Kome smeta Za Dom spremni?

Za Dom spremni - Pro patria parati
Za Dom spreman - Pro patria paratus


Pro patria (parati/paratus) je široko raširena latinska izreka.
Mnogi narodi i organizacije, političke stranke, umjetnici, ... koriste latinsku izreku u izvornom ili prevedenom obliku.

Ako je Za Dom(ovinu) spremni prijevod latinske izreke iz Ciceronova djela De officiis (Cicero, De officiis [O dužnostima], c84, 1. knjiga: O moralnom dobru): „…Inventi autem multi sunt, qui non modo pecuniam, sed etiam vitam profundere PRO PATRIA PARATI essent, idem gloriae iacturam ne minimam quidem facere vellent, ne re publica quidem postulante…“,

u prijevodu

S druge strane, mnogi koji su bili ZA DOMOVINU (DOM) SPREMNI dati ne samo svoj novac, nego i svoje živote, sad se ne bi složili ni oko najmanje žrtve osobne slave čak iako to traže interesi njihove zemlje….
https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/pro-patria-parati-marko-tulije-ciceron-ustasa/
zašto je u Hrvatskoj ta izreka sporna?

Korijeni (izreke i osporavanja) leže u civilizacijskom određivanju onog tko se koristi izrekom.

Zapadna civilizacija (zapadna kultura) temelji se na tradicijama

grčko-rimske kulture;
kršćanstvu, prvenstveno zapadnog tipa;
pred-kršćanskim kulturama i tradicijama, obično vezanim uz keltske, germanske narode;
renesansi.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Zapadna_kultura

Ne smeta Srbe hrvatsko korištenje Za Dom spremni, njih smeta hrvatska pripadnost zapadnoj civilizaciji.
Ne smeta Srbe hrvatska pripadnost zapadnoj civilizaciji, smeta Ruse.

Naredbu za likvidacije naroda na Bleiburgu, Križnim putevima je izdala moskovska vlast kako narod ne bi potraživao državu u povijesnim granicama (jer je katastarski većina BiH bila hrvatska).
Da je 1945.g. hrvatski narod organizirano tražio u UN-u pravo na državu (po novom međunarodnopravnom principu kako samo narod može tražiti državu) Hrvatska bi bila priznata sa Zemunom, BiH, Bokom Kotorskom, obalom do Bara.
Krvoproliće koje su napravili zbog širenja ruskog utjecaja i pomicanja granica, sustavnog zatiranja hrvatsva i hrvatskih pravica produžili su kvazinacionalnim buđenjem 1991.g., a nastavljaju i danas (organizirani i orkestrirani), osokoljeni teškim epidemijskim stanjem u USA, koja je jedina braniteljica istočne civilizacijske granice.


Točka.

(Vlast i oporbu strpati u stočne vagone i poslati na istočni front, neka ližu stražnjicu gospodaru.)


Područja Europe koja pripadaju zapadnoj civilizaciji, prema Samuelu Huntigtonu

Oznake: za dom spremni, latinska izreka, pro patria parati, zapadna civilizacija, tradicije., Bleibur, križni put, narod, UN, Drava, Zemun, Bih, Boka Kotorska, kvazinacionalno buđenje, katastar

Logična nalogičnost jugoslavenskog antifašizma

Svakodnevno se bespotrebno prepiremo o temeljima države (temelji države ne postoje jer bi time negirali volju onih koji državu čine državom, naroda).
Nekad kneževine, kraljevine, carevine, današnja republika proizlazi iz volje naroda (koji može volju mijenjati) a ne iz temelja (koje netko pokušava nametnuti kao ishodište današnje države).

Dvojakost (volja naroda je u temeljima) tvrdnje o nepostojanju temelja, dokazana tvrdnjom o volji naroda kao temelju, negirajući takozvani antifašistički temelj složenošću dopušta pojedincima tvrdnje o antifašističkim temeljima (oni koji su cio život na pijonirskim, omladinskim/skojevskim, partijskim seansama učili kako je antifašizam temelj ne mogu razlučiti volju naroda od partijske indoktrinacije) potakli su me na drugo poimanje antifašističke borbe.

Izvorno, fašizam je italijanska tvorevina, iako je Italija granična država nikada jugo-antifašisti nisu prozivali i osuđivali fašizam (talijanski). Ratni ekspanzionizam talijanskog fašizma nisu osuđivali, niti sudjelovali u zaustavljanju ratnog osvajanja italijanskih fašista.

