18

nedjelja

lipanj

2023

U-susret danu (velikih valova (Big Wednesday))




Dan antifašističke borbe (državni praznik u RH - 22. lipnja) obilježava tkz. osnivanje pRvog cicačkog odreda u borbi za očuvanje radničke-proleterske revolucije.
Napad njemačkih vojnih snaga na Crvenu armiju nije povod za ustanak protiv fašizma, već (onako kako je službeno KPJ objavljivala) poziv na očuvanje proleterske revolucije i marksističkog modela uspostave novog društva (diktature avangarde radničke klase).

Poziv Kominterne (2. komunističke internacionale) na oružanu borbu za uspostavu radničkih država nije naišao na odaziv u europskim državama (pa tako ni jUngoslaviji, tog 22. lipnja 1941. u NDH). Stoga su povijest krivotvorili (a to im nije jedino zlo koje su počinili, ili su spremni počiniti). Nije bilo prvog ni zadnjeg cicačkog odreda (partija je bila konspirativna, četnički ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. su slavili kao dan ustanka naroda i narodnosti u Hrvatskoj, postjUngoslavenski komunisti su proglasili 22. lipnja danom Ustanka (ustaša)).

Prijepor o sudjelovanju Hrvatske na obje (a obje strane su samo jedna strana) strane (iako je postojala i treća strana) do sada nije iznjedrio odgovarajuće tumačenje: Hrvatska se nije sukobila oko svjetskog poretka, već zbog unutarnje podjele hrvatskog društva ...

Hrvatsko društvo se na ideološkom polju podjelilo (prije pojave fašizma, nacizma i komunizma).
Podijelilo se na panslaveniste (jugoslavene) i nacionalno određene Hrvate.

Prva okupacija jugoslavena-orjunaša (izvorni orjunaši), uspostavom Kraljevine sHs i Karađorđevića nametnula je jugoslavenski unitarizam - integralno jugoslavenstvo.






Rascjep hrvatskog društva na osnovi određenja prema hrvatskoj naciji, a time i hrvatskoj državi moskovski krivotvoritelji su pretvorili u lažnu povijest hrvatskog naroda (jer odbijanje Hrvata biti jUngoslavenima je određenje i prema hrvatskoj (tisućljetnoj) državi, što je za moskovske satrape bio preveliki grijeh koji je kasnije proizveo Bleiburg i Križni put).
Radničku ideologiju (marksizam koji je nacije i države proglasio odumirućim) iskoristili su za (slabo) regrutiranje (u tijeku rata), ali je dolaskom Crvene armije nastupila faza jednoumlja i krivotvorenja povijesti (lažni ustanci, lažni pokreti, lažno narodno opredjeljivanje (narod je bio protiv rata i revolucije).



U socijalističkoj Jugoslaviji federalističko jugoslavenstvo bilo je vladajuća doktrina, ali je federalizam prvih dvaju desetljeća bio znatno ograničen centraliziranom upravom i snažnim pritiskom unitarističkoga jugoslavenstva. Unatoč dogmi bratstva i jedinstva, nacionalne napetosti bile su općeprisutne (premda ne uvijek i vidljive), a nastojanje da se jugoslavenski unitarizam, povezan s tradicijom jugoslavenskog nacionalizma i idejom nove socijalističke nacije, različite od koncepta nacija što su ga zastupale građanske skupine, nametne kao rješenje za Titovu Jugoslaviju, zaživjelo je samo površno.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Unitaristi%C4%8Dko_jugoslavenstvo


(Novi oblik jugoslavenstva dokaz je nepostojanja nehrvatskog određenja Hrvata naspram hrvatskoj naciji i državi.
Hrvatska je tisućljetna država, ali dugo nije imala narodne poglavare.)

U Hrvatskoj nije bilo fašizma, pa nije bilo ni antifašizma.
Orjunaško jugoslavensko četnička veliko Crpska aspiracija je iskoristila određene nacionalno izgubljene hRvate u ostvarenju svojih ciljeva, a moskovska satrapija posebnim sadizmom je taj proces obilježila svojim pečatom.

U vrijeme umjetne inteligencije (AI je protiv stalina, tita i partije) nemojte očekivati rješenje problema koji nikad niste imali.

