Zablude hrvatske stvarnosti - eUropska avantura

Hrvatska je (uz nužno naglašavanje određenog broja izgubljenog stanovništva) stoljećima (od doba formiranja nacionalnih država - Francuska revolucija) sputavana u ostvarenju nacionalnog sna - republike (sva vlast narodu a ne sovjetima) na demokratskim načelima.

Narodna vlast.

Sputavanje stvaranja vlastite nacionalne države iziskivalo je represivne mjere - ugari, austo-ugari, srbi, ...

Hrvatska je proglašena ugarskom pokrajinom, habzburškom kraljevinom, srpskim teritorijem, ...
Sve se to priječilo u stvaranju nacionalne države. (Uređene po vlastitim željama, normalno, bez hdza koji je specializirao vladavinu kod subraće u Sjebenoj Koreji.)
Ubrzano rastakanje zametka države sanjane nekoliko stoljeća (nakon tUđmanove smrti), uguravanje u okove eUnije, uništavanje svega nacionalnog i državotvornog je iznova izazov za stoljetni napor (bune, ustanci, revolucije).
Ukratko, oružana borba koja je jedini način vlastitog postojanja. I dokaz da srbe nitko ne j*be 2-3%.
Hrvatska se ne bori/nije borila protiv srba, ugara, habzburga već za vlastito postojanje.


Hrvatska u eU ne postoji. Postoji gomila izgubljenih spodoba koji nemaju instrumente očuvanja opstojnosti (jer država jest jamac opstojnosti, ali i neprijatelj vlastitog naroda ako tu opstojnost ne osigurava).

J*bo vas pLenković (prezime mu znate). (Svi znamo kako će i kada završiti europska avantura, ... )

Stvorimo nacionalne parkove na koje ćemo biti ponosni.
(Zašto parkovi mogu biti nacionalni a država ne?)

Oznake: Hrvatska, nacionalna država, francuska revolucija, repredija, ugarska pokrajina, habzburška kraljevina, srpski teritorij, oružanma borba, postojanje, jamac opstojnosti, europska avantura

Miro Bulj, nacionalizam (oprosti Miro) i kuna/eU/ro

Što je vrijedilo za jUngoslaviju, vrijedi i za Europsku uniju (dinar, euro i kuna).

Beograd je (velikosrpstvo i određene vanjske politike koje su koristile velikosrpstvo) zlouporabom zakona i zakonodavstva, institucija i instituta države nadjačavao Hrvate (one prave, s jabukom na glavi).
Jedini način borbe protiv vojno-političke nadmoći (ostvarene dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima) u obrani vlastitih interesa jednog (potlačenog) naroda je nacionalizam.
Dakle, jugoslavija (velikosrpstvo) je proizvodilo hrvatski nacionalizam.
Da nije bili srpske hegemonije, ne bi postojao hrvatski nacionalizam.
Ili, da je Hrvatska u jUngoslaviji bila vodilja bi li Hrvati pribjegli nacionalizmu? Ako ostvarujete sve nacionalisatičke (ili druge) ciljeve kroz hegemoniju (potpomognuti nacionalnim izdajnicima koji su npr. u Hrvatskojm Kosovu, Crnoj Gori, BiH, Makedoniji, Vojvodinim radili u korist velikosrba) imate li potrebe svoj javni istup obilježavati takozvanim nacionalizmom?

Jednako vrijedi za Europsku uniju i Hrvatsku (U svim pričama Hrvati uvijek nacionalisti a druga strana sabrana, progresivna, takorekuć humani, ...)(što je porazno za Hrvate a ne satrape koji nas opsjedaju).

Zadnji rat, Rat za nezavisnost (kojeg zovu i Domovinski rat) je bio rat za nacionalnu slobodu (koju, dakle, nismo u dovoljnoj mjeri koristili stoljećima).
Zašto je onda EU prihvatila Hrvatsku u članstvo? Većina je članica EU razvila nacionalne države i ujedno ih uništila (Francuska, Njemačka, Italija, ...).
Ako su znali da su Hrvati željni nacionalne države, zašto su (protivno volji Hrvata) prihvatili (kosoričin-josipovićev (koja g*mad)) zahtijev za članstvo, milanoviću odobrili prijem, plenkoviću progledali za euro i "schengen" ???

