22

petak

svibanj

2020

Ustaše nisu imale sinova



Ustaški pokret je bio konspirativan, malobrojan i odgovor na velikosrpsku agresiju, srpsku okupaciju i osobnu diktaturu kralja Aleksandra.

Sudbina je htjela pa su ustaški prvaci iznijeli cjelovit nacionalni okvir (koji je odgovarao nacionalnoj, suverenoj republikanskoj, demokratskoj državi), koji je u složenim međunarodnim odnosima bio tek neostvarena težnja.Podmetanjem teza ustaštva i ustašizacije suprotstavljaju se cjelovitom rješenju hrvatskog pitanja, suprotstavljaju se demokratizaciji, nacionalnoj državi i volji naroda.)
U kovitlacu svjetskog ratnog previranja uspostava NDH je više zasluga neprijatelja nego prijatelja Hrvata.

Kraj rata je doveo do ponovne okupacije Hrvatske (jednom okupirane 1918.g.). Ustaše su isčezle (revolucionarna organizacija - hrvatski revolucionarci - nisu dvojili o sudbini u novoj (okupacijskoj) Jugoslaviji).

Nikakva osveta, već strah od narodne volje za vlastitom državom (s razlogom poistovjećenom s NDH) koja bi se mogla iskazati u novim međunarodno pravnim uvjetima (osnivanje nove svjetske organizacije UN, koja je temeljila priznavanje novih država na volji naroda), razlozi su masovnog pokolja na Bleiburškom polju i Križnim putevima (na kojim su marširali neprijatelji nove Jugoslavije, a ne krivci).

Preživjeli, zastrašeni i obespravljeni neviđenim terorom mogli su samo promatrati uzdizanje Jugoslavije kao narodne volje (kojeg naroda?), pa i kroz učestvovanje u osnivanju UN-a.
Oni koji su isporučili Hrvatsku, Zemun, Boku, ... Jugoslaviji i Srbima, a Hrvate na masovne likvidacije, izgone i ropstvo nemaju razloga očekivati ruku pomirenja. Možda tek njihovi sinovi - ako su prošli katarzu.

Malobrojne ustaše su većim dijelom emigrirali, dio je likvidiran bez suda. U Hrvatskoj nema ustaške djece.

Dakle, politika pomirbe ustaških i partizanskih sinova je tuđmanova podvala hrvatskom narodu čije posljedice sada trpimo podnošenjem nedemokratske, nenarodne, nestručne, nepoštene ne nacionalne, nerepublikanske vlasti.


Politika pomirbe se odnosila na komunistički totalitarni i zločinački aparat, a ne na mirenje ustaških i partizanskih nepomirljivih gledišta.

U Hrvatskoj su likvidacijama, raseljavanjem i progonom uništavani svi koji su bili za samostalnu Hrvatsku, a protiv bilo kakve Jugoslavije. Netko je taj teror provodio. U duhu pomirbe, treba ga imenovati. (Orjunaši, komunjare, izdajice.)

Brane granice Velike Srbije, sputavajući svaku pomisao da su Jugoslavije okupatorske i osvajačke tvorevine koje su onda a i sada otimale Hrvatskoj.
Partizanski sinovi (sinovi orjune) mire se sami sa sobom. Jer ih nitko prije nije pomirio sa sudbinom.
Sudbinom izdajica.

Pustimo hdz neka ugine. Iskažimo svoju (narodnu) volju, sposobnost za vlastitom državom dostojnom življenja.

Ili ili (ili hdzsdp, ili narodna država)



Oznake: ustaše, sinovi, partizani, demokracija, republika, narodna volja, UN, Bleiburg, križni put, neviđeni teror, politika pomirbe, obrana granica Velike Srbije, sudbina izdajica

08

petak

svibanj

2020

Kome smeta Za Dom spremni?



Za Dom spremni - Pro patria parati
Za Dom spreman - Pro patria paratus


Pro patria (parati/paratus) je široko raširena latinska izreka.
Mnogi narodi i organizacije, političke stranke, umjetnici, ... koriste latinsku izreku u izvornom ili prevedenom obliku.

Ako je Za Dom(ovinu) spremni prijevod latinske izreke iz Ciceronova djela De officiis (Cicero, De officiis [O dužnostima], c84, 1. knjiga: O moralnom dobru): „…Inventi autem multi sunt, qui non modo pecuniam, sed etiam vitam profundere PRO PATRIA PARATI essent, idem gloriae iacturam ne minimam quidem facere vellent, ne re publica quidem postulante…“,

u prijevodu

S druge strane, mnogi koji su bili ZA DOMOVINU (DOM) SPREMNI dati ne samo svoj novac, nego i svoje živote, sad se ne bi složili ni oko najmanje žrtve osobne slave čak iako to traže interesi njihove zemlje….
https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/pro-patria-parati-marko-tulije-ciceron-ustasa/

zašto je u Hrvatskoj ta izreka sporna?

