Tko je tko u familiji Bandić

Grad Zagreb je samostalna jedinica lokalne samouprave s godišnjim proračunom skoro 12 milijardi kuna.

To je po iznosu drugi proračun u RH. Državni proračun je oko 150 milijardi kuna.

Obaveze (rashodi) grada Zagreba i RH nisu iste.

Profesionalni partijsko-udbaški rusko-srpski četničko-jugoslavenski kadrovi ciljaju zavladati sredstvima (pa makar imali neograničene rashode).

U srednjem vijeku cilj je bio zavladati resursima koji osiguravaju vojnu premoć (kombinacija ruda metala, hrane, šuma, životinja, obrambenih položaja, ...).

U modernom svijetu se sve pojednostavilo. Morate zavladati novcima.

Bandić je uime (Isusovo) osvojio Zagreb i sredstvima proračuna financirao ostanak Mesića, dolazak jOsipovića, dolazak miLanovića, ...
Zagrebački proračun je kontrolirao sdp-udba-kos-rusi-srbi-domaći kreteni, a hdz državni proračun ...
Zamisao o dvostranačju kao osnovi "demokracije" je podrazumijevalo finaciranje dvopartijske (jednojajčane) nemani.

Zagreb je više nego prepolovio proizvodnju i višestruko povećao trgovinu, što znači kako smo preko potkradanja zagrebačkog proračuna svi sudjelovali u zloćudnom oživljavanju jugoslavenske (rusko-srpske-četničko-orjunaške) nakaze.
Bojazan kako će nakon Bandićeve smrti lijevi zavladati Zagrebom je bespredmetna, jer oni vladaju Zagrebom od završetka rata za neovisnost.
Sada su preko pLenkovića zavladali i ostatkom Hrvatske. Demokracija je goli Q.

Bandić je samo prizma prelamanja zraka svjetlosti u RH, i odvajanja esencije od stvarnih vlasnika.
Osoba koja je preusmjeravala namjenske novce u potpuno nenamjenske svrhe - uskrisavanje jugoslavije (sveslavenstva i jugoslavenstva) (rusko-srpske komplote) iako smo platili skupu cijenu zablude ulaska u jugoslavije, zatim skupu cijenu izlazaka iz jugoslavija, pa nam je baš trebala osovina tuđman-sdpskh-pLenković kako bi programiranom pljačkom iznova pokušali s jugoslavijom (po svaku cijenu).

Bandić je na kraju nezamjenjiv, ako smo išta naučili iz laži hdz-a, a oni ako su išta naučili iz laži kralja-maršala neće/mo ni pokušati iznova s jugoslavijom-panslavenstvom.

Novi gradonačelnik Zagreba će biti gluplji od Bandića (kako je to skoro nemoguće, vjerovat ćete kako je izrazito talentiran i poseban). I neće se prezivati Bandić.
Vi ste u u toj obitelji izvor svih zala i predmet svih zala. Jer ne kontrolirate ništa. Sve iz vas proizlazi i vama se vraća. Na nakaradan način.

Financiranje politike iz proračuna, legalnim ili ilegalnim putem je krivi način financiranja i vođenja politike.

Oznake: grad zagreb, godišnji proračun, resursi, novac, finaciranje iz proračuna, jugoslavenstvo, sveslavenstvo, demokracija, prizma, novi gradonačelnik

Što su potresi u Hrvatskoj meni?

Elementarna nepogoda.

Sposobnost zajednice otkloniti štete se sastoji u akumuliranim znanjima, sredstvima i organizaciji.

Što je to onda normalna sposobnost zajednice otkloniti štete bez pomoći?
Isto što i sposobnost, ali samo se razlikuje opseg.

Problem RH je siromaštvo koje nas progoni od prisilnog prisajedinjenja (srbiji), stoljetnoj pljački i političkim elitama koje su služile ili prikrivale stotinu godina jugoslavenstva i progona Hrvata.

Elementarne nepogode su vrijeme kad se ne da prikriti namjerno siromašenje hrvatskog stanovništva, s ciljem progona i trajnog iseljavanja.

Nevjerojatno je da 100-inu milijardi kuna šteta na građevnim objektima nitko nije osigurao od razaranja koje izazivaju potresi, na potresnim rasjedima:
Ne vjerujem da nitko nema sredstava (životno se osiguravajući on nepogoda) nema ušteđevinu za brzo saniranje ili stambeno zbrinjavanje.
Ne vjerujem da je milijun građana u zagrebačkom bazenu i 140 000 stanovništva u gčinsko-petrinjsko-sisačkom bazenu neradno i rastrošno.

Jednostavno, samo su siromašni (jer ih politika - jugoslavenska - siromaši zadnjih stotinu godina).

Eto, to su meni potresi - elementarne nepogode. Pokazatelj da je vladajuća klika stotinu godina lagala i uništavala ljude.



Sada se s potresom možete j*bati, možete osnivati stožere i imenovati potpredsjednike. Ne možete me uvjeriti kako se moram u vas uzdati ako me poplava ili potres raskući.
Hoću svoje novce u svojim rukama. Hoću imati dovoljno novac za deke i vodu, za kamp kućice i medicinsku skrb.
Da, nepogode razotkrivaju kako ljude stoljeće siromašite namjerno.
Ne možete sakriti.

Ne uzimajte mi novce kako bi me potjerali iz Hrvatske. To nije zamolba, to je prijetnja: NE UZIMAJTE MOJE NOVCE.

Nisam jugoslaven, nisam komunist, nisam naivac.

mater vam j*bem

Oznake: elementerna nepogoda, sposobnost zajednice, siromaštvo, štete, potres, osiguranje, obnova, jugoslavenstvo, raseljavanje, komunisti

Zašto nije moguća velika koalicija?

koLLinda nije izbor


Iako je od Tuđmana naovamo korišten koalicijski potencijal, stravična zabluda o naravi i vremenu trajanja politike pomirbe Hrvatsku je odvela u dubine nepovratnog gubitka.

Uništeno je jedno vrijeme (radni i životni vijek nekoliko generacija; stradanja u ratu i poratna bespuća).

