Ustaše su za današnje Hrvate mala beba

Svakodnevni životni izazovi iziskuju raznolike životne prilagodbe.
Ustaški pokret (jedna od povijesnih uporaba riječi ustaša) poznatiji po poglavniku AP (nije ante plenković), nije bio brojan, ali je bio organiziran i politički precizno profiliran.
Povezivati pavelićeve ustaše s genocidom je povijesni falsifikat negiranja državotvornih (i ostalih) nakana.
Ne zaboravimo, Karađorđevićeva vladavina je nametala integralno jugoslavenstvo, negiranje postojanja hrvatskog naroda. Po definiciji države, bez naroda ne postoji ni hrvatska država.
Pogibelji te politike pavelićev ustaški pokret je ispravno idefinirao kao životni problem hrvatskog naroda.

Suradnja i programska sličnost u tom dijelu (naroda i nacija) s komunistima je stvorilo savezništvo koje je trajalo (traje) do pojave komunjara (političkih konvertita iz karijerističkih ili materijalnih pobuda) kada se uloga ustaškog pokreta krivo prikazuje kao genocidna a ne državotvorna.
Malobrojnost ustaša i oblik djelovanja (ilegala i ratno okružje) idealana je podloga za iskrivljavanje uloge i značenja ustaša (anteP).

E sad, ono temeljno ...
AP je 1945. ukinuo ustaški pokret. Jedna strana (ustaše) su prestale postojati, ali druga strana (komunisti/komunjare) nisu prestale koristiti pojam ustaša za vlastite probitke.

od 1945. ustaše su fikcija jugoslavenskih komunista koji po potrebi oživljavaju ili iskorijenjuju ustaštvo.
(Zar andrej Plenković nije istovjetni obrazac korištenja pojma hDz iako je HDZ umro dvije godine prije smrti fTuđmana.)

Završno, uz svu ozbiljnost (borbe za održanje naroda i svega što narodu pripada - države, jezika, ...(zar srbi/vlasi nisu sve pobune dizali zbog navodne ugroženosti opstojnosti tkz srpskog naroda, zaboravljajući da su aktivno sudjelovali u negaciji hrvatskog naroda i hrvatske države)) ustaških načela, taj dio politike i prijetnje nestanka hrvatskog naroda (asimilacija u srpstvo i jugoslavenstvo) je završio, pa su i ustaše uistinu ukinute s razlogom.

Danas su Hrvati znatno ugroženiji, problemi su podmukliji i teži. Stoga je oblik organiziranja Hrvata drukčiji. I ozbiljniji.
Ukratko, ustaše su za današnje Hrvate mala beba.

Oznake: ustaše, integralno jugoslavenstvo, Drava, narod, hrvati

U-susret danu (velikih valova (Big Wednesday))

Dan antifašističke borbe (državni praznik u RH - 22. lipnja) obilježava tkz. osnivanje pRvog cicačkog odreda u borbi za očuvanje radničke-proleterske revolucije.
Napad njemačkih vojnih snaga na Crvenu armiju nije povod za ustanak protiv fašizma, već (onako kako je službeno KPJ objavljivala) poziv na očuvanje proleterske revolucije i marksističkog modela uspostave novog društva (diktature avangarde radničke klase).

Poziv Kominterne (2. komunističke internacionale) na oružanu borbu za uspostavu radničkih država nije naišao na odaziv u europskim državama (pa tako ni jUngoslaviji, tog 22. lipnja 1941. u NDH). Stoga su povijest krivotvorili (a to im nije jedino zlo koje su počinili, ili su spremni počiniti). Nije bilo prvog ni zadnjeg cicačkog odreda (partija je bila konspirativna, četnički ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. su slavili kao dan ustanka naroda i narodnosti u Hrvatskoj, postjUngoslavenski komunisti su proglasili 22. lipnja danom Ustanka (ustaša)).

Prijepor o sudjelovanju Hrvatske na obje (a obje strane su samo jedna strana) strane (iako je postojala i treća strana) do sada nije iznjedrio odgovarajuće tumačenje: Hrvatska se nije sukobila oko svjetskog poretka, već zbog unutarnje podjele hrvatskog društva ...

Hrvatsko društvo se na ideološkom polju podjelilo (prije pojave fašizma, nacizma i komunizma).
Podijelilo se na panslaveniste (jugoslavene) i nacionalno određene Hrvate.