Korijeni (izreke i osporavanja) leže u civilizacijskom određivanju onog tko se koristi izrekom.

Zapadna civilizacija (zapadna kultura) temelji se na tradicijama

grčko-rimske kulture;
kršćanstvu, prvenstveno zapadnog tipa;
pred-kršćanskim kulturama i tradicijama, obično vezanim uz keltske, germanske narode;
renesansi.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Zapadna_kultura



Ne smeta Srbe hrvatsko korištenje Za Dom spremni, njih smeta hrvatska pripadnost zapadnoj civilizaciji.
Ne smeta Srbe hrvatska pripadnost zapadnoj civilizaciji, smeta Ruse.

Naredbu za likvidacije naroda na Bleiburgu, Križnim putevima je izdala moskovska vlast kako narod ne bi potraživao državu u povijesnim granicama (jer je katastarski većina BiH bila hrvatska).
Da je 1945.g. hrvatski narod organizirano tražio u UN-u pravo na državu (po novom međunarodnopravnom principu kako samo narod može tražiti državu) Hrvatska bi bila priznata sa Zemunom, BiH, Bokom Kotorskom, obalom do Bara.
Krvoproliće koje su napravili zbog širenja ruskog utjecaja i pomicanja granica, sustavnog zatiranja hrvatsva i hrvatskih pravica produžili su kvazinacionalnim buđenjem 1991.g., a nastavljaju i danas (organizirani i orkestrirani), osokoljeni teškim epidemijskim stanjem u USA, koja je jedina braniteljica istočne civilizacijske granice.


Točka.

(Vlast i oporbu strpati u stočne vagone i poslati na istočni front, neka ližu stražnjicu gospodaru.)


Područja Europe koja pripadaju zapadnoj civilizaciji, prema Samuelu Huntigtonu

Oznake: za dom spremni, latinska izreka, pro patria parati, zapadna civilizacija, tradicije., Bleibur, križni put, narod, UN, Drava, Zemun, Bih, Boka Kotorska, kvazinacionalno buđenje, katastar

17

ponedjeljak

veljača

2020

I njemu ćemo * mater, vratit će se Valter



Demokracija je društveno uređenje koje teži raspršivanju političke moći, nakon čega se izjašnjavanjem članova društva odlučuje zbrajanjem glasova.

Dugotrajno ponavljanje teze o fikus predsjedniku, osobi koja nema ovlasti je podrivanje demokracije.
U demokraciji nitko nema ovlasti. Demokratskim donošenjem odluka (zbrajanjem glasova) ovlast se prenosi na izvršitelja odluke.
U demokraciji nitko nije izabran da bi donosio odluke.

Ovo je vulgarna lekcija kUščeviću, pLenkoviću, mArkićki, cjelokupnom orjunaško-partijskom zboru, hdzu, idsu, pUpavcu, hnsu, bEljaku i srbijanskoj političkoj eliti.

Nikome ne dajem glas niti ovlast donošenja odluka, već samo pravo demokratski donešene odluke provesti.


Ustoličenje papka miLanovića sadrži dobrotu jer je (s)maknuta ona (kojoj ni ime nisam upamtio ... nešto grr nešto ki-ki). (S)maknuti ćemo i njega.

Dakle, zaista je zločesto umjesto pokretanja demokracije, opetovano napominjati kako predsjednik nema ovlasti (u demokraciji ih nema nitko). Predsjednica nije potakla niti jednu demokratsku rasprava i tražila od nadležnih provedbu demokratske odluke (prvo bijelo, zds, Hrvatska do Drine, manji porez, veće porodiljne naknade, demografska obnova i revitalizacija sela, revitalizacija agrara, smanjenje narkomanske ovisnosti, zdraviji i duži život, misija osvajanja Marsa (na Marsu ima p*čke), ...).

Hrvatska je seljačka i pripada seljacima.
Socijalističke mirovine nisu ukinute, socijalističko obrazovanje nije ukinuto, socijalističko raspolaganje ljudima nije ukinuto.

