U susret

Dan državnosti je opet Dan državnosti. Onaj dan u RH kad veličamo hrvatsku samobitnost, suverenitet (koji opet nemamo, već ga tražimo).

Pragmatičnost onih koji su paktirali s Hitlerom prije nastanka NDH-HDZ države, ideološka (uvijek su djelovali ideološki) opravdavanja o ispravnosti Hitlerovog rata (onog na zapadu, bratskog njemačkog naroda protiv kapitalizma) ukazuje na jednodimenzionalno i isključivo tumačenje povijest sa stajališta ideološki ispravnog.

Nitko drugi nije imao pravo strateški sklapati savezništva (u zadanim okvirima).

Takav postupak je okarakteriziran kao jednoumlje.

U susret Danu državnosti, zapravo u susret Danu antifašističke borbe, koji po svojoj prirodi ne mogu istovremeno (makar na različite datume) egzistirati.

Bleiburško polje - početak i kraj jUgoslavije: tko se boji Ustaša?

Stradanje hrvatskog naroda na Bleiburškom polju sustavni je čin obespravljenja naroda do genocida.
Naredbu (produženje proširenja ruskog interesnog teritorija (partizanija je ušetala u Trst)) je dala Moskva, provela titova zločinačka armija.
Tektonski poremećaj u shvaćanju vlasti i međunarodnog prava je izazvao Drugi svjetski rat, mu tijeku kojeg je pripremana nova svjetska organizacija (UN), na novim međunarodno pravnim osnovama. Samo narod može tražiti državu.
Hrvatski narod koji bi tražio vlastitu državu na tim načelima je posmican na Bleiburškom polju i Križnim putevima. Jedini krimen im je bio mogućnost traženja Hrvatske države (s kojom se Moskva nije slagala).

Zločinačka armija (titova) je izvršila genocidan pokolj stvarajući jUgoslaviju, ali je i prije nego je započela stvarati tu marionetsku i zločinačku tvorevinu prouzročila kraj jUgoslavije (u bilo kojem obliku) pokoljem koji su napravili nad hrvatskim narodom (katoličke i muslimanske vjeroispovijesti).

Divljanje barbara s Istoka (ruske necivilizirane horde) prikrivene sustavnim jednoumljem (veličanja antifašizma), korištenjem partizansko-četničkih paravojski (partizani ni četnici nisu bile priznate vojske) vratilo je Ustaše u fokus propagandne mašinerije: zar 400 Ustaša može biti prijetnja državama i vojskama?

Na Bleiburškom polju su oteli državu hrvatskom narodu. (Nevažno je što oni kažu.)

Tuđmana i Šuška su otrovali Rusi, jer su im kvarili geostrateško pozicioniranje. Iza njihove smrti ljigavci gmižu hrvatskim tlom. (Nagla promjena smjera vlasti - umjesto vladavine naroda (demokracija) - vratila se ruska praksa postavljanja debila: tiTo, predsjednik predsjedništva, miLošević, rAčan, mEsić, jUsipović, kOsor, miLanović, pLenković, miLanović, ...)
Ako su pLenković i bratija zastrašeni ruskim prijetnjama, moraju odstupiti. Ako se slažu s ruskim promicanjem krvave partizansko - četničke prakse moramo ih najuriti.

Zato, složno: Bog i Hrvati, Za Dom spremni!

Oznake: Bleiburško polje, stradanje Hrvatas, obepravlenje naroda, genocid, međunarodno pravo, početak i kraj jUgoslavije, Ktižni putevi, zločinačka armija, pokolj, jednoumlje, veličanje partizansko - četničke prakse, partizanska i četnička paravojska, barbari s Istoka, Tuđman, šušak, gmizavci

Vrijeme (Vijeće) za suočavanje s prošlošću

Prošlost je jednoumljem pretvorena u nekome bolju, a nekome goru prošlost.

Titov komunistički sustav se temeljio na obmanama i sustavnim lažima. Uljepšavali su svoju prošlost. Prikazivali svoje djelovanje kao humano i spasiteljsko.
Protiv takvih obmana, krivog prikazivanja povijesnih uloga, ne postoji povjerenstvo.

Jedini način ozdravljenja hrvatskog društva je skidanje zabrane razračuna sa titoističko-komunističkim jugoslavensko-sovjetskim jednoumljem.

Razračun s prošlošću, onako kako su zamislili šeksijansko-plenkovićevski debilčeki, u paketu ustaško-partizanskih odnosa je kriva metodologija sagledavanja uzroka i posljedice. Ispada kako je pojavu titoizma prouzročio negativan ustaški režim (NDH), pa smo imali dvije negativne posljedice.
Logika me navodi kako je jedno imenovano zlo manje zlo od dva zla. Dakle, nesuvislo je razmatrati pojedine (složene) povijesne pojave u kompleksu s drugim istovremenim pojavama.

Povijest razmatra povijesne događaje pojedinačno, ali sagledavajući i međusobne odnose i uzročno-posljedične veze.
Komunistički pokret bi djelovao i bez pojave ustaškog pokreta, prije je i osnovan. Ali ustaški pokret bez postojanja jugoslavije (za koju su se zauzimali i komunisti) ne bi postojao.

Ako je Tito nametao povijesne sudove, a narod nije prihvaćao (čuvajući svoju mentalnu čistoću), kako će to Vijeće za suočavanje s prošlošću istom narodu dati preporuke o krvavoj povijesti koju je proživio?

Neobičan, nedemokratski, nestručni, pokušaj obmanjivanja.
Zločini komunističko-partizanske vlasti mogu se samo zasebno razmatrati, potrebno je sagledati sve zločine i posljedice proistekle iz tog povijesnog otklona od civilizacijskih normi. Dosadašnje zaklanjanje iza drugih pojava nije moguće.

Oznake: prošlost, jednoumlje, titoizam, komunizam, ustaški pokret, ozdravljenje hrvatskog društva, metodologija, nametanje povijesnih sudova, civilizacijske norme, zasebno razmnatranje

Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati karakter NDH

Da je sud sposoban procjenjivati povijesne okvire, zvao bi se povijesni

Zašto jugoslavija s istim argumentima nije negirala italijansku državu?


