18
petak
prosinac
2015
HDZ od Tuđmanove smrti nije odbranio niti jednu hrvatsku vrijednost
Napadi na dvodomni Sabor, Dan državnosti, Ustav RH (po kojem Sabor mora imati podršku naroda), izborni zakon, hrvatske generale, hrvatsku dijasporu, katoličku crkvu, obitelj, branitelje, referendume, Hrvatske autoceste, životni standard, hrvatsku vlast ...
HDZ nije ni jednom branio, niti odbranio hrvatske vrijednosti.
Koaliranje sa SDS-om je HDZ pretvorio u idiote (bez premca). Nakon Sanadera, Kosor (unuka četničkog vojvode). Kad pomisliš da se netko ružno poigrava sa hrvatskim ponosom, tuš!
Sadašnje koaliranje s MOST-om ( i sa SDP-om) je korak (bezveznog) HDZ-a ka lustraciji HDZ-a. Sve idiote treba hitno najuriti iz stranke, otkin*ti uši polovici ...
HDZ nije politička stranaka (osobnih probitaka). HDZ je pokret (povijesnog značenja) za transformaciju hrvatskog društva iz srpsko-prosrpske okupirane pokrajine u modernu prozapadnu (katoličku) državu (prosperiteta). Nakon Tuđmanove smrti, strankom su vladale nakupine polupolitičara (koji su gledali samo svoje interese).
Hrvatski Sabor nikad nije imao veću (apsolutističku) vlast do račanove ustavne promjene 2001. g. kada saborski zastupnici postaju (apsplutistički) slobodni i zaštićeni (od progona).
Prijašnji su Sabori odgovarali kralju, plemenitašima, caru, srpskom kralju (do 1920. kad je raspušten), partiji (i beogradskoj skupštini), ...
Jedino je Tuđmanov Sabor odgovarao narodu.
Iza Tuđmana, račanova koalicija promijenila je ustav kojim Sabor dobiva apsolutističku moć (ne odgovara nikome).
Zar su Hrvati glupi i daju neograničenu moć utjecanja na gospodarske i ostale odnose (ujedinjenja s drugim državama, proglašavanje rata, mijenjanja granica, ...) šaci pijanih (nazovi saborskih) nazovi zastupnika ...!?
HDZ je trebao (u ime gospodarstva i budućnosti Hrvatske) pozvati birače na izmjenu uloge saborskih zastupnika, ovlasti Sabora (izglasavati zakone i donositi odluke po nalogu naroda, a ne u ime naroda). Trebao je dati jamstvo hrvatskom radno aktivnom stanovništvu da ih u ime socijalne države nitko neće zakonima pljačkati (i iseljavati iz vlastite države).
Država koja poseže za promjenama zakona i vrijednosti monete kako bi podmirivala socijalne (i ostale državne) troškove, ugrožava esenciju hrvatske gospodarske aktivnosti.
Zakon ponude i potražnje sve socijalne države (koje ne mogu iz dogovorenoga poreza podmiriti preuzete socijalne troškove) razotkriva kao države koje sustavno smanjuju svoje raspoložive resurse.
Zar je problem reći orjunaškoj bandi da kote neradnike i lopove (k*rve i prodane)?
Zar je problem reći MOST-u da su k*rvina kopilad koji ne shvaćaju osnovne društvene i gospodarske zakonitosti?
Zar je problem Hrvatima shvatiti kako ih HDZ * u zdrav mozak (jer nema nikoga tko bi zastupao državne i nacionalne interese)?
Nakon Tuđman, Hrvatska je osuđena na ispodprosječne politikanete (koji ner vide dalje os svog korita)!
Oznake: dvodomni Sabor, dan državnosti, Ustav RH., dijaspora, hrvatski generali, politički pokret, prijašnji Sabori, zakon ponude i potražnje, raspoloživi resursi, Tuđman (Franjo)
komentiraj (1) * ispiši * #
29
četvrtak
listopad
2015
Političar - nečasno zanimanje?
Hrvatski ponos
Važnost parlamentarih izbora
"Politika (grč. ta politiká – poslovi vezani uz polis) je kolektivna djelatnost koja smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice. Riječ politika potječe iz više grčkih riječi: polis(grad-država); politeikos(državni, javni) te politeia(država, politički režim). S obzirom na sadržaj, obuhvat i stupanj organiziranosti razlikujemo opću i posebnu politiku. Opća politika uključuje lokalnu, državnu i međunarodnu, a posebna politika uključuje socijalnu, gospodarsku, zdravstvenu, kulturnu, prosvjetnu...
Politika pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta, pa je pomirenje razlika među uključenim stranama također jedan od njenih ciljeva. To se postiže predlaganjem rješenja koje se smatra racionalnim i ispravnim. Druge članove zajednice potrebno je pridobiti za tu opciju, što se postiže raspravom i uvjeravanjem. Stoga je komunikacija iznimno bitna za politiku, a u sebi sadrži i borbu za poborništvom.
