04

srijeda

listopad

2017

Politička kuga zvana hdz



Politika suvereniteta je politika korištenja ustavne odredbe o suverenoj državi.




Provoditi Ustav je obaveza svih građana, a politika je pojedine dijelove Ustava promovirati kao nedovoljno istaknute. Ili promovirati ugrožene odredbe Ustava. Ugroza može biti posljedica neznanja, nemara, unutarnje ili vanjske agresije (prisile).

Hdz je odavno (iako je izgradio ugled na zastupanju suvereniteta kao temeljne vrijednosti društva (demokracija i suverenitet su temeljne vrijednosti hrvatskog društva, a ne antifašizam ili bilo kakav jugoslavenski pokret)) napustio temeljne vrijednosti pokreta, stranke, države i Ustava RH. Začuđuje kako mogu protivno Ustavu obnašati bilo kakvu vlast, bez represije na nositelje stranačke politike i državne vlasti (diktatura)).

Sustavno su stvarali uvjete neprincipijelnih koalicija, u sklopu kojih neustavno negiraju demokratska i suverenistička načela države kojom vladaju.
Ako hdz nije sposoban bez Pupovca, HNSa obnašati vlast onda nikako nije sposoban
obnašati vlast i treba ih protjerati iz hrvatske politike.
Domovinski rat, pravedan i obrambeni, nametnut je agresijom koja je posljedica nedemokratskog i nesuverenog društva.
Proći mukotrpno razdoblje povratka suvereniteta i prepustiti taj suverenitet orjunaškoj bandi koja se šepuri (mrtvim) hdzom i prostorijama državne vlasti, kvazidemokracijom i kvazilegalizmom najveća je bolest hrvatskog post socijalističkog društva: politička kuga zvana hdz.

Šeks. Granić, Franjo Gregurić ... koga te spodobe vode mora propasti.
Ne riješite li se hdza, uništiti će vas i prodati u roblje. Države niste imali, s njima je nemate.
Ako sami ne odaberete vlast, države nećete nikada imati. Roblje ste u vlastitoj državi.


2 000 000 biračkih glasova za opoziv plenkovića i za vladu nacionalnog spasa.



Oznake: politička kuga, Ustav RH., Suverenitet, HDZ, članak 2, obaveza, politika, demokracija, diktatura, neprincipijelne koalicije, orjunaška banda, Drava, roblje

08

ponedjeljak

svibanj

2017

Opće i jednako biračko pravo






Samo mi nemojte reći da stožerna (kako ne, stožerna) stranka ima u svom statutu negaciju ustavnog općeg i jednakog biračkoga prava.

Hdz je nakon tuđmana potpuno bezvrijedna stranka. Preteča svega onog što nam se nije smjelo dogoditi (valjda ih je ono nešto udbaša, što ih je tuđman kontrolirao, obezglavilo).

Plenkovića treba potjerati ....
(Svi elementarni pokazatelji upućuju na jednoumlje i diktaturu, apsolutizam i neustavnost političke elite, HDZ prednjači.)(Šeks, osječki krvnik predvodi, umno osakaćen i bezdušan. Nitko mu nije ukazao na sudbinu koja mu slijedi ...)









Oznake: Ustav RH., opće i jednako biračko pravo, statut stranke, udbaši, obezglavljenje, bezvrijedna stranka

05

četvrtak

siječanj

2017

Hrvatska neovisnost



Kupovati MOL-ove udjele INA-e spada u teoretske primjere samovolje političara.

Ako je RH demokratska i socijalna, vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, a narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem onda ova vlast nije ustavna (ajte ća!).

Ustav RH, Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.


S 18% biračkog tijela niste predstavnici naroda (nego dijela naroda, možda niti dijela (jer ste i taj (svoje birače) dio naroda postizbornim kadroviranjem izvarali)) i obavezni ste (s tako malim udjelom podrške omogućiti neposredno odlučivanje (referendum) o svim bitnim pitanjima koje imate namjeru u svom (pokradenom) mandatu "rješavati" (iako vi niste sposobni rješavati ni vlastite probleme (zašto onda forsirate riješiti moje probleme?)).

Prodati INA-u, pa naprasno (bez rasprave i uličnih nemira), prodavati HEP, ponovo kupovati INA-u postavlja pitanje. Zašto ne prodate ostatak INA-e, (dokapitalizirate s tim novcima osnovanu novu naftnu kompaniju i riješili ste energetsku neovisnost (bez rješavanja stresa obustave isporuke plina (zbog embarga), svakodnevnih fluktuacija cijene nafte i ratova koji remete obustavu trgovinu naftom)?

Mi smo neovisni, ali nipošto i od gluposti. Stalno preprodavati i kupovati, uzimati provizije i prelijevati državnu imovinu (bez suglasnosti stvarnih vlasnika (predstavnici nisu vlasnici)). Glupi podupiru uništenje (jer pametni izbjegavaju i glupe i siromaštvo).
Kada ćemo zakoračati prema blagostanju? S glupima nikad!


