01

petak

prosinac

2017

Sto godina samoće



Hrvatska (politika) je sto godina na iskušenju.
Austro-Ugarska monarhija je stvorila generacije Hrvata koje se nisu sposobne politički organizirati. Raspad te monarhije je zatekao hrvatsku političku scenu nespremnu civilizirano preuzeti vlast na teritorijima koji su u sklopu Austo-Ugarske pripadali Hrvatskoj.
(Podijeljena) Politika kao sredstvo interesnog udruživanja nije ispunjavala niti osnovne zadaće. Doba raspada AU monarhije je obilježavao završetak formiranja većine nacionalnih država u Europi.
Hrvatski političari podijeljeni na jugoslavenske (u koje spadaju i Radić i Starčević - riječ je o integralnom jugoslavenstvu) i hrvatske (frankovaci koji su bili politička manjina) nisu 1918.g. bili na potrebnoj razini razumijevanja i sposobnosti djelovanja. U tom košmaru (političke slabosti) niža razina društvenog organiziranja je okupljenost na religioznoj osnovi. Tako je narod (uočavajući podijeljenost i jalovost političara) pribjegao crkvi.
Kako je katolička crkva opća (nenacionalna), Hrvatska je spašavajući Sloveniju, umjesto osamostaljenja u priznatim granicama kraljevine (Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) kojoj je teritorijalne okvire osigurao ban Jelačić (uključujući okupiranu BiH pod osmanlijama; koja je nakon 1878.g. potpala pod Austro-Ugarsku protekciju, iako teritorijalno u sastavu Turske do 1908.g. i mladoturske revolucije, kada AU proglašava aneksiju BiH) pristala na Državu SHS. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Dekret_o_aneksiji_Bosne_i_Hercegovine)

Posljedice čina aneksije BiH su nastavak užurbanih priprema za svjetski rat. Završetak rata se poklopio s raspadom AU, blijedog pokušaja (odlazak frankovca Horvata u Beč) ishodovati samostalnost Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, te pripojenje BiH toj državi (Hrvatskoj) kod mladog (posljednjeg) austrijskog cara i kralja Trojedne kraljevine Karla I. Austrijskog (Karla IV Ugarskog) koji u vrijeme raspada carstva nije imao sluha za taj zahtijev.






Politička elita (potplaćena i smotana), s narodom okrenutim crkvi (koja nije homogeno nacionalna), Hrvatska je pristala na Državu SHS spašavajući Sloveniju potpunog austrijskog pripojenja, koja je u trajanju od mjesec dana bezuvjetno pristala na Kraljevinu SHS sa srpskom kraljevskom kućom Karađorđevića (prisajedinjenje, ujedinjenje).
Ono što 1918.g. nisu znali (osamostaliti se u granicama priznatog kraljevstva), 1992.g. politički nasljednici nisu mogli birati. Razorene i rastočene državnost, suverenitet i međunarodno priznate granice trebalo je iz pozicije obezvrijeđenog naroda spašavati novom (dokazano učinkovitom) pozicijom teritorijalnog i ostalih ustupaka za spašavanje.
Hrvatska se morala odreći BiH (ban Jelačić, turska Hrvatska, okupacija BiH 1878.g. koju vode hrvatski generali, aneksija kupovinom BiH 1908.g.) i nastaviti stvaranje nove nacije (Muslimana, Bošnjaka) kako bi spasila i muslimane i Hrvate novo-nove jugoslavensko-srpske države.

Utjecaj Rusije (nakon raspada SSSRa) u UN-u, pravo veta, ruska podrška srpskoj agresiji i diplomacija (u nemogućim uvjetima) stvorila je umjetni sukob Bošnjaka i Hrvata, koji su na terenu provodili kadrovi JNA (i s muslimanske i s hrvatske strane)(pri tom ne mislim na optuženog Petkovića, već na Blaškića, Rajića i slične). Brutalnost ruskog ultimatuma, biranja većeg ili još većeg zla, stvorio je okvire sukoba koji je najdrastičnije osuđen u Haagu, u procesima koje je vodio ICTY.
Nerazumijevanje položaja i stvarnog vremena događaja (muslimani su izveli prve napade na Hrvate zbog osvojenog oružja JNA), prisljenost Hrvata stvarati ratno sposobne muslimane (koji su se pokazali nespremni u zaustavljanju srpsko-jna agresije na Hrvatsku s teritorija i preko teritorija BiH) u ograničenom sukobu (stvarajući uvjete za muslimansko samoodređenje u nacionalnom smislu, iako je riječ o Hrvatima muslimanske vjeroispovijesti).
Hrvati su katolički, još jednom (ovaj put prisiljeni), braći muslimanima pomogli stvarati njihovu državu, našim novcima, našim oružjem. I preuzeti krivnju za sva ratna zbivanja u BiH. U tom se očituje ruska brutalnost.
Ograničeni sukob (na koji su ultimatumom pristali i Bošnjaci i Hrvati) koji su započeli bošnjaci, Hrvati izgubili dio teritorija i imali više raseljenih (koji se nikad nisu vratili na svoja ognjišta), Hrvati su osuđeni za udruženi zločinački pothvat, čime je velikosrpsko-rusko-jugoslavensko-pravoslavni-britansko zaposjedanje Bosne i Hercegovine genocidom i agresijom skoro abolirano. Iako nije.