Partijska država (nije izmišljotina fašizma) koju je ustoličio tito, sustavno je stvorila mentalni okvir koji nas je okovao.
hDz i sDp su dva krila jedne izborne opcije (partijske države).
Jedno krilo zagovara prorusko-prosrpsko jugoslavenstvo, drugo krilo ne zagovara ništa ali Hrvatsku gura u NATO-EU jugoslavenstvo.
Da, dobro ste pročitali. hDz zagovara jugoslavenstvo u NATO-EU okrilju.

Organizacija partijske države (Das Führerprinzip, princip vođe) stvorila je poslušnike (dva tabora, koji se razlikuju samo po okrenutosti istoku ili zapadu).
Iako su vrlo slični, samo zbog novaca koji dotiču (ovisno o interesu istoka ili zapada) suglasno međusobno prepuštaju vlast jedni drugima.
(Sjetite se pLenkovićevih razračunavanja na temu koga je sve greškom, propustio u Sabor ... Partijska država, fašističko-komunističkih korijena.)
Koalicija takvih nije moguća, nema toliko fotelja, ni novaca. Oni se ne sukobljavaju na ideološkoj ili političkoj već na novčanoj osnovi.

KoLLinda= miLLanović

Eto zašto nije preporučljivo glasovati za koLLindu.

Politika pomirbe je imala zadaću razdijeliti one koji su u totalitarnoij državi kapilarno uvučeni u život takve države od onih koji su samovoljno (kao i danas) nalazili u takvoj državi vlastito ostvarenje.

Oznake: velika koalicija, politika pomirbe, partijska država, proistočno, prozapadno, jugoslavenstvo, KoLLinda, miLLanović

Posljednji pjev (cvrkut) jugoslavenstva

Zahuktala se kampanja (osvajanja vlasti). (Demokracija ne postoji, stoga je jedan od kandidata odabrao vraćanje države narodu, ali i njemu za taj pothvat treba vlast.)

Vladajući (jugoslaveni) ogrnuti nekim HDZ-om (vrijeme prošlo), tekovinama Domovinskog rata, (ne)brigom za branitelje, nastoje zadržati pozicije vlasti (unatoč nenarodnim mjerama osporavanja referenduma (gadljivo), ratifikacije Instanbulske konvencije (gadljivo), Marakeškog sporazuma (gadljivo), ... najave uvođenja eura (ogavno), ...) pozivaju se na pokojnog Tuđmana.

HDZ u vrijeme Tuđmanova vodstva koalirao je s HSP-om, zagovarao vladavinu demokracije i naroda (u Ustavu je stajalo):

Sada u Ustavu RH stoji:



Pozivanje na Tuđmana, koji je zagovarao suverenitet, a potpuni suverenitet podrazumijeva i ekonomski suverenitet, na koji je Tuđman posebno pazio, i prikazivati današnji hdz Tuđmanovim nasljeđem je strahotno.

Jugoslavenstvo zaogrnuto tuđim političkim nasljeđem cvrkuće-cvokoće zadnju zimu.

Proljeće će biti sunčanije, a Hrvatska smjenom nakaradne vlasti vraćena narodu.

Ako je definirano Ustavom ili Sabor RH ili narod, narod ima prednost, onda narod mora ustati i preuzeti odgovornost za vlastitu državu, za vlastitu sudbinu. Dosta je samovolje jugoslavenskih paraplegičara (koji ne mogu hodati a nas sile na trčanje u vlastitu propast.

Općim glasačkim pravom, glasovanjem, referendumima, voljom i znanjem do vlastite države (koju su nam oteli).

Za Hrvatsku, kao lav.

Oznake: kampanja, vlast, jugoslavenstvo, Tuđman, HDZ, Ustav RH., demokracija, narod, Suverenitet, ekonomski suverenitet, cvrkut

Opasne teze bezopasnog Hasanbegovića

ili čiji je Hasanbegović teklić, a čiji Bujica


Bujica iznova (nakon Ruže Tomašić, Kolindr Grabar Kitarović) promovira čudnovate političke likove (unatoč svim naznakama kako je riječ o ofarbanim). Posipanje pepelom nakon promoviranja Ruže Tomašić preraslo je u tone pepela u slučaju Kolinde Grabar Kitarović.

Što ukazuje na Hasanbegovićevu pepelastu budućnost?
Kada doktor povijesti (za neupućene, doktorat znanosti se stiče za samostalni rad koji je doprinos nauci, i označava osobu koja je razradila i dokazala tezu a nije titula koja označava enciklopedistu (čovjeka svekolika znanja)) tvrdi kako je Za dom spremni! proistekao iz ustaškog milje (iako je ustaško okružje, suprotno Hasanbegovićevoj tezi, prihvatilo pozdrav vojske bana Jelačića Za dom - spremni umrijeti, kao i političku platformu bana Jelačića o ujedinjenju hrvatskih zemalja (Trojedna kraljevina), uključujući Bosnu i Hercegovinu iako je bila pod turskom okupacijom.

Dakle, Hasanbegović zanemaruje političke okvire državnog prava (suvereniteta) koje ustaše ne postavljaju već prihvaćaju postojeće. Izostavljanjem oca hrvatske moderne države, bana Jelačića, smješta politička stajališta i izričaj u povijesno razdoblje pojave ustaškog pokreta, te time iskrivljeno interpretira ustaški pokret. Trojednu kraljevinu (modernu hrvatsku državu) koja je nastala (1868.g.) 10 godina prije nastanka Kneževine Srbije, samo zbog potraživanja prava na Bosnu i Hercegovinu ne spominje, već temelje moderne države pomiče u razdoblje Domovinskog rata, iako smo tim ratom spašavali ostatke ostataka.
S razlogom, koji leže u učestalim telefonskim razgovorima s nekim u Sarajevu.

Bujica (politička emisija) je po tko zna koji put pokazala kako nema osjećaja za povijesnu istinu, te će nužno biti prisiljena iznova posipati se pepelom, po tko zna koji put.

