Što su novci

Novac je roba kojom možemo kupiti sve ostale robe (ako robe podrazumijevaju i usluge).

Ako smo nezadovoljni političarima moramo se zapitati tko i koliko ih plaća.
(Političare plaćaju interesne skupine (donacije), članarine (političkih stranaka) i država (iz proračuna). Država je najbogatiji platiša (političara).
Proizlazi, nismo izišli iz države koja je sama sebi svrha. Nismo u demokratskoj državi, koju proglašavamo demokratskom jer je tako definirano u Ustavu.


Uz političare progone nas problemi u zdravstvu. Uplatite osiguranje (redovno, prije 10 godina), a kad dođete na liječenje upute vas na liste čekanja ...
Kad bi plaćali usluge po obavljanju bi li čekali 1 , 2 ili 6 mjeseci bilo koji medicinski zahvat?

Školstvo. Bi li pratili reformu školstva da plaćamo školovanje gotovim novcima, da ne izdvajamo porezna davanja iz kojih je osigurano "besplatno" školovanje?

Ponukalo me opetovano (priglupo) spominjanje obaveze saborskih zastupnika sudjelovati u radu Sabora. I pasivno sudjelovanje i nedolazak u Sabor su sudjelovanja u radu. Obaveza kvoruma (kvalificirane većine) je zakonita, a pravo zastupnika (koji se ne slaže s većinom) pokušati osporiti donošenje odluke pravnim instrumentom koji nazivamo kvalificirana većina.


Treba se zapitati, ako je pametnih malo, zašto većina sluša budale a ne pametne ...
Većina podržava budale, jer kad vide (budalu) plenkovića misle da i oni imaju šansu biti na dobro plaćenom položaju. Ta nada s pametnima isčezne (do prvog zareze).

Zaključak, plenković je budala, ali nije jedina.


Sve bi probleme riješili kad bi napustili model državnoga financiranja i uveli tržišne kriterije. Novac u ruci više vrijedi od cjelokupnog besplatnog školovanja, besplatnog zdravstva ili političara koji rade u ime naroda.

Novac je glas protiv svih.

Oznake: novac, roba, političari, interesne grupe, donacije, političke stranke, članarina, državna davanja, zdravstvo, liste čekanja, šlolstvo, reforma, kvalificirana većina, sabor, ospofravanje legitimiteta političke borbe, pametni, budale, većina, model tržišnih odnosa