Tko tu koga drži spremnoga?

Predsjednik strančice (rusko-srpske orjunaško komunjarsko lopovske zločinačko koljačke) koju su osnovali ratni zločinci i bila je pokretač genocidnog rata proziva pripadnika hrvatskih vojnih obrambenih postrojbi za korištenje pozdrava ZDS kao uznemirujućeg (dakle, onog koji je dvosmisleno uporabljen).

Suludo. neDvosmisleno.
Hrvatska je pod orjunaškom svitom poklekla do neprepoznatljivosti. rUska kamarila prekraja pamet, logiku, činjenice i slobodnu volju jednog naroda.

Za Dom spremni nije ni ustaški ni hosovski već od Cicerona republikanski (vlast naroda, (od lat. res publica = javna stvar)).

Sudaranje civilizacija ne mora nužno izazivati sukobe, ali ako ih izaziva onda treba proglasiti zabranjenim one koji pripadaju civilizaciji koja nije domicilna.

Pitate se tko je od Hrvata (osim ustaša) koristio ZDS? Pa Radići (Antun Radić je (hss - ali bez talibana beljka) hspovcima u zamjenu za starčevićevu Bog i Hrvati koju je koristio Stjepan (brat) "iskovao" Za Dom Spremni - zapravo podmetnuo Ciceronovu Pro patria paratus - Za Dom (vazda) spremni).

Kome smeta neka se ne laća zabrana, već neka razmisli o svojoj civilizacijskoj pripadnosti.

Hrvati su veliki narod ali nas ima malo. (Jungoslavenski lopovi, kad im se vlast (bilo jUngo-hDz ili jUngo-sDp) zatetura političku snagu koja bi civilizacijsku pripadnost istakla manevrima pokušavaju proglasiti zločinačkom. To što su u 100 godina jUngoslavijama i prorusko prosrpskom politikom izazvali 3 rata, genocide i razaranja ne smatraju svojom krivicom. Usklađivanje javnog prostora (protivno volji naroda) s rUskim planovima o širenju majčice rU(munije)ske na zapad ne smatraju prijetnjom već sve koji su sposobni i spremni zaustaviti rastakanje hrvatskog identiteta i opstojnosti proglašavaju krivcima.

I za to smo spremni. Bog i Hrvati (izdajice).

Oznake: stranica, Ciceron, ZDS, sudar civilizacija, krivnja, genocid, agresija

Tko je tko u imeniku beznačajnih osoba

Hrvatska vlast (popularni naziv za kliku koja se predstavlja za osobe koje upravljaju hrvatskim državnim institucijama) sustavno provodi politiku propale kraljevine Jugoslavije i propale socijalističke Jugoslavije.
Hrvati skoro dva stoljeća sudjeluju u jugoslavenstvu iako je usmjereno protiv njih.

Sadašnja situacija (rastakanja hrvatskih institucija: vojska, policija, školstvo, zdravstvo, monetarni sustav, gospodarstvo, kultura, ...) podrazumijeva osakaćenje hrvatskih interesa. U Jugoslavijama su gradili (u vlaškim naseljima (svi znaju da su srbi u Hrvatskoj posrbljeni)), naoružavali, podupirali nehrvate, političke nehrvate.
Račan je nagomilanu vojnu opremu Civilne zaštite dao "na čuvanje" JNA (pobunjenim vlasima-sada srbima).

pLenovićeva vlast državne novce daje nehrvatima (sada ni vlasima, ni srbima već četnicima). Nitko neće razdvojene (jna-miloševićevko-komunističkom politikom i agresijom) narode zbližavati, osim četnika koji bi to uradili genocidom, progonom i porobljavanjem.
Jedina živa politika jugoslavenstva je četništvo. Znači pLenković, Grabar, miLanović, šExs i cjelokupna državna ergela su četnici.
Ne naoružavaju i potpomažu nehrvate (političke nehrvate, koji su u "stogodina" jugoslavenstva poraženi) jer su razbacani po urbanim sredinama, već osiromašuju Hrvate.

Mada Hrvati ne kupuju oružje svojim agresorima, svejedno će nespremni dočekati (građanski rat u Hrvatskoj, rat u BiH, europsko-migrantski rat) rat koji je već prošao. Nespremni ne ratuju, već bez rata kapituliraju.

