Zašto bi birači vjerovali bilo kome!?

U Hrvatskoj je po UStavu (RH) od tri oblika demokracije (predstavnička, direktna i participativna) participativna demokracija.

Participativna demokracija je instrument kojim predstavničku demokraciju kontrolirate direktnom demokracijom.





E, ali.
U praksi se u Hrvatskoj provodi predstavnička "demokracija".
Zašto bih ja davao bilo kome podršku? Zašto bih ja birao bilo koga?
Vlast pripada meni a svi ostali su pokvareni lopovi, zlobni sadisti, neradnici i budaletočka

Partije ustrajavaju na predstavničkoj demokraciji iako ustavom (ko j*be Ustav) nije tako.
Po Ustavu RH, Republika Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska država.
Pa, što je demokracija? (Opća imenica ?)







Dakle, ispitivanje javnog mnijenja o političarima, strankama je goQ!
Ispitivanje javnog mnijenja o zakonima, odlukama je istraživanje javnog mišljenja.

E, pa j*bem vam euro i plenkovića u stražnjicu. kad već ne ispitujete ono što treba ispitivati i braniti, promicati.

p*derčinu ste natakli na sve stranice i tv ekrane, kao da je titin posinak a ne titovo k*pile.

Svi mediji i državne ustanove, ostale zaklade i udruge koje dobivaju sredstva od RH su dužni promicati i braniti demokraciju, a ne zamagljivati narod podrškom i biračkom naklonošću.

Nisam sklon nikome, narod (ja) odlučuje(m).

(Tekst je prostije forme, jer uljepšan gubi punoću istine.)

Oznake: demokracija, Ustav RH., mediji, partija

Razlika između Banožića i Čačića

Čačić (R.) je visoko rangirani kosov kagebeovac, srpsko ruski udbaško orjunaški četničko komunistički kadar.
Banožić je plaćeni kadar za popunjavanje kadrovske križaljke (nije političar nego namještenik).
Jedan je oruđe s punjenjem (ubija kad god može), drugi za jednokratnu uporabu (hitac u prazno - što nažalost nije bilo).

(Vještaci kažu da je vozilo koje je vozio vjerojatno spasilo život Banožiću, a da ga nije vozio ne bi ni bilo nesreće ...)


Hrvatska se zgraža nad obješću onih koji nemaju ništa (i jednih i drugih, ovih drugih jer su se izmješali s prvim i služe crnom vragu rusosrbinu), do naše imovine koju prisvajaju zaostalim partijaškim modelom varanja i otimanja (tkz. pravom).

O ekonomiji partijske države i (jedno)partijskog sustava - naknadno.

Oznake: partija, Drava, pravo

Pitanje je zašto je ratovala Hrvatska, a ne protiv koga je ratovala Hrvatska

Hrvatska je ratovala mnoge ratove, a zadnji rat je pobijedila vanjskog okupatora, ali nije unutarnjeg.

Zašto Hrvatska nije pobijedila unutarnje neprijatelje?


Rat, suludom (kurvanjsko-šovinističkom poluprimitivnom rusko-srpskom ustrajnom debilnom) propagandom pretvoren u rat protiv nekoga a ne rat s razlozima (nije važno protiv koga ratujete već zašto ratujete), niste dobili ako niste ostvarili razloge ratovanja.

Hrvatska je u nametnutom ratu, pravednim ratom uspjela zaustaviti agresiju, etničko čišćenje i trajnu okupaciju vlastitog teritorija (dio razloga rata), ali i zbog uvođenja demokracije, ostvarivanja nacionalnog i državnog suvereniteta, ekonomskog probitka i sveukupnog napretka stanovništva otklonom od socijalizma, proruske politike zaogrnute takozvanom nesvrstanošću, nedemokratičnog i militantnog društva, netržišne privrede, društva rastočenog teorijama o modernom i pravednom marksističkom društvu, partijsko-policijskog uređenja, rušenju tradicijskih (kulturnih i civilizacijskih dosega) vrijednosti, pretakanja državnih i etničkih granica, unijaćenja i asimilacije, susprezanja nacionalnih promicanja, ...

