Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati karakter NDH

Da je sud sposoban procjenjivati povijesne okvire, zvao bi se povijesni

Zašto jugoslavija s istim argumentima nije negirala italijansku državu?


Postojanje NDH ima dva aspekta. Jedan je postojanje države, a drugi sam oblik (uređenje) države.
Da je današnja Hrvatska izglasana kao fašistička tvorevina, ustav bi bio fašističke naravi i ustavni suci bi morali braniti fašistički karakter ustava i države. Bi li u tom slučaju nezadovoljnici imali pravo negirati državnost i zagovarati okupaciju (ili nestanak države)? Ili bi samo zagovarali promjenu uređenja države?



Proglašavati NDH fašističkom i nacističkom je bezočan pokušaj legitimiranja jugoslavije koja uz to što je marionetska jest i okupatorska. Naddržava s ciljem brisanja nacionalnih i državnih obilježja do tada postojećih država.

NDH je bila seljačka država, unatoč ratnom vihoru i nužnosti ratnog vremena, nemoguće da je bila fašistička ili nacistička. Mogla je biti u sprezi s fašističkom Italijom ili/i nacističkom Njemačkom. A kolaboracija nije zločin.

Nepravedno označena kao negativna pojava u tijeku i nakon Drugog svjetskog rata (s izrazitom politizacijom nakon sveobuhvatnosti ratnih napora), zanemarujući odredbe humanitarnog ratnog prava o kapitulaciji i ponašanju u svrhu smanjenja ratnih razaranja i smanjenja civilnih žrtava.
Suradnja s ciljem smanjenja civilnih žrtava, smanjenja ratnih nedaća (smanjenja gladi, smanjenja bolesti) i normalizacije civilnog života odraz je humanitarnog prava, a ne ideološke opredijeljenosti.

Politički i ideološki okvir suradnje s okupatorom treba prepustiti samim sudionicima te suradnje, a ne jednoumljem zadojenoj sovjetsko-jugoslavenskoj orjunaško-komunjarskoj velikosrpsko-četničkoj ideološkoj struji, predstavljenoj kroz nakupinu ustavnih sudaca koji se (iako nisu kvalificirani) odlučili na političku kvalifikaciju premda su (dvojbeno) samo pravno (nedovoljno) osposobljeni, smatrajući se stupom vlasti (iako nikad nisu prošli birališta, već su politički namještenici - dakle, fašisti).

Nisu li oni koji su sputavali nepromišljenu oružanu pobunu protiv okupacije (što ne potvrđuje trajni odabir okupacije)(što je kasniji razvoj događaja potvrdio), sudjelovali u opskrbi stanovništva i brizi za funkcioniranje humanije postupali od razbojnika koji su bez uvjeta, logistike i prosudbe o razmjerima stradanja civila zbog takve odluke, odmetnuli u bespuća šumskih područja, izazivajući bespotrebno stradanje civila!?
Jednoumljem su branili odluku da ustanak protiv okupacije vodi komunistička partija, da vrijeme podizanja ustanka određuje komunistička partija, da prosudbu o antifašističkom karakteru naroda i pojedinaca donosi komunistička partija.
To pravo (orjunaški gmazovi) zadržavaju i danas.

Zašto Ustavni sud odluku o ustavnosti datuma proglašenja (bilo kakve) hrvatske države smatra neustavnim, iako je proglašenje pravni čin odbijanja jugoslavenskog prava nad Hrvatskom? I to obrazloženjem o fašističko-nacističkom karakteru te države. Braneći okupatorsko-marionetsku Jugoslaviju. (Može li Ustavni sud biti dosljedan i proglasiti neustavnim bilo kakvu međudržavnu suradnju s Italijom ili Njemačkom?)

Odluku Ustavnog suda o karakteru NDH smatram nevažećom, članove tog suda koji su donijeli tako sramotnu (i neustavnu odluku) razbojnicima koje treba opozvati jer ugrožavaju ustavni poredak i temelje države (koja ih hrani).

