Šestorka

Sudski proces za hercegbosansku šestorku se primakao kraju.
Dugoročnost i složenost procesa, iako je sve razvidno, prisilila je većinu na neupućenost.
Završni sud je očitovanje sudskog vijeća u drugostepenom postupku protiv šestorice dužnosnika Herceg-Bosne i HVo-a.

Optužnica se temelji na Udruženom zločinačkom pothvatu (UZP).

U obrazloženju optužnice i dokaznom postupku tužilaštvo je ustrajavalo na zločinačkom udruživanju osnivanjem Herceg-Bosne (HB) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Legalnost korištenja Udruženog zločinačkog pothvata, koji nije definiran u statutu privremenog suda ICTY, je pravno pitanje.
Činjenično stanje je pitanje većeg značaja od pravnog.

Sukob Armije BiH i HVO u optužnici nije činjenično naveden. Značenje Herceg-Bosne i Hrvatskog vijeća obrane nije činjenično naveden. Odnosi proistekli iz činjeničnog stanja nisu ispravno navedeni.

Herceg-Bosna je osnovana prije izbijanja hrvatsko-bošnjačkog sukoba, prije međunarodnog priznanja Republike Bosne i Hercegovine, prije političkog i ratnog opredjeljenja bošnjačkog stanovništva i političkog rukovodstva bošnjaka.
Svrha osnivanja HB i HVO je bila pravo i obaveza teritorijalnog obrambenog organiziranja u ratnim uvjetima (zakoni SFRJ su regulirali to pravo i obavezu propisujući organiziranje Teritorijalne obrane (TO)). Pravo na obranu je temeljno ljudsko pravo.



Kako je rat u SFRJ počeo prije osnivanja HB i HVO-a, teritorijalno organiziranje u vojnom smislu s jedinim ciljem obrambenog djelovanja, i složenim odnosima raspada Jugoslavije, podrazumijevao je teritorijalnu organizaciju koja će osigurati vojnoj organizaciji učinkovitu obranu. Političko i vojno raslojavanje koje je bilo dužno obavljati dio zadaća i pružati pomoć teritorijalnom obrambenom organiziranju je izazvalo stvarno organiziranje koje je kasnije protumačeno kao udruživanje u zločinački pothvat.



Iako istovremeno osnovane, na istom (teritorijalnom) principu, tumačiti osnivanje HVO-a kao Udruženi zločinački pothvat, je veliki propust međunarodnog suda ICTY.
Neslaganje o nadleštvu pojedinih komponenti (osnovanih na temeljnom pravu na obranu), koje se pretvorilo i u oružani sukob, prizivajući težnje hrvatske komponente na povijesno stvaranje Banovine Hrvatske iako su se obje komponente mogle udružiti na povijesnoj platformi Hrvatske do Drine (što u trenutku stvaranja svih tijela obrane nije moglo biti razvidno), tumačiti stvaranjem udruženog zločinačkog pothvata je krivotvorenje činjenica.

Sama činjenica o promoviranju teritorijalnih jedinica u osnovnu vojnu snagu pobija tvrdnju o udruženom zločinačkom pothvatu.
Herceg-Bosna je osnovana zbog agresije JNA na Republiku Hrvatsku, koja je vršena i s teritorija Bosne i Hercegovine (dok je još bila u sastavu Jugoslavije). Politička nefunkcionalnost (trajna ustavna kriza koja je bila uzrok kasnijeg međunarodnog priznanja Slovenije i Hrvatske) Jugoslavije značila je za BiH rat. Zanemarimo li JNA-srpsku agresiju na BiH, priznata Republika Hrvatska je imala legitimno pravo vojno djelovati na teritoriju BiH zbog agresije i napada koji su vršeni s tog teritorija.
Hrvatska vojska to nije učinila. Ali je ratni sukob na teritoriju BiH započela JNA i srpska paravojska. Rat u BiH su započeli Srbi i JNA, napadima na RH (što je značilo da je BiH u ratu), napadima na BiH (čime je započeo oružani sukob u BiH).
Organiziranje obrane u uvjetima zakašnjelog međunarodnog priznavanja RH, BiH bitno je krivo intepretirano, jer je provedeno u stvarnim uvjetima agresije i žurnosti. Međunarodna zajednica tada nije pravovremeno reagirala, jer nije shvaćala stvarne odnose. To nerazumijevanje se proteže do današnjih dana.

U optužnici je kronologija hrvatsko-bošnjačkog oružanog sukoba krivo navedena. Međusobni odnosi su od sukoba do suradnje navedeni bez bitne činjenice.
Sukob je počeo istovremenim bijegom bošnjaka (uz likvidacije) iz postrojbi HVO-a, što upućuje na bošnjake kao uzročnike tog sukoba.
Teritorijalne postrojbe nemaju stratešku ni operativni sposobnost djelovanja na široj i složenijoj bojišnici, te se podrazumijeva nesuglasje takvih vojnih formacija. Ali to pretvoriti u sukob po cijelom teritoriju, prije kojeg je HVO kontrolirao oko 16 % teritorija Bosne i Hercegovine, a pri potpisivanju Washingtonskog (mirovnog) sporazuma, oko 10 %, te držati organiziranje HZ i HVO udruživanjem u zločinački pothvat je neutemeljeno.

