18
srijeda
srpanj
2018
Blogov kolac (Podmoskovske kUrve)
Hrvatska nogometna reprezentacija nije potakla zajedništvo hrvatskog naroda, već je svojim radom i kvalitetom ostvarila povijesni rezultat jedne (bilo koje) nogometne vrste. Pokazala je i Hrvatima, i ostatku Svijeta kako je iznimno nadarena i sposobna.
Većina igrača je svoje kvalitete dokazala u cijenjenim klubovima Europe, uspjeh s reprezentacijom je kruna karijera tih igrača.
Zasluženo.
Znoj, suze nitko ne pamti. Ali su doveli do povijesnog rezultata. Finale svjetskog nogometnog prvenstva.
Države, članice FIFA-e, imaju pravo sudjelovati u kvalifikacijama a najbolje u kvalifikacijama sudjeluju na završnom turniru.
Dvije najuspješnije igraju finale. (Jedna od te dvije, na završnom turniru u Rusiju 2018.g., je Hrvatska.)
Većina nogometnih reprezentacija su nacionalne, jer je većina država čiji su (nacionalni) savezi članice FIFA-e nacionalne države.
Dvojba je li hrvatska nogometna reprezentacija nacionalna ili nije proizlazi iz statusa hrvatske države. Kako je Republika Hrvatska u preambuli Ustava RH definirana kao nacionalna država, i Hrvatski nogometni savez je nacionalni.
Protivnici nacionalne države (orjuna, četnici, komunjare, raznobojni vragovi) nisu dio hrvatskog nacionalnog, državnog i domoljubnog bića. Stoga, hrvatska nogometna reprezentacija nije potakla zajedništvo hrvatskog naroda.
Hrvatski narod je podijeljen na prorusko-prosrpsku, ateističku, anacionalnu financiranu manjinu i prozapadnu, katoličku, nacionalnu većinu (koja sve plaća).
Staljinovo učešće, nakon pakta s Hitlerom, u antifašističkoj koaliciji je uvjetovano proruskim dominionom (marionetskim državama koje će teritorijalno braniti Sovjetski savez (Rusiju) i prije granica te države/država).
Tako je nastala titoistička sorta, koja i danas cvokoće zubima kada u Podmoskovlju pada snijeg.
Financirani ruskim novcima (saga o upletenosti Rusa u američke predsjedničke izbore je potaknuta uplitanjima Rusa u izbore mnogih bivših proruskih marionetskih država, čime teško narušavaju demokraciju i oporavak tih država, i Hrvatska je takav slučaj) provode ne samo politički i pravosudni teror. (Obznanjeni slučaj s izborima u Crnoj Gori i pokušaj atentata je zoran slučaj.)
Iskorištavanje uspjeha nogometne vrste za širenje anti civilizacijskih i anti kulturnih stajališta, s namjerom zastrašiti Hrvate teško je poigravanje s temeljima opstojnosti hrvatskog naroda. Politika pomirbe je politika s rokom trajanja (koji je istekao). Tko nije prošao katarzu i otklon od titoističke doktrine ne zaslužuje oprost.
Hrvatska, U srcu vatrena! (počast hrvatskim nogometašima, koji su ostvarili povijesni uspjeh)
Oznake: Hrvatska, nacionalna država, nogometna reprezentacija, fifa, svjetsko prvenstvo, finale, zajedništvo hrvatskog naroda, Staljinova politika, proruske marionetske države, narušavanje demokracije, hrvatski nogometaši
komentiraj (0) * ispiši * #
16
ponedjeljak
srpanj
2018
Na svu sreću je Hrvatskoj pobjeda manje trebala
Uspjeh nogometne reprezentacije Hrvatske na svjetskom nogometnom prvenstvu je objedinio hrvatski narod, Svaka pobjeda i uspjeh naših je podizao moral hrvatskom narodu.
Nada kako će okruniti svoj pohod pobjedom u (velikom) finalu pokazala je kako pobjede nacionalne reprezentacije nisu potrebne samo Hrvatima.
Nogometni uspjeh (na svu sreću) je bio potrebniji (naturaliziranim) Francuzima.
Francuska je multi-kulti odabir morala braniti multi-kulti (alibi) reprezentacijom.
Zašto su Francuzi poslali alibi reprezentaciju?
Utjecaj nogometa na društvo je nemjerljiv (nevažan). Najvažnija sporedna stvar na svijetu.
Zabava i veselje. Hrvatska nije spala na to da joj nogomet zamuti perspektivu (izlaska iz ropstva, izlaska iz siromaštva, izlaska iz zabluda zajedničkog vlasništva, izlaska iz nerada i trećerazredne nebrige).
Hrvatska zabavom ne namjerava prikriti ozbiljnije probleme. Nogometni uspjeh (najugodnijeg iznenanđenja nogometnog prvenstva) iznova skreće pozornost na mukotrpni rad i zalaganje koje stoji iza uspjeha (već uspješnih) hrvatskih nogometaša.
Hrvatski političari (titoisti, iznikli iz porobljivačke i osvajačke politike) protive se i sabotiraju hrvatski nogomet (za razliku od ostalih država koje se služe nogometom kao političkim sredstvom).
Francuzi su, na svoju žalost, pribjegli alibi reprezentaciji kojom ne rješavaju već produbljuju svoje probleme. (Koncept situiranih Francuza i imigranata koji popunjavaju niže plaćena radna mjesta, što se pretvorilo u civilizacijsko-kulturološki rat koji Francuzi gube.)(Hrvatska navija za drukčiju Francusku, iako je iz drugog razloga pobjeda bila potrebnija Francuzima ...)
Hrvatska je pobijedila prosječnost, pobijedila je lakomislenost. Odigrala finale za pamćenje. I otvorila oči narodu o stvarnim problemima (korumpirana, odnarođena političko-pravosudno medijsko-gospodarska klika koja (po)održava ropstvo).
Francuzi su pobjedom sve svoje probleme gurnuli u stranu (a sutra (večeras) će ih dočekati još veći).
Hrvatski su problemi manji, pa je i srebrena medalja razlog za istinsko slavlje. Na (veću) sreću.
Veselimo se ogromnom uspjehu hrvatskog nogometa. Velika predstava, ogromno veselje, velika zabava.
Finale za pamćenje.
Bravo Hrvatska!
Oznake: finale, Hrvatska, Francuska, pobjeda, multi-kulti, problemi, utjecaj nogometa, nevažan, finale za pamćenje
komentiraj (0) * ispiši * #