Dakle, ako su srbi okupatori, partijaši i udbaši, faktor nametanja socijalizma, proruske politike, umanjenja suvereniteta, onda rat protiv takvog ponašanja nije rat protiv srba već protiv zla.
Udbaško-orjunaške snage nameću poimanje rata za slobodu i neovisnost Hrvatske u rat proti srba, i po onom koliko smo ciljeva rata postigli - uspijevaju.
Niti smo demokratični (p*enkoviću treba odrubiti *lavu), niti smo nemarksisti, niti smo suvereni, niti smo nacionalni, niti napredujemo, živimo u siromaštvu.

Sljedeći rat moramo povesti protiv sebe samih.

Za dom spremni.

Hrvatska u raljama budaletina, pRostaci

To što u Hrvatskoj uspijeva manjini nije demokracija.

To što svi traže izbornu potporu odražava stanje političkih kandidata koji nisu zastupnici narodnih htijenja već interesnih skupina (partija) koje sustavno izigravaju demokraciju (i time podliježu najtežim kaznama, jer je demokracija temeljno načelo RH).

To što Ustav RH proglašava demokraciju temeljem u Članku 1., a u Članku 2. daje mogućnost Saboru samostalno, bez odgovornosti, donositi nedemokratske odluke stvar je (vidi Q) tog Sabora koji je izglasao takav Ustav. Normalno, taj članak je neustavan i nevažeći (dovedete li mene na vlast sve koji su se okoristili narodnom imovinom, izigrali povjerenje ili na drugi način naudili narodu po kratkom ću postupku #*!"*/ ).

Dakle, tražiti glasove naroda za izbore, umjesto da kao narodni izaslanici idu na izbore s već poznatim brojem glasova osoba kojima odgovaraju je PROSTAKLUK.

Idite u * materinu, vi glasovi partija i službe koje vas drže.

Povijest (Dubrovnika) nas uči što vlast radi s kretenima. Pametni se ne izlažu takvim iskušenjima.
Ako je Dubrovnik u vrijeme procvata birao kneza na 30 dana koje će nam * materine doživotni predsjednici, vječni političari?!


Hrvatska mora reformirati sva tri stupa vlasti.
Sve sadašnje suce razjuriti i razvlastiti, Sabor vratiti kao Državni u dvodomno stanje uz obavezu suglasnosti naroda za sve zakone i odluke koje donose, Vladu RH obavezati na poslušnost brzim narodnim referendumima kojima narod može opozvati Vladu.
Treba uvesti učinkovit i brzi opoziv svih u sva tri stupa vlasti kako bi demokraciji dali šansu.

Napomena.
Svojedobno je sovjetska-kominternovska instrukcija titovoj čergi naglašavala potrebu potpune kontrole vlasti uspostavom zavaravajućeg političkog nadmetanja tako da su svi akteri prorusko-prokomunistički.
Tako sada imamo pola biskupa koji su titoisti-rigidni boljševici (jer bi za tituli i privilegij prodali dušu vragu).
Danas se u Hrvatskoj za vlast nadmeću samo takvi.

Nijednog političkog kandidata, dužnosnika nije predložio narod nego su samoproglašeni ili partijski kadrovi.
Ako u Hrvatskoj ne postoji politička stranka koja prije izbora ima podršku tijela koje zastupa, onda sve partije koje glasuju same za sebe (pa nam s 3 srba, 2 srba i 17% prodaju "demokratiju") onda treba uvesti diktaturu i sve takve političke subjekte likvidirati.

Hrvatsku nema tko braniti.

Oznake: demokracija, mo, izborna potpora, prostakluk, Ustav RH., narod, partija, povijest Dubrovnika, knez, opoziv, zastupstvo, Državni dvodomni sabor, reforma sva tri stupa vlasti, volja naroda

Mentalna higijena (jednog srboljuba) nacije - bespotrebnost žrtava u Varivodama

Pojedinačno, čovjek je izložen mnogobrojnim podražajima koji u složenoj strukturi moždane građe iznjedri različiti psihološke (pa i psihičke) karaktere.

