02

srijeda

kolovoz

2017

Zašto nas truju antifašizmom?



I Ante Pavelić je bio antifašist


U političkoj povijesti 20. stoljeća hrvatski narod je upamtio tri političara: S. Radića, A.Pavelića i J. Broza.
Politički koncept države koji su zagovarali se razlikuje.
Opsežno razlikovanje nećemo provoditi.
Navest ćemo jednu (dvije) (bitnu) odrednicu(e) koja je odredila sudbine živih (u državama koje su nastajale i nestajale u njihovo vrijeme).

Stjepan Radić je zagovarao (integralni jugoslaven - druga bitna odrednica) seljačku državu (prva bitna odrednica). Smatrao je seljaštvo temeljem hrvatskog društva (popustljivo u jugoslavenskoj zajednici).

Ante Pavelić je smatrao seljaštvo (prva bitna odrednica) temeljem hrvatske (nezavisne) države (druga bitna odrednica). Temeljem ustaških načela po kojima je hrvatski narod samosvojan (nužna je nezavisna država takvog naroda) i razvijati će se na seljaštvu kao osnovici te samosvojnosti. Iz ustaških načela proizlazi antifašistički karakter tog pokreta. Kolaboracija s izvornim fašističkim i nacističkim pokretima je povijesna konstelacija (odbijanja antifašističkih država poduprijeti pravo hrvatskog naroda na samosvojnost i nezavisnost - što je svojevrsni fašizam). Nelogično je odbijanje Britanije, Francuske, USA, SSSra priznati hrvatsku državu a proglašavati nacionalni-državotvorni (seljački) pokret fašističkim.

Josip Broz (bolje reći Tito) je unitarni jugoslaven (osporavao je bilo kakvo pravo Hrvata na vlastitu državu i državnost), koji je (takvu - unitarnu) državu temeljio na radništvu. (Brzopleta) Industrijalizacija (Prva i Druga petoljetka) je polučila ogromne promjene u društvu (uz protjerivanja, masovna pogubljenja, genocid, konfiskaciju, nacionalizaciju, podruštvljenje sredstava za proizvodnju (prvotno podržavljenje), uglavnom bez pozitivnih rezultata.

Antifašizam (koji u Titovom slučaju nije humanog karaktera) je floskula kojom se tijek rasprave o bitnom utjecaju Tita na sudbinu (jednog) naroda i (više - "jugoslavenskih") naroda, u lažnoj interpretaciji povijesnih činjenica, vodi ka otklonu od pravilne rasčlambe i ispravnog valoriziranja negativne (destruktivno-genocidne nehumane) uloge čovjeka-ljudi zvanih Tito.

Radničko društvo je na ovim prostorima doživjelo potpuni slom (skoro potpuna urbanizacija, djelomična zaposlensot i potpuna nesposobnost bilo kako djelovati). Društvo bez ikakve proizvodnje osuđeno je na iseljavanje, zaduživanje, rasprodaju djedovine (u koju spada i granica na Drini , Boka i Zemun), rasprodaju, ovrhe i iznova na iseljavanje.
Seljačka država je država u kojoj stanovništvo živi prema mogućnostima.
Ako vas tko pita: Tito je fašist, a Pavelić antifašist (Pavelić je patio za Šubićima (Zrinskim i Frankopanima), a ne za Staljinom i Mussolinijem)(to vam potvrđuje seljo iz okolice Bribira).







Oznake: antifašizam, politička povijest, samosvojan narod, radič, Pavelić, tito, bitne odrednice, integralni jugoslaven, nacionalni, unitarni jugoslaven, seljačka država, radnička država, Bribir, Frankopani

31

subota

listopad

2015

O Ustašama ...

Povijest Ustaša i ustaškog pokreta (historiografski) je napisao u 4 toma hrvatski povjesničar Bogdan Krizman.
Ti spisi su povjesničarska građa (oslonjena na dokumente, i autentična svjedočenja).
Tumačenja povijesti (kao što se običavalo u vrijeme jednoumlja) jednostrano (jednoumlje, jednostrano) nije dopušteno.

Uz Krizmana, poviješću ustaškog pokreta su se bavili i drugi povjesničari (Jareb, ...).
Politološko-sociološka tumačenja (uistinu dvojbenog razdoblja, a po naravi takvih tumačenja jednako dvojbena) nisu dopuštena u političke svrhe.
(Stara) teorija izvlaštenja naroda političke moći na tvrdnjama o karakteru naroda ili nekog (narodnog) pokreta su nedopustiva.