Oznake: integralno jugoslavenstvo, unitarno jugoslavenstvo, orjunaštvo, marksizam, revolucija, antifašizam AI, dAn anrifašističke borbe

06

petak

kolovoz

2021

Pitanje je zašto je ratovala Hrvatska, a ne protiv koga je ratovala Hrvatska







Hrvatska je ratovala mnoge ratove, a zadnji rat je pobijedila vanjskog okupatora, ali nije unutarnjeg.

Zašto Hrvatska nije pobijedila unutarnje neprijatelje?


Rat, suludom (kurvanjsko-šovinističkom poluprimitivnom rusko-srpskom ustrajnom debilnom) propagandom pretvoren u rat protiv nekoga a ne rat s razlozima (nije važno protiv koga ratujete već zašto ratujete), niste dobili ako niste ostvarili razloge ratovanja.

Hrvatska je u nametnutom ratu, pravednim ratom uspjela zaustaviti agresiju, etničko čišćenje i trajnu okupaciju vlastitog teritorija (dio razloga rata), ali i zbog uvođenja demokracije, ostvarivanja nacionalnog i državnog suvereniteta, ekonomskog probitka i sveukupnog napretka stanovništva otklonom od socijalizma, proruske politike zaogrnute takozvanom nesvrstanošću, nedemokratičnog i militantnog društva, netržišne privrede, društva rastočenog teorijama o modernom i pravednom marksističkom društvu, partijsko-policijskog uređenja, rušenju tradicijskih (kulturnih i civilizacijskih dosega) vrijednosti, pretakanja državnih i etničkih granica, unijaćenja i asimilacije, susprezanja nacionalnih promicanja, ...

Dakle, ako su srbi okupatori, partijaši i udbaši, faktor nametanja socijalizma, proruske politike, umanjenja suvereniteta, onda rat protiv takvog ponašanja nije rat protiv srba već protiv zla.
Udbaško-orjunaške snage nameću poimanje rata za slobodu i neovisnost Hrvatske u rat proti srba, i po onom koliko smo ciljeva rata postigli - uspijevaju.
Niti smo demokratični (p*enkoviću treba odrubiti *lavu), niti smo nemarksisti, niti smo suvereni, niti smo nacionalni, niti napredujemo, živimo u siromaštvu.

Sljedeći rat moramo povesti protiv sebe samih.

Za dom spremni.



04

četvrtak

veljača

2021

Antifašizam je stvorio fašizam, ali ne i slobodu




Bla bla bla

Sovjetski savez se, po teoriji revolucije, borio za opstanak socijalističko-komunističke vlasti.
Što su sve Kominterna, Moskva i Savez (sovjetski) uradili kako bi opstala tvorevina naučnog komunizma (marksizam) trebaju dokučiti generacije koje dolaze (kad već nisu one koje su prošle).

Mussolini (zet svoga punca) je bio novinar, socijalist, komunist. Njegov je fašizam socijalistički, a nijemci su pedantno svoj socijalizam nazvali nacional-socijalizam.

Lenjin je talijanske komuniste pismeno kritizirao zbog odlaska Mussolinija iz njihove partije.
Tko je upravljao talijanskim fašistima i koja je njihova politička odrednica? (Tko spomene socijalizam - prelaznu etapu od klasnog društva ka besklasnom društvu- komunizmu dobit će čokoladu. Tko spomene Moskvu dobit će vrećicu bombona.)

Podjednako, da nije bilo hrvatskih komunista-partizana-skojevaca-ilegalaca: antifašista talijane bi Hitler poslao na Istočni front, i ne bi bilo okupacije (jedan talijanski vojnik na dva stanovnika dalmacije pod talijanskom okupacijom).
Da nije bilo dogovora komunističkih vođa i talijanske vojske ne bi bilo pobune zbog koje su talijanske vojne snage radije bile stacionirane u Dalmaciji nego pred Staljingradom.
Da nisu antifašisit napadali talijane ne bi bilo odmazde nad civilima i rat bi završio 43.
Dokumenti navode talijanske vojne vlasti kao organizatora pobune - svih pobunjenih osim komunista, koji su znali prije da će se pobuniti.
Znam, mala zemlja, mali problemi. Preglupi da bi sami riješili svoje probleme, premali da bi drugi (pametniji) rješavali njihove probleme.
Kad pogledaš (sa visine) ovog blentona što se kočoperi kao da mu nitko ne može iskopati o*o, jasno ti je da maleni i kad smrde, smrde samo sebi.