Komunistička partija, malobrojna i ilegalna, u dostupnim dokumentima njemačko-talijansku ratnu ekspanziju nacizma i fašizma nije osuđivala već podržavala borbu nacističke njemačke protiv zapadnih imperijalno-kapitalističkih snaga (V. Britanije).
Napadom Njemačke na SSSR, ilegalno-malobrojna partija nespremna i neorganizirana proglašava fašizam-nacizam neprijateljem (naroda)(iako je i taj čin proveden u ilegalnosti).

Proglašavanja partije su upotpunjena pobjedom partije nad fašizmom (dolaskom Crvene armije), iako nitko nije dokumentirao učešće (ilegalnog i terorističkog djelovanja komunističke partije) u ratnim naporima antifašističke koalicije.
Štoviše, teroristički akti usmjereni na dozvoljene odmazde nad civilnim stanovništvom izazvale su stradanje nedužnog civilnog stanovništva koje nije bilo po volji komunističkoj partiji. Provodili su revoluciju u ratu (što je po ženevskim konvencijama ratni zločin). Iako Drugi svjetski rat nije započeo zbog fašizma ili antifašizma, već zbog britanskog monopola, a partija se sama hvalila kako je provodila i provela revoluciju u tom ratu, poslije rata (sovjetski dominion) se služila sintagmom antifašizam.

Ostaje dvojbeno tko danas koristi fašizam i antifašizam u političkom prostoru, a upitno je i tko antifašizam drži temeljima države (kakvu imamo danas).

Hrvatska državnost i država postoje u kontinuitetu (osobina civiliziranog i organiziranog naroda). Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (jedna u nizu) je nastala 1868.g., plod je političkih nastojanja jednog naroda koji je okrunio svoja htijenja pobjedom bana Jelačića nad Mađarima (1848.g.). Pozdrav Za dom spremni, umrijeti! je pozdrav banove vojske. Prvo bijelo polje na hrvatskom grbu (iako povijest geba seže dublje u povijest) je službeno iz razdoblja Trojedne Kraljevine.
Zatiranje državne povijesti (nametanjem antifašističkih temelja ili protu tvrdnjama o temeljima u Domovinskom ratu) ima zadaću povijesno izbrisati ulogu i htijenja bana Jelačića (objedinjavanje hrvatskih zemalja, uključujući Bosnu i Hercegovinu).

Danas nas pokušavaju uvjeriti kako je Hrvatska nastala 1945.g. ili 1991.g., iako je Hrvatska nastala davno prije (ustaša, partizana, udbaša, partijaša, jugoslavija i besplatnog školovanja).
Hrvatska je na razmeđi civilizacija, predziđe kršćanstva, država s bogatom poviješću bez vlastite povijesti, žrtva vanjske i unutarnje agresije. Raspeta.

Oznake: temelji države, antifašizam, domovinski rat, volja naroda, Fašizam, italija, kp, ilegana, malobrojna, ban Jelačić, Trojedna kraljevina, Bih, hrvatsko ujedinjenje, povijest, agresija

Ja sam vaš predsjednik (glasali vi za mene ili ne)

Demokracija je oblik društva, a ne oblik vlasti. Vladavina proizlazi iz oblika društva.

Ustavno, u RH je demokracija uz vladavinu naroda.


Poruka iz BiH, dno dna, o prisili vlasti nije zamjećena.

Izjava o obliku vlasti koja ne proizlazi iz volje naroda, birača kojim se obraća kako nisu glasali za njega slikovito ukazuje zašto je u BiH uspostavljen međunarodni protektorat.

Bio ti u predsjedništvu ili ne, ja svejedno nisam glasovao za tebe.

Oznake: demokracija, predsjednik, izbori, RH, Bih, &

Hrvatsko bošnjačka sloga, srpske agresije, međunarodni sud za ratne zločine

BiH je doživjela: napad na Republiku Hrvatsku s vlastitog teritorija (JNA, Srbi). napad na nesrbe u Hrvatskoj s vlastitog teritorija, napad na Hrvate u BiH (JNA, Srbi), napad na muslimane u BiH (JNA, Srbi).

JNA i Srbi, jer je JNA bila srbizirana, držali su monopol na oružje i diplomatske aktivnosti (diplomacija je bila srbizirana).

Odnos JNA-srpskih snaga i ostalih je bio nesrazmjeran (u korist JNA-Srba).


Jedini način obrane protiv srpske agresije je bio povećanje oružja u BiH. To je izvedeno hrvatsko-bošnjačkim sukobom i prisustvom vojske Republike Hrvatske na teritoriju BiH.
Međusobni sukob hrvatskih i bošnjačkih snaga, iako je izglasana rezolucija UN o zabrani izvoza oružja u zemlje bivše Jugoslavije (uvezana diplomacija kojoj je pogodovala srbizirana jugoslavenska diplomacija),pridonio je naoružavanju nesrpskih snaga, a ulazak vojske Republike Hrvatske u modernoj strategiji obrane prevagnuo slomu srpske agresije.