Hajdemo drukčije: Hrvati su za demokraciju koja ima smisla (u okvirima nacionalne države). Šire od nacionalne države Hrvati ne mogu baštiniti demokraciju jer 2 000 000 glasova ne može demokratski utjecati na odluke u tvorevini koja ima 200 000 000 glasova. Ako to nije bio dovoljan razlog za izbjegavanje članstva u EU ...? (A zahtjev je predan bez referenduma, pristupanje je izvršeno referendumom 46,51x0,6627=28,834% glasača RH, uz iznimku za taj referenduim po kojoj nije bio potrebnan natpolovični izlaz glasača, što je vrijedilo za sve prije i vrijedi za kasnije referendume)). Hegemonija.

Pristajati na tvorevinu u kojoj ste politički (to znači sveukupno) obespravljeni, pristati na beznačajnost u procesu donošenja odluka je nesvojstveno ljudskom - SLOBODNOM - biću.



Što Hrvati rade u tvorevini koja nije njeno prirodno okružje? Hrvati su uvijek bili državno i vojno organizirani.
Jedini način hrvatske obrane upućuje na nacionalizam, koji producira EU.
Ako nas puste da ih vodimo, postavimo svoje (Hrvate) dužnosnike, mi donosimo odluke s kojim se oni (ostatak eUrope) slažu (ili barem njihovi smotani političari), mi ćemo odustati od nacionalizma, a njima ćemo velikodušno (suosjećajući) prepustiti da oni budu nacionalisti (normalno, ne hrvatski).

Kuna je hrvatska valuta. Vrijedit će (kao i u svim normalnim državama) do kraja svijeta.
Europska unija je neprijateljska strana. (Od davnašnjih dana neprijateljske strane uvijek nađu prijatelje među neprijateljima, jer žele sakriti svoju pravu prirodu - razvijaju strategije hegemonije.)


Oprosti Miro (Bulju), nacionalizam nije asocijacija na tebe, ali se plejada prijatelja hrvatskih neprijatelja iskolačila na tvoje opraštanje s kunom ...

Oznake: jUngoslavija, Rat za noevisnost, hegemonija, Nacionalizam, demokracija, nacionalna država, tvorevina Eu, valuta, kuna, euro, okupator, neprijateljska strana

Pitanje je zašto je ratovala Hrvatska, a ne protiv koga je ratovala Hrvatska

Hrvatska je ratovala mnoge ratove, a zadnji rat je pobijedila vanjskog okupatora, ali nije unutarnjeg.

Zašto Hrvatska nije pobijedila unutarnje neprijatelje?


Rat, suludom (kurvanjsko-šovinističkom poluprimitivnom rusko-srpskom ustrajnom debilnom) propagandom pretvoren u rat protiv nekoga a ne rat s razlozima (nije važno protiv koga ratujete već zašto ratujete), niste dobili ako niste ostvarili razloge ratovanja.

Hrvatska je u nametnutom ratu, pravednim ratom uspjela zaustaviti agresiju, etničko čišćenje i trajnu okupaciju vlastitog teritorija (dio razloga rata), ali i zbog uvođenja demokracije, ostvarivanja nacionalnog i državnog suvereniteta, ekonomskog probitka i sveukupnog napretka stanovništva otklonom od socijalizma, proruske politike zaogrnute takozvanom nesvrstanošću, nedemokratičnog i militantnog društva, netržišne privrede, društva rastočenog teorijama o modernom i pravednom marksističkom društvu, partijsko-policijskog uređenja, rušenju tradicijskih (kulturnih i civilizacijskih dosega) vrijednosti, pretakanja državnih i etničkih granica, unijaćenja i asimilacije, susprezanja nacionalnih promicanja, ...

Dakle, ako su srbi okupatori, partijaši i udbaši, faktor nametanja socijalizma, proruske politike, umanjenja suvereniteta, onda rat protiv takvog ponašanja nije rat protiv srba već protiv zla.
Udbaško-orjunaške snage nameću poimanje rata za slobodu i neovisnost Hrvatske u rat proti srba, i po onom koliko smo ciljeva rata postigli - uspijevaju.
Niti smo demokratični (p*enkoviću treba odrubiti *lavu), niti smo nemarksisti, niti smo suvereni, niti smo nacionalni, niti napredujemo, živimo u siromaštvu.