Tipična ishodišta politike su društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama."
https://hr.wikipedia.org/wiki/Politika
Važnost politike (društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama, ...) ukazuje na nužnost odnosa prema politici (i političarima).
Hrvati imaju uvriježen negativan odnos prema politici. Neshvaćajući narav i potrebu politike.
Hrvatska je katolička (što negativno utječe na nacionalnu orijentaciju, koliko god se vjerovalo kako katolička crkva održava hrvatstvo; crkva podupire hrvatstvo, ali u narodnom (arhajskom) obliku), obespravljena (porobljena), siromašna.
Sve se tri odrednice (kulturološki) prenose na slijedeće generacije (koje tako prihvaćaju politiku kao nečasno zanimanje).
Sociologija religije, sociologija siromaštva i sociologija ropstva navode kako je kulturološko prihvaćanje (u ranoj mladosti) (određene) religije, siromaštva i ropstva razlog kasnijim životnim svjetonazorima koji se podudaraju s propagiranjem vjere, siromaštva i ropstva.
Dalo bi se zaključiti kako je, unatoč definiciji politike kao kolektivne djelatnosti (što društvo obvezuje odgovornošću prema politici i političarima), važnosti djelokruga politike (društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama, ...), politika u Hrvatskoj svrstana u nečasna zanimanja s (posebnim) razlogom.
Porobljenost se održavala (moralno) osporavajući moć politike (i političara). Onaj tko je sudjelovao u porobljavanju jest nemoralan (policajac, vojnik, političar). Takva politika jest nemoralna, nečasna. Takva se politika oslanja na (kulturološko) prihvaćanje politike kao nečasne, a političara kao nečasnog zanimanja. Podjednako se oslanjajući na slične odrednice siromaštva i religije (samo s predznakom časnosti), kao potpore porobljavanju. Religiju (katoličku) jer se razvila u ropstvu), siromaštvo jer prisiljava čovjeka na osnovno (po maslovljevoj hijerarhijskoj ljestvici to je preživljavanje a ne društvena nadogradnja).
Hrvatska, kulturološki, podržava izrazito krivi vrijednosni sustav (složenog preplitanja društvenih pojava) u kojem djelatnost iznimno važna za (normalno) funkcioniranje biva proglašena nečasnom.
Iako je (po predočenom) to višegeneracijski proces (usvajanja vrijedonosnoga sustava), pojedina razdoblja pridonose više (ili manje) tom usvojenom ponašanju.
Tako bi se dalo navesti kako je pad obitelji Zrinski i Frankopani označio početak hrvatskog (političkog) ropstva, koje su naredni (politički i vojni) protivnici Hrvatske dodatno produbljivali i održavali. Titoizam je (iako ga krivo poistovjećuju s četništvom i orjunaštvom)(upravo zbog sustavnog produbljivanja ropstva i siromaštva) jedan od okrutnijih razdoblja osporavanja hrvatskog prirodnog prava (na suverenite, državu, blagostanje). U čemu mu je Hrvatska (kulturološki) pomagala svojim ropskim odnosom (prema sebi). (Napomena, nakon što je Tito masakrirao i protjerao one koji nisu prihvaćali takvo ropstvo. Današnji titoisti podjednako udaraju na časnost politike (sebe proglašavajući novom snagom) i progone neistomišljenike.)
Titoizam se u stupnju (i metodologiji) osporavanja Hrvatima (političkom narodu) prava na politiku znatno razlikuje od četništva-orjunaštva.
Nužnost hrvatskih reformi podrazumijeva borbu protiv ropstva (političkog) i borbu protiv siromaštva. Predstojeći parlamentarni izbori nisu borba za vlast već odabir kulturološke, civilizacijske pripadnosti. Određenja koje će nam garantirati političku organiziranost u rješavanju važnih pitanja (društvenih sukoba, ograničenosti resursa, planiranja budućnosti, odnosa s drugim zajednicama).
Proglašavanje borbe protiv (političkog) ropstva i siromaštva (ako je organizirana kao kolektivna, a "smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke") po definiciji je politika (protiv siromaštva i ropstva).
Tko bi bolje zastupao tu politiku od hrvatskih generala i branitelja!? Od onih koji su stali na branik domovine? Vitezovi (nazatamljenog sjaja)!
Upoznajte se s izbornom listom u vašoj izbornoj jedinici, potražite generale i branitelje na listi, iziđite na parlamentarne izbore i dajte svoj preferencijalni glas generalima i braniteljima. Ovo su njihovi izbori, ovo je njihova politička borba (za dobro svih nas).
Hrvatski generali i branitelji su naš ponos!
Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života
Oznake: politika, političar, časno, Ropstvo, siromaštvo, titoizam, hrvatski generali, hrvatski branitelji, izbori, politika borbe protiv siromaštva, ponos
komentiraj (1) * ispiši * #