Prva okupacija jugoslavena-orjunaša (izvorni orjunaši), uspostavom Kraljevine sHs i Karađorđevića nametnula je jugoslavenski unitarizam - integralno jugoslavenstvo.

Rascjep hrvatskog društva na osnovi određenja prema hrvatskoj naciji, a time i hrvatskoj državi moskovski krivotvoritelji su pretvorili u lažnu povijest hrvatskog naroda (jer odbijanje Hrvata biti jUngoslavenima je određenje i prema hrvatskoj (tisućljetnoj) državi, što je za moskovske satrape bio preveliki grijeh koji je kasnije proizveo Bleiburg i Križni put).
Radničku ideologiju (marksizam koji je nacije i države proglasio odumirućim) iskoristili su za (slabo) regrutiranje (u tijeku rata), ali je dolaskom Crvene armije nastupila faza jednoumlja i krivotvorenja povijesti (lažni ustanci, lažni pokreti, lažno narodno opredjeljivanje (narod je bio protiv rata i revolucije).



U socijalističkoj Jugoslaviji federalističko jugoslavenstvo bilo je vladajuća doktrina, ali je federalizam prvih dvaju desetljeća bio znatno ograničen centraliziranom upravom i snažnim pritiskom unitarističkoga jugoslavenstva. Unatoč dogmi bratstva i jedinstva, nacionalne napetosti bile su općeprisutne (premda ne uvijek i vidljive), a nastojanje da se jugoslavenski unitarizam, povezan s tradicijom jugoslavenskog nacionalizma i idejom nove socijalističke nacije, različite od koncepta nacija što su ga zastupale građanske skupine, nametne kao rješenje za Titovu Jugoslaviju, zaživjelo je samo površno.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Unitaristi%C4%8Dko_jugoslavenstvo

(Novi oblik jugoslavenstva dokaz je nepostojanja nehrvatskog određenja Hrvata naspram hrvatskoj naciji i državi.
Hrvatska je tisućljetna država, ali dugo nije imala narodne poglavare.)

U Hrvatskoj nije bilo fašizma, pa nije bilo ni antifašizma.
Orjunaško jugoslavensko četnička veliko Crpska aspiracija je iskoristila određene nacionalno izgubljene hRvate u ostvarenju svojih ciljeva, a moskovska satrapija posebnim sadizmom je taj proces obilježila svojim pečatom.

U vrijeme umjetne inteligencije (AI je protiv stalina, tita i partije) nemojte očekivati rješenje problema koji nikad niste imali.

Oznake: integralno jugoslavenstvo, unitarno jugoslavenstvo, orjunaštvo, marksizam, revolucija, antifašizam AI, dAn anrifašističke borbe

Jugoslavenstvo je jedini uzrok svih ratova

Povijest pamti, glupi zaboravljaju.


Državno (ustavno) pravo je pravna grana koja se bavi političkim uređenjem države.
Kroz povijest, do pojave jugoslavenske ideje, Hrvatska i Srbija nisu bili povezani zajedničkim državnim pravom.
Bilo koji narodi živjeli u nekoj državi, granice su određene.
Društveni eksperiment (brisanja društvene svijesti) nad narodima i državama bivše Jugoslavije ukazuje na izvor svih sukoba prije nastanka Jugoslavije.
Prva je Jugoslavija nastala na ideji integralnog jugoslavenstva, a druga Jugoslavija na ideji unitarnog jugoslavenstva.
Prva je Jugoslavija idejom kako svi jugoslaveni čine naciju (tri plemena Slovenaca, Hrvata i Srba), ukinula određenost državnih granica. Protiv ujedinjenja, a posebice protiv ukidanja državnih granica je bila Čista stranka prava ("frankovci").

Druga je Jugoslavija koristeći komunističke ideje (o odumiranju države i posebnih prava naroda na samo određenje), tvrdnjama o neodrživosti starog (državnog) prava ipak uspostavila "granice" koje su bitno izmijenile stvarne granice. Srbiju su proširili pripajanjem Kosova, Vojvodine, Srbima u BiH i Hrvatskoj dali konstitutivna prava.

Negiranje hrvatskog državnog prava ili njegovo umanjenje u korist Srbije ili/i Srba politika je dviju Jugoslavija. (Jugoslavija je novovjeka izmišljotina s jednim zadatkom, umanjenje hrvatskog državnog prava.)

Omogućiti Srbinu iz sela u okolici Čačka odlučivati o sudbini obale u Podgori nije humanizam nego društveni eksperiment koji je bio moguć samo primjenom sile. (Obje su Jugoslavije bile diktature.)