Sljedeći rat moramo povesti protiv sebe samih.

Za dom spremni.

Tko u Hrvatskoj spašava mrtvu socijaldemokraciju?

Socijalizam, komunizam, samoupravni socijalizam, jugoslavenski socijalizam, socijaldemokracija, ...
U Hrvatskoj je ideja socijalne države ovog ili onog oblika označila početak sloma hrvatske nacionalne države.

Stoljetno iseljavanje hrvatskog stanovništva nije započelo uvođenjem socijalne političke prakse (katoličanstvo propovijeda socijalni nauk), ali je zorno dalo smjernice "teoretičarama" socijalne države kako stvoriti stanovništvo po svom ukusu.

I onda, i danas iseljava radno sposobno, kreativno i poduzetno stanovništvo. Današnje iseljavanje je usmjereno prema državama koje poštuju vlasništvo, rad, sposobnost i poduzetnost. (Ne iseljavaju Hrvati u socijalne i socijalističke države.) Hrvati bježe od socijalizma.

Zašto onda netko stalno uskrsava mrtvu socijaldemokraciju (socijalizam koji će se uspostaviti demokratskim izborima i parlamentarnim putem?)

Ovog jogurta zasigurno nije moglo bilo u jUgoslaviji ...

Oznake: socijalna država, socijalizam, nacionalna država, iseljavanje, radno sposbno stanovništvo, vlasništvo, socijaldemokracija, bijeg od socijalizma, jogurt

Blogov kolac (Podmoskovske kUrve)

Hrvatska nogometna reprezentacija nije potakla zajedništvo hrvatskog naroda, već je svojim radom i kvalitetom ostvarila povijesni rezultat jedne (bilo koje) nogometne vrste. Pokazala je i Hrvatima, i ostatku Svijeta kako je iznimno nadarena i sposobna.
Većina igrača je svoje kvalitete dokazala u cijenjenim klubovima Europe, uspjeh s reprezentacijom je kruna karijera tih igrača.
Zasluženo.

Znoj, suze nitko ne pamti. Ali su doveli do povijesnog rezultata. Finale svjetskog nogometnog prvenstva.
Države, članice FIFA-e, imaju pravo sudjelovati u kvalifikacijama a najbolje u kvalifikacijama sudjeluju na završnom turniru.
Dvije najuspješnije igraju finale. (Jedna od te dvije, na završnom turniru u Rusiju 2018.g., je Hrvatska.)

Većina nogometnih reprezentacija su nacionalne, jer je većina država čiji su (nacionalni) savezi članice FIFA-e nacionalne države.
Dvojba je li hrvatska nogometna reprezentacija nacionalna ili nije proizlazi iz statusa hrvatske države. Kako je Republika Hrvatska u preambuli Ustava RH definirana kao nacionalna država, i Hrvatski nogometni savez je nacionalni.
Protivnici nacionalne države (orjuna, četnici, komunjare, raznobojni vragovi) nisu dio hrvatskog nacionalnog, državnog i domoljubnog bića. Stoga, hrvatska nogometna reprezentacija nije potakla zajedništvo hrvatskog naroda.

Hrvatski narod je podijeljen na prorusko-prosrpsku, ateističku, anacionalnu financiranu manjinu i prozapadnu, katoličku, nacionalnu većinu (koja sve plaća).
Staljinovo učešće, nakon pakta s Hitlerom, u antifašističkoj koaliciji je uvjetovano proruskim dominionom (marionetskim državama koje će teritorijalno braniti Sovjetski savez (Rusiju) i prije granica te države/država).
Tako je nastala titoistička sorta, koja i danas cvokoće zubima kada u Podmoskovlju pada snijeg.

Financirani ruskim novcima (saga o upletenosti Rusa u američke predsjedničke izbore je potaknuta uplitanjima Rusa u izbore mnogih bivših proruskih marionetskih država, čime teško narušavaju demokraciju i oporavak tih država, i Hrvatska je takav slučaj) provode ne samo politički i pravosudni teror. (Obznanjeni slučaj s izborima u Crnoj Gori i pokušaj atentata je zoran slučaj.)