Oznake: mol, INA, samovolja političara, Ustav RH., narod, predstavnici, neposredno odlučivanje, neovisni, budale, državna imovina, blagostanje

26

petak

veljača

2016

Lustracija (kao uvozni proizvod) referendumom


Hrvatska, u vlasti orjunaša i komunista (titoista), prepuna je (preproduciranih) političkih roba a oskudijeva stvarnim potrošnim robama.
Posljednja u nizu uvoznih političkih roba (koji razbijaju politički (totalitaristički) orjunaško-komunistički (titoistički) monopol (na političku inicijativu kreiranja političkog okružja)) je LUSTRACIJA.
Hrvatska mora (unatoč izvornoj potrebi, što bi značilo da je mora prednjačiti u procesu lustracije) uvoziti lustraciju (iz Češke, Njemačke, Bugarske, Litve, Estonije, ...).
Lustracija je (od 90-ih) tema svake političke kampanje, ali nakon završetka kampanje uvijek se nađe netko s (nejasnim) razlozima koji zaustave lustraciju.


HDZ ustrajava na jednodomnom Saboru s neobaveznim mandatom, svjedoci smo kako nitko takve mandate nije iskoristio za osobnu promociju (što upućuje kako Sabor popunjavaju namještenim izborima i poslušnicima), koji su nakon Tuđmana iskonstruirali u apsolutističkom duhu račanovi komunisti.

Zašto lustraciju treba uvoziti?
Samo HDZ u Saboru može pokrenuti inicijativu za lustraciju. U ovom trenutku mora moliti MOST za podršku (što je, obzirom na političku važnost, predmet pregovora (ustupka MOST-u, u adekvatnoj protu usluzi)). Kako je predsjednica (višestrukim isticanjem partizanskih korijena) voljna biti svehrvatska ikona, njoj lustracija nije poželjna. U HDZ-u je dosta članova surađivalo s bivšim službama (Šeks (partizanski korijeni), ...), dio utjecajnoga članstva (uključujući instalirane spavače) se protive lustraciji. HDZ nije proveo, a niti hoće provesti lustraciju. (Niti imaju volje, a i bila bi (politički) preskupa.)

Uvjeta za izvornu hrvatsku lustraciju nema, treba je uvesti!

Po Ustavu RH, Članak 2,



Hrvatski Sabor, očigledno, ne želi provesti lustraciju (odnos snaga unutar apsolutističkog Sabora i ostalih stupova vlasti koje Sabor imenuje u apsolutističkoj maniri, tvoreći kvazidemokraciju) jer je lustracija usmjerena protiv centara moći (protiv kojih se, unatoč padu socijalizma, jugoslavenstva, velikosrpstva i Domovinskom ratu (protiv agresije), nismo nikad borili).

Vrijeme je za narodno neposredno odlučivanje, REFERENDUM.
Referendumom treba pokrenuti lustraciju i Hrvatsku uljuditi (iskopati iz kandža komunističkih i jugoslavenskih satrapa).
Ne mogu srpske sluge (sedmorazredni prokazivači) voditi državu.

Narodna volja mora biti pokretač razvoja Hrvatske, a ne pokriće zabludjelim polupolitičarima u sputavanju razvoja Hrvatske.
Do lustracije referendumom, najbrže je i najjeftinije.


Oznake: potrošne robe, političke robe, produciranje političkog okružja, zaustavljanje lustracije, jednodomni Sabor, Apsolutizam, HDZ, most, okružje za provedbu lustracije, Ustav RH., neposredno političko odlučivanje

09

utorak

veljača

2016

Što je uradio Lozančić ...


Vrlo nestručna mišljenja (s namjerom) o smjeni čelnika sigurnosnih službi ne nalaze uporište u Ustavu RH.


http://www.sabor.hr/ustav-rh-ustrojstvo-drzavne-vlasti

Predsjednica RH nema obavezu obrazlagati svoje ustavno pravo supotpisa (koji je neophodan za obavljanje dužnosti u sigurnosnim službama).
Zakonom su propisani postupci imenovanja i razrješenja.

ZAKON O SIGURNOSNO-OBAVJEŠTAJNOM SUSTAVU REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 66.
(1) Ravnatelji sigurnosno-obavještajnih agencija imenuju se, odnosno razrješuju rješenjem
koje supotpisuju Predsjednik Republike i predsjednik Vlade.


(2) Postupak imenovanja ravnatelja sigurnosno-obavještajnih agencija pokreću Predsjednik
Republike i predsjednik Vlade utvrđivanjem prijedloga kandidata i dostavljanjem prijedloga
na prethodno mišljenje odboru Hrvatskoga sabora nadležnom za nacionalnu sigurnost.
Kandidata za ravnatelja VSOA-e Predsjedniku Republike i predsjedniku Vlade predlaže
ministar obrane. Odbor Hrvatskoga sabora nadležan za nacionalnu sigurnost može obaviti
razgovor s kandidatom za čelnika sigurnosno-obavještajne agencije.

(3) Ravnatelji sigurnosno-obavještajnih agencija imenuju se na vrijeme od četiri godine. Ista
osoba može biti ponovo imenovana na dužnost ravnatelja sigurnosno-obavještajne agencije.

(4) Ravnatelji sigurnosno-obavještajnih agencija mogu prije isteka mandata biti razriješeni:
ako to sami zatraže; ako trajno izgube sposobnost obavljati svoju dužnost; ako ne provode
odluke Predsjednika Republike i Vlade kojima se usmjerava rad sigurnosno-obavještajnih
agencija ili ne provode njihove mjere u svezi s nadzorom rada; zbog povrede Ustava, zakona
ili drugih propisa; zlouporabe položaja ili prekoračenja ovlasti; zbog povrede tajnosti
klasificiranih podataka te osude za kazneno djelo koje ih čine nedostojnima obavljanja
dužnosti.