Postojanje NDH ima dva aspekta. Jedan je postojanje države, a drugi sam oblik (uređenje) države.
Da je današnja Hrvatska izglasana kao fašistička tvorevina, ustav bi bio fašističke naravi i ustavni suci bi morali braniti fašistički karakter ustava i države. Bi li u tom slučaju nezadovoljnici imali pravo negirati državnost i zagovarati okupaciju (ili nestanak države)? Ili bi samo zagovarali promjenu uređenja države?



Proglašavati NDH fašističkom i nacističkom je bezočan pokušaj legitimiranja jugoslavije koja uz to što je marionetska jest i okupatorska. Naddržava s ciljem brisanja nacionalnih i državnih obilježja do tada postojećih država.

NDH je bila seljačka država, unatoč ratnom vihoru i nužnosti ratnog vremena, nemoguće da je bila fašistička ili nacistička. Mogla je biti u sprezi s fašističkom Italijom ili/i nacističkom Njemačkom. A kolaboracija nije zločin.

Nepravedno označena kao negativna pojava u tijeku i nakon Drugog svjetskog rata (s izrazitom politizacijom nakon sveobuhvatnosti ratnih napora), zanemarujući odredbe humanitarnog ratnog prava o kapitulaciji i ponašanju u svrhu smanjenja ratnih razaranja i smanjenja civilnih žrtava.
Suradnja s ciljem smanjenja civilnih žrtava, smanjenja ratnih nedaća (smanjenja gladi, smanjenja bolesti) i normalizacije civilnog života odraz je humanitarnog prava, a ne ideološke opredijeljenosti.

Politički i ideološki okvir suradnje s okupatorom treba prepustiti samim sudionicima te suradnje, a ne jednoumljem zadojenoj sovjetsko-jugoslavenskoj orjunaško-komunjarskoj velikosrpsko-četničkoj ideološkoj struji, predstavljenoj kroz nakupinu ustavnih sudaca koji se (iako nisu kvalificirani) odlučili na političku kvalifikaciju premda su (dvojbeno) samo pravno (nedovoljno) osposobljeni, smatrajući se stupom vlasti (iako nikad nisu prošli birališta, već su politički namještenici - dakle, fašisti).

Nisu li oni koji su sputavali nepromišljenu oružanu pobunu protiv okupacije (što ne potvrđuje trajni odabir okupacije)(što je kasniji razvoj događaja potvrdio), sudjelovali u opskrbi stanovništva i brizi za funkcioniranje humanije postupali od razbojnika koji su bez uvjeta, logistike i prosudbe o razmjerima stradanja civila zbog takve odluke, odmetnuli u bespuća šumskih područja, izazivajući bespotrebno stradanje civila!?
Jednoumljem su branili odluku da ustanak protiv okupacije vodi komunistička partija, da vrijeme podizanja ustanka određuje komunistička partija, da prosudbu o antifašističkom karakteru naroda i pojedinaca donosi komunistička partija.
To pravo (orjunaški gmazovi) zadržavaju i danas.

Zašto Ustavni sud odluku o ustavnosti datuma proglašenja (bilo kakve) hrvatske države smatra neustavnim, iako je proglašenje pravni čin odbijanja jugoslavenskog prava nad Hrvatskom? I to obrazloženjem o fašističko-nacističkom karakteru te države. Braneći okupatorsko-marionetsku Jugoslaviju. (Može li Ustavni sud biti dosljedan i proglasiti neustavnim bilo kakvu međudržavnu suradnju s Italijom ili Njemačkom?)

Odluku Ustavnog suda o karakteru NDH smatram nevažećom, članove tog suda koji su donijeli tako sramotnu (i neustavnu odluku) razbojnicima koje treba opozvati jer ugrožavaju ustavni poredak i temelje države (koja ih hrani).

Za dom spremni! Protiv nepismene bulimente koja zloupotrebljava državne institucije, i protiv nas samih jer smo nesposobni stvoriti državu po mjeri hrvatskog čovjeka.

Nema državne fotelje koju nisu u*rali.
Jugokrmci žurno bauljaju po načelima države. Vrijeme je za temeljni obračun s ostacima jugoboljševičkog velikosrpsko-četničkog mastodonta (osovine zla orjuna-komunjare).


Ovo možete smatrati mojim javnim izjašnjavanjem o potrebi žurnog opoziva svih sudaca Ustavnog suda RH (sukladno mojim ustavnim pravima na sudjelovanje u vlasti koja pripada narodu).

lat. res publica = javna stvar

2 000 000 biračkih glasova i preuređenje države i državnih institucija po mjeri hrvatskog čovjeka.

Oznake: Ustavni sud RH, ndh, orjunaš, komunjare, povijesni sud, postojanje države, uređenje države, kolaboracija, humanitarno pravo, civili, jednoumlje, neorganizirani ustanak, monopol komunističke partije, temeljni obračun, 2 000 000 glasova

5 istina o Hrvatskoj

Političko osporavanje istine (utemeljeno na orkestriranom jednoumlju) prouzročilo je strukture koje ustrajavaju na vlasti (kao izvoru istine).


1. Hrvatska se u Domovinskom ratu nije oslobađala ustaške već komunističke vlasti, komunističkog režima i mora otkloniti posljedice jugoslavensko-komunističkih zabluda.

Sedamdeset i dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata promatrati sadašnjost i budućnost slijepim povezivanjem ustaša i partizana, nesagledavanja povijesti logičkim već političkim misaonim sklopom prouzročilo je političko-društvenu krizu, koja je proizišla iz političke krize.


2. Hrvatska se u Domovinskom ratu nije oslobađala ustaške već komunističke vlasti, komunističkog režima i mora otkloniti posljedice jugoslavensko-komunističkih zabluda.