Ako su ostvareni ciljevi uspostave vojne ravnoteže, deblokada Bihaća i Sarajeva, zašto je dvojben hrvatsko-muslimanski sukob?
Osuda ICTY-a je samo pridonijela novim raspravama o položaju nesrba u Jugoslavijama, o stoljetnoj srpskoj agresiji, o stoljetnoj diplomatskoj podršci toj agresiji. Iznova nas je podsjetila na našu stoljetnu nespremnost odlučivati o vlastitoj sudbini gradnjom (a ne rastakanjem) vlastite države. Vojska, diplomacija, ...

Iznova dobivamo/koristimo prigodu (interes šire javnosti) ukazati na beznadnost koja je prisilila dvije slabije, napadnute strane na međusobni sukob kako bi se spasili brutalne i krvave srpske agresije.
Podjednako je ukazao na nesposobnost međunarodnog prava ovladati materijom (što je dugo bio razlog nepostojanja stalnog suda za ratne zločine), do prikrivati međunarodnu diplomatsku uvezanost koja proizvodi ratne agresije i ratne zločine.

Podsjetila nas na stoljetnu nemirnu granicu civilizacija i geostrateških sukoba za prevlast.

Centralni događaj je stoljetna srpska agresija. (Sud je morao otkloniti interes od uloge međunarodne diplomacije u srpskim agresijama.)

Oznake: Bih, agresija, srbizirana Jugoslavija, srbizirana JNA, srbizirana diplomacija, uvezana diplomacija, relnost ratišta BiH, ciljevi obrane, srpska stoljetna agresija, nesposobnost međunarodnog suda, prikrivanje zločina diplomacije

Sto godina samoće

Hrvatska (politika) je sto godina na iskušenju.
Austro-Ugarska monarhija je stvorila generacije Hrvata koje se nisu sposobne politički organizirati. Raspad te monarhije je zatekao hrvatsku političku scenu nespremnu civilizirano preuzeti vlast na teritorijima koji su u sklopu Austo-Ugarske pripadali Hrvatskoj.
(Podijeljena) Politika kao sredstvo interesnog udruživanja nije ispunjavala niti osnovne zadaće. Doba raspada AU monarhije je obilježavao završetak formiranja većine nacionalnih država u Europi.
Hrvatski političari podijeljeni na jugoslavenske (u koje spadaju i Radić i Starčević - riječ je o integralnom jugoslavenstvu) i hrvatske (frankovaci koji su bili politička manjina) nisu 1918.g. bili na potrebnoj razini razumijevanja i sposobnosti djelovanja. U tom košmaru (političke slabosti) niža razina društvenog organiziranja je okupljenost na religioznoj osnovi. Tako je narod (uočavajući podijeljenost i jalovost političara) pribjegao crkvi.
Kako je katolička crkva opća (nenacionalna), Hrvatska je spašavajući Sloveniju, umjesto osamostaljenja u priznatim granicama kraljevine (Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) kojoj je teritorijalne okvire osigurao ban Jelačić (uključujući okupiranu BiH pod osmanlijama; koja je nakon 1878.g. potpala pod Austro-Ugarsku protekciju, iako teritorijalno u sastavu Turske do 1908.g. i mladoturske revolucije, kada AU proglašava aneksiju BiH) pristala na Državu SHS. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Dekret_o_aneksiji_Bosne_i_Hercegovine)

Posljedice čina aneksije BiH su nastavak užurbanih priprema za svjetski rat. Završetak rata se poklopio s raspadom AU, blijedog pokušaja (odlazak frankovca Horvata u Beč) ishodovati samostalnost Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, te pripojenje BiH toj državi (Hrvatskoj) kod mladog (posljednjeg) austrijskog cara i kralja Trojedne kraljevine Karla I. Austrijskog (Karla IV Ugarskog) koji u vrijeme raspada carstva nije imao sluha za taj zahtijev.

