Sto godina samoće

Hrvatska (politika) je sto godina na iskušenju.
Austro-Ugarska monarhija je stvorila generacije Hrvata koje se nisu sposobne politički organizirati. Raspad te monarhije je zatekao hrvatsku političku scenu nespremnu civilizirano preuzeti vlast na teritorijima koji su u sklopu Austo-Ugarske pripadali Hrvatskoj.
(Podijeljena) Politika kao sredstvo interesnog udruživanja nije ispunjavala niti osnovne zadaće. Doba raspada AU monarhije je obilježavao završetak formiranja većine nacionalnih država u Europi.
Hrvatski političari podijeljeni na jugoslavenske (u koje spadaju i Radić i Starčević - riječ je o integralnom jugoslavenstvu) i hrvatske (frankovaci koji su bili politička manjina) nisu 1918.g. bili na potrebnoj razini razumijevanja i sposobnosti djelovanja. U tom košmaru (političke slabosti) niža razina društvenog organiziranja je okupljenost na religioznoj osnovi. Tako je narod (uočavajući podijeljenost i jalovost političara) pribjegao crkvi.
Kako je katolička crkva opća (nenacionalna), Hrvatska je spašavajući Sloveniju, umjesto osamostaljenja u priznatim granicama kraljevine (Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) kojoj je teritorijalne okvire osigurao ban Jelačić (uključujući okupiranu BiH pod osmanlijama; koja je nakon 1878.g. potpala pod Austro-Ugarsku protekciju, iako teritorijalno u sastavu Turske do 1908.g. i mladoturske revolucije, kada AU proglašava aneksiju BiH) pristala na Državu SHS. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Dekret_o_aneksiji_Bosne_i_Hercegovine)

Posljedice čina aneksije BiH su nastavak užurbanih priprema za svjetski rat. Završetak rata se poklopio s raspadom AU, blijedog pokušaja (odlazak frankovca Horvata u Beč) ishodovati samostalnost Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, te pripojenje BiH toj državi (Hrvatskoj) kod mladog (posljednjeg) austrijskog cara i kralja Trojedne kraljevine Karla I. Austrijskog (Karla IV Ugarskog) koji u vrijeme raspada carstva nije imao sluha za taj zahtijev.

Politička elita (potplaćena i smotana), s narodom okrenutim crkvi (koja nije homogeno nacionalna), Hrvatska je pristala na Državu SHS spašavajući Sloveniju potpunog austrijskog pripojenja, koja je u trajanju od mjesec dana bezuvjetno pristala na Kraljevinu SHS sa srpskom kraljevskom kućom Karađorđevića (prisajedinjenje, ujedinjenje).
Ono što 1918.g. nisu znali (osamostaliti se u granicama priznatog kraljevstva), 1992.g. politički nasljednici nisu mogli birati. Razorene i rastočene državnost, suverenitet i međunarodno priznate granice trebalo je iz pozicije obezvrijeđenog naroda spašavati novom (dokazano učinkovitom) pozicijom teritorijalnog i ostalih ustupaka za spašavanje.
Hrvatska se morala odreći BiH (ban Jelačić, turska Hrvatska, okupacija BiH 1878.g. koju vode hrvatski generali, aneksija kupovinom BiH 1908.g.) i nastaviti stvaranje nove nacije (Muslimana, Bošnjaka) kako bi spasila i muslimane i Hrvate novo-nove jugoslavensko-srpske države.

Utjecaj Rusije (nakon raspada SSSRa) u UN-u, pravo veta, ruska podrška srpskoj agresiji i diplomacija (u nemogućim uvjetima) stvorila je umjetni sukob Bošnjaka i Hrvata, koji su na terenu provodili kadrovi JNA (i s muslimanske i s hrvatske strane)(pri tom ne mislim na optuženog Petkovića, već na Blaškića, Rajića i slične). Brutalnost ruskog ultimatuma, biranja većeg ili još većeg zla, stvorio je okvire sukoba koji je najdrastičnije osuđen u Haagu, u procesima koje je vodio ICTY.
Nerazumijevanje položaja i stvarnog vremena događaja (muslimani su izveli prve napade na Hrvate zbog osvojenog oružja JNA), prisljenost Hrvata stvarati ratno sposobne muslimane (koji su se pokazali nespremni u zaustavljanju srpsko-jna agresije na Hrvatsku s teritorija i preko teritorija BiH) u ograničenom sukobu (stvarajući uvjete za muslimansko samoodređenje u nacionalnom smislu, iako je riječ o Hrvatima muslimanske vjeroispovijesti).
Hrvati su katolički, još jednom (ovaj put prisiljeni), braći muslimanima pomogli stvarati njihovu državu, našim novcima, našim oružjem. I preuzeti krivnju za sva ratna zbivanja u BiH. U tom se očituje ruska brutalnost.
Ograničeni sukob (na koji su ultimatumom pristali i Bošnjaci i Hrvati) koji su započeli bošnjaci, Hrvati izgubili dio teritorija i imali više raseljenih (koji se nikad nisu vratili na svoja ognjišta), Hrvati su osuđeni za udruženi zločinački pothvat, čime je velikosrpsko-rusko-jugoslavensko-pravoslavni-britansko zaposjedanje Bosne i Hercegovine genocidom i agresijom skoro abolirano. Iako nije.