Ovaj narod nema slobodu.
Sloboda se ne kupuje, sloboda se ne prodaje. Sloboda se živi.
A robovi umiru u okovima ropstva i onda kad im skinete lance, jer ne znaju slobodno živjeti.
Zato vas stalno pritišću ... kako ne bi slobodno mislili, još slobodnije disali.

Za Hrvatsku dostojnu življenja.


Oznake: Sovjetski savez, revolucija, Kominterna, Moskva, naučni komunizam, marksizam, Fašizam, nacional socijalizam, Lenjin, Mussolini, klasno i besklasno društvo, antifašisti, Staljingrad, hitler, pobuna, sloboda, Ropstvo

02

ponedjeljak

prosinac

2019

Antifašizam je nastao prije fašizma



Crvena opasnost, komunizam (bauk kruži Europom), se nadvio nad Europom (i šire).



Komunisti se (nikakvi humanisti) nazivaju silom.
Uistinu, pojava ratobornog komunizma prethodi pojavi fašizma, izrazita nečovječnost komunizma je stvorila toleranciju prema fašizmu koji je nastao ili je u nekom drukčijem nastajanju podržavan kao sredstvo zaustavljanja širenja komunizma.
Fašizam je lokalna inačica komunizma (npr. nacionalsocijalizam - nacizam) koja bi razbila iluzije koje je sijala marksističko-komunistička neman (o svjetskoj pravdi i jednakosti).

U određenom vremenskom razdoblju, pritisnut totalitarnim kontra-sustavom, iznuđeni sukob faši-nacizma i komunizma-boljševizma je ponukao kominternu-Staljina na formiranje antifašizma (kao oblika neutralizacije bespredmetnosti fašizma-nacizma-marksizma).
Zapadna društva su dobila kratkotrajnim nametanjem fašizma-nacizma u zakašnjelim industrijalizacijskim državama (Italija, Njemačka) sociološko cjepivo protiv totalitarizma-komunizma, i u potpunom slomu početka samostalne industrijalizacije tih dviju država. Dvostruki dobitak.
Ostatak Istočne Europe je dobio samodopadni staljinizam-marksizam koji je zavio u crno sve narode i države nad kojim je dominirao. Treći dobitak za industrijski razvijene zemlje.

Pojava antifašizma prije fašizma je naizgled paradoks, koji upućuje na snagu razvijenih industrijskih društava u odnosu na polurazvijena ili nerazvijena društva koja razvoj nisu držali prirodnim slijedom.

U tom kovitlacu, Hrvatska je potpala pod neprirodnu, militantnu i zločinačku ideologiju, kao savršen paravan za kočenje razvoja. U takvom kontekstu vrlo je teško uočiti pojavu antifašizma prije fašizma.

Svi predsjednici (RH) i sadašnji predsjednički kandidati, svojim nastupima i programima pokazuju bitno nepoznavanje moderne povijesti (industrijskih društava; čije tekovine možemo koristiti i bez vodeće uloge u razvoj takvih društava i bez stvaranja industrijalizirane Hrvatske).
Pozivanje na partizaniju (jugoslavenstvo) bitna je negacija čovječnosti, državnog prava i razumijevanja društva u cjelini (Hrvati su samosvojan narod i nisu dostatno razvijeni za integracije u Europsku Uniju, nisu dostatno razvijeni za stvaranje jugoslavenskih država i rastakanja hrvatskog naroda stvaranjem jugoslavenskog naroda).
Podrepice (danas partizanska unuka KGK, partizanski posinak Jusipović, ili četničko-jugoslavenski unuk pLjenković nisu dokaz živosti jugoslavenstva ili komunizma već su živi spomenik potplaćenosti i prodaji ionako beznačajnih osoba (koji bi tavorili na marginama društva da bezobrazno nisu pokrali vlast naroda).
Teško im je priznati da je jugoslavenstvo tisućljetni promašaj, jer bi time otvorili vrata sposobnijim od sebe (ali obzirom na njihove sposobnosti nemoguće je očekivati takvo poimanje; ipak su oni predživot (amebe prije ameba)).
(Ne treba mi euro, slobodna granica, ni europski poticaji. Treba mi Hrvatska suverenost, hrvatska pamet i sposobnost živjeti i opstati kao Hrvat. Drukčije, nemam izgleda. Mi.)