Ideja jugoslavenske države je uzrok ratova koji su potom uslijedili. Nikakvim podmetanjem teza o genocidnoj, nacionalističkoj ili fašističkoj naravi jednog naroda nije moguće otkloniti spoznaju o jugoslavenstvu kao jedinom uzročniku svih dosadašnjih ratova koji su se vodili na prostorima nekad nazivanim jugoslavenskim.

Jugoslavenska banda ne može priznati zločinačku narav te ideje, ne može priznati razarajuće posljedice jugoslavenstva.
Ne mogu priznati zločinačke postupke uspostave i održavanja Jugoslavija.
Svoje vlastite postupke i zločinačku narav pripisuju drugima.

Jugoslavija je mrtva, povijest je pamti kao nakaradni i bespotrebni eksperiment koji je imao zadaću umanjiti hrvatsko državno pravo, a narod (eksperimentalno) odvesti u bespuća ...

Hrvatska za sva vremena

Oznake: povijest, glupi, državno pravo, jugoslavenska ideja, društveni eksperiment, integralno jugoslavenstvo, unitarno jugoslavenstvo, Čista stranka prava, jugoslavenska nacija, troplemeni narod, komunistička ideja, odumiranje države, jugoslavenske diktature, jugoslavenstvo uzročnik svih ratova, zločinačka narav jugoslavenstva

Sto godina samoće

Hrvatska (politika) je sto godina na iskušenju.
Austro-Ugarska monarhija je stvorila generacije Hrvata koje se nisu sposobne politički organizirati. Raspad te monarhije je zatekao hrvatsku političku scenu nespremnu civilizirano preuzeti vlast na teritorijima koji su u sklopu Austo-Ugarske pripadali Hrvatskoj.
(Podijeljena) Politika kao sredstvo interesnog udruživanja nije ispunjavala niti osnovne zadaće. Doba raspada AU monarhije je obilježavao završetak formiranja većine nacionalnih država u Europi.
Hrvatski političari podijeljeni na jugoslavenske (u koje spadaju i Radić i Starčević - riječ je o integralnom jugoslavenstvu) i hrvatske (frankovaci koji su bili politička manjina) nisu 1918.g. bili na potrebnoj razini razumijevanja i sposobnosti djelovanja. U tom košmaru (političke slabosti) niža razina društvenog organiziranja je okupljenost na religioznoj osnovi. Tako je narod (uočavajući podijeljenost i jalovost političara) pribjegao crkvi.
Kako je katolička crkva opća (nenacionalna), Hrvatska je spašavajući Sloveniju, umjesto osamostaljenja u priznatim granicama kraljevine (Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) kojoj je teritorijalne okvire osigurao ban Jelačić (uključujući okupiranu BiH pod osmanlijama; koja je nakon 1878.g. potpala pod Austro-Ugarsku protekciju, iako teritorijalno u sastavu Turske do 1908.g. i mladoturske revolucije, kada AU proglašava aneksiju BiH) pristala na Državu SHS. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Dekret_o_aneksiji_Bosne_i_Hercegovine)

Posljedice čina aneksije BiH su nastavak užurbanih priprema za svjetski rat. Završetak rata se poklopio s raspadom AU, blijedog pokušaja (odlazak frankovca Horvata u Beč) ishodovati samostalnost Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, te pripojenje BiH toj državi (Hrvatskoj) kod mladog (posljednjeg) austrijskog cara i kralja Trojedne kraljevine Karla I. Austrijskog (Karla IV Ugarskog) koji u vrijeme raspada carstva nije imao sluha za taj zahtijev.

Politička elita (potplaćena i smotana), s narodom okrenutim crkvi (koja nije homogeno nacionalna), Hrvatska je pristala na Državu SHS spašavajući Sloveniju potpunog austrijskog pripojenja, koja je u trajanju od mjesec dana bezuvjetno pristala na Kraljevinu SHS sa srpskom kraljevskom kućom Karađorđevića (prisajedinjenje, ujedinjenje).
Ono što 1918.g. nisu znali (osamostaliti se u granicama priznatog kraljevstva), 1992.g. politički nasljednici nisu mogli birati. Razorene i rastočene državnost, suverenitet i međunarodno priznate granice trebalo je iz pozicije obezvrijeđenog naroda spašavati novom (dokazano učinkovitom) pozicijom teritorijalnog i ostalih ustupaka za spašavanje.
Hrvatska se morala odreći BiH (ban Jelačić, turska Hrvatska, okupacija BiH 1878.g. koju vode hrvatski generali, aneksija kupovinom BiH 1908.g.) i nastaviti stvaranje nove nacije (Muslimana, Bošnjaka) kako bi spasila i muslimane i Hrvate novo-nove jugoslavensko-srpske države.