Za dom spremni! Protiv nepismene bulimente koja zloupotrebljava državne institucije, i protiv nas samih jer smo nesposobni stvoriti državu po mjeri hrvatskog čovjeka.

Nema državne fotelje koju nisu u*rali.
Jugokrmci žurno bauljaju po načelima države. Vrijeme je za temeljni obračun s ostacima jugoboljševičkog velikosrpsko-četničkog mastodonta (osovine zla orjuna-komunjare).


Ovo možete smatrati mojim javnim izjašnjavanjem o potrebi žurnog opoziva svih sudaca Ustavnog suda RH (sukladno mojim ustavnim pravima na sudjelovanje u vlasti koja pripada narodu).

lat. res publica = javna stvar

2 000 000 biračkih glasova i preuređenje države i državnih institucija po mjeri hrvatskog čovjeka.

Oznake: Ustavni sud RH, ndh, orjunaš, komunjare, povijesni sud, postojanje države, uređenje države, kolaboracija, humanitarno pravo, civili, jednoumlje, neorganizirani ustanak, monopol komunističke partije, temeljni obračun, 2 000 000 glasova

Krvoločnost je preduvjet preživljavanja

Partizanski antifašizam nije obrana ljudskog dostojanstva već obrana Moskve u plićacima Jadranskog mora.

Sustavno (u jednoumlju jedino) ustrajavanje na tumačenju komunističkog ustanka kao jedinog ispravnog (i humanističkoga) puta pod okupacijskim uvjetima je iskrivljavanje povijesnih i tada važećih pravnih činjenica.
Kapitulacija je međunarodno pravno legalni instrument (poštede daljnjih stradanja civila). Kolaboracija je slijed kapitulacije (podjednako instrumentalizirana u zaštiti civila).
Moralizirati o isključivosti (antifašizmu) pri tada važećem ratnom pravu na odmazde nad civilima u slučaju oružanih napada na okupacijsku vojsku nakon potpisivanja kapitulacije (sa svrhom zaštite civila) je antihumani čin.
Cilj komunističkog ustanka nije progon okupatora već simbiotičko provođenje komunističke revolucije u ratnim uvjetima (što je tadašnjim ratnim pravom bilo zabranjeno).
Dakle, međunarodno pravno (uključujući konvencije o ratnom pravu), partizane i Tita ne smatraju legalistima (već banditima). To što je Crvena armija "pregazila" Poljsku, Bugarsku, Rumunjsku, Bugarsku, Istočnu Njemačku, Estoniju, Litvu, Latviju, Kurilske otoke i Jugoslaviju nije odraz humanosti antifašizma, već strategije koju je Staljin promovirao u ratnim i poratnim međunarodnim odnosima: obrana komunizma/socijalizma i Moskve uspostavom marionetskih režima odanih Moskvi.

Danas se podjednako sitnim novcima stvara politička struja (plaćena i logistički vođena iz Moskve) koja izaziva podjelu nacije (na prorusko-pročetničku manjinu i uplašenu hrvatsku/nacionalnu većinu). Problem Hrvatske nije strah od Srba, četnika, Rusa već siromaštvo u kojem su gladni spremni (odbacujući pripadnost naciji) djelovati protiv zajedničkog interesa.
Hrvati moraju takve ili nahraniti kruhom ili ugušiti jastukom.