(5) Postupak za razrješenje ravnatelja sigurnosno-obavještajnih agencija mogu pokrenuti
Predsjednik Republike
, predsjednik Vlade i Hrvatski sabor. Kada postupak za razrješenje
pokreću Predsjednik Republike ili predsjednik Vlade, prije donošenja rješenja o razrješenju
MOŽE
se zatražiti mišljenje Hrvatskoga sabora.
Kada postupak razrješenja pokreće Hrvatski
sabor, zbog u postupku nadzora utvrđene nezakonitosti rada sigurnosno-obavještajne agencije
ili njezinih djelatnika, Predsjednik Republike i predsjednik Vlade donijet će rješenje o
razrješenju ravnatelja sigurnosno-obavještajne agencije.

(6) Zamjenici ravnatelja sigurnosno-obavještajnih agencija imenuju se i razrješuju na način i
pod uvjetima propisanim odredbama stavka 1. do 5. ovoga članka, s time da se postupak
imenovanja zamjenika ravnatelja pokreće na prijedlog ravnatelja sigurnosno-obavještajne
agencije, a u postupku razrješenja zamjenika ravnatelja pribavlja se mišljenje ravnatelja
sigurnosno-obavještajne agencije.

https://www.morh.hr/images/stories/morh_sadrzaj/pdf/zakon%20o%20sigurnosno-obavjestajnom%20nn79-06.pdf

Nigdje se ne propisuje obaveza predsjednika/ce tražiti prethodno mišljenje za razrješenje, ali i u Ustavu i u Zakonu stoji neuvjetovano pravo predsjednika/ce razriješiti čelnika obavještajne agencije svojim potpisom.

Kada predsjednik/ca potpiše razrješenje (zbog uvjetovanosti supotpisa) dužnost čelnika obavještajne agencije prestaje, a premijer mora usuglasiti novog čelnika. Ne traži se njegov supotpis za razrješenje (zbog ustava, a ne zakona), iako zakon navodi supotpis predsjednika Vlade i pri razrješenju.
U ustavu je supotpis predsjednika države potreban za imenovanje. povlačenjem supotpisa nisu ostvareni ustavni okviri rada čelnika sigurnosne službe.
U tom slučaju dužnost je predsjednika Vlade supotpisati razrješenje i uskladiti novu osobu za imenovanje ...
Za obnašanje čelništva u obavještajnoj službi osoba mora imati bezgranično povjerenje i predsjednika/ce i predsjednika Vlade.
(Tumačenje kako premijer može obustaviti razrješenje je neutemeljeno i krivo tumačenje Ustava i Zakona. Čelnik obavještajne agencije se imenuje obostranim slaganjem, pa je za njegovo djelovanje potrebna i obostrana suglasnost. Kad jedna suglasnost prestane, prestaje i djelovanje čelnika ...)

Lozančić nije morao uraditi ništa pogrešno ... dovoljan je nedostatak povjerenja.


Oznake: Ustav RH., ZAkon o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH, uloga predsjednika RH, uloga predsjednika Vlade RH, imenovanje i razrješavanje čelnika obavještajnih s

06

subota

veljača

2016

Antifašističke zmije (U temelju i na temelju)



O politici i smislu ispraznosti






http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1839

Ustav RH bilježi razvitak državotvorne misli i navodi da je u razdoblju drugog svjetskog rata izražena u odlukama ZAVNOH-a nasuprot proglašenju NDH. Ali u Ustavu tako ne piše (a moglo je). U Ustavu piše kako je uspostava temelja državne suverenosti u razdoblju drugog svjetskog rata, izražena nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.) ...

U razdoblju drugog svjetskog rata javljaju se dva pogleda na temelje državne suverenosti. Proglašenje NDH (1941.) i nasuprot odluke ZAVNOH-a (1943.).
Dok NDH smatra Hrvatsku suverenu u povijesnim granicama (nacionalna država hrvatskog naroda), ZAVNOH-ovska Hrvatska je u turskim granicama i nije nacionalna država Hrvata, dio suvereniteta bez ikakvog referenduma prenosi na federaciju (Jugoslaviju)(dio suvereniteta AVNOJ preuzima bez suglasnosnosti ZAVNOHA, toliko o ZAVNOH-u kao temelju), smatra državne granice bespotrebnim (jer po marksističkoj teoriji države odumiru), nenacionalnu tvorevinu smatra internacionanom, ...
Nabrajanje različitih državnih oblika u izvorišnim osnovama izrekom odbacuje ZAVNOH-ovku Hrvatsku kao prihvatljivu ...
U ustavnom navodu je sadržana povijest hegemonije AVNOJA (koji je osporio zaključke ZAVNOHA), sam ZAVNOH je taksativno naveden kao izraz volje dijela političkog tijela (koji je nadglasan i politički ušutkan). Može li takav politički izričaj biti temelj današnje hrvatske države? (Ne može!)
I NDH je bila izričaj težnje za hrvatskom državom i suverenitetom (što Ustav bilježi). Da je na stotinu godina (umjesto Jugoslavije) bila uspostavljena Velika Hrvatska i to bi u Ustavu bilo navedeno kao razvitak državotvorne misli.