Iskorištavanje uspjeha nogometne vrste za širenje anti civilizacijskih i anti kulturnih stajališta, s namjerom zastrašiti Hrvate teško je poigravanje s temeljima opstojnosti hrvatskog naroda. Politika pomirbe je politika s rokom trajanja (koji je istekao). Tko nije prošao katarzu i otklon od titoističke doktrine ne zaslužuje oprost.

Hrvatska, U srcu vatrena! (počast hrvatskim nogometašima, koji su ostvarili povijesni uspjeh)

Oznake: Hrvatska, nacionalna država, nogometna reprezentacija, fifa, svjetsko prvenstvo, finale, zajedništvo hrvatskog naroda, Staljinova politika, proruske marionetske države, narušavanje demokracije, hrvatski nogometaši

Povjerenstvo (mrtvih komunista)(orjunista)

Ideja (marxovog) komunizma (i Jugoslavije) je mrtva.

Samoupravni socijalizam i koncept društvenog vlasništva su ugašeni s padom Berlinskog zida. Socijalizam (ovog ili onog oblika) nije poražen u oružanoj ili ideološkoj bici. Poražen je nakon pobjede socijalističkih revolucija, svojim nehumanim oživotvorenjem.

Socijalizam (komunizam - marksizam) se porazio postojanjem. (To je neoprostiv poraz.)


(Razloge nesposobnosti izgradnje društva socijalističko-komunističkog tipa treba tražiti u nepoštivanju civilizacijskog dosega privatnog vlasništva.)

Osnivanje povjerenstva u slučaju Agrokor nije upitno (ipak je riječ o polu ludim saborskim zastupnicima koji demonstriraju intelektualnu nemoć), ali je upitan rad povjerenstva.
Ustrajavanje na kriminalnoj privatizaciji (devedesetih) kao uzroku propasti Agrokora je korak do potpunog opoziva svih oblika vlasti u RH (misli se na zakonodavnu, sudbenu i izvršnu vlast).

Zbog čega moramo referendumom (ili javnim prosvjedima) prisiliti vlast na odstupanje?

U samoupravnom socijalizmu vlasništvo je bilo društveno. Hibridna (socijalistička) inačica vlasništva u kojoj je većina sredstava za proizvodnju bila u zajedničkom vlasništvu, dio vlasništva u hibridnom privatno-društvenom vlasništvu (većina stambenog fonda), dio u privatnom vlasništvu (dio stambenog fonda - uglavnom sela i prigradska divlja naselja).
Ustavnim ukidanjem društvenog vlasništva i socijalizma, privatizacija je provedena po zakonu o privatizaciji.
Zakon o privatizaciji je polazio od procjene ukupne zajedničke imovine i modela raspodjele.
Pravo na sudjelovanje u raspodjeli su stekli svi državljani koji su u vrijeme socijalizma živjeli na teritoriju RH, radnici hrvatskog državljanstva koji su kao zaposlenici radili u socijalističkim firmama i država RH. Raspodjela se vršila dodjeljivanjem udjela (dionica) svima koji su stekli pravo.
Istovjetni pristup rješavanju problema privatizacije su prihvatile Slovenija i BiH.
RH je početkom rata udjele (dionice) na ime godina državljanstva usmjerila na ratne troškove. Tu promjenu je popratila i zakonom.
Radnički udjeli su ostali netaknuti. Državni dio je privatiziran uz pravo zaposlenih i državljana RH na prvootkup.

Zakonski okviri jamče da niti jedan dio Agrokora nije stečen privatizacijskom pljačkom.

Ali to nacerena budaletina koja vodi saborsko povjerenstvu (unatoč tome što je pravnik) ne može znati. On je rođen glup.
Zbog toga mrtvim komunjarama dozvoljavamo da se krevelje po Saboru i državnim službama (jer su nesposobni preživjeti u društvu poštivanja zakona, riječi i vlasništva.)

RH nije propala jer je ideja nacionalne države neuspješna. Razlozi krize su duboka ukorjenjenost blentavih socijalističko-jugoslavenskih kadrova, socijalisitičkih zakona (solidarne mirovinske štednje, besplatnog liječenja, besplatnih škola, dobro plaćenih državnih poslova za podobnost ...).
Hrvatska nije provela društvenu preobrazbu od jugoslavensko-socijalističke provincije u modernu državu (odgovornu i funkcionalnu).
RH mora nastaviti izgrađivati državu (koju su orjunaši i komunisti, neki frankensteinski orjunisti razarali). Postići oblik (društvene) organiziranosti koji će pridonositi boljitku.
Država (nacionalna) nije relikt klasnoga društva već instrument za organiziraniji život.