Svakodnevna izloženost srbo-jugoslavenskoj (proruskoj) agresivnim namjerama izaziva stanje pojačanog obrambenog refleksa.

Svojedobno, za vrijeme titove jUgoslavije, u ljeto sedamdeset neke, u blizini obala rijeke Krke je pronađeno dječije unakaženo tijelo. Glasine su govorile kako je divlja životinja to napravila. A prijatelj žrtve (također dijete, koje je sa zajedničkog kupanja krenulo drugim putem, tvrdilo je kako su četnici ubili dječaka). S događajem je povezan pad Jovanke (Broz) i Gojka Polovine.
U selu Kričke, osamdeset neka (taman pred rata), srbi ubijaju srbina milicajca kojem je suživot s Hrvatima bio prihvatljiv.

Sustavno su jNa, partija i četnička organizacija spremali Vlahe na bespovratan razdor u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini (Hrvatska do Drine).
Stoga je neumjesno žaliti za žrtvama za koje se ne zna počinitelj, jednokratnim navođenjem o bespotrebnosti tih žrtava poslije rata (Varivode).
Bespotrebnost se odnosi na Hrvate, ali ne i na gubitnike (jNa, partija, četničija).
Barem toliko o forenzici i motivima počinitelja zločina znamo. (četnik pLenković ne zna.)


Bespotrebnost žrtava u Varivodama, da su Hrvati počinitelji, proizlazi iz snage nacije (potrebne za ekonomsko funkcioniranje)(u kojem neprilagođeni nemaju uvjeta za opstanak u ekonomskom smislu).
Sama pomisao da su Hrvati počinitelji zločina u Varivodama podrazumijeva tešku anomaliju osporavanja hrvatske nacije i nesposobnosti društvenim sankcijama izvršiti očuvanje hrvatske nacije.
Zar je lakše Hrvatima odbijati pravo na državu i naciju, ili pravoslavnoj (vlaškoj) manjini priznati tu državu i naciju?

Da, poprilično mi je načeto mentalno stanje svakodnevnim društvenim slalomima koje izvode hrvatske četničke snage.
U Hrvatskoj ratuju hrvatski četnici, vlaški četnici i partijski ateistički mentalno poremećeni kepeci (s 4 000 partijskih glasova hoće biti premijer, razvrći vatikanske ugovore i tUđmana proglasiti zločincem - pEđa).
Vladajući (četnički okot) nameću stanje u kojem nitko ne ne štiti srbe već zloupotrebljava Vlahe (kojima ni Hrvatska ni Srbija nisu domovina).
Mentalna higijena polazi od pretpostavke kako socijalna sredina utječe na mentalno zdravlje, a zaboravlja istaknuti kako mentalno poremećeni (bolesnici) utječu negativno na socijalnu sredinu, trajno je deformirajući ka potpuno neprihvatljivom obliku postojanja.

Hrvatsku nema tko voljeti (nitko je ne brani)

Oznake: mentalna higijena, srboljub, bespotrebnost, Varivode, jna, partija, četnici, forenzika, nacija, osporavanje prava na državu, manjina, vlasi, zloupotrebljavanje Vlaha, bolesnici kreiraju društvo

Zašto hdz nije Hrvatska demokratska zajednica

Ili zašto u Hrvatskoj nema demokracije


Monolitnost partije je ono što smo htjeli ukinuti.

Demokracija (koja bi u Hrvatskoj osigurala pobjedu hrvatskog naroda) je zamjenjena monolitnom hdzsdpidshnssdss partijom koja je kao i "prehumana" kPjot-skYU-KpH-SKh (koja nije dovoljno pobila neistomišljenika ili nepopustljivih).
Ideje i postupci jugoslavenskog bezumlja se nastavljaju (isti kadrovi, ista politika-demagogija, isti gospodar).