Pozivati se na antifašizam kao temelje RH je neutemeljeno, jer je novi Ustav Republike Hrvatske (1990.) i pobjeda hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u PRAVEDNOM, LEGITIMNOM, OBRAMBENOM i OSLOBODILAČKOM Domovinskom ratu (1991. - 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje RH kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države izrekom iskazuje temelje Republike Hrvatske.

Smisao ustrajavanja na antifašizmu (koga više zanima antifašizam i fašizam) je redukcija hrvatskog državnog prava na tursku granicu (izvlaštenje hrvatskog državnog prava nad povijesnim teritorijima)(na kojima je do turske okupacije, potom srpsko-jugoslavenske okupacije, vrijedilo hrvatsko državno pravo).
Javne rasprave o Ustavu (bez posezanja za povijesnim teritorijima bit će temelj nekom novom Ustavu na koji će se Hrvati pozivati, a ono što su ispustili netko drugi će uvrštavati u teritorije nad kojima polaže suvereno pravo). S druge strane (nezakonito), RS ustrajava na suverenosti nad teritorijem na kojem srbi nikad nisu polagali državno pravo ...
Smisao političkog besmisla poprima obris. (Zločinci ste jer se pozivate na povijesno pravo, oni nisu zločinci iako su proveli genocid i počinili ratne zločine (prije 20 godina) ...)


Oznake: Ustav RH., različiti državni oblici, neprihvatljive osobine ZAVNOH-a, antifašizam drugog svjetskog rata u Hrvatskoj nije, Domovinski rat kao prekretnica u odnosu prema povi, antifašizam i turska granica, povijesni teritoriji i odbacivanje prava na njih k, istovremeno podupiranje nelegalne RS

29

petak

siječanj

2016

Ministarstva (kulture, branitelja, ...)



Ministarstva su državne ustanove kojim upravljaju ministri, članovi vlade.
Imenovanje Vlade i ministara propisano je Ustavom i zakonima.

Odgovornost Vlade RH (i ministra, koji su članovi Vlade) su propisani Ustavom RH i zakonima.

Tko je sve "ovlašten" prozivati, sugerirati i sudjelovati u imenovanju vlade i ministara? Cjelokupno stanovništvo (iako se samo interesne skupine javno i organizirano pojavljuju kao podupiratelji ili osporavatelji određene vlade, ili određenih ministara).
Slučaj imenovanja ministra kulture, protiv čijeg su se imenovanja javno pobunili određeni krugovi (iz kulture), izaziva kontra pobunu (protiv tih krugova čiji su razlozi isključivo lobirajućeg karaktera). Njihovo pravo izraziti neslaganje s imenovanjem određenog ministra nema nikakav veći značaj od demokratskoga prava prosvjedovati protiv politike koja nije sukladna njihovim svjetonazorima i interesima. (Ali zbog tog smo bili na izborima ...)

Interes šire javnosti imenovati ministra kulture koji će uraditi rezove u kulturi, sudjelovati u raspodjeli proračunskih novaca i materijalnih dobara (imovina kazališnih zgrada, muzeja ... najčešće pripada državi).
Država ima pravo upravljati iznosima i usmjeravati sredstva po vlastitom nahođenju. Svi umjetnici (iako je umjetnička sloboda zakonom zajamčena) mogu prakticirati umjetničke slobode o vlastitom trošku. Država nije dužna podržavati umjetničke slobode vlastitim sredstvima uloženim u kulturu. Podjednako nije dužna izlaziti u susret (avangardnim, anonimnim) piscima (od tolikih pisaca niti jedan nije nobelovac ...), niti glumcima (i glumicama), na štetu muzejskih ili drugih sadržaja koji potpadaju pod kulturu. U tom je smislu nestručnost ministra kulture slabašan argument u protivljenju i peticiji protiv imenovanoga ministra.
Mi, porezni obveznici, argumente (kvazi)umjetnika (koji svoje umjetničke slobode mogu prakticirati na slobodnom tržištu) ne smatramo dostatnim niti poželjnim (jer su ideološki i profesionalno na krivom tragu). Hrvatski umjetnici u radnom odnosu kod državnih institucija mogu poništiti radni ugovor i nezadovoljni statusom ostvarivati svoje interese na slobodnom tržištu (bez zapreka).
Hrvatska ima pravo podupirati kulturu na način kako odredi Vlada RH i imenovani ministar. Po tome ćemo ih pamtiti, zbog toga smo ih i birali.
Imenovani ministar je dr. sc Zlatko Hasanbegović.

Podjednako (interesima imenovane skupine) hrvatski branitelji imaju pravo izabrati ministra po vlastitom nahođenju. Hrvatski branitelji nisu slobodna profesionalna kategorija (već islužena skupina) kojoj se država ugovorima (kad su služili domovini) obavezala na odgovarajući odnos.
Nema vlasti, vlade ili vremena koji mogu (bez posljedica) izbrisati taj ugovor (i odnos).
Preporučam, povodom ostavke ministra Mije Crnoje, formiranje Ministarskog vijeća (sastavljenoga od 50 uglednih branitelja), s ovlastima ministra. Branitelji zaslužuju više od ministra.


Oznake: ministarstva, Vlada, ministri, Ustav RH., političko lobiranje, uloga ministrastava u resornim strukama, Kultura, branitelji, istek ugovorne obavezi i posljedice ugovora, slobodno tržište

19

subota

prosinac

2015

Nismo dužni prihvatiti novu Vladu koju izglasa Sabor



Referendum kao oblik neposrednog odlučivanja naroda



Ustav RH, definirajući ovlasti Sabora i naroda, propisuje odlučivanje Sabora ili naroda neposredno.