Država (nacionalna) nije relikt klasnoga društva, već instrument organiziranijeg života. Vrijeme je za nastavak izgradnje takvog društva (koje su sanjale generacije potlačenih, prognanih, umorenih).


2 000 000 biračkih glasova za potpunu preobrazbu društva laži, obmana u društvo rada i odgovornosti.

Oznake: marksizam, jugoslavenstvo, samoupravljanje, društveno vlasništvo, privatizacija, Zakon, nehumano oživotvorenje, neoprostiv poraz, privatizacijska pljačka, prvootkup, Dionice, izgradnja nacionalne države, nacerena budaletina, nacionalna država, izgradnja države, orjunist, orjunaš, komunist, 2 000 000 glasova

Državna nerazboritost

Gospodari vlastite štete


Nakon 45 godina komunističko-socijalističke satrapije smatrati mogućim postojanje slijednika (koji istovremeno, unatoč raspuštanju ustaške organizacije i prije nego li su takvi došli na vlast, prozivaju za sljedbeničko filoustaštvo) ima svoju (tvorbenu) popratnu rasčlambu.

Nametnuta (marionetska, prijetvorna i nenaroda) vlast (potpomognuta i nametnuta iz vanjskih centara moći) mora prikriti svoje (zlotvorno zločinačke) korijene i mehanizme postojanja. Moraju zadržati okvire (nametnute vlasti), pa i izvan ideoloških okvira (mada se orjunaško-četnička) komunjarska svojta neuvjerljivo trudi dodati ideološki pečat svojoj zločinačkoj raboti.

Zapanjuje ustrajnost medija (profesionalni pogon (tvrdnja 1)) na promociji nenarodne političke grupacije (unatoč dvostrukim parlamentarnim izborima i gubitničkom statusu te (malodobrojne i maloumne) grupacije. Malobrojnost proističe iz krvave prošlosti (i sadašnjosti) koju su prouzročili, maloumnost (tvrdnja 2) proističe iz naravi političkog postupanja.

Podupiranje četničke (orjunaške) velikosrpske ideologije (jugoslavenstva), uz istovremeno (vidljivo odbojno) osporavanje stvaranja hrvatske nacionalne države nije slučajnost. Pokušaji prikrivanja naravi tog pokreta (jugoslavenskog, u velikosrpskom i komunističkom obliku) ideološkom razlikama odražava maloumnost (rat za teritorij pretvarati u ideološki sukob je oblik iskazivanja vlastitog (plaćeničkog) karaktera).

Mlakost ideološkog argumenta, tvrdnje jednog kandidata na sveprisutnom izboru novog predsjednika SDP-a kako će svi s većim mjesečnim primanjima bojati nadolazeće socijaldemokracije, ukazuje na stvaranje ideološkog paravana za specijalni i oružani rat za teritorij. U borbi za teritorij borba za vlast je dio specijalnog rata (kojim se stvaraju uvjeti za oružani sukob).
Zašto bi socijaldemokracija ustrajavala na poreznom smanjenju visokih plaća, a nije zainteresirana za pravedniju raspodjelu stambenog fonda, poljoprivrednog zemljišta, prihoda od drugih aktivnosti ili izjednačavanje bankovnih ušteđevina ...?

Podjednako je neuvjerljivo promoviranje sdpovih unutarstranačkih događanja na javnim medijskim servisima, a državna dugovanja i procesi demokratizacije (lustracija, dekomunizacija, ...) se marginaliziraju.
Ah, da! plaše komunjarama (koji su pobili i prikrivali pokolj Hrvata u ratu za teritorij) koje bi trebali proglašenjem izbornih rezultata prihvatiti kao legalnu vlast ... demokracijom protiv demokracije.

Hrvatska nije sposobna uspostaviti vladavinu (razuma). Uvijek netko vrišti! Jer su svi zahvaćeni ratom (za teritorij (je sveobuhvatan)).
Dok Hrvatska ispravno ne sagleda problem, neće ga ni riješiti.

