava, spomen na generala

Razlozi bleiburškog pokolja (i uloga orjunaša/titoista)

Razlozi negiranja genocida i iskrivljavanja povijesti


Pravi razlog stradanja Hrvata na Bleiburgu (pokolj na bleiburškom polju) i Križnom putu je dogovor velikih o poratnom osnivanju nove svjetske organizacije Ujedinjenih naroda i pravnog ustroja te organizacije.
Priznavanje prava na državu mogu podnijeti samo društvene skupine (narodi ...), ne pojedinci.

Sovjeti (rusi) su pripremajući se za širenje svoje zone utjecaja (uz pristanak i suradnju britanaca) naložili pokolj Hrvata, a izvršitelji su bili titovi partizani.
Strašnim pokoljem (i iseljavanjem) Hrvatska je obezglavljena i nije bila sposobna zahtijevati državna prava (proistekla iz raspada AU monarhije i prethodnog povlačenja osmanlijskoga carstva), s dobrim izgledima za tvorevinu koju smo upamtili u povijesti kao Državu SHS (koja je postojala jedan mjesec dana).

Svi koji se držite antifašizma i partizana, kao doprinosa državnom pravu (i razvoju) Hrvatske, znajte da je taj doprinos razorniji od osmanlijske okupacije i prodora Huna ...
Zato su vaši očevi uporno negirali genocid nad Hrvatima (čekajući protok vremena), zbog toga vi uporno negirate genocid nad Hrvatima (čekajući protok vremena), zbog toga će vaša djeca negirati genocid nad Hrvatima (i oni će čekati protok vremena). Negirati ćete genocid nad Hrvatima dok god postoji mogućnost povratka državnog prava nad teritorijima koji su trebali postati samostalna država 1918. godine (ili prije).

Politika pomirbe nikad nije bila moguća, to je politika zamagljivanja (političkih) odnosa (u korist Hrvatske štete).
Nije moguće dozvoljavati državne privilegije onima koji su Hrvate i Hrvatsku sakatili.

SDP, HNS i titoističko-orjunaška udbaško komunistička svita zbog nedjela koje su počinili protiv države i naroda nisu prikladni za mirenje ...
Povijest ih je osudila (na vječno prokletstvo).

Oznake: razlog stradanja Hrvata kod Bleiburga, križni put, UN, pravni okviri priznavanja država, društvene skupine, sovjeti, zona utjecaja, nalog za pokolj, izvršitelji, titovi partizani, pokolj, Država SHS, antifašizam i partizani, uorno negiranje genocida, protok vremena, gubitak državnog prava, politika pomirbe je nemoguća, nedjela protiv države i naroda