Vladavina komunista, jugoslavena stvorila je nehumani sustav, (i bez obzira na način dolaska na vlast) taj se sustav nakon desetljetne vladavine mora raščlambom osvijetliti i osuditi zasebno.


3. Hrvatska se u Domovinskom ratu nije oslobađala ustaške već komunističke vlasti, komunističkog režima i mora otkloniti posljedice jugoslavensko-komunističkih zabluda.

Ideološki totalitaran (komunističko-jugoslavenski sustav), prouzročio je anomalije i nefunkcionalnost u svim segmentima društva (školstvo, šport, kultura, politika, vanjska politika, vojska, gospodarstvo, zdravstvo, znanost, religija, teritorijalni ustroj, ...).


4. Hrvatska se u Domovinskom ratu nije oslobađala ustaške već komunističke vlasti, komunističkog režima i mora otkloniti posljedice jugoslavensko-komunističkih zabluda.

Jednoumlje (utemeljeno na nasilju i zbog posljedica nasilja, koje je bilo ideološko oružje (revolucija)) prouzročilo je traume i ostavilo nerasvjetljenu (bližu) povijest.


5. Hrvatska se u Domovinskom ratu nije oslobađala ustaške već komunističke vlasti, komunističkog režima i mora otkloniti posljedice jugoslavensko-komunističkih zabluda.


Takav sustav je provodio prosovjetsku praksu nepoštivanja povelje UN-a, sudjelovao u širenju međunarodnog terorizma, stvarao militantna društva (kakvo je i samo bilo) i prouzročilo poremećaj (zbog prevelikih sredstava uloženih u militantnost) društva koje se oslobodilo ratom (pravednim i obrambenim u slučaju RH, ali i višestrukom agresijom u slučaju Republike Srbije).
Nakon desetljetne militantnosti, agresije i terorizma neumitno nastupa stoljetno razdoblje oporavka od takvog (zločinačkog) ponašanja.

Pet istina o Hrvatskoj upućuje na nužnost sagledavanja posljedica (a ne uzroka) komunističke vlasti i trajne osude komunističko-jugoslavenskog režima.
Blenković je (glupko) sinčić majke lekarke i oca (suradnika). On nije sposoban upamtiti niti jednu od navedenih pet istina.

Oznake: političko osporavanje istine, vlast kao izvor istine, povijesničarska metodološka greška, komunisti, jugoslavene, politička kriza, društveno-politička kriza, vladavina, nehuman sustav, ideologija, totalitarnost, nefunkcionalnost, jednoumlje, nasilje, nerasvijetljena povijest, prosovjetska politika, militantnost, terorizam, UN, posljedice

Krvoločnost je preduvjet preživljavanja

Partizanski antifašizam nije obrana ljudskog dostojanstva već obrana Moskve u plićacima Jadranskog mora.

Sustavno (u jednoumlju jedino) ustrajavanje na tumačenju komunističkog ustanka kao jedinog ispravnog (i humanističkoga) puta pod okupacijskim uvjetima je iskrivljavanje povijesnih i tada važećih pravnih činjenica.
Kapitulacija je međunarodno pravno legalni instrument (poštede daljnjih stradanja civila). Kolaboracija je slijed kapitulacije (podjednako instrumentalizirana u zaštiti civila).
Moralizirati o isključivosti (antifašizmu) pri tada važećem ratnom pravu na odmazde nad civilima u slučaju oružanih napada na okupacijsku vojsku nakon potpisivanja kapitulacije (sa svrhom zaštite civila) je antihumani čin.
Cilj komunističkog ustanka nije progon okupatora već simbiotičko provođenje komunističke revolucije u ratnim uvjetima (što je tadašnjim ratnim pravom bilo zabranjeno).
Dakle, međunarodno pravno (uključujući konvencije o ratnom pravu), partizane i Tita ne smatraju legalistima (već banditima). To što je Crvena armija "pregazila" Poljsku, Bugarsku, Rumunjsku, Bugarsku, Istočnu Njemačku, Estoniju, Litvu, Latviju, Kurilske otoke i Jugoslaviju nije odraz humanosti antifašizma, već strategije koju je Staljin promovirao u ratnim i poratnim međunarodnim odnosima: obrana komunizma/socijalizma i Moskve uspostavom marionetskih režima odanih Moskvi.

Danas se podjednako sitnim novcima stvara politička struja (plaćena i logistički vođena iz Moskve) koja izaziva podjelu nacije (na prorusko-pročetničku manjinu i uplašenu hrvatsku/nacionalnu većinu). Problem Hrvatske nije strah od Srba, četnika, Rusa već siromaštvo u kojem su gladni spremni (odbacujući pripadnost naciji) djelovati protiv zajedničkog interesa.
Hrvati moraju takve ili nahraniti kruhom ili ugušiti jastukom.

Josipović (ruski agent, frflja, priglup, ambiciozan - (rođeni) izdajica ). Mesić (četničko-ruski agent, priglup, neambiciozan, svejedno (jer je rođeni) izdajica). Milanović (rođen jadan - izdajica). Pusićka (koju je Savka (izdajica) inaugurirala, rođena nikakva, cijeli život nikakva, izdajica).
Po sitne novce se zaputio Pernar (pa stalno tracka gluposti o kapitalizmu, NATO-u i koječemu). Markovina, Pilsel, Pupovac ... sitni kokošari kojima rusi vladaju bićem. Robotizirani ruski agenti. Koji se bez straha suprotstavljaju razumu.
Vrhunac je rusko potpomaganje obnovi antifašističkih spomenika sa stotinjak tisuća eura godišnje. Znaju li Rusi da se 1945.,, 1991., u Hrvatskoj bježalo od njihovih pokolja, podjednako kao danas u Alepu? Gdje god dolaze ili potpomažu humanost krv teče u potocima. Oni koje Rusi plaćaju i potpomažu nemaju pravo propovijedati humanost. Bando primitivna (potukli ste narode sibira, Poljske, Hrvatske, ... i koristite njihova prirodna bogatstva).
Hrvatska ljevica je ruska krvoločno-izdajnička svojta (koju ćemo ugušiti brutalno).
Krvoločnost je preduvjet preživljavanja.

