Marketing
Šestorka
Sudski proces za hercegbosansku šestorku se primakao kraju.
Dugoročnost i složenost procesa, iako je sve razvidno, prisilila je većinu na neupućenost.
Završni sud je očitovanje sudskog vijeća u drugostepenom postupku protiv šestorice dužnosnika Herceg-Bosne i HVo-a.
Optužnica se temelji na Udruženom zločinačkom pothvatu (UZP).
UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT
15. Počev od 18. novembra 1991. godine ili prije tog datuma pa do približno aprila
1994. i nakon toga, više osoba je pokrenulo i učestvovalo u udruženom zločinačkom
poduhvatu političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja
bosanskih Muslimana i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije
Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj Zajednici (a
kasnije Republici) Herceg-Bosni, te pripajanja tih teritorija kao dijela "Velike Hrvatske", u
kratkom roku ili tokom dužeg perioda, kako bi one postale dio Republike Hrvatske ili bile
blisko povezane s njom, i to upotrebom sile, zastrašivanja ili prijetnje silom, progona,
zatvaranja i zatočenja, prisilnog premještanja i deportacije, oduzimanja i uništavanja
imovine i drugih sredstava koja predstavljaju ili obuhvataju činjenje zločina kažnjivih po
članovima 2, 3 i 5 Statuta Međunarodnog suda. Teritorijalni cilj udruženog zločinačkog
poduhvata bio je uspostavljanje hrvatske teritorije u granicama Hrvatske banovine,
teritorijalnog entiteta koji je postojao od 1939. do 1941. godine. Udruženi zločinački
poduhvat obuhvatao je i kreiranje političke i nacionalne mape tih područja tako da njima
dominiraju Hrvati, kako u političkom tako i u demografskom smislu.
MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
Predmet br. IT-04-74-T
DRUGA IZMIJENJENA OPTUŽNICA
15. Počev od 18. novembra 1991. godine ili prije tog datuma pa do približno aprila
1994. i nakon toga, više osoba je pokrenulo i učestvovalo u udruženom zločinačkom
poduhvatu političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja
bosanskih Muslimana i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije
Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj Zajednici (a
kasnije Republici) Herceg-Bosni, te pripajanja tih teritorija kao dijela "Velike Hrvatske", u
kratkom roku ili tokom dužeg perioda, kako bi one postale dio Republike Hrvatske ili bile
blisko povezane s njom, i to upotrebom sile, zastrašivanja ili prijetnje silom, progona,
zatvaranja i zatočenja, prisilnog premještanja i deportacije, oduzimanja i uništavanja
imovine i drugih sredstava koja predstavljaju ili obuhvataju činjenje zločina kažnjivih po
članovima 2, 3 i 5 Statuta Međunarodnog suda. Teritorijalni cilj udruženog zločinačkog
poduhvata bio je uspostavljanje hrvatske teritorije u granicama Hrvatske banovine,
teritorijalnog entiteta koji je postojao od 1939. do 1941. godine. Udruženi zločinački
poduhvat obuhvatao je i kreiranje političke i nacionalne mape tih područja tako da njima
dominiraju Hrvati, kako u političkom tako i u demografskom smislu.
MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
Predmet br. IT-04-74-T
DRUGA IZMIJENJENA OPTUŽNICA
U obrazloženju optužnice i dokaznom postupku tužilaštvo je ustrajavalo na zločinačkom udruživanju osnivanjem Herceg-Bosne (HB) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Legalnost korištenja Udruženog zločinačkog pothvata, koji nije definiran u statutu privremenog suda ICTY, je pravno pitanje.
Činjenično stanje je pitanje većeg značaja od pravnog.
Sukob Armije BiH i HVO u optužnici nije činjenično naveden. Značenje Herceg-Bosne i Hrvatskog vijeća obrane nije činjenično naveden. Odnosi proistekli iz činjeničnog stanja nisu ispravno navedeni.
Herceg-Bosna je osnovana prije izbijanja hrvatsko-bošnjačkog sukoba, prije međunarodnog priznanja Republike Bosne i Hercegovine, prije političkog i ratnog opredjeljenja bošnjačkog stanovništva i političkog rukovodstva bošnjaka.
Svrha osnivanja HB i HVO je bila pravo i obaveza teritorijalnog obrambenog organiziranja u ratnim uvjetima (zakoni SFRJ su regulirali to pravo i obavezu propisujući organiziranje Teritorijalne obrane (TO)). Pravo na obranu je temeljno ljudsko pravo.
Kako je rat u SFRJ počeo prije osnivanja HB i HVO-a, teritorijalno organiziranje u vojnom smislu s jedinim ciljem obrambenog djelovanja, i složenim odnosima raspada Jugoslavije, podrazumijevao je teritorijalnu organizaciju koja će osigurati vojnoj organizaciji učinkovitu obranu. Političko i vojno raslojavanje koje je bilo dužno obavljati dio zadaća i pružati pomoć teritorijalnom obrambenom organiziranju je izazvalo stvarno organiziranje koje je kasnije protumačeno kao udruživanje u zločinački pothvat.