Nismo htjeli kvazidemokraciju i politiku (takve treba likvidirati) u kojoj uvijek nalaze puta izigrati volju većine.
hdz u kojem instaliraju pLenkovića i svi ostali moraju svoje stavove i mišljenja usaglasiti s njegovim (ljudi, on je glup i nema mišljenja) je dno dna.
hdz je produženje skj u kadrovskom i političkom smislu. Ugasiti u ružnom scenariju.

J*bala vas partija, s vama se nećemo preglasavati.


Ili zašto hdz nije Hrvatska demokratska zajednica

Oznake: monolitnost, partija, demokracija, jugoslavensko bezumlje, kvazidemokracija

jUgoslavija pred vratima; jUgoslavija je bila ustaška

Zablude o jUgoslavenskoj stvarnosti


jUgoslavija je bila ustaška tvorevina u kojoj su četnici vršili genocid i teritorijalna osvajanja, komunistička partija se sakrivala iza zajedništva (bratstva i jedinstva u kontinuiranom razdoru).
Partija je (psihoidno) težila fizičkim likvidacijama (svih koji su odstupali od pojma idealnog novog čovjeka). Površno, najlakše je uočiti nasilnost Partije.

Psihoidnost (nivo nesvjesnog) upućuje na neupućenost partijaša u ciljeve, puteve ostvarenja ciljeva i izvjesnost ostvarenja ciljeva bilo kojim putem (sve nedoumice je Partija rješavala fizičkim nasiljem).
Stadij promatranja i (psihoidnog)(obilježenog brutalnim fizičkim nasiljem) djelovanja je metodologija komunističke partije.
(Tko tvrdi da je jUgoslavija bila slobodna i ugodna za živjeti teže je poremećena osoba.)

Takav sustav (neizvjestan i krvav) nije mogao imati pobornike na ideološkoj osnovi. Partija je pribjegla materijalnom nagrađivanju (što je danas kamen spoticanja starih-novih buntovnika koji jUgoslaviju promoviraju kao bolju državu od Republike Hrvatske).
Domovinski rat i stvaranje demokratske države nije napravio otklon od materijalnog podupiranja političke aktivnosti, pa smo umjesto razlaza s jugoslavenskom praksom (psihoidnosti) dobili hrvatske i jugoslavenske materijaliste.

Hrvatska (krnja) umjesto poticanja mlade demokracije završila je iznutra okupirana (sada jUgoslavenskim i hrvatskim) kadrovima koje obilježava otimanje materijalnih dobara, nasilnost i nesvjesnost. U partijskoj državi.
Državne prihode iscrpljuju za vlastitu korist.

Oznake: ustaška tvorevina, četnički genocid, partija, psihoidno, materijano nagrađivanje, ideološko, mlada demokracija, iscrpljivanje državnih prihoda

Spašavanje guzana

Izbori za EU parlament su iznjedrili dvojbu je li hdz partija (svi glasovi su partijski) ili je dio dobivenih glasova običnog puka (što znači kako dio hdzovog članstva nije glasovalo za hdz listu).

240 000 tisuća glasova je premalo za vladajuću stranku/partiju/terorističku organizaciju (četničko/velikosrpsku ispostavu) nekad znanu kao hdz.
Ako ta nakupina "vlada" preko partijskih glasova ugasila je demokraciju, ako je dio glasova nepartijski, pLenković mora otići iz hdz-a.

Ali, guzan je srećko(vić).
Istovremeno s ozbiljnim pitanjem (vlasti) raspada se Živi (Q) zid, vozači kose djecu, srbo-četnički sezonci pjevaju na sav glas ...
Svi u borbi očuvanja guzana na vlasti.

Orkestrirano zasipanje trećerazrednim temama (guzan nije labud, ali je crn ko ugalj) ima zadaću zasititi medijski i javni prostor temama koje će otkloniti važno pitanje demokracije: isplati li se spašavati guzana (koji je bezbojan, ili je boje g*vna)?

Vješto i manipulatorsko nametanje tema s ciljem izbjegavanja pitanja o smislu guzanova obnašanja vlasti (koja, gle Q, pripada narodu) nedvosmisleno ukazuje: guzan neće poletjeti, guzan će odletjeti!