Oznake: slijednici, optužbe, filoustaštvo, marionetska vlast, profesionalni pogon, maloumnost, ideologija, nacionalna država, jugoslavenstvo, komunizam, socijaldemokracija, promocija stranačkih izbora, zastrašivanje, vladavina razuma, specijalni rat, oružani rat, rat za teritorij, sveobuhvatan

Samo je jedan put, ostalo su stranputice

Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda.
Brojnost Hrvata svrstava Hrvatsku u državu s manjim brojem stanovnika. Mala zemlja, veliki narod.
Taj veliki narod na sportskoj Olimpijadi osvaja nekoliko medalja (svaki uspjeh hrvatskih sportaša nas izuzetno veseli). Za razliku od USA, Kine koje osvajaju po stotinjak ili dvjestotinjak (zlatnih) medalja.

Selektivnost (u sportu, ali i u politici) ovisi o brojnosti populacije (među kojom provodite selekciju (odabir)).
Hrvatska je (po stanovništvu) malobrojna država, i mogućnost kvalitetnog političkog odabira (ustrajavanja na političkoj raznolikosti) je uistinu mala.

Hrvatska ne može imate više od dva politička puta (jedan je onaj na kojem smo bili, drugi je onaj na koji smo sišli s onog prvog (krivog) ....).
Ideološki (krivovjeran; orjunaško-prosrpsko-proruski) put koji nas je okovao u stoljetno ropstvo, i suverenistički (državotvorno-domoljubni) koji (zbog političke nedozrelosti) nema punoću političkog izričaja.
Uistinu je lako kritizirati (u svijetu medija) domoljubnu opciju (zbog suženosti političkog izričaja), ali je još lakše kritizirati orjunaško-titoističku viziju Hrvatske.
Trećeg puta nema (ili ste domoljub, ili ste orjunaš).
Kada pobjedi domoljublje, moći ćete biti liberali, demokršćani ili nezavisni. Ili ste to danas kako bi pobijedio titoizam (orjunaštvo).

Ja sam rekoh!

Oznake: nacionalna država, brojnost stanovništva, odabir (selekcija), sportski rezultati, politički odabir, domoljublje, titoizam, orjunaštvo, krivi put, treći put

Socijalističko/socijaldemokratski nakaradni (s)Ustav

Glupost nije nasljedna (ali kao da je)


Hrvatska je nacionalna, demokratska i socijalna država.

Nacionalnu državu nije (ili je) teško postići. Demokratsku državu nije (jest) lako postići.
Socijalnu državu trebate znati sprovesti.

Socijalnu državu možete provoditi na tri načina. Prvi je način provoditi socijalne mjere uz državni suficit, drugi je ostvarivati socijalne mjere uz državne prihode jednake državnim rashodima i treći je način provođenja socijalnih mjera uz državni deficit.

Ono što nije moguće, ustrajavati na socijalnoj državi uz trajni (dugogodišnji) državni deficit.
Socijalnu državu ne možemo provoditi na kredit.
Onaj tko ne zna uskladiti državne obaveze, prihode i rashode u jednoj proračunskoj godini, (ako nije izborna godina) ima mogućnost popraviti tu nesposobnost u narednoj (proračunskoj) godini.
Ali ako netko trajno (u jednostranačkom sustavu), ili u svakom izbornom ciklusu u kojem obnaša državnu vlast (u višestranačju) provodi socijalne mjere uz deficit državnog proračuna, nesposoban je shvatiti vlastitu ideološku zabludu.

Određenje Republike Hrvatske kao socijalne države, upućeno je na državne obaveze (iako je prvi Ustav RH izjednačio prava vlasništva, nakaradnim izmjenama je RH pretvorenma u socijalističku državu, jer je obaveza građana sudjelovati u državnim (i socijalnim) rashodima, a vlasništvo je u interesu RH moguće ograničiti ili oduzeti uz tržišnu nadoknadu).

(O zlobi ustrajavanja na deficitu kao sredstvu slabljenja vojne i političke moći države, načinu prisiljavanja stanovništva na iseljavanje i napuštanje djedovine... u serijalu o sovjetsko/ruskim zločinima protiv čovječnosti.)

Oznake: nacionalna država, demokratska država, socijalna država, ustav, državni deficit, državni proračun, ideološka zabluda