Oznake: partizanski antifašizam, jednoumlje, komunistički ustanak, kapitulacija, kolaboracija, zaštita civila, međunarodno pravo, ratne konvencije, Staljinov koncept marionetskih režima, današnji koncept ruske sigurnosti, plaćenici, manjina, glad, odstupanje od zajedničkih interesa, krvoločnost

Političkištakor(i)

Hrvatskom vlada politički diletantizam.
U jeku krize, umjesto vlade nacionalnog spasa (bez titoista), titoisti (udruženi u zločinački pothvat) ustrajno nastavljaju titovo nedjelo.

Nije važno čija je BiH, nije važno tko bi trebao odlučivati o sudbini BiH, nije važno tko se nudi odlučivati o sudbini BiH.

Važnije je odrediti narav titove politike i titoizma. Izbjegavanje proglašavanja tita zločinačkom figurom zbog preispitivanja političkih učinaka te politike, ima zadaću zamagliti odnose i stvarno stanje (u BiH).

Prvi svjetski rat je započeo zbog događaja u BiH (sarajevski atentat), Drugi svjetski rat je započeo zbog britanskog monopola, treći svjetski rat će se voditi zbog resursa (a ne događaja u BiH). Ni prvi svjetski rat nije započeo zbog Bosne ...
Zašto Hrvatska politika žuri u grotlo BiH? Jer su titoisti, koji moraju nastaviti (genocidnu) politiku jb tita - progona Hrvata i Bošnjaka (muslimana).

Tito je zločinac, planski se koristio organiziranim i masovnim nasiljem u cilju raseljavanja jednih i naseljavanja drugih (trećih) etničkih grupa u cilju osporavanja povijesnih ili drugih državnih prava. U svrhu prikrivanja krvave naravi svoje bezobzirne politike koristio se demonizacijom i jednoumljem. Njegovi sljedbenici podjednako koriste politički monopol (jednoumlje, demonizacija)(i titoistička manira plenkovića o njegovu putu rješavanja; blesane, to smo vidjeli kod tita i osudili kao zločinačku politiku)) u nastavku provođenja zločinačke politike.

Hrvatska (s milanovićem ili plenkovićem, oba su ortodoksni četnici) nemaju volju rješavati probleme RH (reducirane tvorevine Hrvata) i začudo (unatoč pomaganju, asistiranju četnicima) slikovito govore o prošlosti Bosne i Hrvatske. (Ne plaćaju Hrvati Vučića da pomogne raseljenje srba iz BiH, ali hrvatske četnike netko plaća kako bi raselili Hrvate iz BiH.)

Ako netko misli kako je zajebancija s Plenkovićem uspjela, neka računa kako se i drugi znaju (krvavo) zajebavati. (Šeks, Granići, Gregurić (manolića ne bum spominjal ... njemu je živčani sustav odumrao kad je prvom zarobljeniku odrezao komad tijela, pa obraćanje toj tupini nema smisla) prodaju svoju glupost.)
Tko je dao/daje politički legitimitet tim zločincima (političkim štakorima)?

mine u Bosni i Hercegovini

Oznake: politički diletanti, vlada nacionalnog spasa bez titoista, udruženi zločinački pothvat, odeđivanje naravi titove politike, uloga BiH, zločinac, geniocid, jednoumlje, politički monopol, politički legitimitet, politički štakori

Nulta točka (kanibalizma)

Zamrznuta povijest (uspostavljena u jednoumlju) smatra kako je ljudsko pravo na osvetu dozvoljena samo za događaje od 1941.g.
Emotivno (nekontrolirano) ponašanje ne poznaje kalendar (jer su ljudi bili emotivni i prije 1941.g.).

Smisao fiksiranja prava na osvetu nije razumijevanje ljudske i socijalne psihologije čime bi opravdavali samo svoje zločine, već u prikrivanju istine kako druga strana nije počinila toliko zločina. Prihvaćanje postulata kako je sve neizmjerno minorno u odnosu na nultu godinu (kanibalizma), određivanje datuma nakon kojeg se povijest drukčije razumijeva, otklon je od razumijevanja istine. Prikrivanje stvarnih generatora stradanja i nereda.

Provoditi revoluciju u nametnutom ratu, podizati komunistički (manjinski) ustanak na samom početku nametnutog rata (netom po kapitulaciji, potpuno logistički i organizacijski - do stvaranja meteža - nepripravan) su nedopustivi po tadašnjem ratnom pravu. Ratni zločin sa katastrofalnim posljedicama.
Komunističko-jugoslavenski krimen.

U Hrvatskoj (po vlastitim spoznajama) barem 1/3 (od preko 3 milijuna) stanovnika nije sudjelovala u međunacionalnim sukobima, nije vodila pripadnike drugih nacija na stratišta, nije slala ljude u Jasenovac. Ustaše, domobrani i četnici su sudjelovali u borbama protiv (malobrojnih) partizana. Jedini koji su ljude bacali u jame su komunisti.
Padom fašističke Italije, partizani ulaze u nebranjeni Split (rujan 1943.g.) i vrše likvidacije (Split, Solin, Kaštela) bacanjem žrtava u Kevinu jamu (kod Radošića). Ista je jama korištena i 1944. i 1945. (pa i kasnijih godina).
(U Kevinu jamu je bačeno preko 3500 ljudi.)

Jugoslavenska-titoistička historiografija je tvrdila kako je komunistička partija zaustavljala međunacionalne krvave sukobe (iako barem 1/3 Hrvatske nije sudjelovala u međunacionalnom sukobu), a niti jedan povjesničar nije tražio svjedočanstvo stanovništva koje je sudjelovalo u velikom ratu (na drukčiji način od onog koji su oni propovijedali).
Samim tim vjerodostojnost (i znanstvena validnost) tih povjesničara i njihovih povijesnilarskih radova je potpuno narušena.