Oznake: guzan, EU parlament, izbori, glasovi, partija, demokracija, vlast, narod, orkestrirano, trećerazredne teme, labud

Zašto antifašizam nije temelj RH, a oni (orjunaši) tvrde da jest

Razvidna je marksistička narav Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP-a), antifašističkog pokreta.
Marksizam nije općečovječanski (humani) pogled na svijet, pa ni derivati proizišli iz tog pogleda na svijet ne mogu nositi titulu humanih.
Marksizam je poznat po nametanju krvave promjene društva, nasilja nad članovima društva i nasilja među samim marksistima. Revolucija (u ondašnjem značenju).

Tvrdnje skupine ljudi i organizacija kojim (ne)pripadaju o antifašističkim temeljima Republike Hrvatske zaslužuju (kad već oni tvrdnje ne dokazuju, te ih pretvaraju u promidžbu) dokaze.

Primjerice, antifašisti (sudionici i pobornici partizanskog pokreta)(u 2. svjetskom ratu) su se zalagali za komunizam/socijalizam, Jugoslaviju i vlast radničke klase (po teoriji vlast bi obnašala avangarda (radničke klase)).
Socijalistička Republika Hrvatska (SRH) (prvotno FRH) nije bila država, niti je imala obilježja države, nije koristila državnost. Socijalistički koncept republike ne odgovara dotadašnjem uobičajenom smislu riječi.



U socijalističkoj republici vlast nije pripadala narodu, nego avangardi radničke klase (partiji), te je stanovnik neke druge socijalističke republike ako se učlanio u komunističku partiju (jugoslavije) mogao odlučivati o vlasti (dok izvorni narod (koji po definiciji avangardnosti) nije mogao biti učlanjen u partiju i nije mogao sudjelovati u vlasti). Podjednako su sovjetski inžinjeri 1946.g. mogli članstvom u jugoslavenskoj komunističkoj partiji sudjelovati u vlasti.
Dakle, Hrvatska zasnovana na odlukama ZAVNOH-a nije država i nema ovlasti koje proizlaze iz suvereniteta.

Koja je svrha tvrdnji o antifašističkim temeljima Republike Hrvatske, iako je rat za slobodu, samostalnost nazvan (po tuđmanovoj rusofilskoj navadi) Domovinski rat (kako se zvao i rat sovjeta protiv Njemačke) proizišao iz ustrajavanja JNA i jugoslavenski vlasti na osporavanju državnog suvereniteta hrvatskog naroda?
Uspostavljanje nulte godine (povijest počinje od jugoslavenske okupacije hrvatskog naroda) ima zadaću izbrisati povijest i spoznaju kako je Zemun bio teritorijalno u Hrvatskoj do 1921.g., Boka Kotorska i obala do Bara su bili do 1921.g. u Hrvatskoj, hrvatsko državno pravo je do pojave jugoslavena (orjunaša - monarhista i orjunaša - komunista) polagalo pravo na BIH.

Pučistički i državopravno nelegalan čin "prisajedinjenja", koji se raznim oblicima terora održavao, uspostavom NDH je preuzeo rigidniji oblik terora u održavanju stanja bez hrvatske države (pokolj na Bleiburgu i Križnom putu, raseljavanje i naseljavanje jugoslavena (srba), osiromašenje i uništavanje održive privrede, pljačka resursa, uništenje jednog naroda).
Sve nabrojano je programatski zamišljeno. Stoga međutvorevina koja je produkt tog zločinačkog plana ne može biti temelj Republike Hrvatske.

Oznake: pokret, antifašizam, narodno oslobodilački pokret, marksizam, oartizanski pokret, Socijalistička republika, avangarda radničke klase, partija, komunisti, Suverenitet, raz za slobodu, domovinski rat, Zemun, Boka Kotorska, obala do Bara, teror, rigidni teror, orjunaši - monarhisti, orjunaši - komunisti

Gdje je Thompson naučio pjevati onako kako oni ne vole?