Za Hrvatsku, Spremni.

Oznake: antifašizam, Fašizam, komunizam, marksizam, sila, nečovječnost, sukob, zakašnjela industrijalizacija, sociloško cjepivo, zločinačka ideologija, predsjednici, kandidati, moderna povijest, industrijsko društvo, razvoj, program, amebe prije ameba

18

ponedjeljak

ožujak

2019

Zašto antifašizam nije temelj RH, a oni (orjunaši) tvrde da jest





Antifašistički pokret

društveni pokreti
društveni pokreti, kolektivno djelovanje, na stanovitom stupnju organizacije i postojanosti izvan institucionaliziranih kanala polit. djelatnosti utvrđenih u nekom društvu, sa svrhom zastupanja ili osporavanja određenih promjena u užoj ili široj zajednici kojoj i sam pokret pripada. Društvene pokrete karakterizira osjećaj zajedničke pripadnosti sudionika pokreta određenoj skupini ili zajednici. Pojam društveni pokret uveo je njem. društv. mislilac Lorenz von Stein sred. XIX. st., imajući na umu rastuće značenje radničkoga pokreta. Društveni je pokret moderni fenomen i bitno se razlikuje od različitih oblika kolektivnog djelovanja u daljnjoj prošlosti. Nastao je u XVIII. st., proširio se u obliku bojkota, barikada, peticija, štrajkova, a organizirao se preko tiska, udruga i izgradnje moderne države.

Društveni pokreti danas su multidisciplinarno područje istraživanja, na kojem se, uz sociologiju, susreću i soc. psihologija te polit. i pov. znanosti. Začetke teorije društvenih pokreta treba tražiti u reakcijama soc. teoretičara na Francusku revoluciju i nasilan ulazak masa na javnu scenu (G. Tarde i G. Le Bon o iracionalnom ponašanju gomile). Sve do 1970-ih društveni pokreti ostajali su na rubu tada vladajućih makroteorija društva – marksizma i funkcionalizma. Za marksizam su društveni pokreti ostali eminentno klasni fenomen, u što se nisu uklapali moderni društveni pokreti, dok su i u funkcionalističkoj teoriji imali sporedno, implicitno i negativno značenje, jer su narušavali predodžbu o koherentnoj društv. strukturi.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=16323


Razvidna je marksistička narav Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP-a), antifašističkog pokreta.
Marksizam nije općečovječanski (humani) pogled na svijet, pa ni derivati proizišli iz tog pogleda na svijet ne mogu nositi titulu humanih.
Marksizam je poznat po nametanju krvave promjene društva, nasilja nad članovima društva i nasilja među samim marksistima. Revolucija (u ondašnjem značenju).

Tvrdnje skupine ljudi i organizacija kojim (ne)pripadaju o antifašističkim temeljima Republike Hrvatske zaslužuju (kad već oni tvrdnje ne dokazuju, te ih pretvaraju u promidžbu) dokaze.

Primjerice, antifašisti (sudionici i pobornici partizanskog pokreta)(u 2. svjetskom ratu) su se zalagali za komunizam/socijalizam, Jugoslaviju i vlast radničke klase (po teoriji vlast bi obnašala avangarda (radničke klase)).
Socijalistička Republika Hrvatska (SRH) (prvotno FRH) nije bila država, niti je imala obilježja države, nije koristila državnost. Socijalistički koncept republike ne odgovara dotadašnjem uobičajenom smislu riječi.



U socijalističkoj republici vlast nije pripadala narodu, nego avangardi radničke klase (partiji), te je stanovnik neke druge socijalističke republike ako se učlanio u komunističku partiju (jugoslavije) mogao odlučivati o vlasti (dok izvorni narod (koji po definiciji avangardnosti) nije mogao biti učlanjen u partiju i nije mogao sudjelovati u vlasti). Podjednako su sovjetski inžinjeri 1946.g. mogli članstvom u jugoslavenskoj komunističkoj partiji sudjelovati u vlasti.
Dakle, Hrvatska zasnovana na odlukama ZAVNOH-a nije država i nema ovlasti koje proizlaze iz suvereniteta.