Ustaše su bili hrvatska revolucionarna organizacija, malobrojni i organizirani po uzoru na IRA-u. Nisu ništa smišljali niti su kreatori. Primjerice, povratkom korijenskoga pravopisa poticali su inače prisutnu tvorbu novih riječi za tuđice, ali su to radili pravopisni stručnjaci. Takve su riječi (nastale u doba NDH) proglašavali ustaškim.

Nedopustivo je tako krivotvoriti noviju povijest skrivajući se iza doktorata (Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Jugoslavije 1929.-1941. 2009., doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb) koji nema nikakve veze s temom o kojoj se izjašnjava.

Politička misao bana Jelačića (ujedinjenje svih hrvatski zemalja uključujući i zemlje koje su okupirali Osmanlije, domobranstvo (Za dom spremni)), protivno integralnom jugoslavenstvu Ante Starčevića, politička je podloga koju su hrvatski intelektualci i politički domoljubi izoštrili, a Ante Pavelić nadogradio tezom bugarskih povjesničara o muslimanima (nekad bogumilima) kao cvijeću hrvatstva ....

Zadaća povijesnih obmana je prikriti ishodište današnje politike, jugoslavenstvo i sva zla koja su iz njega proistekla.
Kartovidi će zorno predočiti da je RH ostatak ostataka (jer ni danas na teritoriju RH ne upravlja hrvatska vlast)(zato moraju obamanjivati).



Map of the Kingdom of Croatia (1868)


















Ostatci ostataka, što znači kako su Hrvati politički potrošili skoro dva stoljeća kako bi se(be) obmanjivali.

Oznake: bujica, Hasanbegović, povijet, tvrdnje, povijesna istina, za dom spremni, državno pravo, ban Jelačić, doktorska disertacija, doprinos nauci, otac hrvatske države, jugoslavenstvo, pepeo, grabar-kitarović, Ruža Tomašić, temelji države, dr, ostaci ostataka, ustaše, domobrani, domoljubi, kartovidi

Kako je HDZ obmanuo Hrvate

Iako je jugoslavenstvo, a ne srpstvo, najveći neprijatelj hrvatstva, iako je jugoslavenstvo razlog svih ratova i teritorijalno-demografskih gubitaka Hrvata (Srbi su vodili ratove u ime jugoslavenstva, u ime srpstva se nisu usudili voditi niti jedan rat), podmuklim obmanama podmetnuta je tvrdnja kako je velikosrpska agresija zaustavljena Domovinskim ratom.

Tom obmanom je stvoren dvopartijski sustav (komunjare i jugoslaveni, ateisti i srbi u SDP-u (IDS.HNS) nasuprot/ruku pod ruku komunjara i jugoslavena u HDZ-u). Jugoslavi su ostali netaknuti, iako su jedini uzrok svih ratova i stradanja.

Nasuprot jugosima je hrvatska državotvorna struja, koja nije tajila kako je Hrvatska dobila suvremenu kraljevinu 10 godina (1868.) prije nego su Srbi dobili kneževinu (1878.). Ujedinjenje na teoriji trojednog (troplemenog) naroda (jugoslavena) 1918.g. je osudila tadašnja Čista stranka prava ("frankovci").
Politička struja suprotstavljanja jugoslavenstvu je globalnim previranjem (Drugi svjetski rat) (nužno) svedena na gubitničku.

Problem sloma državotvornog hrvatsva u srazu s nametanim jugoslavenstvom nije okončan slomom komunističko-socijalističke Jugoslavije. Praksa obmanjivanja i ustrajavanja na krivim ideološkim postavkama. Jugosi su stvorili dvije struje (dvopartijski sustav. hDz i sDp) kao zaštitu obmana i povratka državotvornih političkih opcija.

Zašto Hrvatska nije razračunala s jugoslavenskim obmanama (nakon podmuklog i surovog napada JnA na prethodno razoružano stanovništvo)?
Jer jugoslavena nema!
Sve su to plaćeni i potplaćeni (neki i preplaćeni) doušnici i izdajice (roda svoga). Njima nije prihvatljiv povratak istinskih domoljuba i državotvoraca, istinske nacionalne politike, jer bi svoje doušništvo i izdaju skupo platili. Stoga su zatvorili krug smjena (bez istinske demokracije, hrvatske državno pravne prakse).

Stalno medijsko oživljavanje mrtve socijaldemokracije (sdpa), umjesto brutalnog razračuna sa zločincima i zločinačkom ideologijom sijanja razdora među stanovništvom, stalnim kršenjem povelja UNa spašavanje je hDza koje obmanjuje Hrvate.
hDz je partija nakon partije, kojoj je zadaća Hrvate napraviti gubitnicima. Obmanama.

Jugosi se boje Hrvata, jer su za vlastiti materijalni interes prokazivali Hrvate (za izgovorene riječi), i uništavali im živote. Takvi ne mogu sudjelovati u stvaranju i oporavku države.
Treba srušiti postojeći politički sustav. I ostaviti jugose (bez obmanjivanja) da se znoje zbog svoje "ideologije" (uzimanja).

Vrijeme je za obračun. Na hrvatskom političkom horizontu zalazi sunce jugoslavenstva.

Oznake: hrvatstvo, jugoslavenstvo, srpstvo, razlog svih ratova, obmasna, dvopartijskli sustav, plaćenici, državotvorci, mrtva socijaldemokracija, doušništvo, partija nakon partije, slom jugoslavenstva

Povjerenstvo (mrtvih komunista)(orjunista)

Ideja (marxovog) komunizma (i Jugoslavije) je mrtva.

Samoupravni socijalizam i koncept društvenog vlasništva su ugašeni s padom Berlinskog zida. Socijalizam (ovog ili onog oblika) nije poražen u oružanoj ili ideološkoj bici. Poražen je nakon pobjede socijalističkih revolucija, svojim nehumanim oživotvorenjem.

Socijalizam (komunizam - marksizam) se porazio postojanjem. (To je neoprostiv poraz.)


(Razloge nesposobnosti izgradnje društva socijalističko-komunističkog tipa treba tražiti u nepoštivanju civilizacijskog dosega privatnog vlasništva.)