Marko Perković Thompson, s genima kamenim (utkanim epskim i deseteračkim, narodnim umjetničkim izričajem), potaknut umjetničkim nagonom, tematski je usredotočen na (zlu) sudbinu jednog (vlastitog) naroda.
Zla sudbina tog naroda je razlog bjesomučnih (suludih) kritiziranja Thompsonovog umjetničkog i toplog, ljudskog izričaja.
Zabranjeno je opjevavati narodnu sudbinu, koju su "humanisti" zlobno nametali.

MP Thompson, očito, nije nadahnuće tražio na partijskim sastancima. Zbog tog može slobodno (ograničen narodnom formom) pjevati svome narodu, o svome narodu.

Partijske direktive, pa i ona o prešućivanju Bleiburga, jama, imaju zadaću stvaranja privida, obmane. Nametanja.

Dječice, * vas partija i njena direktiva.

Podjednako prešućujete jugoslavensko-srpsku agresiju.
Ponajviše prešućujete pokolj muslimanskog puka u BiH. Kako bi Srbija bila veća.
Thompsonova Bojana Čavoglave vas pogađa kao glogov kolac.

Gospe Sinjska ako si u stanju

Blagdan Uznesenja Blažene Marije Djevice iznova potakne kršćane na zavjetovanje i prebiranje po nutrini duše.

Osobni strahovi, neuspjesi i tegobe isprepleteni su s onim zajedničkim, koji nas muče kao cjelinu.

Uzdam se u svetost Marijinu i pomoć u oslobađanju Hrvatske od udbo-orjunaške pljačkaške klike (u čijem smo smrtonosnom zagrljaju od raspada Austro-Ugarske).

Ponižava me ucjena udbo-četničko-orjunaške klike (M. Granić, V. Šeks, Plenković, ...) koja je okupirala HDZ i koristi pozicije (koje im ne pripadaju) za produžavanje svog povlaštenog položaja odbijajući pružanje podrške predsjednici (kako bi učvrstili svoje kriminalne namjere).

Ponižava me zločinački odnos državnog aparata prema vlastitom narodu kojem pripada sva vlast, manifestiran korupcijom, nebrigom, saboterstvom, izdajom, rasprodajom, uništavanjem, ...

Ponižava me zdravstveni sustav izgrađen u socijalizmu, na krivim premisama (pretjerane i bespotrebne) solidarnosti (u siromaštvu).

Ponižava me ministar zdravstva koji očekuje uplate zdravstvenih osiguranja obećanjima o prioritetnim listama liječenja.

Ponižava me državni aparat koji "reketari" (u ime partije) sve Hrvate i Hrvatice zlouporabom zakonodavstva i ovlasti koje proističu iz (bilo kakvih) zakona.

Ponižava me sustav brige o slušnim pomagalima koje ovlašteni koriste za vlastito bogaćenje kriminalnim poticanjem mita slanjem pacijenata u neopremljene i korupciji sklone slušne centre (u privatnom vlasništvu).

Ponižava me trodioba vlasti, u kojoj sudbena vlast bez nadzora i izbora (feudalno-partijski) biva imenovana jednim (bitnim) stupom vlasti.

Ponižava me mirovinski sustav izgrađen u socijalizmu na principu solidarne (a ne životne) štednje.

Ponižava me spoznaja da država koja pripada meni misli kako ja pripadam njoj.

Ponižava me kad bolesni, stari, djeca pate jer su ovisni o onima koji nisu dostojni brinuti o njima.

Gospe Sinjska, ako si u stanju ... poniženje pretvori u snagu.

Oznake: Gospa Sinjska, Poniženje, udbo-orjunaši, Hrvatska, socijalizam, zdravstvo, mirovinski sustav, partija, Drava

Spremni (vraćati tuđe dugove)

Politika je oblik interesnog organiziranja.
U tom svijetlu, Hrvatska (okupirana i porobljena) nije imala ozbiljne političke organizacije. Razno razne udruge, društva i skupine.