Koja je svrha tvrdnji o antifašističkim temeljima Republike Hrvatske, iako je rat za slobodu, samostalnost nazvan (po tuđmanovoj rusofilskoj navadi) Domovinski rat (kako se zvao i rat sovjeta protiv Njemačke) proizišao iz ustrajavanja JNA i jugoslavenski vlasti na osporavanju državnog suvereniteta hrvatskog naroda?
Uspostavljanje nulte godine (povijest počinje od jugoslavenske okupacije hrvatskog naroda) ima zadaću izbrisati povijest i spoznaju kako je Zemun bio teritorijalno u Hrvatskoj do 1921.g., Boka Kotorska i obala do Bara su bili do 1921.g. u Hrvatskoj, hrvatsko državno pravo je do pojave jugoslavena (orjunaša - monarhista i orjunaša - komunista) polagalo pravo na BIH.

Pučistički i državopravno nelegalan čin "prisajedinjenja", koji se raznim oblicima terora održavao, uspostavom NDH je preuzeo rigidniji oblik terora u održavanju stanja bez hrvatske države (pokolj na Bleiburgu i Križnom putu, raseljavanje i naseljavanje jugoslavena (srba), osiromašenje i uništavanje održive privrede, pljačka resursa, uništenje jednog naroda).
Sve nabrojano je programatski zamišljeno. Stoga međutvorevina koja je produkt tog zločinačkog plana ne može biti temelj Republike Hrvatske.


Oznake: pokret, antifašizam, narodno oslobodilački pokret, marksizam, oartizanski pokret, Socijalistička republika, avangarda radničke klase, partija, komunisti, Suverenitet, raz za slobodu, domovinski rat, Zemun, Boka Kotorska, obala do Bara, teror, rigidni teror, orjunaši - monarhisti, orjunaši - komunisti

08

srijeda

studeni

2017

Povjerenstvo (mrtvih komunista)(orjunista)



Ideja (marxovog) komunizma (i Jugoslavije) je mrtva.

Samoupravni socijalizam i koncept društvenog vlasništva su ugašeni s padom Berlinskog zida. Socijalizam (ovog ili onog oblika) nije poražen u oružanoj ili ideološkoj bici. Poražen je nakon pobjede socijalističkih revolucija, svojim nehumanim oživotvorenjem.

Socijalizam (komunizam - marksizam) se porazio postojanjem. (To je neoprostiv poraz.)


(Razloge nesposobnosti izgradnje društva socijalističko-komunističkog tipa treba tražiti u nepoštivanju civilizacijskog dosega privatnog vlasništva.)

Osnivanje povjerenstva u slučaju Agrokor nije upitno (ipak je riječ o polu ludim saborskim zastupnicima koji demonstriraju intelektualnu nemoć), ali je upitan rad povjerenstva.
Ustrajavanje na kriminalnoj privatizaciji (devedesetih) kao uzroku propasti Agrokora je korak do potpunog opoziva svih oblika vlasti u RH (misli se na zakonodavnu, sudbenu i izvršnu vlast).

Zbog čega moramo referendumom (ili javnim prosvjedima) prisiliti vlast na odstupanje?

U samoupravnom socijalizmu vlasništvo je bilo društveno. Hibridna (socijalistička) inačica vlasništva u kojoj je većina sredstava za proizvodnju bila u zajedničkom vlasništvu, dio vlasništva u hibridnom privatno-društvenom vlasništvu (većina stambenog fonda), dio u privatnom vlasništvu (dio stambenog fonda - uglavnom sela i prigradska divlja naselja).
Ustavnim ukidanjem društvenog vlasništva i socijalizma, privatizacija je provedena po zakonu o privatizaciji.
Zakon o privatizaciji je polazio od procjene ukupne zajedničke imovine i modela raspodjele.
Pravo na sudjelovanje u raspodjeli su stekli svi državljani koji su u vrijeme socijalizma živjeli na teritoriju RH, radnici hrvatskog državljanstva koji su kao zaposlenici radili u socijalističkim firmama i država RH. Raspodjela se vršila dodjeljivanjem udjela (dionica) svima koji su stekli pravo.
Istovjetni pristup rješavanju problema privatizacije su prihvatile Slovenija i BiH.
RH je početkom rata udjele (dionice) na ime godina državljanstva usmjerila na ratne troškove. Tu promjenu je popratila i zakonom.
Radnički udjeli su ostali netaknuti. Državni dio je privatiziran uz pravo zaposlenih i državljana RH na prvootkup.