Rusi su bili 1699. u Srijemskim Karlovcima na mirovnim pregovorima (Južna Hrvatska podijeljena na dva dijela Dalmazia Veneta, Dalmazia Turca (danas Hercegovina)).
...
Rusi su bili kao jamac za RepublikuSrpsku i na potpisivanju Daytonskog sporazuma koji je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995.

Rusi su 300-400 godina suučesnici svih međunarodnih sporazuma vezanih za područje jugoistoka Europe. U tom su razdoblju dobili prigodu za tiTove vladavine provesti genocid širih razmjera kako bi postavili vlastite marionete (danas znani kao titoisti, orjunaši, antifašisti, petokolonaši, izdajice, bandićevci, sdpeovci, hnsovci, ideesovci, pUpavac, ...).
Pokolj na Bleiburgu i Križnim putevima je naredio sTaljin, proveo tiTo i komunjarska ergele zločinaca.

Nikad nitko nije postavio pitanje (koje sam zaboravio): Otkud toliki je*ivjetri?
Sustavno su 80-ak godina promovirali (selektirali) partizansko-antihrvatsku kamarilu, koju demokracijom ne možemo poraziti jer njih demokracija ne obvezuje.
Eto, tu je sva hdzsdpidssdsshns grupirana.

Nemaju ovlasti, pa vam ne mogu ništa promjeniti, a ako želite da oni nešto promjene nikako to neće uraditi na vašu korist.

Znate onu? Vratit će se Valter. I njemu ćemo * mater!

(Ovaj s*ronja miLanović će dobiti porciju koju je trebao dobiti njegov djed. Uvećano za kamate. Građanski rat je stanje duha, krv je jeftinija od vode.)

Johann Peter Krafft - The Siege of Szigetvár


Oznake: demokracija, demokratske odluke, fikus predsjednik, vulgarna lekcija, provođenje demokratskih odluka, pokretanje demokracije, seljačka Hrvatska, rusi, 300 godina, Bleiburg, križni put, partizansko-antiHrvatska

26

četvrtak

svibanj

2016

Katarza hrvatskog društva



Socijalizam/komunizam je devastirao hrvatsko društvo.
Zagovornici i sljedbenici tih ideja (nakon međusobnih krvavih obračuna) postali su poznatiji kao titoisti.
Protivili su se hrvatskoj neovisnosti, u nerasvijetljenim povijesnim okolnostima organizirali i izveli pokolj na Bleiburgu i Križnom putu, Hrvatsku okovali hipotekom ratnih zločina, Hrvatsku podredili Jugoslaviji, Hrvate podredili Srbima i Jugoslavenima, Hrvatsku usmjerili na tešku industriju, brisali katolički i prozapadni identitet Hrvatske, iseljavali Hrvate, dodijelili (kao da se njih pitalo) konstitutivnost Srbima na teritorijima na kojim nikad nisu bili konstitutivni (što je kasnije dovelo do agresije na Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Kosovo), opremali (srbiziranu) JNA (što je kasnije dovelo do agresije na Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Kosovo), proizvodili siromaštvo (pričama o pravednosti), proizvodili inflacijom i hiperinflacijom nesposobnost društva odgovoriti na (nove) izazove, proizvodili radničku klasu koja nije brinula o svojim portrebama već je svoje živote ugrađivala u (fiktivni) socijalistički koncept kolektivnosti, ...

Hrvatska je (pri razlazu s neostvarivim socijalizmom/komunizmom), zbog prevelike socijalističke ostavštine (stotine tisuća socijalističkih umirovljenika, koji su ujedno i zdravstveni osiguranici) propustila provesti katarzu hrvatskog društva.
Politikom pomirbe (u ratnim okolnostima) zamaglila je stvarne razloge sloma i ratnog razlaza Jugoslavije.
Vrlo složeni uvjeti nastanka Republike Hrvatske doveli su do politike jedinstva (u ratu) koja je kasnije izrodila novom katastrofom. (Hrvatska politika jugounitarista suprotstavljena politici hrvatskog državnog prava stvarala je okvire za ispuštanje BiH iz hrvatskog integracijskog procesa ...)
Potplaćeni (i protunarodni) elementi su sustavno zaštićeni (u pripravi Hrvatsku iznova baciti u ralje velikosrpske-rusko-britanske regionalne zajednice)(nekad održavane u okvirima jugoslavija).

