Agresije Jugoslavija i srblja

Bez jugoslavenske ideje Kraljevine na području jugoistoka, kasnije znane kao Jugoslavija, nikad ne bi formirale jednu državu (Kraljevinu Srbiju s okupiranim državama). Metodološki problem razdvajanja Srbije od Jugoslavije se manifestira u jugoslavenstvu srpskog kralja (koji se smatrao čimbenikom srpske državnosti).
Pojedinci (s legalnim ili drugim ovlastima), s prekoračenjem ovlasti, u misiji stvaranja nadnacije.
Koja je vjerojatnost da poražena srpska kraljevska vojska u I. svjetskom ratu sposobna izvršiti pučeve u Kraljevini Crnoj Gori (svrgli su Kralja Nikolu i ugasili crnogorsku pravoslavnu crkvu), puč u Vojvodini, puč u BiH, puč u Hrvatskoj (Država SHS), ...?
Vanjski faktori (koji su pokrenuli svjetski rat)(povod je bila austro-ugarski utjecaj) su stvorili jednu državu koja se temeljila na jugoslavenskom/srpskom hegemonizmu i okupaciji nesrpskih država.

Izmjena jugoslavenskih i srpskih agresija na Hrvatsku, poduprta hrvatskim jugoslavenstvom stvorile su ratne uvjete u kojim se borba protiv hrvatstva smatrala pozitivnom, a samo hrvatstvo nazadnim. Na tome počiva jugoslavenska dogma.

U okružju međunarodnih događaja, slom istočnoeuropskog komunizma je prouzročio pad satelita komunističke titove i titoističke Jugoslavije (koja je oružanom agresijom pokušala produžiti jugoslavensko/srpsku okupaciju). Nesposobnost provesti agresiju na nesrpske zemlje, prepustile su agresiju Srbiji (koja je u Jugoslaviji dugoročno zaštićena ostvarivala svoje zamisli o velikosrpstvu). Samostalno, Srbija je otvorenom agresijom i genocidom izazvala reakciju međunarodne zajednice, te je iznova jugoslavenstvo preuzelo ulogu agresije na Hrvatsku.
Agresija jugoslavenstva je, kao i u prošlosti, započela urotom više strana. A manifestirala se otvorenom unutarnjom agresijom.

Hrvatski jugoslaveni su (unatoč ustavnim odredbama o zabrani bilo kakve jugoslavenske integracije) udarom na hrvatske branitelje, hrvatsko domoljublje, hrvatska obilježja započeli unutarnju agresiju na Republiku Hrvatsku. S ciljem rušenja hrvatske države.
Hrvatska politika ne nudi organiziranu političku struju koja bi branila hrvatsko pravo na vlastiti politički i državni put.
HDZ je odavno instrument velikosrpskih agresorskih ambicija (danas, skrivenih iza paneuropskog opredjeljenja A. Plenkovića). (Šeks i Granić su perjanice jugoslavensko-srpske agresije.)
Priče o fašizaciji su sredstvo specijalnog rata u političkom razoružanju i porobljavanju Hrvatske.

2 000 000 biračkih objedinjenih glasova za vladu nacionalnog spasa.


U spomen generalima i visokim časnicima NDH koji su 24. rujna 1945.g. okrutno smaknuti

Političar - nečasno zanimanje?

Hrvatski ponos
Važnost parlamentarih izbora


"Politika (grč. ta politiká – poslovi vezani uz polis) je kolektivna djelatnost koja smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice. Riječ politika potječe iz više grčkih riječi: polis(grad-država); politeikos(državni, javni) te politeia(država, politički režim). S obzirom na sadržaj, obuhvat i stupanj organiziranosti razlikujemo opću i posebnu politiku. Opća politika uključuje lokalnu, državnu i međunarodnu, a posebna politika uključuje socijalnu, gospodarsku, zdravstvenu, kulturnu, prosvjetnu...

Politika pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta, pa je pomirenje razlika među uključenim stranama također jedan od njenih ciljeva. To se postiže predlaganjem rješenja koje se smatra racionalnim i ispravnim. Druge članove zajednice potrebno je pridobiti za tu opciju, što se postiže raspravom i uvjeravanjem. Stoga je komunikacija iznimno bitna za politiku, a u sebi sadrži i borbu za poborništvom.