Utjecaj Rusije (nakon raspada SSSRa) u UN-u, pravo veta, ruska podrška srpskoj agresiji i diplomacija (u nemogućim uvjetima) stvorila je umjetni sukob Bošnjaka i Hrvata, koji su na terenu provodili kadrovi JNA (i s muslimanske i s hrvatske strane)(pri tom ne mislim na optuženog Petkovića, već na Blaškića, Rajića i slične). Brutalnost ruskog ultimatuma, biranja većeg ili još većeg zla, stvorio je okvire sukoba koji je najdrastičnije osuđen u Haagu, u procesima koje je vodio ICTY.
Nerazumijevanje položaja i stvarnog vremena događaja (muslimani su izveli prve napade na Hrvate zbog osvojenog oružja JNA), prisljenost Hrvata stvarati ratno sposobne muslimane (koji su se pokazali nespremni u zaustavljanju srpsko-jna agresije na Hrvatsku s teritorija i preko teritorija BiH) u ograničenom sukobu (stvarajući uvjete za muslimansko samoodređenje u nacionalnom smislu, iako je riječ o Hrvatima muslimanske vjeroispovijesti).
Hrvati su katolički, još jednom (ovaj put prisiljeni), braći muslimanima pomogli stvarati njihovu državu, našim novcima, našim oružjem. I preuzeti krivnju za sva ratna zbivanja u BiH. U tom se očituje ruska brutalnost.
Ograničeni sukob (na koji su ultimatumom pristali i Bošnjaci i Hrvati) koji su započeli bošnjaci, Hrvati izgubili dio teritorija i imali više raseljenih (koji se nikad nisu vratili na svoja ognjišta), Hrvati su osuđeni za udruženi zločinački pothvat, čime je velikosrpsko-rusko-jugoslavensko-pravoslavni-britansko zaposjedanje Bosne i Hercegovine genocidom i agresijom skoro abolirano. Iako nije.

Abolicija agresije na BiH nije provedena zbog nepravednosti suda ICTY, koji će biti tema kritika još dugo, jer nema države koja nije zainteresirana za takvo tijelo i takav način djelovanja. Dvojili ili ne o takvom sudu, pokazalo se da zadnja presuda (u žalbenom postupku šestorici bosanskohercegovačkih optuženika) upućuje na potpunu nekompetenciju i nerazumijevanje tog ili sličnog suda.

Jednom će se objaviti povjerljivi dokumenti o uvjetima i okolnostima raspada Jugoslavije, agresije, sukoba i svih strana koje su sudjelovale u tim procesima. Sud je donio odluku na temelju (krivih) selektivnih i nepotpunih dokumenata i svjedočenja. Sebi na štetu.


Vrijeme je za stvarno nacionalno ujedinjenje, istinsko zbližavanje s Bošnjacima, borbu za zajedničku istinu, borbu protiv ubijanja BiH. Borba za Hrvatsku i BiH.
Borba za dobro svih koji žive na teritoriju Hrvatske, BiH. Borba protiv ruskog (krvavog) utjecaja, naročito preko utjecaja velikosrba koji se nadaju stoljetnom širenju razaranjem nesrpskih država.

"pobijedimo neznanje, znanje nas ionako s lakoćom porazi"

Oznake: Bih, AU, Trojedna kraljevina, politička organiziranost, nacionalne države, integralno jugoslavenstvo, samostalna država, ruskii utjecaj, velikosrbi, hrvatsko-bošnjački zukob, veće ili još večće zlo, okupacija, aneksija, raspad AU, Držabva SHS, Kraljevina SHS, JNA kadrovi, terenski operativci, kontrolirani sukob, abolicija, nepravednost međunarodnog suda, pouzdanost stalnog suda za ratne zločine, selektivni dokumenti i svjedoci

Tko je taj Željko Glasnović?

Hrvatska je idejom jugoslavenstva politički okupirana (prvotno integralnim pa unitarnim jugoslavenstvom) skoro dva stoljeća.