Prokletstvo komunističkog mentaliteta

Željko Glasnović s tamjanom (protiv krivovjernika) u borbi za demokraciju


Pojava "intelektualnog" sklopa nazvanog jednoumlje ima svoju rasplodnu komoru, poligon odrasatanja i (završno) groblje (vlastitog) djelovanja.

Naučni komunizam/socijalizam (marksizam) nije stvarao okvire pravednijeg društva, već je ustrajavao na (dotada uobičajenoj) premoći manjine i ideološke osnove monopolizacije vlasti.

Komunisti-marksisti su zamijenili dotada poznate oblike prava na vladavinu (neorginalnom) tezom o monopolu radničke partije na vlast (diktatura proletarijata).
Zašto tvrdnja o vlasti radničke klase (skoncentrirane u rukama pojedinaca nazvane avangardom radničke klase) nije inovativna Jer je početna stratifikacija društva počivala na (skoro) jednakim izgledima na vlast (na prijelazu iz prvobitne zajednice u klasno društvo).
Marksizam (marksistički komunizam) je vratio društvo na početak stvaranja klasnog društva (uvjeren kako dokida klasno društvo).
Zablude marksizma su očigledne (društvo je nastavilo formiranje klasa (u socijalističko-komunističkim ideološkim okvirima)).

Pravo na ideološko opredjeljenje (zasnovano na nedovoljno pozitivnim zakonima – više formalnim nego sadržajnim), pravo na zastupanje totalitarnih načela (jer nije formalno zakonima osuđen titoizam – totalitarizam tog oblika) ostavio je u praksi nikada prihvaćenu potrebu za legitimnim osporavanjem (zakoni RH uopćeno prekršajno i kazneno sankcioniraju takvo ponašanje) postupaka jedne totalitarističke ideologije (koja se sakriva iza dugogodišnjeg jednoumljem nametnutog obrasca ispravnosti).

Ustrajavanje grupice studenata na pravovjernosti svojih načela, prijetnjama (životu) i najavama nemirnih prosvjednih aktivnosti (blokada!?) ukazuje na svu ispraznost jedne (jednoumne) ideologije. Ideologije koja je stvorena kao obrazuac pravovjernosti i ispravnosti.

Željko Glasnović, glas napaćene i izmučene Hrvatske, javno je ukazao na nedopustivost agresivnog pacifizma (istovremeno ne upadajući u istu zamku, pozivajući se na legitimitet primjene sile). Ukazao je na neodrživost nametanja vlastith stavova ometanjem života neistomišljenika.

Prijava DORH-u, koju je podnijela poluplemenitašica Sobol (glupi ne mogu biti plemstvo) produžetak je studentske agresivne nametljivosti, postavljanja okvira društvene prihvatljivosti (iako smo svi jednaki) i uspostave (primitivne) klasne podijeljenosti.
Ma koliko bila/bili u krivu, ustrajava/ustrajavaju na javnosti svojh zahtijeva (jer nas žele pokoriti). Prvi korak u porobljavanju je nametanje psiholoških barijera i gušenje svijesti potrebe za slobodom.

Društvo jednakosti. Svi su podjednako krivi (samo su oni koji spoznaju krivicu povlašteni jer služe partiji).

Sposobnost društva dozvoljavati različite ideologije, ali i pravovaljano razlučiti opasnosti povratka jednoumlja proističe iz sposobnosti javno progovoriti o problemioma društva. Glasnović je ukazao na prešućivani teror crvene svojte, koja sustavno producira i kadrove i krize (kao i žrtve svoje zločinačke ideologije koju ne primjenjuju u vlastitim sredinama već je teroristički pokušavaju nametnuti cjelokupnom društvi uništavajući protivnike). Jesmo li se za demokraciju borili zbog toga ...?

Oznake: jednoumlje, naučni komunizam, marksizam, oblici prava na vladavinu, stvaranje klasnih društava, zablude ukidanja klasa, porobljavanje, nedemokratičnost, legitimitet primjene sile, Javna rasprava, teror crvene svojte, demokracija

Nešto o izborima

... ponajviše o načinu biranja


Zašto u Hrvatskoj na izborima imamo izborne jedinice kad ne postoji parlamentarni dom u čijem je nadleštvu zastupanje teritorijalnih interesa (nekada je postojao Županijski dom, prije Županijskog doma Vijeće općina (socijalistička Hrvatska/Jugoslavija))?
Zašto u Hrvatskoj na izborima imamo preferencijalno glasovanje kad RH nije jedna biračka jedinica (preferencija je ograničenog dosega, npr. na listi se pojavi svjetski poznati nobelovac koji je primio uglednu nagradu za ekonomiju (godina 4999., naravno poslije Krista)(ili nobelovac za mir koji će diplomatski razriješiti sporove sa ratobornim susjedima) i preferencijalno prikupi 196891 glasova (u 1. izbornoj jedinici), 14 mandata i nije u mogućnosti sastaviti vladu niti imati saborsku većinu pri izglasavanju zakona ...). Bravo Hrvatska! (Ispodprosječni su se svim sredstvima zaštitili od pametnijih ...)

(Bojati se kako će Hrvatska odabrati velikog vođu koji će započeti Veliki (svjetski) rat je (obzirom na proizvodne dosege RH) iluzorno ...)

Osvrnimo se na stalne jadikovke (što lijevih, više desnih (lijevo-desnih)) o rasipanju glasova.
U I. izbornoj jedinici je HDZ osvojio 5 saborskih mandata sa 62 270 glasova. Ali bi podjednak broj mandata osvojio i sa 53 373 glasa, što upućuje kako je "rasuo" 8896 glasova (možda onih koji su naivno povjerovali kako glasujući za HDZ ne rasipaju glasove ...). U I. 8896. u III. 436, u IV. 4319, u V 5550, u VIII. 3804, u IX. 3085, u X. 10415, u XI. 2694 glasa. Sveukupno rasutih 39199 glasova.