Josipović (ruski agent, frflja, priglup, ambiciozan - (rođeni) izdajica ). Mesić (četničko-ruski agent, priglup, neambiciozan, svejedno (jer je rođeni) izdajica). Milanović (rođen jadan - izdajica). Pusićka (koju je Savka (izdajica) inaugurirala, rođena nikakva, cijeli život nikakva, izdajica).
Po sitne novce se zaputio Pernar (pa stalno tracka gluposti o kapitalizmu, NATO-u i koječemu). Markovina, Pilsel, Pupovac ... sitni kokošari kojima rusi vladaju bićem. Robotizirani ruski agenti. Koji se bez straha suprotstavljaju razumu.
Vrhunac je rusko potpomaganje obnovi antifašističkih spomenika sa stotinjak tisuća eura godišnje. Znaju li Rusi da se 1945.,, 1991., u Hrvatskoj bježalo od njihovih pokolja, podjednako kao danas u Alepu? Gdje god dolaze ili potpomažu humanost krv teče u potocima. Oni koje Rusi plaćaju i potpomažu nemaju pravo propovijedati humanost. Bando primitivna (potukli ste narode sibira, Poljske, Hrvatske, ... i koristite njihova prirodna bogatstva).
Hrvatska ljevica je ruska krvoločno-izdajnička svojta (koju ćemo ugušiti brutalno).
Krvoločnost je preduvjet preživljavanja.

Oznake: partizanski antifašizam, jednoumlje, komunistički ustanak, kapitulacija, kolaboracija, zaštita civila, međunarodno pravo, ratne konvencije, Staljinov koncept marionetskih režima, današnji koncept ruske sigurnosti, plaćenici, manjina, glad, odstupanje od zajedničkih interesa, krvoločnost

O Ustašama ...

Povijest Ustaša i ustaškog pokreta (historiografski) je napisao u 4 toma hrvatski povjesničar Bogdan Krizman.
Ti spisi su povjesničarska građa (oslonjena na dokumente, i autentična svjedočenja).
Tumačenja povijesti (kao što se običavalo u vrijeme jednoumlja) jednostrano (jednoumlje, jednostrano) nije dopušteno.

Uz Krizmana, poviješću ustaškog pokreta su se bavili i drugi povjesničari (Jareb, ...).
Politološko-sociološka tumačenja (uistinu dvojbenog razdoblja, a po naravi takvih tumačenja jednako dvojbena) nisu dopuštena u političke svrhe.
(Stara) teorija izvlaštenja naroda političke moći na tvrdnjama o karakteru naroda ili nekog (narodnog) pokreta su nedopustiva.