Osnivanje povjerenstva u slučaju Agrokor nije upitno (ipak je riječ o polu ludim saborskim zastupnicima koji demonstriraju intelektualnu nemoć), ali je upitan rad povjerenstva.
Ustrajavanje na kriminalnoj privatizaciji (devedesetih) kao uzroku propasti Agrokora je korak do potpunog opoziva svih oblika vlasti u RH (misli se na zakonodavnu, sudbenu i izvršnu vlast).

Zbog čega moramo referendumom (ili javnim prosvjedima) prisiliti vlast na odstupanje?

U samoupravnom socijalizmu vlasništvo je bilo društveno. Hibridna (socijalistička) inačica vlasništva u kojoj je većina sredstava za proizvodnju bila u zajedničkom vlasništvu, dio vlasništva u hibridnom privatno-društvenom vlasništvu (većina stambenog fonda), dio u privatnom vlasništvu (dio stambenog fonda - uglavnom sela i prigradska divlja naselja).
Ustavnim ukidanjem društvenog vlasništva i socijalizma, privatizacija je provedena po zakonu o privatizaciji.
Zakon o privatizaciji je polazio od procjene ukupne zajedničke imovine i modela raspodjele.
Pravo na sudjelovanje u raspodjeli su stekli svi državljani koji su u vrijeme socijalizma živjeli na teritoriju RH, radnici hrvatskog državljanstva koji su kao zaposlenici radili u socijalističkim firmama i država RH. Raspodjela se vršila dodjeljivanjem udjela (dionica) svima koji su stekli pravo.
Istovjetni pristup rješavanju problema privatizacije su prihvatile Slovenija i BiH.
RH je početkom rata udjele (dionice) na ime godina državljanstva usmjerila na ratne troškove. Tu promjenu je popratila i zakonom.
Radnički udjeli su ostali netaknuti. Državni dio je privatiziran uz pravo zaposlenih i državljana RH na prvootkup.

Zakonski okviri jamče da niti jedan dio Agrokora nije stečen privatizacijskom pljačkom.

Ali to nacerena budaletina koja vodi saborsko povjerenstvu (unatoč tome što je pravnik) ne može znati. On je rođen glup.
Zbog toga mrtvim komunjarama dozvoljavamo da se krevelje po Saboru i državnim službama (jer su nesposobni preživjeti u društvu poštivanja zakona, riječi i vlasništva.)

RH nije propala jer je ideja nacionalne države neuspješna. Razlozi krize su duboka ukorjenjenost blentavih socijalističko-jugoslavenskih kadrova, socijalisitičkih zakona (solidarne mirovinske štednje, besplatnog liječenja, besplatnih škola, dobro plaćenih državnih poslova za podobnost ...).
Hrvatska nije provela društvenu preobrazbu od jugoslavensko-socijalističke provincije u modernu državu (odgovornu i funkcionalnu).
RH mora nastaviti izgrađivati državu (koju su orjunaši i komunisti, neki frankensteinski orjunisti razarali). Postići oblik (društvene) organiziranosti koji će pridonositi boljitku.
Država (nacionalna) nije relikt klasnoga društva već instrument za organiziraniji život.

Država (nacionalna) nije relikt klasnoga društva, već instrument organiziranijeg života. Vrijeme je za nastavak izgradnje takvog društva (koje su sanjale generacije potlačenih, prognanih, umorenih).


2 000 000 biračkih glasova za potpunu preobrazbu društva laži, obmana u društvo rada i odgovornosti.

Oznake: marksizam, jugoslavenstvo, samoupravljanje, društveno vlasništvo, privatizacija, Zakon, nehumano oživotvorenje, neoprostiv poraz, privatizacijska pljačka, prvootkup, Dionice, izgradnja nacionalne države, nacerena budaletina, nacionalna država, izgradnja države, orjunist, orjunaš, komunist, 2 000 000 glasova

Agresije Jugoslavija i srblja

Bez jugoslavenske ideje Kraljevine na području jugoistoka, kasnije znane kao Jugoslavija, nikad ne bi formirale jednu državu (Kraljevinu Srbiju s okupiranim državama). Metodološki problem razdvajanja Srbije od Jugoslavije se manifestira u jugoslavenstvu srpskog kralja (koji se smatrao čimbenikom srpske državnosti).
Pojedinci (s legalnim ili drugim ovlastima), s prekoračenjem ovlasti, u misiji stvaranja nadnacije.
Koja je vjerojatnost da poražena srpska kraljevska vojska u I. svjetskom ratu sposobna izvršiti pučeve u Kraljevini Crnoj Gori (svrgli su Kralja Nikolu i ugasili crnogorsku pravoslavnu crkvu), puč u Vojvodini, puč u BiH, puč u Hrvatskoj (Država SHS), ...?
Vanjski faktori (koji su pokrenuli svjetski rat)(povod je bila austro-ugarski utjecaj) su stvorili jednu državu koja se temeljila na jugoslavenskom/srpskom hegemonizmu i okupaciji nesrpskih država.

Izmjena jugoslavenskih i srpskih agresija na Hrvatsku, poduprta hrvatskim jugoslavenstvom stvorile su ratne uvjete u kojim se borba protiv hrvatstva smatrala pozitivnom, a samo hrvatstvo nazadnim. Na tome počiva jugoslavenska dogma.

U okružju međunarodnih događaja, slom istočnoeuropskog komunizma je prouzročio pad satelita komunističke titove i titoističke Jugoslavije (koja je oružanom agresijom pokušala produžiti jugoslavensko/srpsku okupaciju). Nesposobnost provesti agresiju na nesrpske zemlje, prepustile su agresiju Srbiji (koja je u Jugoslaviji dugoročno zaštićena ostvarivala svoje zamisli o velikosrpstvu). Samostalno, Srbija je otvorenom agresijom i genocidom izazvala reakciju međunarodne zajednice, te je iznova jugoslavenstvo preuzelo ulogu agresije na Hrvatsku.
Agresija jugoslavenstva je, kao i u prošlosti, započela urotom više strana. A manifestirala se otvorenom unutarnjom agresijom.

