Šestorka

Sudski proces za hercegbosansku šestorku se primakao kraju.
Dugoročnost i složenost procesa, iako je sve razvidno, prisilila je većinu na neupućenost.
Završni sud je očitovanje sudskog vijeća u drugostepenom postupku protiv šestorice dužnosnika Herceg-Bosne i HVo-a.

Optužnica se temelji na Udruženom zločinačkom pothvatu (UZP).

U obrazloženju optužnice i dokaznom postupku tužilaštvo je ustrajavalo na zločinačkom udruživanju osnivanjem Herceg-Bosne (HB) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Legalnost korištenja Udruženog zločinačkog pothvata, koji nije definiran u statutu privremenog suda ICTY, je pravno pitanje.
Činjenično stanje je pitanje većeg značaja od pravnog.

Sukob Armije BiH i HVO u optužnici nije činjenično naveden. Značenje Herceg-Bosne i Hrvatskog vijeća obrane nije činjenično naveden. Odnosi proistekli iz činjeničnog stanja nisu ispravno navedeni.

Herceg-Bosna je osnovana prije izbijanja hrvatsko-bošnjačkog sukoba, prije međunarodnog priznanja Republike Bosne i Hercegovine, prije političkog i ratnog opredjeljenja bošnjačkog stanovništva i političkog rukovodstva bošnjaka.
Svrha osnivanja HB i HVO je bila pravo i obaveza teritorijalnog obrambenog organiziranja u ratnim uvjetima (zakoni SFRJ su regulirali to pravo i obavezu propisujući organiziranje Teritorijalne obrane (TO)). Pravo na obranu je temeljno ljudsko pravo.



Kako je rat u SFRJ počeo prije osnivanja HB i HVO-a, teritorijalno organiziranje u vojnom smislu s jedinim ciljem obrambenog djelovanja, i složenim odnosima raspada Jugoslavije, podrazumijevao je teritorijalnu organizaciju koja će osigurati vojnoj organizaciji učinkovitu obranu. Političko i vojno raslojavanje koje je bilo dužno obavljati dio zadaća i pružati pomoć teritorijalnom obrambenom organiziranju je izazvalo stvarno organiziranje koje je kasnije protumačeno kao udruživanje u zločinački pothvat.



Iako istovremeno osnovane, na istom (teritorijalnom) principu, tumačiti osnivanje HVO-a kao Udruženi zločinački pothvat, je veliki propust međunarodnog suda ICTY.
Neslaganje o nadleštvu pojedinih komponenti (osnovanih na temeljnom pravu na obranu), koje se pretvorilo i u oružani sukob, prizivajući težnje hrvatske komponente na povijesno stvaranje Banovine Hrvatske iako su se obje komponente mogle udružiti na povijesnoj platformi Hrvatske do Drine (što u trenutku stvaranja svih tijela obrane nije moglo biti razvidno), tumačiti stvaranjem udruženog zločinačkog pothvata je krivotvorenje činjenica.

Sama činjenica o promoviranju teritorijalnih jedinica u osnovnu vojnu snagu pobija tvrdnju o udruženom zločinačkom pothvatu.
Herceg-Bosna je osnovana zbog agresije JNA na Republiku Hrvatsku, koja je vršena i s teritorija Bosne i Hercegovine (dok je još bila u sastavu Jugoslavije). Politička nefunkcionalnost (trajna ustavna kriza koja je bila uzrok kasnijeg međunarodnog priznanja Slovenije i Hrvatske) Jugoslavije značila je za BiH rat. Zanemarimo li JNA-srpsku agresiju na BiH, priznata Republika Hrvatska je imala legitimno pravo vojno djelovati na teritoriju BiH zbog agresije i napada koji su vršeni s tog teritorija.
Hrvatska vojska to nije učinila. Ali je ratni sukob na teritoriju BiH započela JNA i srpska paravojska. Rat u BiH su započeli Srbi i JNA, napadima na RH (što je značilo da je BiH u ratu), napadima na BiH (čime je započeo oružani sukob u BiH).
Organiziranje obrane u uvjetima zakašnjelog međunarodnog priznavanja RH, BiH bitno je krivo intepretirano, jer je provedeno u stvarnim uvjetima agresije i žurnosti. Međunarodna zajednica tada nije pravovremeno reagirala, jer nije shvaćala stvarne odnose. To nerazumijevanje se proteže do današnjih dana.

