07
ponedjeljak
kolovoz
2023
Znači li Za Dom spremni Spremni za Dom?
Smisao Za Dom spremni (netko za domovinu spreman) može dati samo onaj tko koristi tu jezičnu kombinacijju.
Svi bi pomislili da je netko za domovinu spreman poželjan u društvu / (da je smisao jednoznačan).
Onima kojima smeta/ju smisao/takve osobe imaju razloga (navodili ga oni ili ne).
Davanje posebnog smisla ZDS (čitaj: za dom spremni) izlazi iz jezičnih okvira i postaje instrument politike.
A politika nikad nije bila dobar jezični savjetnik.
Političari su ti koji su izostavili napominjati da je S. Radić koristio pravaški slogan (uporabio ga A. Starčević) Bog i Hrvati (popovi lopovi)(naročito su izostavili Radićev dodatak popovi lopovi) nadajući se da će S. Radić biti veći.
Izostavili su prigovore pravaša hss-ovcima i njihovom vođi (S. Radiću) korištenje pravaškog slogana (Bog i Hrvati), pa su izostavili i doprinos A. Radića (suosnivača HSS-a) koji je republikanski slogan (Pro patria paratus/parati) prevodeći na Hrvatsko(srpski) pretočio u već korišten i poznati Za Dom spremni (korišten i prije).
Izostavili su u usporedbi Za Dom spremni, Smrt fašizmu-sloboda narodu (kojem narodu, tko je fašist??) proglasiti zlokobno zločinačkim (s pravnog aspekta poziv rulje na linčovanje nepoželjnih bez obzira na nepripadanje nekom pokretu - jer tko se nije slagao s jugoslavenštinom i komunjarstvom bio je suradnik fašista.
Povijest koju pišu "pobjednici" od "pobjednika" čini poražene - a jugoslavenstvo i komunjarstvo su poraženi zbog svojih zločinačkih nakana i djelovanja a ne zbog riječi koje su prosipali.
Za Dom spremni nije i ne može biti predmet rasprave takvih (antirevizionista).
Onaj tko je Za Dom spreman Za Dom je spreman.
Koga briga kome smeta, taj je izričaj volja naroda koji ga rabi i ostaje trajno utkan u težnje tog naroda za napretkom i poboljšanjem života svih, pa i onih kojima to smeta.
Živjela N0Ba, živijo mrtvi Drug TiTo, živjeli mladenci i kraljica Elizabeta
Neka vas čuvaju Bog i Hrvati
(čitaj: ajte u * materinu, od onih koji su to spremni do onih koji s tim imaju problema)
Čuvajte se ljudoždera, oni ne govore što misle
Oznake: ZDS, Starčević, radič, Bog i Hrvati, političari, smrt fašizmu
komentiraj (1) * ispiši * #
22
nedjelja
ožujak
2020
Kataklizma - Noina Arka
Kataklizma
Hrvatsku su zadesile uobičajene katastrofe: epidemije-pandemije, potresi, poplave, ...
Ali i najezda antihrvatske vlasti: od pogubljenja Zrinski-Frankopana Hrvatska nema narodne vladare.
Strategija izdajničke vlasti je duboko zavlačenje narodu pod kožu s ciljem produžavanja nenarodne vlasti i razaranja hrvatskog narodnog tkiva.
Ovu (i sve prijašnje) vlast treba proglasiti neprijateljskom.
(Kupit ću INA-u, izvoziti mlijeko u Kinu (mlijeko nismo izvezli ali smo uvezli koronu, puštali su zarazu u dvorište iako su znali kako će i sa strožim mjerama buknuti epidemija), prekomjerno zaduživanje, laži o gospodarskom stanju, razdioba novozadužwenog novca, dovođenje države i naroda u stanje bespomoćnosti, ...)
Zašto kataklizme pogoduju ovoj (nenarodnoj) vlasti?
Jer su razorili sve hrvatsko. Sada će pandemija i potres prikriti novčane deficite, površnost i nebrigu. Prikrit će destrukciju i uhljebništvo. Prikrit će prosrpsko-antihrvatsku političku doktrinu razdiobe BiH (doktrina Hrvatske koja se vidi s porušenog zvonika Zagrebačke katerale).