Ako, nakon parlamentarnih izbora, Sabor izglasa povjerenje vladi koja nema povjerenje naroda, demokratska procedura nalaže prikupljanje potpisa za referendum o nepovjerenju vladi (i/ili Saboru).
Demokratsko (i ustavno pravo) odlučivanja naroda neposredno o svim odlukama Sabora je neotuđivo i (zasad jedina) mjera istinskog pripadanja vlasti narodu.

Povodom učestalih komentara kako smo dužni 4 godine trpjeti milanovćevu-petrovljevu vlast, nismo dužni ništa.
Čak nemamo obavezu poštivati rezultate izbora i da su bili transparentni za tu koaliciju. Referendum je način neposrednog odlučivanja, pošto je taj vid odlučivanja obvezujući za Sabor i tijela državne uprave, Sabor može izglasati povjerenje bilo kojoj Vladi, ali narod tu odluku demokratski i legalno može opozvati.

Vrijeme je za odlučan i organiziran odgovor onima što zloupotrebljavaju demokraciju i državne institucije za ostvarivanje vlastitih ciljeva.



Pridružite se facebook grupi koja traži referendum o novim izborima ...

https://www.facebook.com/groups/1031125110244092/


Za spas Hrvatske



Oznake: Ustav RH., ustavno pravo odlučivanja, nepovjerenje naroda, demokratsko i neotuđivo pravo, mjera koju Hrvatska mora iskoristiti

18

petak

prosinac

2015

HDZ od Tuđmanove smrti nije odbranio niti jednu hrvatsku vrijednost


Napadi na dvodomni Sabor, Dan državnosti, Ustav RH (po kojem Sabor mora imati podršku naroda), izborni zakon, hrvatske generale, hrvatsku dijasporu, katoličku crkvu, obitelj, branitelje, referendume, Hrvatske autoceste, životni standard, hrvatsku vlast ...
HDZ nije ni jednom branio, niti odbranio hrvatske vrijednosti.

Koaliranje sa SDS-om je HDZ pretvorio u idiote (bez premca). Nakon Sanadera, Kosor (unuka četničkog vojvode). Kad pomisliš da se netko ružno poigrava sa hrvatskim ponosom, tuš!
Sadašnje koaliranje s MOST-om ( i sa SDP-om) je korak (bezveznog) HDZ-a ka lustraciji HDZ-a. Sve idiote treba hitno najuriti iz stranke, otkin*ti uši polovici ...

HDZ nije politička stranaka (osobnih probitaka). HDZ je pokret (povijesnog značenja) za transformaciju hrvatskog društva iz srpsko-prosrpske okupirane pokrajine u modernu prozapadnu (katoličku) državu (prosperiteta). Nakon Tuđmanove smrti, strankom su vladale nakupine polupolitičara (koji su gledali samo svoje interese).

Hrvatski Sabor nikad nije imao veću (apsolutističku) vlast do račanove ustavne promjene 2001. g. kada saborski zastupnici postaju (apsplutistički) slobodni i zaštićeni (od progona).
Prijašnji su Sabori odgovarali kralju, plemenitašima, caru, srpskom kralju (do 1920. kad je raspušten), partiji (i beogradskoj skupštini), ...
Jedino je Tuđmanov Sabor odgovarao narodu.
Iza Tuđmana, račanova koalicija promijenila je ustav kojim Sabor dobiva apsolutističku moć (ne odgovara nikome).
Zar su Hrvati glupi i daju neograničenu moć utjecanja na gospodarske i ostale odnose (ujedinjenja s drugim državama, proglašavanje rata, mijenjanja granica, ...) šaci pijanih (nazovi saborskih) nazovi zastupnika ...!?

HDZ je trebao (u ime gospodarstva i budućnosti Hrvatske) pozvati birače na izmjenu uloge saborskih zastupnika, ovlasti Sabora (izglasavati zakone i donositi odluke po nalogu naroda, a ne u ime naroda). Trebao je dati jamstvo hrvatskom radno aktivnom stanovništvu da ih u ime socijalne države nitko neće zakonima pljačkati (i iseljavati iz vlastite države).
Država koja poseže za promjenama zakona i vrijednosti monete kako bi podmirivala socijalne (i ostale državne) troškove, ugrožava esenciju hrvatske gospodarske aktivnosti.

Zakon ponude i potražnje sve socijalne države (koje ne mogu iz dogovorenoga poreza podmiriti preuzete socijalne troškove) razotkriva kao države koje sustavno smanjuju svoje raspoložive resurse.
Zar je problem reći orjunaškoj bandi da kote neradnike i lopove (k*rve i prodane)?
Zar je problem reći MOST-u da su k*rvina kopilad koji ne shvaćaju osnovne društvene i gospodarske zakonitosti?
Zar je problem Hrvatima shvatiti kako ih HDZ * u zdrav mozak (jer nema nikoga tko bi zastupao državne i nacionalne interese)?

Nakon Tuđman, Hrvatska je osuđena na ispodprosječne politikanete (koji ner vide dalje os svog korita)!