Ujedno uništili pravaške i demokršćanske stranke (jer su pozivali na preusmjeravanje glasova). Kada u demokraciji jednoumlje (kojim hdz imenuje hslesovce/komunjare Plenkovića i Darinka Kosora liderima s kojim nastupa "samostalno" na parlamentarnim izborima, a Beljak (seljak) ustvrdi kako su sdp, hns i hss dominantni u razvijenijim gradovima i područjima (s kojim programom socijalistička partija dominira u razvijenijim područjima!?)) postane obrazac, onda smo na dnu (pameti).

SDP je pobijedio hdz 2011. na protuglasove (smjenu hdza koji je zaglavio ...), hdz je pobijedio sdp 2016. na protuglasove (smjenu sdpa koji je zaglavio), ...
Kada će pobijediti onaj tko neće zaglaviti, i neće biti potrebno protuglasovanje, već će demokratski omogućiti pobjedu onom tko je spremniju voditi državu? (Obzirom na količinu idiota koji se protiv pameti bore svim sredstvima, nikada!)
Demokracija je trebala omogućiti nuđenje više programa i pristanak svih (ili barem većine) na najbolji program. Ovako se hdz hvali pobjedom (sa svega 695539 glasova, u čijoj su sumi glasovi demokršćana, liberala, pravaša, ... jer nema glasova u bilanci tih političkih stranaka). Strašno (političkim prevarama ugasiti demokraciju i uvesti jednoumlje).
Lijepo je priglup upravljati 100 milijardi vrijednim državnim proračunom. Zbog tako lakog plijena budale se trude držati pametne dalje od vlasti.

Hrvatska ima neodložnu potrebu za neinstitucionlnim djelovanjem. Vaninstitucionalni referendum (uz nadgledanje međunarodnih tijela), sastavljanje vlade nacionalnog spasa (bez političara koji su do sada djelovali u političkom životu Hrvatske) i tehnička vlada (sposobna razriješiti temelje države, dugovanje države i prosperitet stanovništva).

Hrvatska (u spirali vlastitog neznanja). (Budale svatko vara, pa i budale.)
(Ovo je blog o neuporabljivosti hrvatskih političara i o njihovoj gramzivoj bezobzirnosti, o nepostojanju zaštitnih mehanizama od krađe vlasti (i prosperiteta naroda) ...)

Oznake: Hrvatska, izbori, iborne jedinice, parlamentarni dom, Žipanijski dom, preferencijalno glasovanje, poznati nobelovac iz ekonomije, nobelovac za mir, ograničena preferencija, veliki vođa, rasipanje glasova, uništena demokracija, socijalizam i razvijena područja, protuglasovi, jednoumlje, neistitucionalno djelovanje, Referendum, vlada nacionlnog spasa, tehnička vlada, neuporabljivost političara, gramzivost, krađa vlasti

Liste (značenje)

Pojava velikog broja lista za predstojeće parlamentarne izbore govori o dosadašnjoj nedemokratičnosti Hrvatske.
Četiri godine sdpove vladavine otvorilo je oči svima, probudilo političko biće u svima nama.

Ako milanović, pusić i slični mogu neometano ostvarivati sve vlastite političke ciljeve u (demokratskom, hrvatskom, kršćanskom) Saboru, onda je vrijeme za opću pobunu.
Vrijeme je za buđenje svih (demokratskih) političkih interesa (koje je HDZ zagušio pričama o domoljublju i državotvornosti).

Jednoumlje (izrazito nedemokratično, bez ostvarenja parcijalnih interesa određenih političkih i ostalih skupina društva) smjenjuje višestranačka poplava lista (pluralitet političkih zahtjeva), koje neće ni ulaskom u Sabor ostvariti vlastite ciljeve.
To je zadaća jednoumlja (nakon vlastitog monopola na odlučivanje), stvoriti privid političkih mogućnosti (i u potpunosti onemogućiti ikakve političke promjene (disperzije političke moći i posljedica takve disperzije)).
Cilj više stranačkih i nezavisnih lista je zadržati okvire političke moći (uspostavom nefunkcionalnog višestranačkog parlamenta) skoncentrirane na priveligiranu skupinu ...

HDZ je (kroz 26 godina) samo u vrijeme Franje Tuđmana uspješno (učinkovito) odgovarao ovom (političkom) izazovu. Kasnije verzije HDZ-a se nisu približile ovom problemu, nego su vlastitim političkim djelovanjem potpomagale stvaranje političkog monopola.
HDZ je napustio demokratizaciju (društva), zajedništvo (proglasio se strankom, umjesto pokretom) i hrvatstvo (odustajući od demokršćanskih načela; otklonom od dijaspore, BiH Hrvata, branitelja, simbola hrvatstva ...).

Pojava preko 170 lista za predstojeće izbore ukazuje na prethodni problem (nedemokratičnosti i nepostojanja disperzije političke moći; neostvarenja političkih ciljeva velikih skupina društva) i nailazeći (planirani) problem neusaglašavanja ostavrenaj parcijalnih političkih interesa inače ostvarivih u demokraciji).
Predstoji paraliza političkog sustava (dosada ostvarivana političkim monopolom jedne ili druge partije (HDZ, SDP)), od sada tvorbom raznolikog parlamenta (koji kao i do sada nije sposoban provoditi politiku zadovoljavanja interesa birača ...).

Ne zna se zašto, ali cilj hrvatske politike je izvlaštenje naroda kao nositelja vlasti ...

Oznake: Izborne liste, parlamentarni izbori, nedemokratičmnost, političko biće, politički monopol, opća pobuna, jednoumlje, pluralitet političkih zahtjeva, privid političkih mogućnosti, disperzija političke moći, politički izazov (uspješnosti), obilježje HDZa, paraliza parlamentarnog života, izvlaštenje naroda

Nečovječna ostavština

O političkom inženjeringu


Provođenje revolucije (krvave i nasilne promjene postojećeg društvenog stanja), ma tko je provodio, ostavlja (forenzičke) tragove.
Komunističko-socijalistička boljševička jugoslavenska prorusko prosrpska revolucija koju je provodio Tito (s partijom koju je koristio/vodio) popraćena je mnoštvom dokaznog materijala (koji upućuje na oblik i ciljeve provedbe te revolucije).
Titovo razračunavanje s neistomišljenicima (na sjednicama i kongresima, uvijek osiguravanim njegovim plaćenim ubojicama) je tradicionalni oblik (produžetka jednoumlja, diktature i totalitarizma). Nitko ne dvoji o načinu i karakteru titove vladavine ...