Hrvatski jugoslaveni su (unatoč ustavnim odredbama o zabrani bilo kakve jugoslavenske integracije) udarom na hrvatske branitelje, hrvatsko domoljublje, hrvatska obilježja započeli unutarnju agresiju na Republiku Hrvatsku. S ciljem rušenja hrvatske države.
Hrvatska politika ne nudi organiziranu političku struju koja bi branila hrvatsko pravo na vlastiti politički i državni put.
HDZ je odavno instrument velikosrpskih agresorskih ambicija (danas, skrivenih iza paneuropskog opredjeljenja A. Plenkovića). (Šeks i Granić su perjanice jugoslavensko-srpske agresije.)
Priče o fašizaciji su sredstvo specijalnog rata u političkom razoružanju i porobljavanju Hrvatske.

2 000 000 biračkih objedinjenih glasova za vladu nacionalnog spasa.


U spomen generalima i visokim časnicima NDH koji su 24. rujna 1945.g. okrutno smaknuti

Samo Jugoslavija-komunizam

Plenković je krkan


Inicijativa grupe (projugoslavenskih) političara (vođenih od udbaško-kosovskih kadrova) izjednačavanja fašizma i komunizma kao totalitarnih režima je neprihvatljiva.

Zašto je HDZ stranka propalih orjunaša-komunjara-četnika?


Fašizam kao društvena pojava je nastala u društvima koja su imala zakašnjelu industrijalizaciju, zakašnjeli imperijalizam (koji je neophodan u klasifikaciji društva fašističkim).

Hrvatski nacionalni pokret (UHRO) nazivan "ustaškim" karakterizira pozivanje na suverenizam, povijesno pravo i državno pravo (koje je okupacijom 1918.g. negirano).

Iako se ustaški pokret načelno oslanjao na seljačku državu, proglašavali su ga i proglašavaju fašističkim (što upućuje na neobrazovanost i zlobnost onih koji se pozivaju na takve kvalifikacije).



Stručnost onih koji se danas suprotstavljaju tkz. "fašizaciji" Hrvatske je neupitno neadekvatna (makar bili akademici i nalazili se na čelu Povjerenstva za suočavanje s prošlošću).
Suočavanje s prošlošću u razdoblju 1941.- 1945. je tendenciozno izbjegavanje suočavanja s komunističko-jugoslavenskim režimom. Komunističko-socijalistička Jugoslavija nije nastala kao nužno zlo, već je nastala kao negacija hrvatskog suverenog prava na vlastitu državu.
Ustaški pokret je nastao (bio zločinački ili ne) na premisama samostalne hrvatske države utemeljene na međunarodnom pravu (uspostave samostalne države u granicama priznatih država), oslonjene na seljaštvo kao ekonomski dominantno.
Politika pomirbe u razdoblju raspada Jugoslavije je politički razriješila komunistički (totalitarni) režim. Politika pomirbe se nije odnosila na jugoslavenstvo (jer se jugoslavenska ideologija nije temeljila na totalitarizmu, već na okupaciji i organiziranom (krvavom, genocidnom) nasilju).
Paradoksalno, "naučni komunizam" (marksizam) je iskorišten kao paravan za jugoslavensku genocidnost.
Jugoslavenska ideja je mogla postojati samo uz genocid (nad nacionalno uznapredovalim narodima). To je razlog zašto su Srbi odabrani kao jugoslavenski hegemonistički narod (a genocid je napravljen nad Hrvatima (katolicima i muslimanima), Albancima, Crnogorcima, Makedoncima, njemačkoj manjini, mađarskoj manjini).
Jugoslavija je uspostavljala državu na teritoriju na kojem nikad nije postojala jedna država, uspostavljala je državu naroda koji nikad nije postojao.
Od četiri osobine koje su neophodne za priznavanje države, Jugoslavija nije zadovoljavala dvije.



Genocid nad stanovništvom (pomor i raseljavanje nacionalno izgrađenih, suverenistički opredijeljenih (na temelju državnog prava građenog stoljećima), jugoslavenska ideja je od preostalog stanovništva "gradila" jugoslavensku naciju.
Uobičajena percepcija ratova na ovim prostorima kao nacionalističkih (iako nitko nije proganjao nacionalno izgrađene) već su ratovali na osnovu zamišljenih nacionalnih država (što demantira nacionalistički karakter rata), koja je poslužila jugoslavenima kao predočavanje Jugoslavije kao nadnacionalnog rješenja, je zabluda.
Upravo je jugoslavenska struja vršila genocid nad već formiranim nacionalnim korpusom.

Ako je 2017.g. potrebno podjednako (nestručno) osuđivati fašizam i komunizam (kojih nije bilo, kojih nema), a jugoslavenstvo kao izvor svih zala i počinitelje genocida sakrivati iza titule akademika (iz razreda medicinskih znanosti) onda takva politika i Povjerenstvo nemaju nikakvu stvarnu vrijednost.
Četrdeset i pet ste godina proganjali fašizam i ustaše (koristeći represivni državni aparat i jednoumlje), treba se razračunati s tim sustavom.
Vrijeme je za jednostranu, pojedinačnu, izdvojenu osudu komunističko-jugoslavenskog režima.
Jer ako ima fašista nakon 45 godina Titova i titoističkog režima, onda taj režim nije antifašistički (jer je fašizam preživio taj režim).

Kako se onda nadate da ćete vi izjednačavanjem nevažnih pojava (fašizam, komunizam) izmijeniti društvo?

Izdvojena raščlamba i osuda jugoslavenskog genocidnog režima, zasnovanog na stvaranju sociološke, državno-pravne, demografske i ekonomske zbrke je neophodna za obnovu hrvatskog društva i države.
Vlast koja to izbjegava (suočavanjem s dva ideološka pokreta neće osuditi niti jedan, jer osuda počiva na shvaćanju a ne na ukazu ili naredbi) nije vlast.


Plenković je krkan koji će nas lažima unakaziti. Povećati će društvenu konfuziju, zagaditi društveni prostor.