Međunarodno priznanje država nastalih raspadom Jugoslavije se temeljilo na nepostojanju osnovnih uvjeta funkcioniranja države (Jugoslavije) i prava stanovništva na funkcionalnu vlast. Uspostava ICTY-a se temeljila na nesposobnosti sudova država proisteklih iz raspada Jugoslavije pravedno procesuirati ratne zločine (iznimka je RH). Zašto bi osnutak HZ-HVO označavao dokaz udruženog zločinačkog pothvata, a ne zajamčenog prava na obranu koje u uvjetima potpune nefunkcionalnosti nije bilo moguće bez potpune funkcionalne organiziranosti?

Postupkom i krivim vođenjem, suđenje Herceg-Bosanskoj šestorci se pretvorilo u aboliranje krivaca za agresiju (etničko čišćenje, teritorijalno pripajanje) JNA i Srba na RH i BiH. Aboliranje i ratnu neodgovornost sarajevske vlasti za razaranje RH s teritorija BiH.
Pokušaj iskrivljavanja stvarnih ratnih odnosa samo nas je učvrstio u spoznaji o zabrani rata - osim obrambenog - kojim su se optuženi suprotstavili agresiji.

Oznake: hercegbosanska šestorka, udruženi zločinački pothvat, teritorijana brana, HZ, HVO, ABiH, TOBiH, teritorijani princip, agresija na RH, agresija iz BiH, agresija na BiH, kronologija događaka, zakašnjele reakcije međunarodne zajednice, šira i složenija bojišnica, posljedice sukoba, aboliranje, obrambeni rat

Političkištakor(i)

Hrvatskom vlada politički diletantizam.
U jeku krize, umjesto vlade nacionalnog spasa (bez titoista), titoisti (udruženi u zločinački pothvat) ustrajno nastavljaju titovo nedjelo.

Nije važno čija je BiH, nije važno tko bi trebao odlučivati o sudbini BiH, nije važno tko se nudi odlučivati o sudbini BiH.

Važnije je odrediti narav titove politike i titoizma. Izbjegavanje proglašavanja tita zločinačkom figurom zbog preispitivanja političkih učinaka te politike, ima zadaću zamagliti odnose i stvarno stanje (u BiH).

Prvi svjetski rat je započeo zbog događaja u BiH (sarajevski atentat), Drugi svjetski rat je započeo zbog britanskog monopola, treći svjetski rat će se voditi zbog resursa (a ne događaja u BiH). Ni prvi svjetski rat nije započeo zbog Bosne ...
Zašto Hrvatska politika žuri u grotlo BiH? Jer su titoisti, koji moraju nastaviti (genocidnu) politiku jb tita - progona Hrvata i Bošnjaka (muslimana).

Tito je zločinac, planski se koristio organiziranim i masovnim nasiljem u cilju raseljavanja jednih i naseljavanja drugih (trećih) etničkih grupa u cilju osporavanja povijesnih ili drugih državnih prava. U svrhu prikrivanja krvave naravi svoje bezobzirne politike koristio se demonizacijom i jednoumljem. Njegovi sljedbenici podjednako koriste politički monopol (jednoumlje, demonizacija)(i titoistička manira plenkovića o njegovu putu rješavanja; blesane, to smo vidjeli kod tita i osudili kao zločinačku politiku)) u nastavku provođenja zločinačke politike.

Hrvatska (s milanovićem ili plenkovićem, oba su ortodoksni četnici) nemaju volju rješavati probleme RH (reducirane tvorevine Hrvata) i začudo (unatoč pomaganju, asistiranju četnicima) slikovito govore o prošlosti Bosne i Hrvatske. (Ne plaćaju Hrvati Vučića da pomogne raseljenje srba iz BiH, ali hrvatske četnike netko plaća kako bi raselili Hrvate iz BiH.)

Ako netko misli kako je zajebancija s Plenkovićem uspjela, neka računa kako se i drugi znaju (krvavo) zajebavati. (Šeks, Granići, Gregurić (manolića ne bum spominjal ... njemu je živčani sustav odumrao kad je prvom zarobljeniku odrezao komad tijela, pa obraćanje toj tupini nema smisla) prodaju svoju glupost.)
Tko je dao/daje politički legitimitet tim zločincima (političkim štakorima)?

mine u Bosni i Hercegovini

Oznake: politički diletanti, vlada nacionalnog spasa bez titoista, udruženi zločinački pothvat, odeđivanje naravi titove politike, uloga BiH, zločinac, geniocid, jednoumlje, politički monopol, politički legitimitet, politički štakori