U optužnici je kronologija hrvatsko-bošnjačkog oružanog sukoba krivo navedena. Međusobni odnosi su od sukoba do suradnje navedeni bez bitne činjenice.
Sukob je počeo istovremenim bijegom bošnjaka (uz likvidacije) iz postrojbi HVO-a, što upućuje na bošnjake kao uzročnike tog sukoba.
Teritorijalne postrojbe nemaju stratešku ni operativni sposobnost djelovanja na široj i složenijoj bojišnici, te se podrazumijeva nesuglasje takvih vojnih formacija. Ali to pretvoriti u sukob po cijelom teritoriju, prije kojeg je HVO kontrolirao oko 16 % teritorija Bosne i Hercegovine, a pri potpisivanju Washingtonskog (mirovnog) sporazuma, oko 10 %, te držati organiziranje HZ i HVO udruživanjem u zločinački pothvat je neutemeljeno.

Međunarodno priznanje država nastalih raspadom Jugoslavije se temeljilo na nepostojanju osnovnih uvjeta funkcioniranja države (Jugoslavije) i prava stanovništva na funkcionalnu vlast. Uspostava ICTY-a se temeljila na nesposobnosti sudova država proisteklih iz raspada Jugoslavije pravedno procesuirati ratne zločine (iznimka je RH). Zašto bi osnutak HZ-HVO označavao dokaz udruženog zločinačkog pothvata, a ne zajamčenog prava na obranu koje u uvjetima potpune nefunkcionalnosti nije bilo moguće bez potpune funkcionalne organiziranosti?

Postupkom i krivim vođenjem, suđenje Herceg-Bosanskoj šestorci se pretvorilo u aboliranje krivaca za agresiju (etničko čišćenje, teritorijalno pripajanje) JNA i Srba na RH i BiH. Aboliranje i ratnu neodgovornost sarajevske vlasti za razaranje RH s teritorija BiH.
Pokušaj iskrivljavanja stvarnih ratnih odnosa samo nas je učvrstio u spoznaji o zabrani rata - osim obrambenog - kojim su se optuženi suprotstavili agresiji.

Oznake: hercegbosanska šestorka, udruženi zločinački pothvat, teritorijana brana, HZ, HVO, ABiH, TOBiH, teritorijani princip, agresija na RH, agresija iz BiH, agresija na BiH, kronologija događaka, zakašnjele reakcije međunarodne zajednice, šira i složenija bojišnica, posljedice sukoba, aboliranje, obrambeni rat

Osnove Domovinskog rata, Hrvatska se ratom služila samo u obrani od agresije

Promjene u Europi, pad Berlinskog zida i iščezavanje hladnoratovskih barijera, iziskivalo je rušenje totalitarnih sustava okupljenih oko sovjetskog oružja, sovjetske doktrine, sovjetske diplomacije, sovjetskih tajnih službi.
U svim europskim komunističkim-socijalističkim državama su vladale diktature oslonjene na brutalnost državnih aparata.
Neuvjerljive teze o socijalizmu s ljudskim licem i mekšem socijalizmu su modifikacije diktatura s utjecajnim totalitarnim državnim aparatom.

Nametanje teze o nacionalističkom karakteru Domovinskog rata, oslonjene na tezu o ratu protiv Srba i Srbije, iako djelomično istinita, potpuno iskrivljuje istinu o tom ratu.

Hrvati su (i ne samo oni) nametnutoj agresiji JNA, srpskih paravojski odgovorili obrambenim i pravednim ratom, kojeg su Srbija i Srbi nastavili s ciljem ostvarenja Velike Srbije. Ratom za humanost, suverenitet, neovisnost i promjenu društvenog sustava.
Višeslojnost rata nije ugrožena medijskim pojednostavljivanjem.


Ciljevi nametnutoga rata su ciljevi koje je Hrvatska mogla ostvariti samo ratom (obrana, zaustavljanje agresije), ali i ciljevi koje je Hrvatska ostvarivala u ratu (bez rata) (teritorijalno oslobođenje, nacionalno oslobođenje, samostalnost, suverenitet, promjena društvenog poretka).