Vratimo se historiografiji ustaškog pokreta i tumačenjima naravi tog pokreta.
Ustaški pokret je nastao kao odgovor na pučističko obespravljenje hrvatskog naroda 1918.godine. Iako pokret formalno nije nastao te godine.
Izlazak iz AU monarhije (vjerujući kako će Hrvatska zakročiti u republiku i nacionalnu državu), popratilo je prijevarno pripojenje Kraljevini Srbiji pod dinastijom Karađorđevića. Vjerujući u snagu političke (republikanske) volje hrvatskog naroda, u Kraljevini se političkim putem pokušavalo razriješiti pitanje hrvatske države. Bezuspješno. S. Radića (vođu HSS-a koja je zagovarala republikanstvo) zatvaraju, potom atentatom u beogradskoj skupštini ranjavaju, od čijih posljedica umire. Kralj (Aleksandar) proglašava diktaturu.
Kod smo kod korištenja historiografskih podataka, S. Radić je tri dana prije atentata teško vrijeđao srpski narod u svojim govorima u beogradskoj skupštini i na sam dan atentata je nagovaran od zastupnika HSS-a da ne dolazi u parlamentarnu dvoranu (jer je Račić prijetio atentatom).
Uobičajeno se krvoproliće u beogradskoj skupštini tumačilo kao sukob dva nacionalizma. Sama činjenica da S. Radića nikad nisu predstavljali kao hrvatskog nacionalistu, ukazuje na nelogičnosti. S. Radić je izazivao u skupštini, i na potvrdu o prijetnjama ipak došao u parlamentarnu dvoranu. Pucnjevi Puniše Račića nisu slučajni. S jedne strane (povjesničari navode posjete Račića kraljevskom dvoru, Račić je bio povjerljiv čovjek samoga kralja) srpski hegemonizam je težio jednom cilju (diktaturi i jugoslavenstvu), a S. Radić (uviđajući bespomoćnost parlamentarne borbe) želju za izvanrednim stanjem (vlastitom smrću u parlamentu). S. Radić je samoubojica (u suradnji s kraljem i Račićem), koji je tim činom ugasio nadu u postojanje Jugoslavije (koju je proglasio kralj po Radićevoj smrti). Za cijelo vrije trajanja hrvatsko-srpske krize Srbi su ustrajavali na liniji amuptacije Virovitica-Karlovac-Karlobag ...
Nakon proglašenja diktature (a nekoliko mjeseci kasnije proglašena je Jugoslavija pod geslom "Jedan narod, jedan kralj, jedna država") jedini način borbe za hrvatsku samostalnost i republikanstvo je ilegalni rad.
Nastajanje ustaškog pokreta vezano je za pravednu borbu hrvatskog naroda za vlastiti opstanak. (Ne) Začuđuje kasnija Titova doktrina prava naroda na oslobođenje i borbu za to oslobođenje, a sustavno negiranje ustaškog pokreta (na tim temeljima) i osporavanja njegove naravi. Jer je ustaški pokret uz pravo naroda na borbu za opstojnost, ustrajavao na nacionalnoj državi (komunisti su zagovarali internacionalizam, sukladno marksističkom tumačenja štetnosti nacije).
Historiografski, jugoslavenski komunisti (Tito) nisu ustaše proglašavali zločincima zbog kolaboracije sa fašistima (to je radio i Tito), već zbog nacionalnog karaktera tog pokreta.
(Po međunarodnom pravu, nakon kapitulacije jedne države u oružanom sukobu nisu dozvoljeni ustanci i oružana djelovanja. Pravo naroda na slobodu nije osporeno međunarodnim pravom, koje je ipak u doba 2. svjetskog rata dozvoljavalo odmazde nad civilima zbog kršenje uvjeta kapitulacije. U tim okvirima ustanak je rizičan i pokreće se u trenutku koji jamči oslobađanje od okupacije. Komunistički ustanak na samom početku okupacije to nije bio.)
Puč Vokić-Lorković (i diplomatsko) odbijanje saveznika priznati mogući ustaški ustanak (protiv Nijemaca) grubo je kršenje međunarodnog prava ...).)

Povijesno dokumentirano, ustaški pokret nije sadržavao fašističku ideologiju u svojim programima i djelovanju. Proglašen je ultranacionalističkim, a okupacijom su (razumljivo) nametnuti fašističko-nacistički zakoni (koji obilježavaju fašističku okupaciju u bilo kojoj okupiranoj državi tog razdoblja).

(Zlo)Uporaba (historiografskih) činjenica u političke svrhe (otuđenja političke moći i obespravljenja jednog naroda (zbog nacionalnog opredjeljenja)) kasnije je označeno kao komunističko jednoumlje i zabluda, a taj sustav proglašen totalitarno-zločinačkim.

Zbog nedosljednog (politikantskog) korištenja povijesnih činjenica, revolt naroda je izrazit i (skoro) svakodnevnim kršenjem administrativnih zabrana (odnosa prema tom dijelu povijesti) pokušava se iznova redefinirati zakonodavsto (nepobijena povijesna istina).
To nas iznova vraća na zakonsko predefiniranje pozdrava Za DOM Spremni! i korištenja hrvatskog grba s prvim bijelim poljem ...

(Za dom spremni (Bog i Hrvati! (Hvaljen Isus i Marija!))!)


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života

Oznake: povijest, Krizman, hss, radič, jugoslavija, diktatura, amputacijska linija, republikanstvo, Fašizam, nacizam, pravo naroda na borbu za slobodu, marksizam, nacija, kolaboracija, ustanak