Pitanje je zašto je ratovala Hrvatska, a ne protiv koga je ratovala Hrvatska

Hrvatska je ratovala mnoge ratove, a zadnji rat je pobijedila vanjskog okupatora, ali nije unutarnjeg.

Zašto Hrvatska nije pobijedila unutarnje neprijatelje?


Rat, suludom (kurvanjsko-šovinističkom poluprimitivnom rusko-srpskom ustrajnom debilnom) propagandom pretvoren u rat protiv nekoga a ne rat s razlozima (nije važno protiv koga ratujete već zašto ratujete), niste dobili ako niste ostvarili razloge ratovanja.

Hrvatska je u nametnutom ratu, pravednim ratom uspjela zaustaviti agresiju, etničko čišćenje i trajnu okupaciju vlastitog teritorija (dio razloga rata), ali i zbog uvođenja demokracije, ostvarivanja nacionalnog i državnog suvereniteta, ekonomskog probitka i sveukupnog napretka stanovništva otklonom od socijalizma, proruske politike zaogrnute takozvanom nesvrstanošću, nedemokratičnog i militantnog društva, netržišne privrede, društva rastočenog teorijama o modernom i pravednom marksističkom društvu, partijsko-policijskog uređenja, rušenju tradicijskih (kulturnih i civilizacijskih dosega) vrijednosti, pretakanja državnih i etničkih granica, unijaćenja i asimilacije, susprezanja nacionalnih promicanja, ...

Dakle, ako su srbi okupatori, partijaši i udbaši, faktor nametanja socijalizma, proruske politike, umanjenja suvereniteta, onda rat protiv takvog ponašanja nije rat protiv srba već protiv zla.
Udbaško-orjunaške snage nameću poimanje rata za slobodu i neovisnost Hrvatske u rat proti srba, i po onom koliko smo ciljeva rata postigli - uspijevaju.
Niti smo demokratični (p*enkoviću treba odrubiti *lavu), niti smo nemarksisti, niti smo suvereni, niti smo nacionalni, niti napredujemo, živimo u siromaštvu.

Sljedeći rat moramo povesti protiv sebe samih.

Za dom spremni.