Oznake: dvodomni Sabor, dan državnosti, Ustav RH., dijaspora, hrvatski generali, politički pokret, prijašnji Sabori, zakon ponude i potražnje, raspoloživi resursi, Tuđman (Franjo)

09

srijeda

prosinac

2015

Zastupnici (savjesti)



Bijes naroda


Hrvatski Ustav i zakoni (teško kršeći temeljnu odredbu o demokraciji), preinakama (u složenosti i zamršenost, s težnjom postići apsolutističku vlast) u račanovoj koaliciji 2000.-2004. promjenom članka 2. Ustava RH:

"Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Us­tavom i zakonom ... " u formulaciju "Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Us­tavom i zakonom", uz članak 75. Ustava RH

"Zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat."

postigli su apsolutističku vlast parlamenta (koji odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj; o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime; o udruživanju u saveze s drugim državama ... o referendumu ....

Hrvatski sabor:
– odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,
– donosi zakone,
– donosi državni proračun,
– odlučuje o ratu i miru,
– donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora,
– donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske,
– odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,
– raspisuje referendum,
– obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom,
– nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja jav­nih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
– daje amnestiju za kaznena djela,
– obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.



Prepustiti (svu) vlast zastupnicima (savjesti), nakon tisućugodišnje težnje ostvariti vlastitu državu, nakon ratova i Domovinskog rata, uistinu je suludo.
Tuđmanov Ustav je podređenost Sabora narodu postigao člankom 2 Ustav RH po kojem Hrvatski državni Sabor i narod odlučuju ...
Saborski zastupnici nisu polagali račune isključivo savjesti, već narodu.
Floskula o tome kako je iznad Sabora samo Bog su uistinu tendenciozno zlobne.


Prisjetimo se zastupnika savjesti (Račana, Budiše, Radoša, Jakovčića, Sanadera, Šukera, Milinovića, Kosorice, Jandroković, Domagoja Miloševića, Stiera, Milanovića, Pusićke, Jovanovića, Stazića, Kaina, Ostojića, ...).
Branitelji su svoju žrtvu (smrti, ranjavanja, oboljenja ...) prepustili dokazanim i prokazanim nesposbnim karijerističkim orjunaško-četničkim zastupnicima savjesti!
Porobljenu domovinu su branili (bez oružja, srcem). Ginuli za demokraciju i samostalnost. A zastupnici (nečiste savjesti) su dobili ovlast (za vlastiti interes, ili bezrazložno) poništiti svu prolivenu krv (za Domovinu).
Suludo je pričati o reformama koje ne podrazumijevaju odgovornost Sabora Narodu. Suludo je živjeti u državi koja demokraciju mijenja apsolutističkom vlašću (samo zato jer su orjunaši ugroženi u narodnoj državi).
Smrt socijalističkom fašizmu, sloboda narodu.
Država je (bila) narodna i biti će (opet).
Onaj tko se tome suprotstavlja doživjeti će opravdani bijes naroda!


Oznake: Ustav RH., ovlasti, mandat savjesti, prepuštanje vlasti, branitelji, reforme

08

utorak

prosinac

2015

Demokracija

Demo(n)kracija

Hrvatska je prokleta (politički nepismena).

Ustav RH
II. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1990_12_56_1092.html

Članak 2.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.
Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama.
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.

http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1840

Kako je određena uloga (ne)narodnih predstavnika? Koji oblici predstavljanja postoje?
Postoji aktivno biračko pravo (pravo birati) i pasivno biračko pravo (pravo biti biran). Sam čin izbora (pa makar izbori i bili demokratski), nije jamstvo demokracije. Demokracija (po Ustavu RH) mora postojati i dan nakon izbora (kao i svaki sljedeći dan (do isteka mandata izabranih predstavnika)).

Što je demokracija?

Demokracija je oblik vladavine (nedovoljno razvijen da bi bio jednoznačno određen). U tom smislu, teoretičari (politologije, sociologije) govore o demokratskom idealu. Po jednima je to sloboda pojedinca sudjelovati u onim odlukama koje se tiču njegovog života (pojedinac je izravno i redovito uključen u politički život).
Po drugima je demokracija sistem predstavničke vlasti, u kojoj pluralitet elita predstavlja niz interesa u društvu. Kritika navodi usko i ograničeno shvaćanje demokracije takvog gledišta.

„Demokracija je državna forma u kojoj vlast proizilazi iz naroda i narod je izravno ili neizravno izvršava.“


Ako demokracija (ni u Ustavu RH) nije definirana, a ovlasti predstavnika (naroda) su Ustavom i zakonima propisani, treba razmotriti odnos zastupnik (parlament) - birač.
Prema Ustavu saborski zastupnici nemaju obvezujući mandat, što znači da ih stranke ili klubovi ne mogu smijeniti za glasovanje protivno volji stranke, te imaju imunitet.