Abolicija agresije na BiH nije provedena zbog nepravednosti suda ICTY, koji će biti tema kritika još dugo, jer nema države koja nije zainteresirana za takvo tijelo i takav način djelovanja. Dvojili ili ne o takvom sudu, pokazalo se da zadnja presuda (u žalbenom postupku šestorici bosanskohercegovačkih optuženika) upućuje na potpunu nekompetenciju i nerazumijevanje tog ili sličnog suda.

Jednom će se objaviti povjerljivi dokumenti o uvjetima i okolnostima raspada Jugoslavije, agresije, sukoba i svih strana koje su sudjelovale u tim procesima. Sud je donio odluku na temelju (krivih) selektivnih i nepotpunih dokumenata i svjedočenja. Sebi na štetu.


Vrijeme je za stvarno nacionalno ujedinjenje, istinsko zbližavanje s Bošnjacima, borbu za zajedničku istinu, borbu protiv ubijanja BiH. Borba za Hrvatsku i BiH.
Borba za dobro svih koji žive na teritoriju Hrvatske, BiH. Borba protiv ruskog (krvavog) utjecaja, naročito preko utjecaja velikosrba koji se nadaju stoljetnom širenju razaranjem nesrpskih država.

"pobijedimo neznanje, znanje nas ionako s lakoćom porazi"

Oznake: Bih, AU, Trojedna kraljevina, politička organiziranost, nacionalne države, integralno jugoslavenstvo, samostalna država, ruskii utjecaj, velikosrbi, hrvatsko-bošnjački zukob, veće ili još večće zlo, okupacija, aneksija, raspad AU, Držabva SHS, Kraljevina SHS, JNA kadrovi, terenski operativci, kontrolirani sukob, abolicija, nepravednost međunarodnog suda, pouzdanost stalnog suda za ratne zločine, selektivni dokumenti i svjedoci

Hrvatska slagalica (puzzle); Koga je spašavao Glasnović?

F. Gregurić

Hrvatska je bila seljačka (Radićeva i Pavelićeva Hrvatska je oslonjena na seljaštvo), s početnom industrijalizacijom za vrijeme AU.
Titova Jugoslavija je utemeljila i Hrvatsku (porobljenu) i Jugoslaviju kao radničku (industrijalizacija na temelju razvoja teške industrije, za koje Hrvatska nije imala uvjeta).
Industrijalizacija (i elektrifikacija) koju je provodila Jugoslavija završila je onako kako je i započela. Poslije rata je Sovjetski savez poslao svoje inženjere koji su pomagali industrijskom planiranju. Po objavi Rezolucije IB-a, sovjetski su se inženjeri vratili u SSSR, ali je Jugoslavija nastavila (začudo) s podizanjem privrede na planovima koji su stvoreni do tada.
Jugoslavija je razvijala vojnu infrastrukturnu industriju.
"Pljačka" u pretvorbi i privatizaciji je izvršena nad takvom "privredom".

Sustavna izgradnja pomoćne industrije (utemeljene na jeftinoj i potplaćenoj radnoj snazi) nastavljena je (u ruskom interesu) i nakon raspada Jugoslavije.
Agrokor je sustavno stvarao uvjete (okupljajući netržišne privredne subjekte) kršenja sankcija i opskrbe Rusije (u datom trenutku; aneksija Krima). SDP je najviše poticao i pomagao umanjenju posljedica sankcija (pa i preko Agrokora), sada su najglasniji (misleći kako će prikriti svoje rabote) oko slučaja Agrokor.
Jesmo li pomagali aneksiju, jesmo li fincirali aneksiju, ili su novce od kršenja sankcija (desetke milijardi) pretočili na vanjske bankovne račune?
Jedini koji je direktno povezan sa Hrvatskom, SSSR-om, Rusijom, privredom, novcima i politikom je bivši Astrin čelnik, Franjo Gregurić.

V. Šeks

HDZ, Plenković, MOST, ministri, preslagivanje, izglasavanje nepovjerenja, raskid strateške kolicije, odlazak članova, ...
Šeks, Kolinda, osveta.
Šeks je uništio HDZ kako bi predsjednici Kolindi Grabar Kitarović izmaknuo izbornu bazu.
Je li kome palo na pamet da je predsjednica (u tihoj diplomaciji) zamolila Esih, Hasanbegovića, Glasnovića, Culeja pomoć u spašavanju trenutne (propale) hdzove vrhuške kako ne bi (po Šeksovu nalogu) potpuno urušili neprepoznatljivi i unakaženi HDZ? Članstvo HDZ-a postoji (brojno je), ali je politički nepismeno i neaktivno.
HDZ će se možda izvući (novim rukovodstvom i novom politikom, novim rezultatima), ali su Šeks, Plenković, Valentić, Granić, Gregurić politički mrtvaci.

Ako je moguće tako nakaradno divljanje (krelca) Vladimira Šeksa (and co.), HDZ nikad više neće doseći moć koju je nekad imao.
Zasluženo.

Oznake: seljačka država, radnička država, industija i vojna infrastruktura, potplaćena radna snaga, kršenje sankcija, jugoslavija, SSSR. Rusija, krim, aneksija, most, strateška koalicija, Osveta, šeksov nalog