U-susret danu (velikih valova (Big Wednesday))

Dan antifašističke borbe (državni praznik u RH - 22. lipnja) obilježava tkz. osnivanje pRvog cicačkog odreda u borbi za očuvanje radničke-proleterske revolucije.
Napad njemačkih vojnih snaga na Crvenu armiju nije povod za ustanak protiv fašizma, već (onako kako je službeno KPJ objavljivala) poziv na očuvanje proleterske revolucije i marksističkog modela uspostave novog društva (diktature avangarde radničke klase).

Poziv Kominterne (2. komunističke internacionale) na oružanu borbu za uspostavu radničkih država nije naišao na odaziv u europskim državama (pa tako ni jUngoslaviji, tog 22. lipnja 1941. u NDH). Stoga su povijest krivotvorili (a to im nije jedino zlo koje su počinili, ili su spremni počiniti). Nije bilo prvog ni zadnjeg cicačkog odreda (partija je bila konspirativna, četnički ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. su slavili kao dan ustanka naroda i narodnosti u Hrvatskoj, postjUngoslavenski komunisti su proglasili 22. lipnja danom Ustanka (ustaša)).

Prijepor o sudjelovanju Hrvatske na obje (a obje strane su samo jedna strana) strane (iako je postojala i treća strana) do sada nije iznjedrio odgovarajuće tumačenje: Hrvatska se nije sukobila oko svjetskog poretka, već zbog unutarnje podjele hrvatskog društva ...

Hrvatsko društvo se na ideološkom polju podjelilo (prije pojave fašizma, nacizma i komunizma).
Podijelilo se na panslaveniste (jugoslavene) i nacionalno određene Hrvate.

Prva okupacija jugoslavena-orjunaša (izvorni orjunaši), uspostavom Kraljevine sHs i Karađorđevića nametnula je jugoslavenski unitarizam - integralno jugoslavenstvo.

Rascjep hrvatskog društva na osnovi određenja prema hrvatskoj naciji, a time i hrvatskoj državi moskovski krivotvoritelji su pretvorili u lažnu povijest hrvatskog naroda (jer odbijanje Hrvata biti jUngoslavenima je određenje i prema hrvatskoj (tisućljetnoj) državi, što je za moskovske satrape bio preveliki grijeh koji je kasnije proizveo Bleiburg i Križni put).
Radničku ideologiju (marksizam koji je nacije i države proglasio odumirućim) iskoristili su za (slabo) regrutiranje (u tijeku rata), ali je dolaskom Crvene armije nastupila faza jednoumlja i krivotvorenja povijesti (lažni ustanci, lažni pokreti, lažno narodno opredjeljivanje (narod je bio protiv rata i revolucije).



U socijalističkoj Jugoslaviji federalističko jugoslavenstvo bilo je vladajuća doktrina, ali je federalizam prvih dvaju desetljeća bio znatno ograničen centraliziranom upravom i snažnim pritiskom unitarističkoga jugoslavenstva. Unatoč dogmi bratstva i jedinstva, nacionalne napetosti bile su općeprisutne (premda ne uvijek i vidljive), a nastojanje da se jugoslavenski unitarizam, povezan s tradicijom jugoslavenskog nacionalizma i idejom nove socijalističke nacije, različite od koncepta nacija što su ga zastupale građanske skupine, nametne kao rješenje za Titovu Jugoslaviju, zaživjelo je samo površno.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Unitaristi%C4%8Dko_jugoslavenstvo

(Novi oblik jugoslavenstva dokaz je nepostojanja nehrvatskog određenja Hrvata naspram hrvatskoj naciji i državi.
Hrvatska je tisućljetna država, ali dugo nije imala narodne poglavare.)

U Hrvatskoj nije bilo fašizma, pa nije bilo ni antifašizma.
Orjunaško jugoslavensko četnička veliko Crpska aspiracija je iskoristila određene nacionalno izgubljene hRvate u ostvarenju svojih ciljeva, a moskovska satrapija posebnim sadizmom je taj proces obilježila svojim pečatom.

U vrijeme umjetne inteligencije (AI je protiv stalina, tita i partije) nemojte očekivati rješenje problema koji nikad niste imali.

Oznake: integralno jugoslavenstvo, unitarno jugoslavenstvo, orjunaštvo, marksizam, revolucija, antifašizam AI, dAn anrifašističke borbe

Temelj propasti hrvatskih država

Sve (moderne) hrvatske države (Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija; Država SHS, NDH, RH) su propale ili propadaju zbog jednog razloga.

Svi (povjesničari, političari, analitičari, ...) uvijek navode složenost odnosa i čimbenika koji okružuju pojedinu državnu zajednicu i na temelju složenosti naglašavaju uvjete opstanka ili propasti pojedine države.