TO BiH ustrojena je 8. travnja 1992. godine kao odgovor na velikosrpsku agresiju na Bosnu i Hercegovinu. U određenom smislu je TO bila nastavak prijašnje teritorijalne obrane koja je bila rezerni dio JNA. https://hr.wikipedia.org/wiki/Teritorijalna_obrana_Bosne_i_Hercegovine
Hrvatsko vijeće obrane (skraćeno: HVO) je bilo oružana snaga i najviše izvršno i upravno tijelo Hrvatske Republike Herceg-Bosne te glavna oružana snaga Hrvata u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Osnovan je 8. travnja 1992. što se slavi kao Dan utemeljenja HVO-a. https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko_vije%C4%87e_obrane
Armija Republike Bosne i Hercegovine je službeno osnovana 15. travnja 1992., od jedinica Teritorijalne obrane BiH i organiziranih dobrovoljaca, kao odgovor na srpsku agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu. https://hr.wikipedia.org/wiki/Armija_Republike_Bosne_i_Hercegovine
Hrvatsko vijeće obrane (skraćeno: HVO) je bilo oružana snaga i najviše izvršno i upravno tijelo Hrvatske Republike Herceg-Bosne te glavna oružana snaga Hrvata u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Osnovan je 8. travnja 1992. što se slavi kao Dan utemeljenja HVO-a. https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko_vije%C4%87e_obrane
Armija Republike Bosne i Hercegovine je službeno osnovana 15. travnja 1992., od jedinica Teritorijalne obrane BiH i organiziranih dobrovoljaca, kao odgovor na srpsku agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu. https://hr.wikipedia.org/wiki/Armija_Republike_Bosne_i_Hercegovine
Iako istovremeno osnovane, na istom (teritorijalnom) principu, tumačiti osnivanje HVO-a kao Udruženi zločinački pothvat, je veliki propust međunarodnog suda ICTY.
Neslaganje o nadleštvu pojedinih komponenti (osnovanih na temeljnom pravu na obranu), koje se pretvorilo i u oružani sukob, prizivajući težnje hrvatske komponente na povijesno stvaranje Banovine Hrvatske iako su se obje komponente mogle udružiti na povijesnoj platformi Hrvatske do Drine (što u trenutku stvaranja svih tijela obrane nije moglo biti razvidno), tumačiti stvaranjem udruženog zločinačkog pothvata je krivotvorenje činjenica.
Sama činjenica o promoviranju teritorijalnih jedinica u osnovnu vojnu snagu pobija tvrdnju o udruženom zločinačkom pothvatu.
Herceg-Bosna je osnovana zbog agresije JNA na Republiku Hrvatsku, koja je vršena i s teritorija Bosne i Hercegovine (dok je još bila u sastavu Jugoslavije). Politička nefunkcionalnost (trajna ustavna kriza koja je bila uzrok kasnijeg međunarodnog priznanja Slovenije i Hrvatske) Jugoslavije značila je za BiH rat. Zanemarimo li JNA-srpsku agresiju na BiH, priznata Republika Hrvatska je imala legitimno pravo vojno djelovati na teritoriju BiH zbog agresije i napada koji su vršeni s tog teritorija.
Hrvatska vojska to nije učinila. Ali je ratni sukob na teritoriju BiH započela JNA i srpska paravojska. Rat u BiH su započeli Srbi i JNA, napadima na RH (što je značilo da je BiH u ratu), napadima na BiH (čime je započeo oružani sukob u BiH).
Organiziranje obrane u uvjetima zakašnjelog međunarodnog priznavanja RH, BiH bitno je krivo intepretirano, jer je provedeno u stvarnim uvjetima agresije i žurnosti. Međunarodna zajednica tada nije pravovremeno reagirala, jer nije shvaćala stvarne odnose. To nerazumijevanje se proteže do današnjih dana.
U optužnici je kronologija hrvatsko-bošnjačkog oružanog sukoba krivo navedena. Međusobni odnosi su od sukoba do suradnje navedeni bez bitne činjenice.
Sukob je počeo istovremenim bijegom bošnjaka (uz likvidacije) iz postrojbi HVO-a, što upućuje na bošnjake kao uzročnike tog sukoba.
Teritorijalne postrojbe nemaju stratešku ni operativni sposobnost djelovanja na široj i složenijoj bojišnici, te se podrazumijeva nesuglasje takvih vojnih formacija. Ali to pretvoriti u sukob po cijelom teritoriju, prije kojeg je HVO kontrolirao oko 16 % teritorija Bosne i Hercegovine, a pri potpisivanju Washingtonskog (mirovnog) sporazuma, oko 10 %, te držati organiziranje HZ i HVO udruživanjem u zločinački pothvat je neutemeljeno.
Međunarodno priznanje država nastalih raspadom Jugoslavije se temeljilo na nepostojanju osnovnih uvjeta funkcioniranja države (Jugoslavije) i prava stanovništva na funkcionalnu vlast. Uspostava ICTY-a se temeljila na nesposobnosti sudova država proisteklih iz raspada Jugoslavije pravedno procesuirati ratne zločine (iznimka je RH). Zašto bi osnutak HZ-HVO označavao dokaz udruženog zločinačkog pothvata, a ne zajamčenog prava na obranu koje u uvjetima potpune nefunkcionalnosti nije bilo moguće bez potpune funkcionalne organiziranosti?
Postupkom i krivim vođenjem, suđenje Herceg-Bosanskoj šestorci se pretvorilo u aboliranje krivaca za agresiju (etničko čišćenje, teritorijalno pripajanje) JNA i Srba na RH i BiH. Aboliranje i ratnu neodgovornost sarajevske vlasti za razaranje RH s teritorija BiH.
Pokušaj iskrivljavanja stvarnih ratnih odnosa samo nas je učvrstio u spoznaji o zabrani rata - osim obrambenog - kojim su se optuženi suprotstavili agresiji.
Post je objavljen 27.11.2017. u 01:41 sati.