Beznačajnost onih koji pljačkaju državu predstavljajući se hrvatskom vlašću (??) nadmašuje oporba (koja nije sposobna pokrenuti Hrvate u obrani opstojnosti i dostojanstva života).

Za Hrvatsku dostojnu življenja.

Oznake: hrvatska vlast, hrvatske institucije, vlasi, politički nehrvati, četnici, genocid, porobljavanje, "stogodina" jugoslavenstva, rat koji je prošao, oporba

Obnova Banovine i Hrvatske

Hrvatska je od (1918.) 91. do 95. vodila rat za neovisnost. Pravedan, oslobodilački rat, rat protiv agresije i genocida.

U ratu su stradala mnoga područja (trećina Hrvatske je bila okupirana, raseljena, popaljena i porušena).
Rat/zne štete nisu naplaćene.

Pljačka Hrvatske (zbog čega je i došlo do rata) je pred rat pojačana (kako bi Hrvatska bila što slabija), u ratu je zamijenjena pljačkom, paleži i ubojstvima (etničko čišćenje). Po završetku rata uistinu nije bilo sredstava za razbacivanje.

Kako i od čega je vršena obnova?
Obnavljalo se na temelju procjene stradalih objekata. Ono što je vrijedilo 10 tisuća (nečega) nije se moglo obnoviti potroškom 100 tisuća nečega.
Toliko o nestručnoj obnovi poslije rata.

Ali ta vremena su obilježavali neki drukčiji politički okviri. Hrvatska je polagala računa na kvalitetu državnih djelatnika, za razliku od današnjih koje predvodi taliban pLenković.
Ondašnja politička svita se odupirala jačoj vojnoj sili (direktna agresija), političkim talibanima (EU/sladoledari), UN-ovoj naklonjenosti agresoru (politički komplot rusko-tko zna čijih špijunčića).
Narodno zajedništvo u tako teškim trenucima omogućavalo je novačenje kvalitetnih i stručnih Hrvata kojima je bila čast sudjelovati u povijesnim trenucima, za razliku od današnjeg stanja poltronstva i ulizništva koji g*vnar pLenković provodi, a odazivaju mu se samo umno retardirani - uključujući retarda medveda.

Hrvatska je nesposobna nositi se s dnevnim problemima (zaposlenost, zdravstvo, školstvo, obrana, ... svima su smanjili plaće i urušili kvalitetu tih djelatnosti), a kako bi se nosila sa svjetskim problemima (pandemijska kriza) ili elementarnim nepogodama (potresi).
Cilj pLenkovićeve strahovladavine (strahota proizlazi iz nesposobnosti napraviti išta dobrog), začudo ne proizlazi iz njegove potkapacitiranosti već iz ciljanog navođenja destruktivnosti.
pLenkovićevi talibani sustavno rastaču hrvatsko zajedništvo (svojstveno civilizacijskom dosegu naroda i spoznaje o važnosti uređenja države u svakodnevnom životu svakog pojedinca, kao i na utjecaju te tvorevine na budućnost naroda), sve ono što je narod krasilo u obrani, a protivilo se međunarodnoj (okupatorskoj) strategiji.

Pamtimo ultimatume EU, razne komisije i prosrpsku naklonjenost vrhuške Europske unije. Pamtimo Mitterranda koji je otrčao u okupirano Sarajevo kako bi srbe spasio od NATO bombardiranja. Pamtimo EU promatrače koji nisu znali tko napada.
Tko je onda doveo krkana pLenkovića koji je otrčao europskim talibanima?

Ratna razaranja su prouzročili oni koji su i sada na vlasti ( jugoslavenska vojska, jugoslavenska komunistička partija, orjunaši, izdajice, međunarodna antihrvatska koalicija sa rusima i srbima). Oni obnoviti potresom pogođena područja neće.
Posljedice će platiti pogođeni i prevareni (nitko drugom ne obnavlja kuću a svoje nema), država će to razvodniti i razliti po glavi stanovnika.

Zadaća pLenkovića je slomiti zajedništvo i ispravnost volje za vlastitom državom. Osporiti suverenitet i narod baciti u nevolje (raseljavati, osiromašiti i porobiti).

Ondašnji HDZ je odražavao snagu naroda, današnji narodu oduzima snagu.
Nije važan HDZ, nego narod i njegova sposobnost nositi se s nedaćama.