Zakonski okviri jamče da niti jedan dio Agrokora nije stečen privatizacijskom pljačkom.

Ali to nacerena budaletina koja vodi saborsko povjerenstvu (unatoč tome što je pravnik) ne može znati. On je rođen glup.
Zbog toga mrtvim komunjarama dozvoljavamo da se krevelje po Saboru i državnim službama (jer su nesposobni preživjeti u društvu poštivanja zakona, riječi i vlasništva.)

RH nije propala jer je ideja nacionalne države neuspješna. Razlozi krize su duboka ukorjenjenost blentavih socijalističko-jugoslavenskih kadrova, socijalisitičkih zakona (solidarne mirovinske štednje, besplatnog liječenja, besplatnih škola, dobro plaćenih državnih poslova za podobnost ...).
Hrvatska nije provela društvenu preobrazbu od jugoslavensko-socijalističke provincije u modernu državu (odgovornu i funkcionalnu).
RH mora nastaviti izgrađivati državu (koju su orjunaši i komunisti, neki frankensteinski orjunisti razarali). Postići oblik (društvene) organiziranosti koji će pridonositi boljitku.
Država (nacionalna) nije relikt klasnoga društva već instrument za organiziraniji život.

orjunist - osoba koja je istovremeno orju-naš i komu-nist


Država (nacionalna) nije relikt klasnoga društva, već instrument organiziranijeg života. Vrijeme je za nastavak izgradnje takvog društva (koje su sanjale generacije potlačenih, prognanih, umorenih).


2 000 000 biračkih glasova za potpunu preobrazbu društva laži, obmana u društvo rada i odgovornosti.




Oznake: marksizam, jugoslavenstvo, samoupravljanje, društveno vlasništvo, privatizacija, Zakon, nehumano oživotvorenje, neoprostiv poraz, privatizacijska pljačka, prvootkup, Dionice, izgradnja nacionalne države, nacerena budaletina, nacionalna država, izgradnja države, orjunist, orjunaš, komunist, 2 000 000 glasova

27

utorak

rujan

2016

Prokletstvo komunističkog mentaliteta



Željko Glasnović s tamjanom (protiv krivovjernika) u borbi za demokraciju


Pojava "intelektualnog" sklopa nazvanog jednoumlje ima svoju rasplodnu komoru, poligon odrasatanja i (završno) groblje (vlastitog) djelovanja.

Naučni komunizam/socijalizam (marksizam) nije stvarao okvire pravednijeg društva, već je ustrajavao na (dotada uobičajenoj) premoći manjine i ideološke osnove monopolizacije vlasti.

Komunisti-marksisti su zamijenili dotada poznate oblike prava na vladavinu (neorginalnom) tezom o monopolu radničke partije na vlast (diktatura proletarijata).
Zašto tvrdnja o vlasti radničke klase (skoncentrirane u rukama pojedinaca nazvane avangardom radničke klase) nije inovativna Jer je početna stratifikacija društva počivala na (skoro) jednakim izgledima na vlast (na prijelazu iz prvobitne zajednice u klasno društvo).
Marksizam (marksistički komunizam) je vratio društvo na početak stvaranja klasnog društva (uvjeren kako dokida klasno društvo).
Zablude marksizma su očigledne (društvo je nastavilo formiranje klasa (u socijalističko-komunističkim ideološkim okvirima)).

Pravo na ideološko opredjeljenje (zasnovano na nedovoljno pozitivnim zakonima – više formalnim nego sadržajnim), pravo na zastupanje totalitarnih načela (jer nije formalno zakonima osuđen titoizam – totalitarizam tog oblika) ostavio je u praksi nikada prihvaćenu potrebu za legitimnim osporavanjem (zakoni RH uopćeno prekršajno i kazneno sankcioniraju takvo ponašanje) postupaka jedne totalitarističke ideologije (koja se sakriva iza dugogodišnjeg jednoumljem nametnutog obrasca ispravnosti).

