Opasne teze bezopasnog Hasanbegovića

ili čiji je Hasanbegović teklić, a čiji Bujica


Bujica iznova (nakon Ruže Tomašić, Kolindr Grabar Kitarović) promovira čudnovate političke likove (unatoč svim naznakama kako je riječ o ofarbanim). Posipanje pepelom nakon promoviranja Ruže Tomašić preraslo je u tone pepela u slučaju Kolinde Grabar Kitarović.

Što ukazuje na Hasanbegovićevu pepelastu budućnost?
Kada doktor povijesti (za neupućene, doktorat znanosti se stiče za samostalni rad koji je doprinos nauci, i označava osobu koja je razradila i dokazala tezu a nije titula koja označava enciklopedistu (čovjeka svekolika znanja)) tvrdi kako je Za dom spremni! proistekao iz ustaškog milje (iako je ustaško okružje, suprotno Hasanbegovićevoj tezi, prihvatilo pozdrav vojske bana Jelačića Za dom - spremni umrijeti, kao i političku platformu bana Jelačića o ujedinjenju hrvatskih zemalja (Trojedna kraljevina), uključujući Bosnu i Hercegovinu iako je bila pod turskom okupacijom.

Dakle, Hasanbegović zanemaruje političke okvire državnog prava (suvereniteta) koje ustaše ne postavljaju već prihvaćaju postojeće. Izostavljanjem oca hrvatske moderne države, bana Jelačića, smješta politička stajališta i izričaj u povijesno razdoblje pojave ustaškog pokreta, te time iskrivljeno interpretira ustaški pokret. Trojednu kraljevinu (modernu hrvatsku državu) koja je nastala (1868.g.) 10 godina prije nastanka Kneževine Srbije, samo zbog potraživanja prava na Bosnu i Hercegovinu ne spominje, već temelje moderne države pomiče u razdoblje Domovinskog rata, iako smo tim ratom spašavali ostatke ostataka.
S razlogom, koji leže u učestalim telefonskim razgovorima s nekim u Sarajevu.

Bujica (politička emisija) je po tko zna koji put pokazala kako nema osjećaja za povijesnu istinu, te će nužno biti prisiljena iznova posipati se pepelom, po tko zna koji put.

Ustaše su bili hrvatska revolucionarna organizacija, malobrojni i organizirani po uzoru na IRA-u. Nisu ništa smišljali niti su kreatori. Primjerice, povratkom korijenskoga pravopisa poticali su inače prisutnu tvorbu novih riječi za tuđice, ali su to radili pravopisni stručnjaci. Takve su riječi (nastale u doba NDH) proglašavali ustaškim.

Nedopustivo je tako krivotvoriti noviju povijest skrivajući se iza doktorata (Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Jugoslavije 1929.-1941. 2009., doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb) koji nema nikakve veze s temom o kojoj se izjašnjava.

Politička misao bana Jelačića (ujedinjenje svih hrvatski zemalja uključujući i zemlje koje su okupirali Osmanlije, domobranstvo (Za dom spremni)), protivno integralnom jugoslavenstvu Ante Starčevića, politička je podloga koju su hrvatski intelektualci i politički domoljubi izoštrili, a Ante Pavelić nadogradio tezom bugarskih povjesničara o muslimanima (nekad bogumilima) kao cvijeću hrvatstva ....

Zadaća povijesnih obmana je prikriti ishodište današnje politike, jugoslavenstvo i sva zla koja su iz njega proistekla.
Kartovidi će zorno predočiti da je RH ostatak ostataka (jer ni danas na teritoriju RH ne upravlja hrvatska vlast)(zato moraju obamanjivati).



Map of the Kingdom of Croatia (1868)


















Ostatci ostataka, što znači kako su Hrvati politički potrošili skoro dva stoljeća kako bi se(be) obmanjivali.