Vratimo se historiografiji ustaškog pokreta i tumačenjima naravi tog pokreta.
Ustaški pokret je nastao kao odgovor na pučističko obespravljenje hrvatskog naroda 1918.godine. Iako pokret formalno nije nastao te godine.
Izlazak iz AU monarhije (vjerujući kako će Hrvatska zakročiti u republiku i nacionalnu državu), popratilo je prijevarno pripojenje Kraljevini Srbiji pod dinastijom Karađorđevića. Vjerujući u snagu političke (republikanske) volje hrvatskog naroda, u Kraljevini se političkim putem pokušavalo razriješiti pitanje hrvatske države. Bezuspješno. S. Radića (vođu HSS-a koja je zagovarala republikanstvo) zatvaraju, potom atentatom u beogradskoj skupštini ranjavaju, od čijih posljedica umire. Kralj (Aleksandar) proglašava diktaturu.
Kod smo kod korištenja historiografskih podataka, S. Radić je tri dana prije atentata teško vrijeđao srpski narod u svojim govorima u beogradskoj skupštini i na sam dan atentata je nagovaran od zastupnika HSS-a da ne dolazi u parlamentarnu dvoranu (jer je Račić prijetio atentatom).
Uobičajeno se krvoproliće u beogradskoj skupštini tumačilo kao sukob dva nacionalizma. Sama činjenica da S. Radića nikad nisu predstavljali kao hrvatskog nacionalistu, ukazuje na nelogičnosti. S. Radić je izazivao u skupštini, i na potvrdu o prijetnjama ipak došao u parlamentarnu dvoranu. Pucnjevi Puniše Račića nisu slučajni. S jedne strane (povjesničari navode posjete Račića kraljevskom dvoru, Račić je bio povjerljiv čovjek samoga kralja) srpski hegemonizam je težio jednom cilju (diktaturi i jugoslavenstvu), a S. Radić (uviđajući bespomoćnost parlamentarne borbe) želju za izvanrednim stanjem (vlastitom smrću u parlamentu). S. Radić je samoubojica (u suradnji s kraljem i Račićem), koji je tim činom ugasio nadu u postojanje Jugoslavije (koju je proglasio kralj po Radićevoj smrti). Za cijelo vrije trajanja hrvatsko-srpske krize Srbi su ustrajavali na liniji amuptacije Virovitica-Karlovac-Karlobag ...
Nakon proglašenja diktature (a nekoliko mjeseci kasnije proglašena je Jugoslavija pod geslom "Jedan narod, jedan kralj, jedna država") jedini način borbe za hrvatsku samostalnost i republikanstvo je ilegalni rad.
Nastajanje ustaškog pokreta vezano je za pravednu borbu hrvatskog naroda za vlastiti opstanak. (Ne) Začuđuje kasnija Titova doktrina prava naroda na oslobođenje i borbu za to oslobođenje, a sustavno negiranje ustaškog pokreta (na tim temeljima) i osporavanja njegove naravi. Jer je ustaški pokret uz pravo naroda na borbu za opstojnost, ustrajavao na nacionalnoj državi (komunisti su zagovarali internacionalizam, sukladno marksističkom tumačenja štetnosti nacije).
Historiografski, jugoslavenski komunisti (Tito) nisu ustaše proglašavali zločincima zbog kolaboracije sa fašistima (to je radio i Tito), već zbog nacionalnog karaktera tog pokreta.
(Po međunarodnom pravu, nakon kapitulacije jedne države u oružanom sukobu nisu dozvoljeni ustanci i oružana djelovanja. Pravo naroda na slobodu nije osporeno međunarodnim pravom, koje je ipak u doba 2. svjetskog rata dozvoljavalo odmazde nad civilima zbog kršenje uvjeta kapitulacije. U tim okvirima ustanak je rizičan i pokreće se u trenutku koji jamči oslobađanje od okupacije. Komunistički ustanak na samom početku okupacije to nije bio.)
Puč Vokić-Lorković (i diplomatsko) odbijanje saveznika priznati mogući ustaški ustanak (protiv Nijemaca) grubo je kršenje međunarodnog prava ...).)

Povijesno dokumentirano, ustaški pokret nije sadržavao fašističku ideologiju u svojim programima i djelovanju. Proglašen je ultranacionalističkim, a okupacijom su (razumljivo) nametnuti fašističko-nacistički zakoni (koji obilježavaju fašističku okupaciju u bilo kojoj okupiranoj državi tog razdoblja).

(Zlo)Uporaba (historiografskih) činjenica u političke svrhe (otuđenja političke moći i obespravljenja jednog naroda (zbog nacionalnog opredjeljenja)) kasnije je označeno kao komunističko jednoumlje i zabluda, a taj sustav proglašen totalitarno-zločinačkim.

Zbog nedosljednog (politikantskog) korištenja povijesnih činjenica, revolt naroda je izrazit i (skoro) svakodnevnim kršenjem administrativnih zabrana (odnosa prema tom dijelu povijesti) pokušava se iznova redefinirati zakonodavsto (nepobijena povijesna istina).
To nas iznova vraća na zakonsko predefiniranje pozdrava Za DOM Spremni! i korištenja hrvatskog grba s prvim bijelim poljem ...

(Za dom spremni (Bog i Hrvati! (Hvaljen Isus i Marija!))!)


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: povijest, Krizman, hss, radič, jugoslavija, diktatura, amputacijska linija, republikanstvo, Fašizam, nacizam, pravo naroda na borbu za slobodu, marksizam, nacija, kolaboracija, ustanak