Dvojben je odnos prema političkom nasljeđu takve prakse (nasilnog i bezrazložnog nametanja društvenih kretanja).
Socijalizam, nesvrstani, proruska (vojna, diplomatska i gospodarska) ovisnost, prosrpstvo, jugoslavenski fašizam, genocidnost, totalitarizam, ... samo su neke pojave koje spadaju u titovu (nečovječnu) ostavštinu.

U sklopu (složenih) geostrateških odnosa, postupan razračun s jugoslavensko-srpskim totalitarnim postavkama (jedne krvlju nametnute politike suludog balkanskoga (bez balkana (čitaj: Bugarske) diktatora) provedena je odlučno i s uspjehom (odgovor na srpsku agresiju u pravednom i obrambenom Domovinskom ratu).
Odlučnost u razrješenju (krvave) titove ostavštine na unutar hrvatskom planu nastavak je otklona od (jednog) zločinačkog sustava (totalitarnosti) boljševičkog agenta.

Što je Tito uistinu radio?
Pod okriljem samohvale o nesvrstanima i samoupravnom socijalizmu (eksperimentalnom modelu nepoželjnog socijalizma (kvaka na kvadrat), kršio je povelju UNa o zabrani rata i obavezi kontrole naoružanja pod nadzorom UN-a.
Naoružavao je i potpomago prosovjetske (krvave) diktature (koristeću takozvanu suradnju nesvrstanih u gospodarstvu).
INA (koja je u Hrvatskoj izvor političkih afera od Đurekovića, Špiljka, Miše Broza, ... do današnjih dana i ostavke Karamarka) je naftna firma koja je služila razmjeni oružja i pružanju logistike (prosovjetsko/proruskim) diktaturama ...
Zašto je INA imala naftna nalazišta samo u vojnim diktaturama (Libija, Sirija, Iraq, Rusija, ...) koje je sdpovska vlast prodavala u bescjenje ...? Jer je vrijednost tih naftnih nalazišta padala nemogućnošću ili otklonom želje prodaje oružja ...

Takav sustav (posrednika) potpore proruskim diktaturama (osiguravanjem vojne, diplomatske i ostale pomoći na unutar državnom (ex jugoslavije) planu tražio je neupitnu poslušnost, ne postojanje opozicije. Jednoumlje.

Smrću (jednoumlja) Tita, nestala je unosna preprodaja oružja (zabranjena poveljom UNa), Jugoslavija i jugoslavenski samoupravni (ne)radni narod su se našli u nazavidnom položaju nesposobnosti privrediti onoliko koliko troše ...

Dakle, niti će takvom politikom (protivnom povelji UNa) itko uspjeti preprodavati oružje, niti će neradom (stvorenim kao nagradom za popuštanje zločinačkoj politici) Hrvatska savladati nastalu krizu.
Kriza je prouzročena sdpovskim nastojanjem stvoriti (restaurirati) stanje prije titove smrti (i odveli su nas u mračno doba neimaštine, nerada i neodgovornosti).
Razračun s takvom politikom je neophodan. U taj razračun spada i razračun s Plenkovićem (čime bi se ta protuha bavila da ga nismo birali (da ga HDZ nije postavljao na dobro plaćena mjesta), otvorio bi odvjetnički ured ..??) koji je indikator komunjarskih prebjega (koji su utočište našli u HDZ-u (nastojeći HDZ držati taocem svoje bolesne ambicije opstajati bez rada)).

Odugovlačiti s mjerama otklona od titoističkog jednoumlja vodi produbljenju krize.
Sve mjere (potpomognute nasiljem) Titove politike imale su praktične (mada zločinačke) nakane. Društvo nećemo revitalizirati nastavkom takve politike ...
Titoizam, nerad i neodgovornost su prošlost. Partijski podobnici relikt jednog (tmurnog) vremena. Vrijeme je uspostaviti društvo rada, marljivosti, odgovornosti i potkrepe rezultata pravednim vrednovanjem.
Tito je mrtav, titoizam je izdahnuo (u posljednjem hroptaju sirijske diktature).
(Pokušaji titove služinčadi zaustaviti promjene i postaviti se nositeljem vlasti u RH je nakaradno ...)(U toj politici nije bilo ničega čovječnog.)

Vratimo Hrvatsku (radnim) korijenima ...

Oznake: revolucija, tragovi, oblik i ciljevi revolucije, jednoumlje, diktatura, totalitarizam, karakter titove vladavine, geostrateški odnosi, srpska agresija, domovinski rat, boljševički agent, nesvrstani, samoupravljanje, INA, povelja UNa, posredništvo, širenje proruskih režima, nerad, neodgovornost, partijski podobnici, Vratimo Hrvatsku radnim korijenima

Služinčad zlog

Da, nisu srpski četnici pokrenuli i kontrolirali agresiju/rat na području bivše sfrjot.
Komunisti su to uradili (nastavili genocid i etnička čišćenja koja su provodili 41.-45. i kasnije).

Hrvatske komunjare su sluge zla. (Hipokrizija zasnovana na lažnoj povijesti i jednoumlju.)

Saturn Devouring His Son - Peter Paul Rubens

Oznake: četnici, agresija na Hrvatsku, genocid i etničko čišćenje, nastavak, komunjare, sluge zlog, hipokrizija, laži, jednoumlje

Vrijeme je za narodni obračun sa narodnim zastupnicima

Hrvatski (državni) sabor, zakonodavno tijelo RH, parlament s mnogim ovlastima uzročnik je krize koja se u Hrvatskoj nastavlja.
Produžavanje (ne pripadajuće) moći posredstvom pozicioniranih (prikrivenih, iako ih prikriti nitko ne može ...) zastupnika ukazuje na zavjeru državnih institucija i pojedinaca koji su opstruirali demokraciju.