Smislena (i organizirana politička) aktivnost na iznova uspostavi hrvatske države rezultirala je Načelima hrvatskog Domobrana (koja su potpisali dr Ante Pavelić i dr Vlatko Maček, tridesetih godina prošlog stoljeća ...).
Načela odbacuju jugoslavensku ideju (iako izrijekom ne spominju jugoslavenstvo ...).

Država (kao najviši oblik društvenog organiziranja) višestruko je složena (sociološka) tvorevina. Osnovni postulati (nacionalne države) podjednako su temeljni i jugoslavenskoj i hrvatskoj državi ...

Sukob (sudar jugoslavenske (kao i velokosrpske) i hrvatske nacionalne ideje) rezultirao je početno nametanjem (jedne ili druge ideje) nasiljem (u tom smislu niti jedno jugoslavenstvo nije abolirano nasilnog karaktera)(niti je moralno superiorno), pa se pretočio u ratni sukob. (Ratne sukobe.)

Po završetku ratnih operacija (politici aboliranja (pobunjenika) i pacificiranja, mirenja (nacionalnih Hrvata i Hrvata jugoslavena, velikosrba, orjunaša) u Domovinskom ratu, nastupila je era detuđmanizacije, rastakanja HDZ-a (nositelja društvenih promjena u tom razdoblju), omalovažavanja hrvatskih branitelja i materijalnoga uništavanja hrvatske države ...

Umirovljenje hrvatskih generala (2000.g.) početak je novog sukoba jugoslavena (velikosrba) i Hrvata.

HDZ (pokret/stranka), nositelj početne (uspješne) političke borbe i organizator oružane obrane Republike Hrvatske, po smrti glavnih protagonista, nikad više nije dosegao razinu svijesti, odlučnosti, sposobnosti ispravno se suprotstaviti novoj jugoslavenskoj (velikosrpskoj) navali ...

Umirovljenje hrvatskih generala (privremeno) je isključilo (najodlučnije) borce za hrvatsku neovisnost. Dužnost HDZ-a je omogućiti braniteljima i generalima (kroz političku djelatnost) na ravnopravan tretman u društvu.
Ali HDZ to nije znao, nije sposoban za takav čin.
(HDZ je zaokupljen unutarstranačkim frakcijskim borbama za (kvazi)politički i materijalni status, bez sposobnosti kvalitetno utjecati na politički život Hrvatske.)

Kako je Domovinski rat branio postavku suverene Hrvatske (politički konstrukt), moguće ga je svakojako tumačiti. Neupitno je da je Domovinski rat bio obrambeni, pravedni, oslobodilački rat.

Neupitna je i borba protiv siromaštva (s ciljem uspostave hrvatske suverene države). Univerzalnost cilja (hrvatska državnost)(sa svim posljedicama državnosti) određuje rat protiv velikosrpske i jugoslavenske agresije (ma koliko isticali agresore) u novom svjetlu (oslobođenom međunacionalnog karakatera tog sukoba).
Sputavanje hrvatskih branitelja i hrvatskih generala u političkoj borbi (za ciljeve Domovinskog rata) nečasni je čin hdzove vrhuške. Omalovažavanje uzvišenosti cilja (dok su istovremeno bili u mišjim rupama, ili su aktivno sudjelovali (pa i sa visokih stranačkih dužnosti) u podrivanju onog (veličanstvenog) HDZ-a i borbe za neovisnost).

Istup generala Željka Glasnovića u političkoj kampanji korak je ka konačnom ostvarenju hrvatskih snova ... obračun s rušiteljima hrvatske suverenosti. Ukazivanje na neodrživost teza o hrvatskoj krvoločnosti i politička zlouporaba tih teza. General Željko Glasnović je neovisni kandidat u XI. izbornoj jedinici, za dijasporu, ali je jednako kandidat cijeloj Hrvatskoj. Jer se bori za univezalnost prava na dostojan život ...
Povratak časti (jednom rasutom i poniženom narodu), vjere u bolje.

Hrvatska, za sva vremena!

Oznake: Željko Glasnović, ideja jugoslavenstva, integralno jugoslavenstvo, unitarno jugoslavenstvo, Načela hrvatskog domobrana, velikosrpstvo, sukob, nametanje nasiljem, moralna superiornost, detuđmanizacija, rastakanje HDZ-a, omalovažavanje hrvatskih branitelja, materijalno uništavbanje hrvatske države, novi sukob, suvereneost, univerzalnost borbe, međunacionalni karakter sukoba, nečasni (politički) čin, kandidat dijaspore