09

utorak

lipanj

2020

U srijedu: Demokracija i antifašizam ne mogu zajedno, izbacite zločinca



Hrvatska je okupirana, bočno.

Pobočnici u demokraciji ne mogu obnašati vlast. Jer niti njihovi nadređeni/podređeni ne mogu obnašati vlast. Vlast u demokraciji pripada narodu.



Kako u Hrvatskoj ne postoje političari, osobe koje suvislo i sustavno grade i održavaju poziciju (političara) aktivnostima koje ukazuju na formirani politički profil, ali premda intelektualno potkapacitirani svejedno (precizno) bilježe anti narodnu, anti državnu i antidemokratsku politiku (za koju u nevjerici držimo da nije politika).




U kontekstu navedenog, uočavajući nepostojanje političkih stranaka i političara s građenim programima i ciljevima, i stranke i političari su pokriće pobočnicima koji nas okupiraju.
Službe su oruđe i nositelji vlasti. Izbori farsa. Demokracija nepostojeća. Hrvatska na umoru.
Očekuje se gore. Uvijek nakon takvih dođe gore.

Hdz-sdp idshnshsssdss treba izbrisati iz memorije krda i ugraditi divljaštvo-krvoločnost: praksu starog Dubrovnika, birati vlast/kneza na mjesec dana. Tako ćemo u tjedan dana svi biti na vlasti barem jednu minutu (dovoljno da promijenimo uobičajenu vladavinu idiota koji su zaštićeni (sami su se zaštitili) zakonom o državnim dužnosnicima).
Tko bi toliko naroda štitio?


Stari su zagorski kmeti umirali s usklikom: Živjela demokracija i aPavelić.


Oznake: bočna okupacija, Hrvatska, demokracija, vlast, vlast pripada narodu, političari, aktivnosti političara, političke stranke, izbori, memorija krda, Dubrovačka Republika, knez, mjesec dana, zagorski kmeti

24

ponedjeljak

listopad

2016

Što su novci



Novac je roba kojom možemo kupiti sve ostale robe (ako robe podrazumijevaju i usluge).

Ako smo nezadovoljni političarima moramo se zapitati tko i koliko ih plaća.
(Političare plaćaju interesne skupine (donacije), članarine (političkih stranaka) i država (iz proračuna). Država je najbogatiji platiša (političara).
Proizlazi, nismo izišli iz države koja je sama sebi svrha. Nismo u demokratskoj državi, koju proglašavamo demokratskom jer je tako definirano u Ustavu.


Uz političare progone nas problemi u zdravstvu. Uplatite osiguranje (redovno, prije 10 godina), a kad dođete na liječenje upute vas na liste čekanja ...
Kad bi plaćali usluge po obavljanju bi li čekali 1 , 2 ili 6 mjeseci bilo koji medicinski zahvat?

Školstvo. Bi li pratili reformu školstva da plaćamo školovanje gotovim novcima, da ne izdvajamo porezna davanja iz kojih je osigurano "besplatno" školovanje?

Ponukalo me opetovano (priglupo) spominjanje obaveze saborskih zastupnika sudjelovati u radu Sabora. I pasivno sudjelovanje i nedolazak u Sabor su sudjelovanja u radu. Obaveza kvoruma (kvalificirane većine) je zakonita, a pravo zastupnika (koji se ne slaže s većinom) pokušati osporiti donošenje odluke pravnim instrumentom koji nazivamo kvalificirana većina.


Treba se zapitati, ako je pametnih malo, zašto većina sluša budale a ne pametne ...
Većina podržava budale, jer kad vide (budalu) plenkovića misle da i oni imaju šansu biti na dobro plaćenom položaju. Ta nada s pametnima isčezne (do prvog zareze).

Zaključak, plenković je budala, ali nije jedina.


Sve bi probleme riješili kad bi napustili model državnoga financiranja i uveli tržišne kriterije. Novac u ruci više vrijedi od cjelokupnog besplatnog školovanja, besplatnog zdravstva ili političara koji rade u ime naroda.

Novac je glas protiv svih.



Oznake: novac, roba, političari, interesne grupe, donacije, političke stranke, članarina, državna davanja, zdravstvo, liste čekanja, šlolstvo, reforma, kvalificirana većina, sabor, ospofravanje legitimiteta političke borbe, pametni, budale, većina, model tržišnih odnosa

13

petak

studeni

2015

Hrvatski paradoks II



Sutra nas čeka mrak

U Republici Hrvatskoj političke stranke (partije) bez članstva i glasača imaju saborske zastupnike, partija koja je 45 godina održavala totalitarni (krvavi) sustav na predizbornim skupovima i vlastitim političkim tribinama okuplja stotinjak pobornika osvaja natpolovičnu ili relativnu većinu, platforme nezavisnih (bez političke promidžbe i djelovanja u javnosti) u petnaest dana osvajaju 19 mandata, ...

Politički sustavi (razvijenih demokracija) to smatraju paradoksom (nepotpune demokracije). Zašto bi postojale političke stranke i (profesionalni) političari (pa i nezavisni) ako je stupanj anomalije izrazit.
Odstupanje od demokratske prakse dugotrajnog i savjesnog rada u politici i među biračima, sticanja iskustva i povjerenja društvene zajednice, podrške birača na zajedničkim (političkim) projektima zajednice svojstven je samo nedemokratskim sustavima, despocijama, diktaturama.

Društvene pojave u RH ne ulijevaju nadu u izlazak iz teške krize društva. Srljamo u mračnu budućnost ....


Oznake: partija, političke stranke, totalitarizam, glasačko tijelo, nezavisne liste, paradoks nepotpune demokracije, povjerenje, kriza