Sustavno vas jugo-udbaška ergela guši i otima vam snove (o dostojnom životu).
Kako bi vas držali u pokornosti, ekonomski vas moraju držati u siromaštvu.
Sada će, uz sva zla koja su vam uradili, tražiti sredstva za solidarnost (socijalizam na drugi način).
Eto zašto su im potrebne kataklizme.
Noina Arka
Zašto bi netko bio socijalist? Zašto bi dijelio svoje resurse s neodgovornim (generacijama) indoktriniranih hrvatića? Nisu li im i Radić i Pavelić tvrdili kako smo seljačka (a ne proleterska i radnička) država.
Nije li im politička emigracija poručivala kako je napuštanje sela i priklanjanje titvoj industrijalizaciji krivi put?
Nije li industrijalizacija koja je proizvela nekoliko tržišnih marki (pa i Sumamed) nedovoljno za 80% gradskog stanovništva?
Nije li popustljivost političkim doktrinama oznaka slabosti, čiju cijenu moraju platiti slabići?
Oni koji su gradili i financijsku i radnu disciplinu na drugim osnovama nije dužno trpjeti teror jugo-udbašije koja nam preuzima vodstva krize (titova - ruskosrpska doktrina) prikrivajući stvarne greške jugo-udbaške vladavine. I ciljeve.
Plenkovićeva vlada provodi teror - ekonomsko slabljenje naroda i države, jednoumlje i partijsku poslušnost. Nisam dužan sudjelovati u toj papazjaniji.
Ka-La - Šnji- kov!
Hrvatska je osuđena na propast. Jer je nema tko izvući iz pandža južnoslavenske kamarile.
Krize im služe za novo pljačkanje zdravog stanovništva. Sto godina pljačkaju (ubijaju, proganjaju, iseljavaju, siromaše) pametne i radišne. Daju poslušnim.
Biblijska parabola o Noi mi daje za pravo poručiti svima: neće biti potopa, ali gonite se u * *.
Za Dom Spremni
(Titoistički koncept preuzimanja vlasti kroz upravljanje vanjskim krizama koje služe prikrivanju njihova izazivanja (unutarnjih) kriza.)
Oznake: kataklizma, Hrvatska, epidemija, potres, strategija, produžavanje nenarodne vlasti, razaranje hrvatskog tkiva, novčani deficit, destruktivnost, nebriga, jugo-udbaška ergela, držanje u siromaštvu, industrijalizacija, kalašnjikov, radič, Pavelić, biblijska parabola, Noa
komentiraj (1) * ispiši * #
02
srijeda
kolovoz
2017
Zašto nas truju antifašizmom?
I Ante Pavelić je bio antifašist
U političkoj povijesti 20. stoljeća hrvatski narod je upamtio tri političara: S. Radića, A.Pavelića i J. Broza.
Politički koncept države koji su zagovarali se razlikuje.
Opsežno razlikovanje nećemo provoditi.
Navest ćemo jednu (dvije) (bitnu) odrednicu(e) koja je odredila sudbine živih (u državama koje su nastajale i nestajale u njihovo vrijeme).
Stjepan Radić je zagovarao (integralni jugoslaven - druga bitna odrednica) seljačku državu (prva bitna odrednica). Smatrao je seljaštvo temeljem hrvatskog društva (popustljivo u jugoslavenskoj zajednici).
Ante Pavelić je smatrao seljaštvo (prva bitna odrednica) temeljem hrvatske (nezavisne) države (druga bitna odrednica). Temeljem ustaških načela po kojima je hrvatski narod samosvojan (nužna je nezavisna država takvog naroda) i razvijati će se na seljaštvu kao osnovici te samosvojnosti. Iz ustaških načela proizlazi antifašistički karakter tog pokreta. Kolaboracija s izvornim fašističkim i nacističkim pokretima je povijesna konstelacija (odbijanja antifašističkih država poduprijeti pravo hrvatskog naroda na samosvojnost i nezavisnost - što je svojevrsni fašizam). Nelogično je odbijanje Britanije, Francuske, USA, SSSra priznati hrvatsku državu a proglašavati nacionalni-državotvorni (seljački) pokret fašističkim.
