F. Gregurić
Hrvatska je bila seljačka (Radićeva i Pavelićeva Hrvatska je oslonjena na seljaštvo), s početnom industrijalizacijom za vrijeme AU.
Titova Jugoslavija je utemeljila i Hrvatsku (porobljenu) i Jugoslaviju kao radničku (industrijalizacija na temelju razvoja teške industrije, za koje Hrvatska nije imala uvjeta).
Industrijalizacija (i elektrifikacija) koju je provodila Jugoslavija završila je onako kako je i započela. Poslije rata je Sovjetski savez poslao svoje inženjere koji su pomagali industrijskom planiranju. Po objavi Rezolucije IB-a, sovjetski su se inženjeri vratili u SSSR, ali je Jugoslavija nastavila (začudo) s podizanjem privrede na planovima koji su stvoreni do tada.
Jugoslavija je razvijala vojnu infrastrukturnu industriju.
"Pljačka" u pretvorbi i privatizaciji je izvršena nad takvom "privredom".
Sustavna izgradnja pomoćne industrije (utemeljene na jeftinoj i potplaćenoj radnoj snazi) nastavljena je (u ruskom interesu) i nakon raspada Jugoslavije.
Agrokor je sustavno stvarao uvjete (okupljajući netržišne privredne subjekte) kršenja sankcija i opskrbe Rusije (u datom trenutku; aneksija Krima). SDP je najviše poticao i pomagao umanjenju posljedica sankcija (pa i preko Agrokora), sada su najglasniji (misleći kako će prikriti svoje rabote) oko slučaja Agrokor.
Jesmo li pomagali aneksiju, jesmo li fincirali aneksiju, ili su novce od kršenja sankcija (desetke milijardi) pretočili na vanjske bankovne račune?
Jedini koji je direktno povezan sa Hrvatskom, SSSR-om, Rusijom, privredom, novcima i politikom je bivši Astrin čelnik, Franjo Gregurić.