Najizglednije je kako će krizu (prouzročenu voljom titoista vratiti zaboravljenu tvorevinu utemeljenu na jednoumlju) biti moguće razriješiti jedino narodnim uplitanjem. Referendumom ili javnom pobunom (uličnom demonstracijom moći).
Vrijeme je poništiti samovolju samozvanih propagatora apsolutizma i totalitarizma. Vrijeme je za obranu slobode.
Vrijeme je za narodni obračun sa onima koji se skrivaju iza uloge narodnih zastupnika.

Revolucija je izgledna. Vrijeme je za narodnu volju.

Eugene Delacroix, Sloboda na barikadama

Oznake: Hrvatski (državni) sabor, parlament. zakonodavno tijelo, politička kriza, nepripadajuća politička moć, produžavanje moći, zavjera državnih instiucija i pojedinaca, opstruiranje demokracije, titoisti, jednoumlje, narodno uplitanje, Referendum, javna pobuna, obrana slobode, obračun naroda s narodnim zastupnicima

Treba (žurno) ukinuti politiku pomirbe

Zlatna era titoističkog jala


Pomno odškolovani na premisama jednoumlja i partijskoga materijalnoga podupiranja, titoističke garniture (polu)političara, po završetku Tuđmanove ere, preplavile su hrvatski politički život (državne ustanove i tijela uprave).
Hrvatska (demokratska, kršćanska, nacionalna) opcija nije imala (bez nasilja) šanse obuzdati titoiste.
Iako smo Božićnim Ustavom imali namjeru raskrstiti sa socijalizmom, SDP (socijaldemokratska partija) je (prepun titoista i četnika) naumio socijalizam vratiti parlamentarnim putem.
Nismo mi (Hrvati) protiv ćirilice i Srba, mi smo protiv socijalizma (koji nam je donio i ćirilicu i Srbe kao ravnopravno malobrojnije (time povlaštene) bespotrebno kao žarište društvenih stremljenja). Nametnuli su nam (svojstveno socijalizmu) nepostojeći problem (upitam se zašto Srbi i socijalisti nisu socijalizam nametali najvećim izvoznicima nafte (pa sve proizvedene barele pretvorili u zajedničko vlasništvo)?).

Socijalizam otvara vrata svim problemima (bezuspješno nastojeći riješiti jedan problem, problem vlasništva). Osporavajući vlasništvo, potiču sukobe među sociološkim, grupama (tvrdeći kako privatno vlasništvo (i takve države, nacije) izaziva i pokreće ratove) jer osporavaju pravo vlasnicima braniti svojinu ...
Jednako su jugoslavenskim eksperimentom pripremili velikosrpsku agresiju (na nesrpske teritorije), nastojeći ratom priskrbiti pravo vlasništva Srbima, šireći njihovo državno pravo.

Nesudjelovanje (ili sudjelovanje) sdpovaca u Domovinskom ratu, s oba čina potpomažući srpsku agresiju, svrstalo ih je u očigledne protivnike hrvatske slobode, hrvatske državnosti, hrvatske države, hrvatske nacije.
Nisu stvarali RH, nisu željeli RH, nisu planirali RH. Stvaranje RH ih je zateklo (u titoističkoj fazi). Bez zasluga, indoktrinirani i pripremljeni za sustav antihrvatskih vrijednosti, nisu sposobni do prosipati (titoistički) jal. Žal za državom (koja je progonila Hrvate) koje nema, iako ni RH (s titoistima na vlasti) ne miluje Hrvate ...

Netitoistička Hrvatska bez sustavnog političkog rada, regrutiranja hrvatskih političara, promicanja demokršćanskih i prozapadnih vrijednosti, bez poticanja i unapređivanja demokracije, bez javnog djelovanja među narodom ... nema šanse protiv vojske partijskih bezobraznika (kojima ništa nije sveto, pomno su odabrani (beskičmenjaci i ljigavci)).
Nije Milanović (neradnik, bonvivan, bleso, ...) problem Hrvatske, ali slikovito ukazuje na lustraciju i sposobnost ne/lustriranih kadrova upravljati Hrvatskom na hrvatsku štetu (preko razno raznih Milanovića, ili sličnih nakaza). Onaj tko je takvog primitivca i nesposobnjakovića "instalirao" na vlast je istinski problem ...
Onaj tko dozvoli takvom primitivcu i nesposobnjakoviću da se dokopa vlasti i ostane na vlasti (narod) je još veći problem.
Ubitačna sinteza nepoznatih službi (interesa) i nezainteresiranog (i neobrazovanog) naroda ...

Hrvatska mora temeljito reformirati politički sustav (ukidanjem, zabranom ili progonom sdpovske bande ... u sva tri oblika vlasti).
Socijal utopisti (titoisti) su se infiltrirali u sva tri oblika vlasti ... treba ih razvlastiti.
(Hrvatska je prepuna titoističkih kadrova na utjecajnim državnim funkcijama, nije nam potrebna politika pomirbe sa takvima.)
Socijalizam i titoizam su izgradili sustav tajnog nadziranja, ucjenjivanja, zastrašivanja, ... Taj sustav je povratkom Račana, Mesića, Jospipovića, a ponajviše Milanovića ukazao na brojnost tih kadrova (i njihovu duboku infiltriranost u sve bitne pore društva i vlasti). Sustav strahovlade. Sustav porobljavanja (jednog naroda). Politika pomirbe je završila (tko je na strani sila zla mora snositi posljedice). Politika pomirbe (ma tko je provodio) ima vrijeme trajanja, to vrijeme je u Hrvatskoj isteklo.

Oznake: jednoumlje, titoisti, hrvatska opcija, protiv socijalizma, organizirana strahovlada, sustav porobljavanja, politika pomirbe i vrijeme trajanja takve politike