Josip Broz (bolje reći Tito) je unitarni jugoslaven (osporavao je bilo kakvo pravo Hrvata na vlastitu državu i državnost), koji je (takvu - unitarnu) državu temeljio na radništvu. (Brzopleta) Industrijalizacija (Prva i Druga petoljetka) je polučila ogromne promjene u društvu (uz protjerivanja, masovna pogubljenja, genocid, konfiskaciju, nacionalizaciju, podruštvljenje sredstava za proizvodnju (prvotno podržavljenje), uglavnom bez pozitivnih rezultata.
Antifašizam (koji u Titovom slučaju nije humanog karaktera) je floskula kojom se tijek rasprave o bitnom utjecaju Tita na sudbinu (jednog) naroda i (više - "jugoslavenskih") naroda, u lažnoj interpretaciji povijesnih činjenica, vodi ka otklonu od pravilne rasčlambe i ispravnog valoriziranja negativne (destruktivno-genocidne nehumane) uloge čovjeka-ljudi zvanih Tito.
Radničko društvo je na ovim prostorima doživjelo potpuni slom (skoro potpuna urbanizacija, djelomična zaposlensot i potpuna nesposobnost bilo kako djelovati). Društvo bez ikakve proizvodnje osuđeno je na iseljavanje, zaduživanje, rasprodaju djedovine (u koju spada i granica na Drini , Boka i Zemun), rasprodaju, ovrhe i iznova na iseljavanje.
Seljačka država je država u kojoj stanovništvo živi prema mogućnostima.
Ako vas tko pita: Tito je fašist, a Pavelić antifašist (Pavelić je patio za Šubićima (Zrinskim i Frankopanima), a ne za Staljinom i Mussolinijem)(to vam potvrđuje seljo iz okolice Bribira).
http://www.pini.hr/bribir.php
Oznake: antifašizam, politička povijest, samosvojan narod, radič, Pavelić, tito, bitne odrednice, integralni jugoslaven, nacionalni, unitarni jugoslaven, seljačka država, radnička država, Bribir, Frankopani
komentiraj (3) * ispiši * #
31
subota
listopad
2015
O Ustašama ...
Povijest Ustaša i ustaškog pokreta (historiografski) je napisao u 4 toma hrvatski povjesničar Bogdan Krizman.
Ti spisi su povjesničarska građa (oslonjena na dokumente, i autentična svjedočenja).
Tumačenja povijesti (kao što se običavalo u vrijeme jednoumlja) jednostrano (jednoumlje, jednostrano) nije dopušteno.
Uz Krizmana, poviješću ustaškog pokreta su se bavili i drugi povjesničari (Jareb, ...).
Politološko-sociološka tumačenja (uistinu dvojbenog razdoblja, a po naravi takvih tumačenja jednako dvojbena) nisu dopuštena u političke svrhe.
(Stara) teorija izvlaštenja naroda političke moći na tvrdnjama o karakteru naroda ili nekog (narodnog) pokreta su nedopustiva.
Vratimo se historiografiji ustaškog pokreta i tumačenjima naravi tog pokreta.
Ustaški pokret je nastao kao odgovor na pučističko obespravljenje hrvatskog naroda 1918.godine. Iako pokret formalno nije nastao te godine.
Izlazak iz AU monarhije (vjerujući kako će Hrvatska zakročiti u republiku i nacionalnu državu), popratilo je prijevarno pripojenje Kraljevini Srbiji pod dinastijom Karađorđevića. Vjerujući u snagu političke (republikanske) volje hrvatskog naroda, u Kraljevini se političkim putem pokušavalo razriješiti pitanje hrvatske države. Bezuspješno. S. Radića (vođu HSS-a koja je zagovarala republikanstvo) zatvaraju, potom atentatom u beogradskoj skupštini ranjavaju, od čijih posljedica umire. Kralj (Aleksandar) proglašava diktaturu.
Kod smo kod korištenja historiografskih podataka, S. Radić je tri dana prije atentata teško vrijeđao srpski narod u svojim govorima u beogradskoj skupštini i na sam dan atentata je nagovaran od zastupnika HSS-a da ne dolazi u parlamentarnu dvoranu (jer je Račić prijetio atentatom).