Politička elita (potplaćena i smotana), s narodom okrenutim crkvi (koja nije homogeno nacionalna), Hrvatska je pristala na Državu SHS spašavajući Sloveniju potpunog austrijskog pripojenja, koja je u trajanju od mjesec dana bezuvjetno pristala na Kraljevinu SHS sa srpskom kraljevskom kućom Karađorđevića (prisajedinjenje, ujedinjenje).
Ono što 1918.g. nisu znali (osamostaliti se u granicama priznatog kraljevstva), 1992.g. politički nasljednici nisu mogli birati. Razorene i rastočene državnost, suverenitet i međunarodno priznate granice trebalo je iz pozicije obezvrijeđenog naroda spašavati novom (dokazano učinkovitom) pozicijom teritorijalnog i ostalih ustupaka za spašavanje.
Hrvatska se morala odreći BiH (ban Jelačić, turska Hrvatska, okupacija BiH 1878.g. koju vode hrvatski generali, aneksija kupovinom BiH 1908.g.) i nastaviti stvaranje nove nacije (Muslimana, Bošnjaka) kako bi spasila i muslimane i Hrvate novo-nove jugoslavensko-srpske države.

Utjecaj Rusije (nakon raspada SSSRa) u UN-u, pravo veta, ruska podrška srpskoj agresiji i diplomacija (u nemogućim uvjetima) stvorila je umjetni sukob Bošnjaka i Hrvata, koji su na terenu provodili kadrovi JNA (i s muslimanske i s hrvatske strane)(pri tom ne mislim na optuženog Petkovića, već na Blaškića, Rajića i slične). Brutalnost ruskog ultimatuma, biranja većeg ili još većeg zla, stvorio je okvire sukoba koji je najdrastičnije osuđen u Haagu, u procesima koje je vodio ICTY.
Nerazumijevanje položaja i stvarnog vremena događaja (muslimani su izveli prve napade na Hrvate zbog osvojenog oružja JNA), prisljenost Hrvata stvarati ratno sposobne muslimane (koji su se pokazali nespremni u zaustavljanju srpsko-jna agresije na Hrvatsku s teritorija i preko teritorija BiH) u ograničenom sukobu (stvarajući uvjete za muslimansko samoodređenje u nacionalnom smislu, iako je riječ o Hrvatima muslimanske vjeroispovijesti).
Hrvati su katolički, još jednom (ovaj put prisiljeni), braći muslimanima pomogli stvarati njihovu državu, našim novcima, našim oružjem. I preuzeti krivnju za sva ratna zbivanja u BiH. U tom se očituje ruska brutalnost.
Ograničeni sukob (na koji su ultimatumom pristali i Bošnjaci i Hrvati) koji su započeli bošnjaci, Hrvati izgubili dio teritorija i imali više raseljenih (koji se nikad nisu vratili na svoja ognjišta), Hrvati su osuđeni za udruženi zločinački pothvat, čime je velikosrpsko-rusko-jugoslavensko-pravoslavni-britansko zaposjedanje Bosne i Hercegovine genocidom i agresijom skoro abolirano. Iako nije.

Abolicija agresije na BiH nije provedena zbog nepravednosti suda ICTY, koji će biti tema kritika još dugo, jer nema države koja nije zainteresirana za takvo tijelo i takav način djelovanja. Dvojili ili ne o takvom sudu, pokazalo se da zadnja presuda (u žalbenom postupku šestorici bosanskohercegovačkih optuženika) upućuje na potpunu nekompetenciju i nerazumijevanje tog ili sličnog suda.

Jednom će se objaviti povjerljivi dokumenti o uvjetima i okolnostima raspada Jugoslavije, agresije, sukoba i svih strana koje su sudjelovale u tim procesima. Sud je donio odluku na temelju (krivih) selektivnih i nepotpunih dokumenata i svjedočenja. Sebi na štetu.


Vrijeme je za stvarno nacionalno ujedinjenje, istinsko zbližavanje s Bošnjacima, borbu za zajedničku istinu, borbu protiv ubijanja BiH. Borba za Hrvatsku i BiH.
Borba za dobro svih koji žive na teritoriju Hrvatske, BiH. Borba protiv ruskog (krvavog) utjecaja, naročito preko utjecaja velikosrba koji se nadaju stoljetnom širenju razaranjem nesrpskih država.

"pobijedimo neznanje, znanje nas ionako s lakoćom porazi"

Oznake: Bih, AU, Trojedna kraljevina, politička organiziranost, nacionalne države, integralno jugoslavenstvo, samostalna država, ruskii utjecaj, velikosrbi, hrvatsko-bošnjački zukob, veće ili još večće zlo, okupacija, aneksija, raspad AU, Držabva SHS, Kraljevina SHS, JNA kadrovi, terenski operativci, kontrolirani sukob, abolicija, nepravednost međunarodnog suda, pouzdanost stalnog suda za ratne zločine, selektivni dokumenti i svjedoci

Tri stupa vlasti (srama)

Polemike o ratnoj dokumentaciji poprimaju oblik popratnoga značenja. Dokumenti svjedoče, ali interpretacija postojanja dokumenata svjedoči dodatno.