zastupnik. 1. Osoba koja na temelju zastupničkoga mandata zastupa birače u parlamentu. Biraju ga građani na osnovi pasivnoga biračkoga prava. Zastupnički mandat može biti imperativni (obvezujući) i predstavnički (neobvezujući). Kod imperativnoga (obvezujućega) mandata zastupnik je odgovoran svojemu biračkomu tijelu (ili delegaciji); biraju ga u malim izbornim jedinicama i ima izravan kontakt sa svojim biračima. Kod predstavničkoga (neobvezujućega) mandata zastupnik odgovara apstraktnomu narodu, odn. svojoj savjesti, a u mnogim državama onoj političkoj stranci koja ga je kandidirala i na čijoj je listi izabran. Prema Ustavu RH (čl. 75.), zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat. Trajanje zastupničkoga mandata u ustavnom uređenju pojedinih država različito je definirano, ali je najčešći četverogodišnji mandat. Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju za razdoblje od četiri godine. U nekim se državama na redovitim izborima bira polovica ili trećina od ukupnoga broja zastupnika, tako da parlament neprekidno obnavlja svoj sastav, dok se u drugima svi zastupnici biraju istodobno i za isto trajanje mandata. Zastupnikov mandat mora biti verificiran, tj. potvrđen (u RH od strane Sabora, na prijedlog Mandatno-imunitetnoga povjerenstva). Zastupnikom se postaje na konstituirajućoj sjednici parlamenta i nakon položene prisege. Tim trenutkom zastupnik dobiva: 1) imunitet neodgovornosti (za iznesene stavove u parlamentu) i nepovrjedivosti, koji mu jamči da ne može biti uhićen bez odluke parlamenta kojom mu se suspendira imunitet; kada mu je imunitet ukinut, zastupnik može i kazneno odgovarati, te može na osnovi pravomoćne presude izgubiti mandat (’ imunitet); 2) prava vezana uz rad u parlamentu; 3) materijalna prava ...
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=66930


Izglasavanje saborskih odluka (propisanih Ustavom i zakonima) provodi se demokratskim principom većine ili kvalificirane većine ...

većina, u širem smislu, skupina koja je po broju veća od neke druge skupine s kojom zajednički čini cjelinu. U užem smislu, broj suglasnih glasova potrebnih kako bi izbor ili glasovanje bilo uspješno. U praksi se dobiva prebrojavanjem odnosa snaga unutar neke cjeline (skupštine, sabora, sjednice), a određuje se na različite načine. Prilikom izbora koristi se relativna i apsolutna većina. Relativna većina označuje situaciju u kojoj jedna skupina ima najmanje glas više od druge skupine ili skupina, kada se promatra pojedinačna težina glasa. Ona je najprirodnija u situacijama postojanja dvaju izbora, ali se koristi i u ostalim slučajevima, što često dovodi do toga da odluka izglasovana relativnom većinom u biti predstavlja pobjedu manjine. Stoga se za posebno važne odluke koristi apsolutna većina, što znači da neka skupina mora imati najmanje polovicu i 1 dodatni glas svih članova koji čine cjelinu kako bi prijedlog bio prihvaćen. Kada se odluka donosi apsolutnom većinom nazočnih članova (a ne svih članova cjeline), uz postojanje kvoruma, riječ je o formalnoj apsolutnoj većini. Prilikom odlučivanja o nekom pitanju koriste se jednostavna i kvalificirana većina. Jednostavna većina svaka je natpolovična većina glasova bez obzira na ukupan broj članova cjeline (i po tom je slična relativnoj većini). Kvalificirana većina brojčano je snažnija od apsolutne, jer je za prihvaćanje neke odluke potrebno imati više (npr. dvije trećine, tri četvrtine, tri petine) glasova ukupnoga broja članova cjeline. Za određivanje većine važan je čimbenik i odredba o kvorumu, odnosno odluka o tom koliko članova neke cjeline mora biti nazočno glasovanju kako bi se ono moglo provesti. Načelo većine koristi se prilikom donošenja velikoga broja odluka, a u demokratskim sustavima vlasti prilikom donošenja svih relevantnih zakona, pravila i odredbi, te izbora najvažnijih tijela državne vlasti.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64052

Ali demokratsko odlučivanje u Saboru nije jamstvo demokracije propisane ustavom, u temeljnim načelima. Ako prihvatimo pravo pojedinca sudjelovati u političkim odlukama koje se tiču njegova života, ovlasti Sabora (koji je ovlašten odlučivati o bitnim pitanjima) bez potrebne prvotne suglasnosti naroda, neobezujući mandati saborskih zastupnika (koje uvijek predočavaju kao nepostojanje obaveze zastupnika vraćati mandat stranci. iako se radi i o neobavezi zastupnika prema biračima i narodu) isključuju pojedinca u procesu donošenja odluka.

Postavlja se pitanje tko je voljan dati neograničene ovlasti saborskim zastupnicima, koji ne polažu nikakve obaveze prema biračima i narodu.
Obaveza (sužena) saborskih zastupnika prema narodu (i biračima) je osnovni put stvaranja zdravog društva. Izlazak iz apsolutizma (koji teži totalitarizmu (iz kojeg smo Domovinskim ratom izašli)) (jer demokratsko načelo donošenja odluka u Saboru nije demokracija po sebi).
U demokraciji sve saborske odluke moraju biti podvrgnute javnoj ocjeni (i suglasnosti), saborska većina mora imati jamstvo kako je donešena odluka izraz većine naroda (birača).
Oslobađanje zastupnika odgovornosti prema nositeljima vlasti (naroda) i oslobađanje Sabora odgovornosti prema nositeljima vlasti (narodu), stvorilo je nakaradni sustav apsolutizma (koji zlouporabom sudbene vlasti i represivnog aparata (koje parlament kontrolira) teži ka totalitarizmu).

Republika (od lat. res publica = javna stvar), uz monarhiju drugi osnovni oblik vladavine.