Tipična ishodišta politike su društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama."
https://hr.wikipedia.org/wiki/Politika

Važnost politike (društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama, ...) ukazuje na nužnost odnosa prema politici (i političarima).
Hrvati imaju uvriježen negativan odnos prema politici. Neshvaćajući narav i potrebu politike.
Hrvatska je katolička (što negativno utječe na nacionalnu orijentaciju, koliko god se vjerovalo kako katolička crkva održava hrvatstvo; crkva podupire hrvatstvo, ali u narodnom (arhajskom) obliku), obespravljena (porobljena), siromašna.
Sve se tri odrednice (kulturološki) prenose na slijedeće generacije (koje tako prihvaćaju politiku kao nečasno zanimanje).
Sociologija religije, sociologija siromaštva i sociologija ropstva navode kako je kulturološko prihvaćanje (u ranoj mladosti) (određene) religije, siromaštva i ropstva razlog kasnijim životnim svjetonazorima koji se podudaraju s propagiranjem vjere, siromaštva i ropstva.

Dalo bi se zaključiti kako je, unatoč definiciji politike kao kolektivne djelatnosti (što društvo obvezuje odgovornošću prema politici i političarima), važnosti djelokruga politike (društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama, ...), politika u Hrvatskoj svrstana u nečasna zanimanja s (posebnim) razlogom.

Porobljenost se održavala (moralno) osporavajući moć politike (i političara). Onaj tko je sudjelovao u porobljavanju jest nemoralan (policajac, vojnik, političar). Takva politika jest nemoralna, nečasna. Takva se politika oslanja na (kulturološko) prihvaćanje politike kao nečasne, a političara kao nečasnog zanimanja. Podjednako se oslanjajući na slične odrednice siromaštva i religije (samo s predznakom časnosti), kao potpore porobljavanju. Religiju (katoličku) jer se razvila u ropstvu), siromaštvo jer prisiljava čovjeka na osnovno (po maslovljevoj hijerarhijskoj ljestvici to je preživljavanje a ne društvena nadogradnja).

Hrvatska, kulturološki, podržava izrazito krivi vrijednosni sustav (složenog preplitanja društvenih pojava) u kojem djelatnost iznimno važna za (normalno) funkcioniranje biva proglašena nečasnom.

Iako je (po predočenom) to višegeneracijski proces (usvajanja vrijedonosnoga sustava), pojedina razdoblja pridonose više (ili manje) tom usvojenom ponašanju.
Tako bi se dalo navesti kako je pad obitelji Zrinski i Frankopani označio početak hrvatskog (političkog) ropstva, koje su naredni (politički i vojni) protivnici Hrvatske dodatno produbljivali i održavali. Titoizam je (iako ga krivo poistovjećuju s četništvom i orjunaštvom)(upravo zbog sustavnog produbljivanja ropstva i siromaštva) jedan od okrutnijih razdoblja osporavanja hrvatskog prirodnog prava (na suverenite, državu, blagostanje). U čemu mu je Hrvatska (kulturološki) pomagala svojim ropskim odnosom (prema sebi). (Napomena, nakon što je Tito masakrirao i protjerao one koji nisu prihvaćali takvo ropstvo. Današnji titoisti podjednako udaraju na časnost politike (sebe proglašavajući novom snagom) i progone neistomišljenike.)
Titoizam se u stupnju (i metodologiji) osporavanja Hrvatima (političkom narodu) prava na politiku znatno razlikuje od četništva-orjunaštva.

Nužnost hrvatskih reformi podrazumijeva borbu protiv ropstva (političkog) i borbu protiv siromaštva. Predstojeći parlamentarni izbori nisu borba za vlast već odabir kulturološke, civilizacijske pripadnosti. Određenja koje će nam garantirati političku organiziranost u rješavanju važnih pitanja (društvenih sukoba, ograničenosti resursa, planiranja budućnosti, odnosa s drugim zajednicama).

Proglašavanje borbe protiv (političkog) ropstva i siromaštva (ako je organizirana kao kolektivna, a "smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke") po definiciji je politika (protiv siromaštva i ropstva).
Tko bi bolje zastupao tu politiku od hrvatskih generala i branitelja!? Od onih koji su stali na branik domovine? Vitezovi (nazatamljenog sjaja)!

Upoznajte se s izbornom listom u vašoj izbornoj jedinici, potražite generale i branitelje na listi, iziđite na parlamentarne izbore i dajte svoj preferencijalni glas generalima i braniteljima. Ovo su njihovi izbori, ovo je njihova politička borba (za dobro svih nas).

Hrvatski generali i branitelji su naš ponos!


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života

Oznake: politika, političar, časno, Ropstvo, siromaštvo, titoizam, hrvatski generali, hrvatski branitelji, izbori, politika borbe protiv siromaštva, ponos