Poslije Tuđmanove smrti, Domovinski rat je pojednostavljen na teritorijalno oslobađanje i uspostavi hrvatske države (iako to nije bio cilj rata). Čak ni teritorijalno oslobađanje nije bio cilj rata (u prilog tezi je mirna reintegracija Zapadne Slavonije i Srijema).
Rat je isključivi cilj imao suprotstavljanje agresiji. Zbog toga je to obrambeni rat. I pravedni.


Složenost društvenih procesa bitno utječe na njihovo poimanje i nadograđivanje. Zbog toga je ustrajavanje na procesima izgradnje i korištenja suvereniteta , neovisnosti (koju smo zamijenili članstvom u EU) i promjenu društvenog sustava (čiju promjenu su uzurpatorski zaustavili titoisti i orjunaši).

Domovinski rat nije svrha sam sebi. Sve nevine žrtve i ogroman napor nemaju smisla ako Hrvatska ne postigne boljitak (humanije društvo), koje može ostvariti jedino punim suverenitetom i promjenom totalitarnog socijalističko-komunističkog sustava.

Nužnost mirnodopske pobjede nad reakcionarnim snagama (slugama i đacima propaloga sustava) zahtijeva 2 000 000 biračkih glasova objedinjenih oko zajedničkih ciljeva koje dugujemo ostvariti za naše dobro i dobro djece naše djece.
Hrvatska se mora objediniti i svrgnuti vlast i vladu/vlade koje bezdušno iscrpljuju hrvatski puk.

Zavaravanje političkih struktura koje su nametale okupaciju, ropstvo, ukidanje suvereniteta, totalitarizam, diktaturu kako su abolirani politikom pomirbe Hrvatsku stavlja pred odlučnu potrebu provedbe nacionalnih ciljeva prozivanjem takvih za sva zlodjela koja su radili ili rade.

Današnji problemi Hrvatske je izgubljeno vrijeme na povratku totalitarizma, titoizma, socijalizma, gubitak suvereniteta ... jer su poražene snage izgubljeni rat iskoristile za zaustavljanje svih procesa koji se inače ostvaruju bez rata.
Paradoks složenosti društva. Znali su kako su oni koji su sposobni iznijeti teret rata, sposobni obaviti i mirnodopske zadaće. Zgog toga su ih zaustavili progonima (koje i ova vlada nastoji provoditi).
Vrijeme je za ostvarenje ciljeva.

Plenkovićeva podmetanja HOSu su podmetanja svima nama, evo zašto

Hrvatska je imala jedini ratni cilj (majku vam četničku, pored svih državnih arhiva, državnih odvjetnika) suprotstaviti se agresiji.
Upamtite (za sve sudske procese i sve arbitraže)(za sve propagandne akcije), Hrvatska se ratom služila samo u obrani od agresije.

HOSovi zaglavnici su u pregovorima istrčali tvrdnjama kako je sada ZA dom spremni legaliziran. To bi značilo kako je politička odluka o legalizaciji tog pozdrava bitna. Zaboravljaju kako je Za dom spremni slogan koji su koristili u pravednom ratu (obrani od agresije, i u nikakve druge svrhe). Prihvaćen od naroda, s ratnom uporabom legaliziran je činjenično. Nije mu potreban politička odluka, koja se može i promjeniti.
Time su HOSovi pregovarači o ploči U Jasenovcu i pozdravu Za dom spremni pokazali kako su nedorasli zadatku.

Ujedno, agresija JNA, pa srpske paravojske je imala zadaću zaustaviti korjenite promjene hrvatskog društva (oslobađanje od srpske okupacije, raskidanje s Jugoslavijama, odbacivanje komunizma-socijalizma).
Time je rat simbol velike odlučnosti u biranju novog puta koji bi se gradio korištenjem punog suvereniteta.
Plenković (orjunaški mućak) koristi (oronuli i truli) HDZ u prikrivanju pozadine malobrojnih ali ustrajnih komunjara-orjunaša koji nezrelošću petorice HOSovih zastupnika žele osigurati legitimitet političkog djelovanja (rovarenja) protiv Hrvatske.
Time je problem ploče u Jasenovcu i Za dom spremni postao problem svih nas (što nedobudna vladajuća trulež nije željela).