Nastupom samostalnosti, Hrvatska je (svjesna potrebe stalnosti političkog organiziranja) unatoč ratu nastojala poticati demokraciju (interese vlastitog naroda i građana).
Demokracija. Vladavina naroda.
Društvo je složeno. Podjela rada je dodatno pojačala međusobnu ovisnost.
Ovisnost slabijih (uzdržavanih) osoba i socioloških skupina je veća.

Iako biračko i političko pravo ne razlikuje sociološku pripadnost, pri nastupu kriza (u slučaju nesposobnosti donošenja odluke), pojedina se politička i glasačka prava smanjuju samim demokratskim ustrojem društva. Liderstvo se prepušta nositeljima društva. U ratu vojno sposobnim, u gospodarskoj krizi radno sposobnim. Uvijek sposobnim.

Ustrajavanjem na istovrijednosti političkog i biračkoga prava (a u Hrvatskoj je na djelu ustrajavanje na precijenjenoj vrijednosti glasačkoga prava, skupine koja ima najmanje glasova - ucjenom) u posvemašnoj krizi (koja je postala i gospodarska, iz gospodarske se pretvorila u političku) ne poštujući liderstvo (zbog politike produbljivanja gospodarske krize)(time stvoriti još veću političku krizu) postupno je poništavanje bilo kakve vrijednosti i glasačkoga i političkog prava takve opcije.
Politička stranka (sebe zovu partija) koja zastupa tu doktrinu od osnutka preteče je SDP (slijednica KPJ).
Znaju stvoriti krizu, ali ne znaju izići iz krize. Partija je opasna (po sebe).

Društvo koje ne priznaje liderstvo, i stalno utrajava na pravima socijalnih (uzdržavanih) skupina, prije ili kasnije uništi svoju egzistencijalnu supstancu. Napomenemo li stalnu težnju za iseljavanjem, posrbljavanjem, genocidom i agresijom (prisvajanjem tuđeg teritorija) uviđamo strategiju rusko-srpske politike nametanjem krivnje osvajanja teritorija, logično je povezati politiku kriza (i nesposobnosti) s težnjom rusko-srpske klike.
SDP je zločinačka organizacija. Svi koji su zbog bilo kojeg razloga glasali SDP-u ili ga podržavaju time su podržali (pritajenu) agresiju na Hrvatsku.


Most se prvi sjetio. Neće osuditi SDP za pritajenu agresiju, upravljati će većinom (njihovim novcima) koja nije njihovo biračko tijelo, a dug ako vrati ...
Uistinu novina (na političkom nebu). Lideri (rođenjem). Vidi se da ih psihijatar vodi.

Oznake: politika, interesno organiziranje, demokracija, vlastiti narod, složeno, biračko pravo, političko pravo, krize, sutav kriza, partija, pritajena agresija

Hrvatski paradoks II

Sutra nas čeka mrak

U Republici Hrvatskoj političke stranke (partije) bez članstva i glasača imaju saborske zastupnike, partija koja je 45 godina održavala totalitarni (krvavi) sustav na predizbornim skupovima i vlastitim političkim tribinama okuplja stotinjak pobornika osvaja natpolovičnu ili relativnu većinu, platforme nezavisnih (bez političke promidžbe i djelovanja u javnosti) u petnaest dana osvajaju 19 mandata, ...

Politički sustavi (razvijenih demokracija) to smatraju paradoksom (nepotpune demokracije). Zašto bi postojale političke stranke i (profesionalni) političari (pa i nezavisni) ako je stupanj anomalije izrazit.
Odstupanje od demokratske prakse dugotrajnog i savjesnog rada u politici i među biračima, sticanja iskustva i povjerenja društvene zajednice, podrške birača na zajedničkim (političkim) projektima zajednice svojstven je samo nedemokratskim sustavima, despocijama, diktaturama.

Društvene pojave u RH ne ulijevaju nadu u izlazak iz teške krize društva. Srljamo u mračnu budućnost ....

Oznake: partija, političke stranke, totalitarizam, glasačko tijelo, nezavisne liste, paradoks nepotpune demokracije, povjerenje, kriza