Hrvatska (ZNG, HV, HD, HOS) i BiH - HZHB (HVO) su vodile obrambeni, pravedni rat, rat protiv agresije.
Obrambeni rat ne znači i rat protiv agresije, pravedni rat ne znači i rat protiv agresije. Rat protiv agresije označava borbu protiv nekoga tko je namjeravao ratom trajno osvojiti teritorij koji mu ne pripada.
Sva dokumentacija koja se odnosi na takav rat ne može biti instrument optužbi za ratne zločine po osnovi zločinačkog udruživanja.
Sagledavanjem naravi tog rata (što u dokumentima ne piše izravno), mogu se koristiti dokumenti koji djelomično (ne ukazuju na bitnu odrednicu, narav rata) svjedoče o tom ratu.

Složenost rata (federalni ustroj koji je bio naklonjen srpstvu) i vremenski različiti početci rata u republikama doveo je do konfuznog stanja (ignorancije Bošnjaka, agresivnosti Srba i grozničave obrambene reakcije Hrvata u BiH) agresije na RH s teritorija BiH.
Zanemarivanje vlasti (ma tko danas predstavljao vlast BiH) o agresiji na RH s područja BiH i u ratnom i u poratnom vremenu stvara zabludu te iste vlasti kako ima instrumente progona na osnovu političkih dogovora (međunarodna zajednica, RH, entiteti u BiH) s uvriježenom tvrdnjom o potrebi procesuiranbja ratnih zločina.
Niste vi sposobni shvatiti da je agresivni rat (zabranjen) ratni zločin i jedino su zločinački organizirani oni koji su vodili takav rat.
Relativiziranje žrtve i agresora je politika a ne kažnjavanje ratnih zločina.
RH je dužna problem predstaviti Ujedinjenim Narodima, pozvati se na već donešenu rezoluciju kojom se BiH i Srbija proglašavaju nesposobnim procesuirati ratne zločine. Istom rezolucijom se uspostavlja privremenei sud (ICTY) koji Republiku Hrvatsku stavlja u drugi kontekst (jer je predlagala i glasovala (podupirala) osnivanje tog suda).
Vremena (zlouporabe pravosuđa) se nisu promjenila. Državni sudovi RS i RBiH nisu sposobni objektivno (bez politiziranja) sagledati probleme ratnih zločina.
To treba iznova javno obznaniti, i poduzeti pravne korajke u okviru institucija međunarodne zajednice.
Popuštati državama koje žele pristupiti u EU bez dostignuća pravnih standarada (Hrvatska je morala isporučiti nedužne generale kako bi pokazala taj standard) i dozvoliti članstvo u EU na (opet) hrvatsku štetu (progon hrvatskih generala i branitelja) jasno ukazuje na položaj Hrvatske.

Vrijeme je za hrvatsku revoluciju (smjenu i progon svih politikanata, plenkovića, šeksa, granića, bandića, jandrokovića, pusićke, milanovića, cijelog sdpa, cijelog hnsa, idsa, manolića, pola hrta, hvaca, ministara i ministarki, policije, pravosuđa, ustavnog i vrhovnog suda, uhljeba, partijskih vojnika, ...).

Hrvatska je dužna izvršiti smjenu sva tri stupa vlasti (izvršnu, zakonodavnu i sudbenu vlast).

Vinkovci (??), ratni zločin (dokumentiran slikom)

Oznake: ratna dokumentacija, svjedočenje, dodatno svjedočanstvo, RH, HZHB, obrambeni rat, pravedni rat, rat protiv agresije, agresivni rat, zloćinačko udruživanje, složenost rata, ratišta, procesuiranje ratnih zločina, rezolucija Una, ICTY, prostupi EU, pravni standard, RS, Bih, tri stupa vlasti, hrvatska revolucija

Ministarstvo ružnih i glupih poslova

Dayton-ski sporazum je mirovni sporazum koji je osigurao mir u BiH, ali i u Hrvatskoj.
Jamac tog mira je bila Hrvatska Vojska (HV) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO).
Uništili su vojsku (HV, HVO) i postavili ćelavu, glupu budalu da pametuje o Bosni i Hercegovini.

Ministarstvo (ludosti).

USS Nimitz

Oznake: ministar, Daytonski sporazum, mir, Bih, Hrvatska, zdravstvo, jamstvo, HV, HVO, uništiti vojsku, ćelav, glup, budala, pametovanje