Sa svim hrvatskim državama to nije slučaj, a oni koji složenost odnosa drže temeljima nastanaka ili nestanaka tih hrvatskih država griješe.

Temelj svake države je narod (koji ima potrebu za državnom organizacijom). Političko organiziranje je oblik interesnog organiziranja. Zadnji koji se organizira politički je narod.
U Hrvatskoj (zamišljenoj zemlji) narod (unatoč mnogim narodnim pokretima u novijoj povijesti, od Ilirskog (Hrvatskog) pokreta do današnjih dana) nije politički organiziran.
To je temelj propasti svih hrvatskih država. Nepostojanje narodnog političkog organiziranja.

Narod brani teritorij, narod bira i mijenja vlast, a takva tvorevina (narodni izaslanici) stvara odnose s drugim državama.
Narod ili ima ili nema potrebu za državom. Ima ili nema sposobnost graditi i održavati državu.

Samovolja pojedinih isturenih osoba u političkom životu, njihova intelektualna-stručna-moralna potkapacitiranost ima zadaću udaljiti narod od potrebe za državom.

Titova jUgoslavija je održavala sustav jednakosti isprepleten nezakonitim društvenim raslojavanjem (prvenstveno na materijalnoj osnovi) imao je zadaću držati aktivne osobe dalje od političke moći (nametnut osjećaj krivnje i stalna sudbena prijetnja). Samo je komunistička partija mogla organizirati (nenarodne) društvene i političke organizacije (DPO).
Danas, kombinacijom otvorenog bezobrazluka i državne zaduženosti, podjednako uspješno onemogućavaju istinsko narodno političko organiziranje. Smanjenjem broja sposobnih (stalnim produciranjem kriza, zatrpavanjem političkog prostora potkapacitiranim osobama (trenutno su tri osobe nositelji sva tri stupa vlasti takvih karakteristika)) udaljavaju narod od svoje bitne potrebe - gradnje i održavanja vlastite države.

Narod je temelj, narod je kriv. Držanje naroda njegovom voljom ili prisilom dalje od politike i države je uništilo sve države (ako su to uopće države), pa tako i hrvatske.

Narod bi se politički drukčije organizirao, stvarao bi državu izgradnjom minimuma političkog zajedništva, za razliku od parcijalnih političkih grupacija koje maksimaliziraju svoje (ili tuđe) ideološke i materijalne interese.

Ne postoji hrvatski antifašizam

Narod Istre i Dalmacije (kroz narodnjaštvo) je zagovarao stvaranje hrvatske države u vrijeme AU monarhije, suprostavljajući se talijanizaciji. Kasnija pojava fašizma (agresivnija talijanska politika) nije potakla hrvatski antifašizam, već narodnjaštvo koje je do tad vodilo političku borbu protiv talijanizacije.

U Hrvatskoj je antifašizam isključivo sovjetsko-ruski, staljinistički, komunističko jugoslavenski i služio se jednoumljem (pa i prijevarama o istarsko-dalmatinskom narodnjaštvu iako je cilj tih nastojanja bila objedinjena hrvatska država a ne jUgoslavija).

Juraj Dobrila, bista, Poreč

Oznake: moderne hrvatske države, složenost odnosa, temelj propasti, Drava, narodno političko organiziranje, političko organiziranje, interesno organiziranje, intelektualna-stručna-moralna potkapacitiranost, narodnjaštvo, "hrvatski" antifašizam, orjunaštvo, jesnoumlje, obmanjivanje, sovjetsko ruski antifašizam

Sretan Uskrs (zemljani radovi)

Hrvatska je jugoslavenštinom (orjunaštvom) i socijalizmom (komunizmom) usporila (ili zakočila) razvoj moderne nacionalne države (kakve razvijene države poznaju).
Teorija (razvoja društva) je podređena, ne marksističkoj teoriji, negaciji zapadnih postavki (što nije marksizam u potpunosti). (Sovjetski savez i titoistička Jugoslavija nisu ustrajavali na marksizmu već na negaciji zapadnog kapitalizma, a branili su se marksističkim naukom kao paravanom za antizapadnu (anti katoličku, anti protestantsku, ateističku (nehumanu)) civilizaciju.)

U tom svjetlu, postavke zapadnog (slobodnog) svijeta o potrebi pojedinca brinuti za sebe (i državu), preobratili su u brigu države za pojedinca.

Poimanje medicinskog sustava (kao osnove iskazivanja brige za sebe) kao temeljnog oslonca održavanja demokracije (pojedinac brinući za sebe u medicinskom smislu ne može dopustiti (zbog troškova i posljedica) potpadanje u ropstvo ili nametanje totalitariznma).
Medicina (zdravlje) je osnova svih sloboda.
Zapadne države (USA) potiču pojedince na slobodno organiziranje zdravstvenog osiguranja (koje je neobavezno) i/ili brige o zdravstvenim potrebama.