Oznake: politička inicijativa, udbaško-kosovski kadrovi, izjednačavanje komunizma i fašizma, stranka propalih orjunaša, Fašizam, imperijalizam, korporacije, seljaštvo, nacionalni pokretm suverenizam, povijesno pravo, državno pravo, neobrazovanost, Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, politika pomirbe, jugoslavenstvo, genocid, iseljavanje, izdvojena osuda, razumijevanje, ukaz, naredba

Zašto je HDZ jugoslavenska stranka!

Osnovne zablude hrvatskog pitanja


Stoljetno pitanje opstojnosti hrvatskog naroda i hrvatske države suprotstavljeno je jugoslavenskoj ideji.
Jugoslavenstvo je smrtni neprijatelj hrvatstvu.

Zabluda je (time i mit o genocidnosti hrvatskog naroda naspram Srba) kako se Hrvatska (ultra)nacionalistički suprotstavlja postojanju Srba.
Srpska povijesna i državna prava nisu ozbiljna prijetnja hrvatstvu. Zbog toga je jugoslavenstvo (nadnacionalna i državno bespravna zamisao) jedini i istinski neprijatelj hrvatstvu.

Hrvatsko pitanje (prava na državu i naciju) se ne rješava u političkom ili ratnom sukobu s nacijama, već unutar hrvatskog korpusa kao borba za nacionalno jedinstvo. Ljubav prema domovini (u predplenkovićevom hdzu deklarirano kao Domoljublje).
Zbog tog Plenković ne može politički opstati na čelu Vlade RH, a HDZ ne može opstati kao politička stranka sa značajnijim učešćem u kreiranju politike RH.
Ili dok HDZ igra ikakvu ulogu u političkom životu RH, hrvatsko se nacionalno biće neće ujediniti (i pobijediti sebe), nećemo poraziti jugoslaviju. (S jugoslavenstvom (novovjekom religijom potkupljivih) koje se zavlači u Hrvatsku (kao što se zavlačio i prije 100 godina) osuđeni smo na propast.

Žalosno je što se niti nakon sto godina jugoslavenstva, genocida, iseljavanja i propasti ponavljaju (zbog jugoslavenčina) podjednake zlobe i u RH.
Demografski gubitak, grupiranje stanovništva u tri ili četiri urbana centra, pad gospodarskog proizvoda, osiromašenje stanovništva. Preko 50 godina demografi i ekonomisti ukazuju na krivi model i štete koje nastaju, političari (kako god se zvali) se oglušuju na ta upozorenja i donose krive odluke.
Vrijeme je za narodne odluke.

Hrvatska, dovijeka!

Oznake: opstojnost, Hrvatska država, jugoslavenstvo, genocidnost, državno pravo, nacionalno jedinstvo, uloga HDZa

Državna nerazboritost

Gospodari vlastite štete


Nakon 45 godina komunističko-socijalističke satrapije smatrati mogućim postojanje slijednika (koji istovremeno, unatoč raspuštanju ustaške organizacije i prije nego li su takvi došli na vlast, prozivaju za sljedbeničko filoustaštvo) ima svoju (tvorbenu) popratnu rasčlambu.

Nametnuta (marionetska, prijetvorna i nenaroda) vlast (potpomognuta i nametnuta iz vanjskih centara moći) mora prikriti svoje (zlotvorno zločinačke) korijene i mehanizme postojanja. Moraju zadržati okvire (nametnute vlasti), pa i izvan ideoloških okvira (mada se orjunaško-četnička) komunjarska svojta neuvjerljivo trudi dodati ideološki pečat svojoj zločinačkoj raboti.

Zapanjuje ustrajnost medija (profesionalni pogon (tvrdnja 1)) na promociji nenarodne političke grupacije (unatoč dvostrukim parlamentarnim izborima i gubitničkom statusu te (malodobrojne i maloumne) grupacije. Malobrojnost proističe iz krvave prošlosti (i sadašnjosti) koju su prouzročili, maloumnost (tvrdnja 2) proističe iz naravi političkog postupanja.

Podupiranje četničke (orjunaške) velikosrpske ideologije (jugoslavenstva), uz istovremeno (vidljivo odbojno) osporavanje stvaranja hrvatske nacionalne države nije slučajnost. Pokušaji prikrivanja naravi tog pokreta (jugoslavenskog, u velikosrpskom i komunističkom obliku) ideološkom razlikama odražava maloumnost (rat za teritorij pretvarati u ideološki sukob je oblik iskazivanja vlastitog (plaćeničkog) karaktera).

Mlakost ideološkog argumenta, tvrdnje jednog kandidata na sveprisutnom izboru novog predsjednika SDP-a kako će svi s većim mjesečnim primanjima bojati nadolazeće socijaldemokracije, ukazuje na stvaranje ideološkog paravana za specijalni i oružani rat za teritorij. U borbi za teritorij borba za vlast je dio specijalnog rata (kojim se stvaraju uvjeti za oružani sukob).
Zašto bi socijaldemokracija ustrajavala na poreznom smanjenju visokih plaća, a nije zainteresirana za pravedniju raspodjelu stambenog fonda, poljoprivrednog zemljišta, prihoda od drugih aktivnosti ili izjednačavanje bankovnih ušteđevina ...?

Podjednako je neuvjerljivo promoviranje sdpovih unutarstranačkih događanja na javnim medijskim servisima, a državna dugovanja i procesi demokratizacije (lustracija, dekomunizacija, ...) se marginaliziraju.
Ah, da! plaše komunjarama (koji su pobili i prikrivali pokolj Hrvata u ratu za teritorij) koje bi trebali proglašenjem izbornih rezultata prihvatiti kao legalnu vlast ... demokracijom protiv demokracije.

Hrvatska nije sposobna uspostaviti vladavinu (razuma). Uvijek netko vrišti! Jer su svi zahvaćeni ratom (za teritorij (je sveobuhvatan)).
Dok Hrvatska ispravno ne sagleda problem, neće ga ni riješiti.