HOS, Domovinski rat, branitelji nisu samoglavi politički avanturisti. Sudjelovali su u obrambenom i pravednom ratu samo s jednim ciljem - humanim - zaustaviti agresiju.
Nemate pravo niti ćete uspjeti politički licitirati (na što je HOSova bezglava petorka pristala) s temeljnim vrijednostima humanog društva. Samo zato jer ste gadovi koji su humanost u ratu zamijenili ne čovječnošću u miru (otimajući braniteljima zasluge).
Bez rata smo mogli i možemo izgraditi društvo u kojem za vas nema mjesta u političkim foteljama.
Odlazite. 2 000 000 birača će preuzeti sudbinu ovog naroda u svoje ruke i prekinuti stoljetno orjunaško divljanje.



HOS, Jarmina

Oznake: Berlinski zid, totalitarizam, sovjetska doktrina, diktature. policijske države, domovinski rat, karakter rata, ciljevi rata, obrambeni rat, pravedni rat, društveni procesi složenost procesa, 2000000 glasova, poražene politike i ideologije, progon branitelja, društveni paradoks, politička odlulka, činjenična legalnost, otimanje zasluga braniteljima

Tri stupa vlasti (srama)

Polemike o ratnoj dokumentaciji poprimaju oblik popratnoga značenja. Dokumenti svjedoče, ali interpretacija postojanja dokumenata svjedoči dodatno.


Hrvatska (ZNG, HV, HD, HOS) i BiH - HZHB (HVO) su vodile obrambeni, pravedni rat, rat protiv agresije.
Obrambeni rat ne znači i rat protiv agresije, pravedni rat ne znači i rat protiv agresije. Rat protiv agresije označava borbu protiv nekoga tko je namjeravao ratom trajno osvojiti teritorij koji mu ne pripada.
Sva dokumentacija koja se odnosi na takav rat ne može biti instrument optužbi za ratne zločine po osnovi zločinačkog udruživanja.
Sagledavanjem naravi tog rata (što u dokumentima ne piše izravno), mogu se koristiti dokumenti koji djelomično (ne ukazuju na bitnu odrednicu, narav rata) svjedoče o tom ratu.

Složenost rata (federalni ustroj koji je bio naklonjen srpstvu) i vremenski različiti početci rata u republikama doveo je do konfuznog stanja (ignorancije Bošnjaka, agresivnosti Srba i grozničave obrambene reakcije Hrvata u BiH) agresije na RH s teritorija BiH.
Zanemarivanje vlasti (ma tko danas predstavljao vlast BiH) o agresiji na RH s područja BiH i u ratnom i u poratnom vremenu stvara zabludu te iste vlasti kako ima instrumente progona na osnovu političkih dogovora (međunarodna zajednica, RH, entiteti u BiH) s uvriježenom tvrdnjom o potrebi procesuiranbja ratnih zločina.
Niste vi sposobni shvatiti da je agresivni rat (zabranjen) ratni zločin i jedino su zločinački organizirani oni koji su vodili takav rat.
Relativiziranje žrtve i agresora je politika a ne kažnjavanje ratnih zločina.
RH je dužna problem predstaviti Ujedinjenim Narodima, pozvati se na već donešenu rezoluciju kojom se BiH i Srbija proglašavaju nesposobnim procesuirati ratne zločine. Istom rezolucijom se uspostavlja privremenei sud (ICTY) koji Republiku Hrvatsku stavlja u drugi kontekst (jer je predlagala i glasovala (podupirala) osnivanje tog suda).
Vremena (zlouporabe pravosuđa) se nisu promjenila. Državni sudovi RS i RBiH nisu sposobni objektivno (bez politiziranja) sagledati probleme ratnih zločina.
To treba iznova javno obznaniti, i poduzeti pravne korajke u okviru institucija međunarodne zajednice.
Popuštati državama koje žele pristupiti u EU bez dostignuća pravnih standarada (Hrvatska je morala isporučiti nedužne generale kako bi pokazala taj standard) i dozvoliti članstvo u EU na (opet) hrvatsku štetu (progon hrvatskih generala i branitelja) jasno ukazuje na položaj Hrvatske.