Antitezom, Hrvatska je prihvaćajući rusko-sovjetski anticivilizacijski pristup, usvojila sustav državne brige za zdravlje pojedinca ...
Prikupljajući (obaveznim zdravstvenim osiguranjem) milijarde proračunskih novaca, niti osigurava zdravlje pojedinca, niti pridonosi ugledu državne uprave.
Stvorili su državni aparat korupcije širih razmjera. Od isisavanja novaca iz zdravstvenih fondova do selektivnog zapošljavanja (u zdravstvu) i selektivnog pružanja usluga (povlaštenima).
Besplatno zdravstvo je besplatno i pravovremeno samo odabranima.

Sustav mirovinskog osiguravanja je podjednako korumpiran i problematičan. U socijalizmu je sticanje mirovinskog prava proisticalo iz anticivilizacijske postavke kako svi imaju pravo na rad (što bi značilo (anticivilizacijsku) obavezu o nametanju uniformirane potrošnje (roba koje proizvode i oni koji u drugim uvjetima ne bi mogli proizvoditi)), što ne jamči kako su tijekom radnog života prikupili sredstva dostatna za starosnu mirovinu.

Podjednako je "besplatno" školstvo antipostavkama i negacijom razuma postalo sredstvo centralizacije ogromnih novčanih sredstava (koji služe državnoj upravi za kontrolu stanovništva i koruptivne radnje (isisavanja novaca, promoviranja podobnih kadrova)).

Ne želim da mojim novcima dajete mirovine onima za koje sam siguran da je nisu zaslužili (čim su moji novci u pitanju ne postoji zasluga ...), pružate zdravstvene usluge svima osim meni ili mojim novcima školujete konkurenciju koja će me i ekonomski i politički obespraviti. Ne želim da raspolažete mojim novcima, ne želim da upravljate mojim životom. To je moja briga!

Država je svojim uplivom u tijekove tržišta rada i roba bitno (nagore) promijenila društvene odnose. A to nismo htjeli.
Prvi udar demokratske vlasti je nametanje normalnih odnosa u procesima sticanja prava u mirovinskom, zdravstvenom sustavu i obrazovnom sustavu.

Centralizacija sredstava i izvlašćivanje pojedinca u brizi za vlastito dobro su poluge totalitarističke vlasti ...

Oznake: jugoslavenština, orjunaštvo, socijalizam, komunizam, moderna nacionalna država, teorija društva, antiteza, zdravstveni sustav, Ropstvo, totalitarizam, korupcija državne uprave, neučinkovitost državne uprave, centralizacija sredstava, besplatno školstvo i zdravstvo, izvor korupcije, poluga totalitarizma, sticanje prava

Samo je jedan put, ostalo su stranputice

Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda.
Brojnost Hrvata svrstava Hrvatsku u državu s manjim brojem stanovnika. Mala zemlja, veliki narod.
Taj veliki narod na sportskoj Olimpijadi osvaja nekoliko medalja (svaki uspjeh hrvatskih sportaša nas izuzetno veseli). Za razliku od USA, Kine koje osvajaju po stotinjak ili dvjestotinjak (zlatnih) medalja.

Selektivnost (u sportu, ali i u politici) ovisi o brojnosti populacije (među kojom provodite selekciju (odabir)).
Hrvatska je (po stanovništvu) malobrojna država, i mogućnost kvalitetnog političkog odabira (ustrajavanja na političkoj raznolikosti) je uistinu mala.

Hrvatska ne može imate više od dva politička puta (jedan je onaj na kojem smo bili, drugi je onaj na koji smo sišli s onog prvog (krivog) ....).
Ideološki (krivovjeran; orjunaško-prosrpsko-proruski) put koji nas je okovao u stoljetno ropstvo, i suverenistički (državotvorno-domoljubni) koji (zbog političke nedozrelosti) nema punoću političkog izričaja.
Uistinu je lako kritizirati (u svijetu medija) domoljubnu opciju (zbog suženosti političkog izričaja), ali je još lakše kritizirati orjunaško-titoističku viziju Hrvatske.
Trećeg puta nema (ili ste domoljub, ili ste orjunaš).
Kada pobjedi domoljublje, moći ćete biti liberali, demokršćani ili nezavisni. Ili ste to danas kako bi pobijedio titoizam (orjunaštvo).

Ja sam rekoh!

Oznake: nacionalna država, brojnost stanovništva, odabir (selekcija), sportski rezultati, politički odabir, domoljublje, titoizam, orjunaštvo, krivi put, treći put