Da je hrvatsko društvo bilo prisiljeno proći katarzu (suočavanja sa zabludama socijalizma/jugoslavija), takvi elementi bi ostali bez političke zaštite, na vjetrometini povijesne osude (za zločine i izdajstvo).
Bez katarze, država je poludiktatura, osuđena na sektaške borbe za vlast, nedemokratska i neprepoznatljiva, bez mogućnosti stvarati okvire napretka društva i pojedinca.
Hrvatska bez katarze (suočavanja s posljedicama socijalizma i jugoslavenstva) nema budućnosti ...
Katarza se odnosi i na sve pripadnike društva koji koriste socijalističke stečevine (mirovine, stručne spreme, radna mjesta, uloge u društvu (kvaziliderske uloge svojstvene članovima partije i njihovim simpatizerima, koji nas truju svojim djelovanjem zastrašivanja i stvaranja nereda ...).





Oznake: socijalizam, komunizam, hrvatsko društvo, titoisti, hrvatska neovisnost, Bleiburg, križni put, teška industrija, katolički i prozapadni identitet, agresija, siromaštvo, inflacija i hiperinflacija, kolektivnost, socijalistički umirovljenici, jugounitaristi, društvena katarza, kvaziliderska uloga partijaša i simpatizera

15

nedjelja

svibanj

2016

Razlozi bleiburškog pokolja (i uloga orjunaša/titoista)



Razlozi negiranja genocida i iskrivljavanja povijesti


Pravi razlog stradanja Hrvata na Bleiburgu (pokolj na bleiburškom polju) i Križnom putu je dogovor velikih o poratnom osnivanju nove svjetske organizacije Ujedinjenih naroda i pravnog ustroja te organizacije.
Priznavanje prava na državu mogu podnijeti samo društvene skupine (narodi ...), ne pojedinci.




Sovjeti (rusi) su pripremajući se za širenje svoje zone utjecaja (uz pristanak i suradnju britanaca) naložili pokolj Hrvata, a izvršitelji su bili titovi partizani.
Strašnim pokoljem (i iseljavanjem) Hrvatska je obezglavljena i nije bila sposobna zahtijevati državna prava (proistekla iz raspada AU monarhije i prethodnog povlačenja osmanlijskoga carstva), s dobrim izgledima za tvorevinu koju smo upamtili u povijesti kao Državu SHS (koja je postojala jedan mjesec dana).

Svi koji se držite antifašizma i partizana, kao doprinosa državnom pravu (i razvoju) Hrvatske, znajte da je taj doprinos razorniji od osmanlijske okupacije i prodora Huna ...
Zato su vaši očevi uporno negirali genocid nad Hrvatima (čekajući protok vremena), zbog toga vi uporno negirate genocid nad Hrvatima (čekajući protok vremena), zbog toga će vaša djeca negirati genocid nad Hrvatima (i oni će čekati protok vremena). Negirati ćete genocid nad Hrvatima dok god postoji mogućnost povratka državnog prava nad teritorijima koji su trebali postati samostalna država 1918. godine (ili prije).

Politika pomirbe nikad nije bila moguća, to je politika zamagljivanja (političkih) odnosa (u korist Hrvatske štete).
Nije moguće dozvoljavati državne privilegije onima koji su Hrvate i Hrvatsku sakatili.

SDP, HNS i titoističko-orjunaška udbaško komunistička svita zbog nedjela koje su počinili protiv države i naroda nisu prikladni za mirenje ...
Povijest ih je osudila (na vječno prokletstvo).


Oznake: razlog stradanja Hrvata kod Bleiburga, križni put, UN, pravni okviri priznavanja država, društvene skupine, sovjeti, zona utjecaja, nalog za pokolj, izvršitelji, titovi partizani, pokolj, Država SHS, antifašizam i partizani, uorno negiranje genocida, protok vremena, gubitak državnog prava, politika pomirbe je nemoguća, nedjela protiv države i naroda

30

subota

travanj

2016

Ustaški grijeh


U susret Danu pobjede


Gospođa Kolinda Grabar Kitarović se izgubila na (širokom i dugotrajnom) prostoru hrvatske žrtve.
Bleiburg, Križni put (na kojem je jedna od postaja bio i Jasenovac), sustavni progon i ubojstva Hrvata su revidirali povijesnu krivnju tog naroda.
Državopravna teorija (teorija međunarodnog prava) ukazuje na neodrživ položaj Hrvata.

Navesti ću enciklopedijsko viđenje pojma međunarodnog prava i nastaviti logički slijed (proistekao iz tih spoznaja).



Međunarodno pravo (naziva se još i međunarodno javno pravo, kako bi se napravila razlika u odnosu na međunarodno privatno pravo) je sustav pravnih pravila koja uređuju odnose između subjekata međunarodnog prava.