Oznake: slijednici, optužbe, filoustaštvo, marionetska vlast, profesionalni pogon, maloumnost, ideologija, nacionalna država, jugoslavenstvo, komunizam, socijaldemokracija, promocija stranačkih izbora, zastrašivanje, vladavina razuma, specijalni rat, oružani rat, rat za teritorij, sveobuhvatan

Prazna kuća puna srba

Povijest hrvatsko-srpskih odnosa opterećeni su obmanama i lažima (svojstvenim nerazvijenosti i neprosvijećenosti). Stupanj neprosvijećenosti uvjetuje nerazvijenost ...

Nepravilan društveni razvoj (dobrano opterećen jugoslavenstvom) stvorio je društvene napetosti koje su pojedine interesne skupine iskorištavale za ostvarenje vlastitih interesa.
Radi se o rusko-sovjetsko-ruskoj interesnoj sferi, njemačkoj interesnoj sferi, francusko-britanskoj koalicijskoj sprezi, američkoj (USA) dominaciji, ...
Imperijalizam (s agresivnom militantnom politikom) je ostavio dubokog traga na ovim prostorima.
Sukob Hrvata i Srba ponajmanje je sukob nacionalnih politika.

Stvaranje prve Jugoslavije (pristanak srpske kraljevske kuće na odricanje od srpskog kraljevstva i izgradnja shs (kasnije jugoslavenske) kraljevine ukazuje na nenacionalnu komponentu problema koji se uvijek i iznova predočava kao nacionalni.

Hrvati i Srbi se ne sukobljavaju na nacionalnoj osnovi. Sukob je na civilizacijskim osnovama. To je civilizacijski rat.
Unatoč (stvaranju) zajedničkog jezika, pokušaju teritorijalnog objedinjenja, vlast i sposobnost stvarati odnose s drugim državama (u tim okvirima) nije bilo moguće.

Jugoslavenska i komunistička doktrina (nadnacioalnog i anacionalnog) rješavanja problema (koji je stvoren nadnacionalnim konceptom (jugoslavije/a)) proizveo je zatvoreni krug nasilja i nerazumijevanja (održavanja društvene napetosti), povratka u prvobitno stanje (koje ne može biti prvobitno zbog proteka vremena).

Jesu li sukobi poslužili odmjeravanja snaga, pomicanju odnosa na geostrateškoj ploči, iscrpljivanju materijalnih resursa (svojstvenih militantnom imperijalizmu) treba tek iscrpnim proučavanjem ustanoviti. Ostaje ustvrditi kako pojedine političke opcije (jugoslavensko-komunistička) ustrajavaju na prikrivanju društvenih istina. I time pridonose trajnom povećanju društvenih napetosti.

(Povijesno je ispravno formiranje država nakon raspada AU monarhije (koje su pripadale zapadnom civilizacijskom krugu), bez ikakvih spona s despotsko-ruskom pravoslavno-istočnjačkom Srbijom ...
Danas to nije moguće (iako smo na početku), jer je kroz jugoslavije posrbljenom stanovništvu (u ime prava naroda) pridjeljeno pravo koje kroz povijest nisu imali ... državotvorno pravo. Raseljenost i posrbljavanje nisu rješavani nekim drugim putem, već nadnacionalnom i anacionalnom politikom, koja je otvorila vrata sukobu. Paradoks (jugoslavenstva).
Htjeli su stvoriti državu (vlast), a proizveli su (i proizvode) rat(ove) koji traje/u. Htjeli su stvoriti državu (i jednu i drugu jugoslaviju) kako bi izbjegli sukobe, a izazvali su (i prouzročili) krvave ratove, kojih se odriču (generirajući zablude o naravi tih sukoba).

27. srpnja (2016.g) u Srbu narav tih zabluda najbolje je isplivala. Koaliranje srba sa sanaderovim HDZ-om (umjesto unapređenja srpskog statusa na osnovama zapadnih demokracija) stvorilo je nova mjesta starih zabluda (elementarnog produbljavanja društvene napetosti)(ustrajavanja na civilizacijskim razlikama i poticanju rata kao načina rješavanja). Svi službeni govornici su obilježili svojim govorima taj skup na opisani način ...
Na sreću, u Srbu nema Srba ni 27. 7., niti bilo kojeg drugog dana. Svi su u potrazi za mirom i srećom (makar i u dalekim (neistočnim)(razvijenim) zemljama. Civilizacija ne postoji bez ljudi, pa ni civilizacijski rat (ma koliko ga neprosvijećeni potpirivali).
U Srbu su prazne kuće, jer su nakon rata(ova) (iscrpljeni) potražili bolje (negdje drugdje).

Oznake: hrvatsko-srpski odnosi, obmane i laži, nerazvijenost, neprosvijećenost, društveni razvoj, jugoslavenstvo, društvene napetosti, nadnacionalno, anacionalno, interesne sfere, Sukobi, civilizacijski sukob, prazne kuće

Zašto se bojimo prošlosti a ne budućnosti ...

Hrvatska nije sazdana na tržišnim osnovama. Privreda, školstvo, zdravstvo, ... su utemeljeni na hibridnoj feudalno-socijalističkoj osnovi. (Što stvara dodatnu društvenu napetost/sukob/tjeskobu.)
Zadaća trajno promjeniti narav (i snagu) društva (zločinima) proizvela je strah od prošlosti. Sustavno zatiranje spomena zločina društvo je osakatilo za sposobnost razumnog prevladavanja posljedica tih zločina.
Jugoslavenstvo je trajno polariziralo društvo (i proizvelo strah od onog što je proteklo).

U mojoj glavi živi mali ljuti ...

(Lijepa prošlost ne vodi nikamo ...)

Oznake: Hrvatska, tržišne osnove, hibridna feudalno-socijalistička osnova, drištvena napetost, društveni sukobi. zatiranje spomena zločina, jugoslavenstvo, ztajna polarizacija društva, strah od onog što je ptoteklo, lijepa prošlost

Zašto se (titoisti) vraćaju?