Ustrajavanje grupice studenata na pravovjernosti svojih načela, prijetnjama (životu) i najavama nemirnih prosvjednih aktivnosti (blokada!?) ukazuje na svu ispraznost jedne (jednoumne) ideologije. Ideologije koja je stvorena kao obrazuac pravovjernosti i ispravnosti.

Željko Glasnović, glas napaćene i izmučene Hrvatske, javno je ukazao na nedopustivost agresivnog pacifizma (istovremeno ne upadajući u istu zamku, pozivajući se na legitimitet primjene sile). Ukazao je na neodrživost nametanja vlastith stavova ometanjem života neistomišljenika.

Prijava DORH-u, koju je podnijela poluplemenitašica Sobol (glupi ne mogu biti plemstvo) produžetak je studentske agresivne nametljivosti, postavljanja okvira društvene prihvatljivosti (iako smo svi jednaki) i uspostave (primitivne) klasne podijeljenosti.
Ma koliko bila/bili u krivu, ustrajava/ustrajavaju na javnosti svojh zahtijeva (jer nas žele pokoriti). Prvi korak u porobljavanju je nametanje psiholoških barijera i gušenje svijesti potrebe za slobodom.

Društvo jednakosti. Svi su podjednako krivi (samo su oni koji spoznaju krivicu povlašteni jer služe partiji).

Sposobnost društva dozvoljavati različite ideologije, ali i pravovaljano razlučiti opasnosti povratka jednoumlja proističe iz sposobnosti javno progovoriti o problemioma društva. Glasnović je ukazao na prešućivani teror crvene svojte, koja sustavno producira i kadrove i krize (kao i žrtve svoje zločinačke ideologije koju ne primjenjuju u vlastitim sredinama već je teroristički pokušavaju nametnuti cjelokupnom društvi uništavajući protivnike). Jesmo li se za demokraciju borili zbog toga ...?


Oznake: jednoumlje, naučni komunizam, marksizam, oblici prava na vladavinu, stvaranje klasnih društava, zablude ukidanja klasa, porobljavanje, nedemokratičnost, legitimitet primjene sile, Javna rasprava, teror crvene svojte, demokracija

31

subota

listopad

2015

O Ustašama ...

Povijest Ustaša i ustaškog pokreta (historiografski) je napisao u 4 toma hrvatski povjesničar Bogdan Krizman.
Ti spisi su povjesničarska građa (oslonjena na dokumente, i autentična svjedočenja).
Tumačenja povijesti (kao što se običavalo u vrijeme jednoumlja) jednostrano (jednoumlje, jednostrano) nije dopušteno.

Uz Krizmana, poviješću ustaškog pokreta su se bavili i drugi povjesničari (Jareb, ...).
Politološko-sociološka tumačenja (uistinu dvojbenog razdoblja, a po naravi takvih tumačenja jednako dvojbena) nisu dopuštena u političke svrhe.
(Stara) teorija izvlaštenja naroda političke moći na tvrdnjama o karakteru naroda ili nekog (narodnog) pokreta su nedopustiva.