Vrijeme je za hrvatsku revoluciju (smjenu i progon svih politikanata, plenkovića, šeksa, granića, bandića, jandrokovića, pusićke, milanovića, cijelog sdpa, cijelog hnsa, idsa, manolića, pola hrta, hvaca, ministara i ministarki, policije, pravosuđa, ustavnog i vrhovnog suda, uhljeba, partijskih vojnika, ...).

Hrvatska je dužna izvršiti smjenu sva tri stupa vlasti (izvršnu, zakonodavnu i sudbenu vlast).

Vinkovci (??), ratni zločin (dokumentiran slikom)

Oznake: ratna dokumentacija, svjedočenje, dodatno svjedočanstvo, RH, HZHB, obrambeni rat, pravedni rat, rat protiv agresije, agresivni rat, zloćinačko udruživanje, složenost rata, ratišta, procesuiranje ratnih zločina, rezolucija Una, ICTY, prostupi EU, pravni standard, RS, Bih, tri stupa vlasti, hrvatska revolucija

Zašto je Hrvatska dobila rat, a izgubila iza rata ...

Domovinski rat (za slobodu), pravedni i obrambeni rat, rat protiv agresije i agresora je hrvatski domoljubni napor u očuvanju hrvatskih vrijednosti.
Agresija na RH je rat drugih (dimenzija i vrijednosti) protiv RH. Agresija je bila spremana i podrazumijeva specijalni rat (prije oružane agresije)(proveden), oružanu agresiju (provedena) i specijalni rat iza oružane agresije (djelomično proveden, u promijenjenim okolnostima gubitka rata).
Imali su pripremljene sve poluge (i kadrove) prikrivanja agresije i osude pravedne borbe hrvatskog naroda. Bili su spremni za vrijeme poslije rata ... (što je dokaz pripremanja agresije)(zaista, kako se oni bolje snalaze 25 godina kao poražena ideologija (koja i danas podupire agresore) nego Hrvati koji su pobjednici u ratu koji im je nametnut ...?).
Hrvatska nije bila spremna za rat, podjednako nije bila spremna za vrijeme poslije rata.

To se svakodnevno vidi u vremenu koje je uslijedilo po okončanju agresije. Razjedinjenost, nepostojanje službi, nepostojanje kadrova, nepostojanje strategija, nepostojanje politika, nepostojanje institucija koje bi branile Ustav i ustavne vrijednosti.
Neprovedbe lustracije (nošena na krilima politike pomirbe) dobrano je pripomogla specijalnom ratu iza agresije.

Hrvatsko društvo nije sposobno artikulirati i braniti temeljne vrijednosti Domovinskog rata.

U obrani politike pomirbe (koja je sputavala provedbu lustracije, pružajući ruku protivnicima državne samostalnosti i hrvatskog puta) treba istaknuti kako je ta politika polučila izuzetne rezultate. Omogućila je širim slojevima puka nesmetan otklon od jugoslavenstva, socijalizma, komunizma, titoizma, totalitarizma, jednoumlja. Suočavanje s istinom i katarza svih koji su bili sposobni prihvatiti pomirbu kao čin uključivanja u društvo sloboda.
Politička praksa (vanjskih političkih faktora) upravljanja političkim procesima financiranjem agenata (na visokim državnim funkcijama) nije strana niti jednoj maloj državi. Hrvatskoj nije strana ponajviše jer je specijalnim ratom pripremljena politika i kadar koji će prikriti agresiju na RH.
Ratni napor u suprotstavljanju oružanoj agresiji nije dostatan za okončanje rata i pobjedu. Pobjeda u specijalnom ratu koji je nastupio po završetku ratnih operacija je kraj rata (za Hrvatsku).
Rezultate Domovinskog rata Hrvatska mora osigurati demokracijom, razvlastivši udbo-orjunaški titoistički paket koji je trebao poslije poraza hrvatskih snaga služiti krvavoj pacifikaciji pokrajine srpske hrvatske.
Ne zavaravajte se politikanstvom orjunaša, oni su razastrti na utjecajna mjesta ... Lustrirati ih znači pobijediti sile zla.

Oznake: domovinski rat, pravedni rat, obrambeni rat, agresivni rat, specijalni rat, hrvatsko društvo i obrana temeljnih vrijednosti, lustracija i politika pomirbe, društvena katarza, politikanststvo orjunaša