Marketing
Temelj propasti hrvatskih država
Sve (moderne) hrvatske države (Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija; Država SHS, NDH, RH) su propale ili propadaju zbog jednog razloga.
Svi (povjesničari, političari, analitičari, ...) uvijek navode složenost odnosa i čimbenika koji okružuju pojedinu državnu zajednicu i na temelju složenosti naglašavaju uvjete opstanka ili propasti pojedine države.
Sa svim hrvatskim državama to nije slučaj, a oni koji složenost odnosa drže temeljima nastanaka ili nestanaka tih hrvatskih država griješe.
Temelj svake države je narod (koji ima potrebu za državnom organizacijom). Političko organiziranje je oblik interesnog organiziranja. Zadnji koji se organizira politički je narod.
U Hrvatskoj (zamišljenoj zemlji) narod (unatoč mnogim narodnim pokretima u novijoj povijesti, od Ilirskog (Hrvatskog) pokreta do današnjih dana) nije politički organiziran.
To je temelj propasti svih hrvatskih država. Nepostojanje narodnog političkog organiziranja.
Narod brani teritorij, narod bira i mijenja vlast, a takva tvorevina (narodni izaslanici) stvara odnose s drugim državama.
Narod ili ima ili nema potrebu za državom. Ima ili nema sposobnost graditi i održavati državu.
Samovolja pojedinih isturenih osoba u političkom životu, njihova intelektualna-stručna-moralna potkapacitiranost ima zadaću udaljiti narod od potrebe za državom.
Titova jUgoslavija je održavala sustav jednakosti isprepleten nezakonitim društvenim raslojavanjem (prvenstveno na materijalnoj osnovi) imao je zadaću držati aktivne osobe dalje od političke moći (nametnut osjećaj krivnje i stalna sudbena prijetnja). Samo je komunistička partija mogla organizirati (nenarodne) društvene i političke organizacije (DPO).
Danas, kombinacijom otvorenog bezobrazluka i državne zaduženosti, podjednako uspješno onemogućavaju istinsko narodno političko organiziranje. Smanjenjem broja sposobnih (stalnim produciranjem kriza, zatrpavanjem političkog prostora potkapacitiranim osobama (trenutno su tri osobe nositelji sva tri stupa vlasti takvih karakteristika)) udaljavaju narod od svoje bitne potrebe - gradnje i održavanja vlastite države.
Narod je temelj, narod je kriv. Držanje naroda njegovom voljom ili prisilom dalje od politike i države je uništilo sve države (ako su to uopće države), pa tako i hrvatske.
Narod bi se politički drukčije organizirao, stvarao bi državu izgradnjom minimuma političkog zajedništva, za razliku od parcijalnih političkih grupacija koje maksimaliziraju svoje (ili tuđe) ideološke i materijalne interese.
Ne postoji hrvatski antifašizam
Narod Istre i Dalmacije (kroz narodnjaštvo) je zagovarao stvaranje hrvatske države u vrijeme AU monarhije, suprostavljajući se talijanizaciji. Kasnija pojava fašizma (agresivnija talijanska politika) nije potakla hrvatski antifašizam, već narodnjaštvo koje je do tad vodilo političku borbu protiv talijanizacije.
U Hrvatskoj je antifašizam isključivo sovjetsko-ruski, staljinistički, komunističko jugoslavenski i služio se jednoumljem (pa i prijevarama o istarsko-dalmatinskom narodnjaštvu iako je cilj tih nastojanja bila objedinjena hrvatska država a ne jUgoslavija).
Juraj Dobrila, bista, Poreč
Post je objavljen 10.06.2020. u 21:35 sati.