U republici cijeli narod ili jedan njegov dio ostvaruje suverenitet direktno ili preko svojih izabranih predstavnika. Prema tome republike mogu biti demokratske i aristokratske.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Republika

Proglašavanje Hrvatske Republikom i parlamentarnom državom ne ispunja se uvjet demokracije.
Zloupotreba (dosadašnjih) ovlasti (koje je ustoličila račanova koalicija, a iza pada te koalicije nitko Republiku Hrvatsku nije vratio demokratskim načelima, nastavljajući koristiti apsolutizam (sakriven iza kvazidemokracije parlamenta (dovoljno je postići natpolovičnu većinu u Saboru, kako bi postali apsolutni gospodari Hrvatske)), na štetu naroda i države.
Na posljednjim parlamentarnim izborima niti jedna politička opcija (stranke, partije, koalicije, nezavisne liste) nisu ponudili reformu Ustava i zakonodavstva (na odgovarajući način, a Ustavni sud nije osporio točke Ustava koje se kose s temeljnim načelom demokracije).
Apsolutizam (koji vlada od Tuđmanove smrti) bezposljedično je prouzročio tešku političko-gospodarsku krizu (težu od krize koju je prouzročila agresija na RH 1991. - 1995. g.).
Suprotstavljanje agresiji i borba za demokraciju najveći je doprinos RH koju su dali branitelji, ali (upravo zbog politike protivne suverenitetu i demokraciji) marginalizirani su i proganjani (upravo zbog ostvarenja apsolutizma Sabora).

Hrvatska mora u reforme (male preinake Ustava i usklađivanje zakona s ustavnim odredbama), jer je demokracija temeljna vrijednost kojoj moderno društvo mora težiti.
Neučinkovita tripartitna koalicija (zamrzavanja saborskog apsolutizma kao instrumenta određene politike ili pojedinaca) je neprihvatljiva, nužnost brze izmjene saborskih ovlasti i ovlasti saborskih zastupnika (s ciljem stvaranja odgovorne i kontrolirane vlasti, uspostave dvodomnog parlamenta) iziskuje predizborni program povratka demokracije.
Za takvu politiku nužna je dvotrećinska saborska većina i politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju hrvatske budućnosti.

ps
(ko milanoviću * mater ...)(toliko sam ozbiljan!)


Oznake: demokracija, politička nepismenost, Ustav RH., vlast, narod, odlučivanje, zastupnik, obaveze zastupnika, obezujući mandat, neobvezujući mandat, većina, relativna većina, apsolutna većina, kvalificirana većina, republika, demokratska republika, aristokratska republika, Apsolutizam, parlamentarni apsolutizam, politička snaga dostojna sudjelovati u stvaranju h

15

nedjelja

studeni

2015

Hrvatski paradoks III


Detuđmanizacija je počela prije pojave Tuđmana


Izborni rezultati (podešeni) izazivaju demokratsko čuđenje.

Platforma nezavisnih MOST, uvjetuje reforme s 300 000 osvojenih glasova (9,1% ukupnog biračkoga tijela).
Da su tražili referendum za promjene ne bi skupili zakonski minimum za održavanje referenduma.
Glas političkoj platformi na parlamentarnim izborima više vrijedi nego glas za referendumsku inicijativu.

Republika Hrvatska je država (unatoč Ustavu) nepotpune demokracije. Paradoks vrijednosti glasa na parlamentarnim izborima u odnosu na (ustavno preferirano) referendumsku (skupljanje potpisa za referendum je puna demokracija, iako na samom referendumu može nastupiti umanjenje vrijednosti biračkoga glasa) vrijednost glasa.
To je razlog ometanja referenduma (od strane političkih stranaka i političara).
Razlog za zabrinutost i zakonske promjene otežavanja umanjenja demokratskoga glasa birača.

Ustavni sud ili saborski odbor bi osporio referendum pod tim uvjetima, ali nitko ne sputava članove MOST-a nesmotreno se razbacivati izjavama kojima potkopavaju i nepotpunu demokraciju. U Hrvatskoj je demokracija zamrla pojavom idiota koji nemaju demokratska načela (već se, protivno demokratskim načelima, otuđenjem političke moći, nastoje prikazati moćniji nego to doista jesu).
Ako je Hrvatskoj stalo do demokratskoga uređenja, mora uhititi i pozatvarati takve protuhe. (Ako ne zbog onih radnji kojima ih službe ucjenjuju ...)
Članovi mosta su višestruko puta povrijedili Ustav RH (a time i Kazneni zakon RH).
Vlast pripada narodu. U slučaju dvojbe, većina (demokratski) odlučuje.

Poslije Tuđmana (koji nije proveo lustraciju), Sanadera koji je SDS-u popustio, Karamarko mora popustiti daljnjoj detuđmanizaciji ... Hrvatska tone iseljavanju i prepuštanju povijesnih teritorija srpsko-ruskoj politici agresije i genocida. Onaj tko to zagovara živjet će u paklu (istog trena).
Bez glasača i ubrzano, prorusi (titoisti) ubijaju, progone, iseljavaju, uništavaju, ... a Hrvati se uvjetovano vraćaju na vlast!?

Vrijeme je za obračun!

Jedni su na odjelu zatvorenika, drugi nasuprot ...


Oznake: demokratski izbori, vrijednost biračkog glasa u poptpunoj demoklraciji, vrijednost glasa na referendumu, otuđenje političke moći, Ustav RH., političko izigravanje vokje naroda, zaštita demokratskog ustavnog načela