Dokaz da Bog postoji


Ideja jugoslavenstva (nakon ujedinjavajuće konverzije AU krune u srpske denare)(mada nikad kao ideja pokreta nije ni postojala) je isčezla, komunistička ideja je nakon pokolja na Bleiburgu i Križnom putu (koji je logičan nakon propasti jugoslavenstva, jedino se nasiljem mogla nametnuti mrtva ideja) ukazala kako ne postoji (unatoč obrednim komunističkim pokoljima) ni ideja jugoslavenstva, ni ideja komunizma.
I jugoslaveni i komunisti su agenti, plaćeni i podmićeni, neuvjerljivi i neuvjereni, prodani.

Zbog nepostojanja istinskih uvjerenja nije moguće uspostaviti konstruktivni dijalog, nije moguće shvaćanje tragičnosti jugoslavensko-komunističkih zabluda, nije moguća katarza, nije moguće pokajanje.
Nije moguća pomirba.
Plaćenici (koji se regrutiraju iz reda moralnoga a ne ideološkog blata) nisu kulturno ili civilizacijski određeni kao jugoslaveni ili komunisti. Oni su titoisti (agenti, koji troše rusko ili srpsko zlato do osvajanja vlasti, a nakon toga troše hrvatske resurse (vjerojatno vraćajući i potrošena ruska/srpska sredstva)), trgovci vlastitim i tuđim životima.
Tako im i treba pristupiti.
Ne sukobljavamo se sa komunistima ili /i jugoslavenima, sukobljavamo se sa agentima, plaćenicima. A takvi se uvijek vraćaju (ako ih itko plati).
Jugoslavenstvo i komunizam (antifašizam) nikad nisu postojali. Plod su moralne beskrupuloznosti, potaknutih materijalnim motivima.

Tko bi, da Bog ne postoji, razlikovao nemoralnost i zlobu od dobra ...?

Oznake: jugoslavenstvo, komunizam, obredni komunistički pokolji, agenti, nemogućnost dijaloga, nemogućnost katarze, nemogućnost pomirbe, titoisti, trgovci životima, moralne skrupule, materijalni motivi

Birate svoju čast i svoje mjesto u društvu

Tipična ishodišta politke su društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama.

Politika pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta, pa je pomirenje razlika među uključenim stranama također jedan od njenih ciljeva.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Politika


Kada društveni sukobi prerastu mogućnosti pomirenja razlika, politika postaje nemoćna.
Društveni sukob (nedozrele nacije) proizlazi i zbog nacionalnog pitanja. Nacionalno pitanje opterećuje hrvatsko društvo od nastanka prvih nacija, ali je posebno izraženi pojavom jugoslavenske ideje (koju i danas dio društva, unatoč većini, pokušava oživjeti). Jugoslavenska manjina, nepoštujući demokratska načela, spremna je političkim sredstvima nametati svoju ideju i produbljivati društveni sukob (sve u službi otvaranja ratnog žarišta u Europi i EU, pri pokušaju otklona žarišta sa ukrajinske krize i tako pomažu Rusima).
Uz Jugoslavene, na nadopunjen način (služeći Rusima i Srbima), pojedini Srbi u Hrvatskoj podupiru velikosrpske ambicije, i tako produbljuju društveni sukob.
Uz ta dva generatora društvene napetosti, korupcija i nepotizam oslonjeni na lokalpatriotizam i centralizam opterećuju društvo.

Ograničenost resursa (Hrvatska nema energente , ni sirovine dostatne za industriju) je pojačana slabom produktivnošću (i nemarom).

Budućnost (jugoslavenska, ateistička, bez suvereniteta, prorusko-prosrpska)(ili hrvatska, katolička, domoljubna, prozapadna) i planiranje dodatno opterećuje politiku.

Odnosi s drugim zajednicama (na temelju jugoslavenstva, ateizma, prosrpstva, proruske opredjeljenosti)(ili hrvatstvo, katoličanstvo, prozapadno pravno normiran odnos) su na (izbornoj) kušnji.

Četiri godine kukuriku vlasti je društveni sukob podigla na razinu iznad politikom rješivog problema. Samovoljno su nametali društvene norme i politiku (kojoj nije bila zadaća pomiriti razlike među uključenim stranama).
Vrijeme je da se glasači RH izjasne o društvenom sukobu (koji je izmakao kontroli). Stanje u kojem se Hrvatska nalazi je stanje specijalnog rata i potpune paralize sustava.

Očigledno je kako problem potječe od ranije (i time demantira sve koji propagiraju okretanje budućnosti bez trajnog rješavanja nastalih društvenih sukoba).
Raščistimo s prošlošću. Razlučimo razum od nerealnih želja. Politička snaga ovog naroda je u njegovom zajedništvu ...
Svejedno, do danas nije razjasnio nagomilani društveni sukob (podijeljenosti na srpsko-ruske sluge i hrvatske suvereniste).

Imate li ikakvu dvojbu o predstojećim izborima, dužni ste izići na izbore i podržati Domoljubnu koaliciju.
Ovo nisu izbori na kojim se izjašnjavamo o Jugoslaviji, JNA i Srbiji. Ovo nisu izbori na kojima odlučujemo o sudbini okupacijske sile.
Ovo su izbori na kojima se izjašnjavamo o titoistim (orjunašima, komunistima, agentima, udbašima, kosovcima). Ovo su izbori na kojima odlučujemo o sudbini izdajničke (malobrojne) Hrvatske.


Ne birate između HDZ-a i SDP-a. Birate svoje iskreno opredjeljenje u ratu koji traje preko stotinu godina. Birate svoju čast i svoje mjesto u društvu. Birate budućnost Hrvatske. Birate pobjednika (jer je demokracija moćna).
Nećete se moći pravdati višom silom. Budućnost je u vašim rukama.



Za vječnu i jedinu Hrvatsku, prepunu ljubavi, prosperiteta, tolerancije, veselja i života. Za hrvatsku punu djece. Za hrvatsku budućnost.
Spremni!

Glasujte za Domoljubnu koaliciju!


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života

Oznake: politika, ishdišta, pomirenje razlika, društveni sukobi, ograničenost redursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama, jugoslavenstvo, ateizam, prosrpstvo, katoličanstvo, prozapadnjaštvo, stogodišnji rat, Čast, mjesto u društvu