Abolicija agresije na BiH nije provedena zbog nepravednosti suda ICTY, koji će biti tema kritika još dugo, jer nema države koja nije zainteresirana za takvo tijelo i takav način djelovanja. Dvojili ili ne o takvom sudu, pokazalo se da zadnja presuda (u žalbenom postupku šestorici bosanskohercegovačkih optuženika) upućuje na potpunu nekompetenciju i nerazumijevanje tog ili sličnog suda.

Jednom će se objaviti povjerljivi dokumenti o uvjetima i okolnostima raspada Jugoslavije, agresije, sukoba i svih strana koje su sudjelovale u tim procesima. Sud je donio odluku na temelju (krivih) selektivnih i nepotpunih dokumenata i svjedočenja. Sebi na štetu.


Vrijeme je za stvarno nacionalno ujedinjenje, istinsko zbližavanje s Bošnjacima, borbu za zajedničku istinu, borbu protiv ubijanja BiH. Borba za Hrvatsku i BiH.
Borba za dobro svih koji žive na teritoriju Hrvatske, BiH. Borba protiv ruskog (krvavog) utjecaja, naročito preko utjecaja velikosrba koji se nadaju stoljetnom širenju razaranjem nesrpskih država.

"pobijedimo neznanje, znanje nas ionako s lakoćom porazi"


Oznake: Bih, AU, Trojedna kraljevina, politička organiziranost, nacionalne države, integralno jugoslavenstvo, samostalna država, ruskii utjecaj, velikosrbi, hrvatsko-bošnjački zukob, veće ili još večće zlo, okupacija, aneksija, raspad AU, Držabva SHS, Kraljevina SHS, JNA kadrovi, terenski operativci, kontrolirani sukob, abolicija, nepravednost međunarodnog suda, pouzdanost stalnog suda za ratne zločine, selektivni dokumenti i svjedoci

17

utorak

studeni

2015

Bez lustracije, bez abolicije

Hrvatska se populacijski ujednačila.
Trećina domoljubnih, druga trećina crvenih, treća trećina će služiti u sanitetu.
Sad kad smo po brojnosti izjednačeni vrijeme je za građanski rat.
Podjednake snage, rat će trajati do ponoći (kraće nego izborna noć).


Ostaje nejasno zašto sanitet (zbrda zdola skrpan) hoće sudjelovati u tom ratu (bez krpa i zavoja).
Nije uobičajeno da platforma (nezavisnih, koji skupe glasove nezadovoljnika (10,1% ukupnog biračkoga tijela (nakon brisanja 196 000 birača izvedeno prije niti mjesec dana prije izbora), 15 % birača koji su izišli na birališta), sve u službi statistike (kao oružja)) ne znajući koga točno predstavlja ustrajava na temeljnim reformama (šarenog) društva.

Ova će kriza (umjesto kraja) neželjeno dobiti nastavak.
Da je itko prije izbora uspostavio dijagnozu (nastojanje sdpa na produbljenju krize; zlouporabu zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti; jednodomnost Sabora bez kontrole zakonodavnog tijela (koje imenuje i razrješuje Vladu, ministre, ustavne suce, suce Vrhovnog suda, članove izbornoga povjerenstva ... uz niz drugih ovlasti (proglašavati rat, odobravati promjene granica, ...) birači bi shvatili kako nismo ravnomjerno raspoređeni, shvatili bi kao posrednik (most) nije potreban.
Shvatili bi kako je politika (odstupanja) uz produžavanje nastavka iste politike (drugim sredstvima, koristeći druge aktere) logičan slijed.

Izbjegavanje Mosta imenovati uzročnike (osim zbirno, okrivljujući sve u zadnjih 25 godina, što je populistički čin stvaranja nezadovoljnika koji nisu sposobni razlučiti politike) svrstava Most na onu stranu (močvare) s koje mostovi ne vode nikamo ...


SDP je ruska (krvoločna) podružnica, koja svim sredstvima stvara napetosti u svijetu nuklearnih sila. SDP je prijetnja svjetskom miru i našem mirnom snu.
Ionako smo uspavani u osjećaju kako nas iako smo protiv njih nitko neće dirati ...

Teroriste bez protokola (kako bi ih prikrili) uz policijsko osiguranje probijaći međunarodne granice "guraju" na poprišta terorističkih napada ... slikavajući se kao humanitarci.
Politika (specijalnog rata). Ruska banda. Čeka ih temeljito čišćenje. Bez lustracije, bez abolicije.


Oznake: biračke skupine, nezadovoljni, kriza, dijagnoza, jednodomni parlament, kontrola (svemoćnog) parlamenta, svjetski mir, nuklearne sile, lustracija, abolicija