Izvori međunarodnog prava

Polazeći od članka 38. stavka 1. Statuta Međunarodnog suda, izvori međunarodnog prava su sljedeći:

međunarodni ugovori, odnosno međunarodne konvencije bilo opće ili posebne, koja ustanovljuju pravila, izrijekom priznata od država u sporu;
međunarodni običaji kao dokaz opće prakse, prihvaćene kao pravo
opća načela prava priznata od civiliziranih naroda
kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje pravnih pravila - sudske rješidbe te učenja pravnih stručnjaka različitih naroda

Subjekti međunarodnog prava

Subjekti međunarodnog prava su subjekti kojima međunarodno pravo priznaje prava i dužnosti, i koji djeluju po odredbama međunarodnog prava te su podvrgnuti međunarodnom pravnom poretku.

Subjekti međunarodnog prava, u prvom redu, su države, koje su redovni subjekti međunarodnog prava. Drugi subjekti su sekundarni, izvedeni, pa čak i fiktivni subjekti međunarodnog prava.

Drugi važni subjekti međunarodnog prava, koji su se naročito razvili nakon II. svjetskog rata, su međunarodne organizacije.

Također, u određenim slučajevima subjektima mogu biti i ustanici i oslobodilački pokreti koji su priznati od stranke međunarodne zajednice kao zaraćene strane.

Postoji i cijeli niz područja s posebnim položajem, kako u povijesti tako i danas. Danas je najpoznatiji takav subjekt Sveta Stolica.

Čovjek pojedinac u pravilu nije subjekt međunarodnog prava. Međutim, u određenim slučajevima, a naročito u novije vrijeme, međunarodno pravo daje određeni subjektivitet pojedincu. Primjeri za to su pravila međunarodnog prava koja se izravno obraćaju pojedincu te mu daju prava ili mu nalažu obveze, a primjeri za to su kažnjavanje piratstva, kršenje blokade, pravo pripadnika manjina da podnose peticije, te pravo pojedinca da izađe sa svojim zahtjevima pred organe međunarodnog pravosuđa.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91unarodno_pravo


Hrvatska je osporavanjem legitimnosti "prisajedinjenja" (srpske okupacije pučem) 1918.g. ozbiljno narušila opstanak tvorevine južnih slavena pod srpskim opankom. Uspostavom NDH taj je proces poništen (ali pred dijelom međunarodne zajednice, koja je u tom trenutku bila u svjetskom ratu). Ustrajnost na političkom pravu ponukao je pobjednike (onaj dio međunarodne zajednice koji se nije slagao s uspostavom hrvatske države) na iskorištavanje (prividnog) položaja Hrvatske države u ratnom sukobu za osporavanje postojanja iste. (Mogli su fašističku Italiju pripojiti Libiji (pa bi Gaddafi rušio revolucijom Giorgio Napolitano-a), ali nisu ...).
Pripremajući novu međunarodnu organizaciju (Ujedinjene narode), koristeći teoriju međunarodnog prava, sovjeti su preko svojih krvoloka (titovih komunista i partizana) odlučili hrvatsku organizacijski onesposobiti u potraživanju svojih državotvornih prava (te naložili pokolj i progon poznat kao bleiburška tragedija).

Podjednako danas, padom ruskih diktatura (Iraq, Sirija, ...), Rusi su odlučili zadržati (Siriju) jednu državu po američkim standardima te su ratnim pokoljem (300000 mrtvih) progonom i iseljavanjanjem odlučili "demokratskim" izborima zadržati Assada ...
Tito je tek 1946.g. (neutralizacijom državotvornih Hrvata) uspostavio socijalizam i vlast partije ...

Komunisti, partizani, Tito i njegovi sljedbenici (danas titoisti) nisu stvarali drukčiji svijet. Stvarali su krvave zločine (kao srpsko-ruska poslušna (Hrvatima krvoločna) paščad). Osporavali Hrvatima pravo na postojeće državo pravo ... Kolinda sramotno odbija naučiti hrvatsku povijest i prekinuti zasipanje Hrvata povijesnim krivokletstvom.

Hrvati smo, graničari stari (mi volimo crven bijeli plavi ... i nismo antifašisti koji su pobijedili). Mi smo ratovali za priznavanje hrvatskog državnog prava a ne za fašizam ili antifašizam.







Oznake: KGK, prostor hrvatske žrtve, Bleibur, križni put, Jasenovac, sustavni progon, državopravna teorija, subjekti međunarodnog prava, prisajedinjenje, uspostava NDH, međunarodna zajednica, UN, osporavanje hrvatskog državnog prava, nametanje jugoslavije, povijesno krivokletstvo