Uobičajeno se krvoproliće u beogradskoj skupštini tumačilo kao sukob dva nacionalizma. Sama činjenica da S. Radića nikad nisu predstavljali kao hrvatskog nacionalistu, ukazuje na nelogičnosti. S. Radić je izazivao u skupštini, i na potvrdu o prijetnjama ipak došao u parlamentarnu dvoranu. Pucnjevi Puniše Račića nisu slučajni. S jedne strane (povjesničari navode posjete Račića kraljevskom dvoru, Račić je bio povjerljiv čovjek samoga kralja) srpski hegemonizam je težio jednom cilju (diktaturi i jugoslavenstvu), a S. Radić (uviđajući bespomoćnost parlamentarne borbe) želju za izvanrednim stanjem (vlastitom smrću u parlamentu). S. Radić je samoubojica (u suradnji s kraljem i Račićem), koji je tim činom ugasio nadu u postojanje Jugoslavije (koju je proglasio kralj po Radićevoj smrti). Za cijelo vrije trajanja hrvatsko-srpske krize Srbi su ustrajavali na liniji amuptacije Virovitica-Karlovac-Karlobag ...
Nakon proglašenja diktature (a nekoliko mjeseci kasnije proglašena je Jugoslavija pod geslom "Jedan narod, jedan kralj, jedna država") jedini način borbe za hrvatsku samostalnost i republikanstvo je ilegalni rad.
Nastajanje ustaškog pokreta vezano je za pravednu borbu hrvatskog naroda za vlastiti opstanak. (Ne) Začuđuje kasnija Titova doktrina prava naroda na oslobođenje i borbu za to oslobođenje, a sustavno negiranje ustaškog pokreta (na tim temeljima) i osporavanja njegove naravi. Jer je ustaški pokret uz pravo naroda na borbu za opstojnost, ustrajavao na nacionalnoj državi (komunisti su zagovarali internacionalizam, sukladno marksističkom tumačenja štetnosti nacije).
Historiografski, jugoslavenski komunisti (Tito) nisu ustaše proglašavali zločincima zbog kolaboracije sa fašistima (to je radio i Tito), već zbog nacionalnog karaktera tog pokreta.
(Po međunarodnom pravu, nakon kapitulacije jedne države u oružanom sukobu nisu dozvoljeni ustanci i oružana djelovanja. Pravo naroda na slobodu nije osporeno međunarodnim pravom, koje je ipak u doba 2. svjetskog rata dozvoljavalo odmazde nad civilima zbog kršenje uvjeta kapitulacije. U tim okvirima ustanak je rizičan i pokreće se u trenutku koji jamči oslobađanje od okupacije. Komunistički ustanak na samom početku okupacije to nije bio.)
Puč Vokić-Lorković (i diplomatsko) odbijanje saveznika priznati mogući ustaški ustanak (protiv Nijemaca) grubo je kršenje međunarodnog prava ...).)
Povijesno dokumentirano, ustaški pokret nije sadržavao fašističku ideologiju u svojim programima i djelovanju. Proglašen je ultranacionalističkim, a okupacijom su (razumljivo) nametnuti fašističko-nacistički zakoni (koji obilježavaju fašističku okupaciju u bilo kojoj okupiranoj državi tog razdoblja).
(Zlo)Uporaba (historiografskih) činjenica u političke svrhe (otuđenja političke moći i obespravljenja jednog naroda (zbog nacionalnog opredjeljenja)) kasnije je označeno kao komunističko jednoumlje i zabluda, a taj sustav proglašen totalitarno-zločinačkim.
Zbog nedosljednog (politikantskog) korištenja povijesnih činjenica, revolt naroda je izrazit i (skoro) svakodnevnim kršenjem administrativnih zabrana (odnosa prema tom dijelu povijesti) pokušava se iznova redefinirati zakonodavsto (nepobijena povijesna istina).
To nas iznova vraća na zakonsko predefiniranje pozdrava Za DOM Spremni! i korištenja hrvatskog grba s prvim bijelim poljem ...
(Za dom spremni (Bog i Hrvati! (Hvaljen Isus i Marija!))!)
Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života
Oznake: povijest, Krizman, hss, radič, jugoslavija, diktatura, amputacijska linija, republikanstvo, Fašizam, nacizam, pravo naroda na borbu za slobodu, marksizam, nacija, kolaboracija, ustanak
komentiraj (2) * ispiši * #