Vratimo se historiografiji ustaškog pokreta i tumačenjima naravi tog pokreta.
Ustaški pokret je nastao kao odgovor na pučističko obespravljenje hrvatskog naroda 1918.godine. Iako pokret formalno nije nastao te godine.
Izlazak iz AU monarhije (vjerujući kako će Hrvatska zakročiti u republiku i nacionalnu državu), popratilo je prijevarno pripojenje Kraljevini Srbiji pod dinastijom Karađorđevića. Vjerujući u snagu političke (republikanske) volje hrvatskog naroda, u Kraljevini se političkim putem pokušavalo razriješiti pitanje hrvatske države. Bezuspješno. S. Radića (vođu HSS-a koja je zagovarala republikanstvo) zatvaraju, potom atentatom u beogradskoj skupštini ranjavaju, od čijih posljedica umire. Kralj (Aleksandar) proglašava diktaturu.
Kod smo kod korištenja historiografskih podataka, S. Radić je tri dana prije atentata teško vrijeđao srpski narod u svojim govorima u beogradskoj skupštini i na sam dan atentata je nagovaran od zastupnika HSS-a da ne dolazi u parlamentarnu dvoranu (jer je Račić prijetio atentatom).
Uobičajeno se krvoproliće u beogradskoj skupštini tumačilo kao sukob dva nacionalizma. Sama činjenica da S. Radića nikad nisu predstavljali kao hrvatskog nacionalistu, ukazuje na nelogičnosti. S. Radić je izazivao u skupštini, i na potvrdu o prijetnjama ipak došao u parlamentarnu dvoranu. Pucnjevi Puniše Račića nisu slučajni. S jedne strane (povjesničari navode posjete Račića kraljevskom dvoru, Račić je bio povjerljiv čovjek samoga kralja) srpski hegemonizam je težio jednom cilju (diktaturi i jugoslavenstvu), a S. Radić (uviđajući bespomoćnost parlamentarne borbe) želju za izvanrednim stanjem (vlastitom smrću u parlamentu). S. Radić je samoubojica (u suradnji s kraljem i Račićem), koji je tim činom ugasio nadu u postojanje Jugoslavije (koju je proglasio kralj po Radićevoj smrti). Za cijelo vrije trajanja hrvatsko-srpske krize Srbi su ustrajavali na liniji amuptacije Virovitica-Karlovac-Karlobag ...
Nakon proglašenja diktature (a nekoliko mjeseci kasnije proglašena je Jugoslavija pod geslom "Jedan narod, jedan kralj, jedna država") jedini način borbe za hrvatsku samostalnost i republikanstvo je ilegalni rad.
Nastajanje ustaškog pokreta vezano je za pravednu borbu hrvatskog naroda za vlastiti opstanak. (Ne) Začuđuje kasnija Titova doktrina prava naroda na oslobođenje i borbu za to oslobođenje, a sustavno negiranje ustaškog pokreta (na tim temeljima) i osporavanja njegove naravi. Jer je ustaški pokret uz pravo naroda na borbu za opstojnost, ustrajavao na nacionalnoj državi (komunisti su zagovarali internacionalizam, sukladno marksističkom tumačenja štetnosti nacije).
Historiografski, jugoslavenski komunisti (Tito) nisu ustaše proglašavali zločincima zbog kolaboracije sa fašistima (to je radio i Tito), već zbog nacionalnog karaktera tog pokreta.
(Po međunarodnom pravu, nakon kapitulacije jedne države u oružanom sukobu nisu dozvoljeni ustanci i oružana djelovanja. Pravo naroda na slobodu nije osporeno međunarodnim pravom, koje je ipak u doba 2. svjetskog rata dozvoljavalo odmazde nad civilima zbog kršenje uvjeta kapitulacije. U tim okvirima ustanak je rizičan i pokreće se u trenutku koji jamči oslobađanje od okupacije. Komunistički ustanak na samom početku okupacije to nije bio.)
Puč Vokić-Lorković (i diplomatsko) odbijanje saveznika priznati mogući ustaški ustanak (protiv Nijemaca) grubo je kršenje međunarodnog prava ...).)

Povijesno dokumentirano, ustaški pokret nije sadržavao fašističku ideologiju u svojim programima i djelovanju. Proglašen je ultranacionalističkim, a okupacijom su (razumljivo) nametnuti fašističko-nacistički zakoni (koji obilježavaju fašističku okupaciju u bilo kojoj okupiranoj državi tog razdoblja).

(Zlo)Uporaba (historiografskih) činjenica u političke svrhe (otuđenja političke moći i obespravljenja jednog naroda (zbog nacionalnog opredjeljenja)) kasnije je označeno kao komunističko jednoumlje i zabluda, a taj sustav proglašen totalitarno-zločinačkim.

Zbog nedosljednog (politikantskog) korištenja povijesnih činjenica, revolt naroda je izrazit i (skoro) svakodnevnim kršenjem administrativnih zabrana (odnosa prema tom dijelu povijesti) pokušava se iznova redefinirati zakonodavsto (nepobijena povijesna istina).
To nas iznova vraća na zakonsko predefiniranje pozdrava Za DOM Spremni! i korištenja hrvatskog grba s prvim bijelim poljem ...

(Za dom spremni (Bog i Hrvati! (Hvaljen Isus i Marija!))!)


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: povijest, Krizman, hss, radič, jugoslavija, diktatura, amputacijska linija, republikanstvo, Fašizam, nacizam, pravo naroda na borbu za slobodu, marksizam, nacija, kolaboracija, ustanak