Oznake: bujica, Hasanbegović, povijet, tvrdnje, povijesna istina, za dom spremni, državno pravo, ban Jelačić, doktorska disertacija, doprinos nauci, otac hrvatske države, jugoslavenstvo, pepeo, grabar-kitarović, Ruža Tomašić, temelji države, dr, ostaci ostataka, ustaše, domobrani, domoljubi, kartovidi

Tudum (zadah smrdljivog titoizma)

Tisuću godina čežnje i popišanac


Na ponovljenim izborima smanjio se broj glasača (što je porazno obzirom na katastrofalno stanje u RH), smanjio se broj glasača koji su zaokružili HDZ (ili koalicijske partnere, ma koliko tvrdili kako kako su sa plenkovićem išli samostano, Esih, Dodig, Kosor, 2 člana Hrasta, ... (zašto imaju potrebu otvoreno lagati?)).
Taj smanjeni broj glasova umanjuje demokratski legitimitet.

Nedugo po preslagivanju uvjerenja saborskih zastupnika (pred očima nam se hss preslagivao komunjarama, pa se vraćao (opet komunjarama), podjednako manjine i most ..) (što ne mijenja demokratske težnje njihovih glasača), plenković tako malen i umanjen broj glasova prepolovio je svojim titističkim zahvatima pri slaganju vlade.
Od 18 % glasova koje je hdz(??) dobio, većinu je plenković izbacivanjem Hasanbegovića iz vlade pretočio u sigurnu manjinsku potporu (svojstvenu titoističkoj partiji).
Majmune, ako misliš da možeš uz dva-tri titoistička partijaša vladati u državi za koju su tisuću godina krvarili najbolji, varaš se.

Odlazi! Obračun s titoističkim nasljeđem je moguć jedino nasiljem.

Oznake: ponovljeni izbori, broj glasača, koalicija, Hasanbegović, partijska manjina, titoističko nasljeđe, obračun

`Ko j obuljen

Što smo morali vidjeti prije ...?

Zašto je Hasanbegović popušio?


Izbor nove vlade izazvalo je burne reakcije (ali ne i ulične demonstracije , niti oružano nasilje).

Nastup (tko zna, obzirom na brzinu žurnosti?) hdzenjarskog kadra u dogovoru s mostenjarskim kadrovima o novom izbornom zakonu sa tri preferencijalna glasa zapanjuje.
U demokraciji, u kojoj bi birači svojom slobodnom voljom morali odabrati sve zastupnike parlamenta, nuditi tri preferencijalna glasa nedvojbeno stvara upit: zašto se netko trudi ponuditi tri zastupnika po izboru glasača, kada glasači moraju izabrati sve zastupnike (po Ustavu)?

Upit je retoričko-alegorijske naravi. Logika antilogike.

(Zar nije logično da političke stranke sastavljaju svoje liste (i po vlastitom nahođenju raspoređuju mjesta na vlastitim listama), a nezadovoljnicima savjetuju glasanje za druge liste ili izlazak na izbore s vlastitim listama?)
Zašto bih (kao glasač) birao trojicu zastupnika s tuđe liste, kada mogu glasati za cjelokupnu vlastitu listu.
Potrebno je ponuditi listu novo osnovane političke stranke, ili nezavisnu listu (i time glasamo za cjelokupnu listu (svih 14 kanditata)).

Logika preferencijalnog glasovanja (glas za Esih, ili Hasanbegovića je glas za Obuljen) nije u duhu moga shvaćanja demokracije (glas za političku struju podrazumijeva istinsko zastupanje glasačkih težnji, a ne diskrecijsko pravo nekoga sastavljati vladu mjesec iza izbora).
Smisao preferencijalnog glasovanja je neshvatljivo (jer je sadržano u osnovama demokratskoga glasovanja). Birate one koje hoćete, ako postoje. U protivnom ih ponudite na novoj listi.
Hasanbegović je "popušio" jer nije lider "tuđe" liste, niti je sastavio novu listu. Ostati će zapamćen kao prvi veliki promašaj preferencijalnoga glasovanja. Upozorenje (o besmislu kompliciranja i zamagljivanja osnova demokracije) i dokaz o promašenosti "preferencijalnog" glasovanja.

Ja nisam glasovao za HDZ, nisam glasovao za MOST, nisam glasovao za nacionalne manjine ... svejedno se moj glas daleko čuje. Samo nasilje garantira demokraciju. Sve koji destruiraju demokraciju treba propisno kazniti.

Oznake: obuljen, Hasanbegović, nova Vlada, retoričko-alegorijska narav, logika antilogilke, tri preferencijalna glasa, osnove demokracije, tuđe liste, vlastite liste, prvi veliki promašaj preferencijalnog glasovanja, nasilje garancija demokracije