Obnova pogođenih područja će se obavljati (s više ili manje uspjeha). Stoga je svaka pomoć dobro došla.
Posebno ako je od srca.
Obnova potresom pogođenih krajeva je obnova Hrvatske.


Hrvatska za sva vremena

Oznake: Rat za neovisnost, Hrvatska, agresija, genocid, pljačka Hrvatske, obnova, kvaliteta državnih kadrova, nesposobnost, EU politika, Plenković, osiromašenje, porobljavanje, snaga naroda, pomoć od srca

Bleiburško polje - početak i kraj jUgoslavije: tko se boji Ustaša?

Stradanje hrvatskog naroda na Bleiburškom polju sustavni je čin obespravljenja naroda do genocida.
Naredbu (produženje proširenja ruskog interesnog teritorija (partizanija je ušetala u Trst)) je dala Moskva, provela titova zločinačka armija.
Tektonski poremećaj u shvaćanju vlasti i međunarodnog prava je izazvao Drugi svjetski rat, mu tijeku kojeg je pripremana nova svjetska organizacija (UN), na novim međunarodno pravnim osnovama. Samo narod može tražiti državu.
Hrvatski narod koji bi tražio vlastitu državu na tim načelima je posmican na Bleiburškom polju i Križnim putevima. Jedini krimen im je bio mogućnost traženja Hrvatske države (s kojom se Moskva nije slagala).

Zločinačka armija (titova) je izvršila genocidan pokolj stvarajući jUgoslaviju, ali je i prije nego je započela stvarati tu marionetsku i zločinačku tvorevinu prouzročila kraj jUgoslavije (u bilo kojem obliku) pokoljem koji su napravili nad hrvatskim narodom (katoličke i muslimanske vjeroispovijesti).

Divljanje barbara s Istoka (ruske necivilizirane horde) prikrivene sustavnim jednoumljem (veličanja antifašizma), korištenjem partizansko-četničkih paravojski (partizani ni četnici nisu bile priznate vojske) vratilo je Ustaše u fokus propagandne mašinerije: zar 400 Ustaša može biti prijetnja državama i vojskama?

Na Bleiburškom polju su oteli državu hrvatskom narodu. (Nevažno je što oni kažu.)

Tuđmana i Šuška su otrovali Rusi, jer su im kvarili geostrateško pozicioniranje. Iza njihove smrti ljigavci gmižu hrvatskim tlom. (Nagla promjena smjera vlasti - umjesto vladavine naroda (demokracija) - vratila se ruska praksa postavljanja debila: tiTo, predsjednik predsjedništva, miLošević, rAčan, mEsić, jUsipović, kOsor, miLanović, pLenković, miLanović, ...)
Ako su pLenković i bratija zastrašeni ruskim prijetnjama, moraju odstupiti. Ako se slažu s ruskim promicanjem krvave partizansko - četničke prakse moramo ih najuriti.

Zato, složno: Bog i Hrvati, Za Dom spremni!

Oznake: Bleiburško polje, stradanje Hrvatas, obepravlenje naroda, genocid, međunarodno pravo, početak i kraj jUgoslavije, Ktižni putevi, zločinačka armija, pokolj, jednoumlje, veličanje partizansko - četničke prakse, partizanska i četnička paravojska, barbari s Istoka, Tuđman, šušak, gmizavci

Partizani nisu antifašistička vojska

Partizani su stranačka vojska, gerila komunističke partije.
Protivno svim pravilima ratnog prava (Ženevske konvencije), djelovali su po direktivama (Kominterne) iz Moskve i čekali pojavu Crvene armije.

Nije njih zanimala borba protiv fašizma, već borba za vlast koja će biti prosovjetska, staljinistička, diktatorska, komunističko antinarodna.

Antinarodna vlast mora imati opravdanje za postojanje (narod je fašistički).


Ustaška NDH je vjerovala kako uspostava države (koju, zanimljivo, osim Sovjetskog saveza druge države nisu htjele podržati, pa čak ni nacistička Njemačka nije NDH smatrala prvim rješenjem; htjeli su Kraljevinu Jugoslaviju u paktu, pa Mačeka u samostalnoj Hrvatskoj, tek onda su ponudili Paveliću državu) neće umanjiti žrtve rata (progon po rasnim ili drugim osnovama bi bio u bilo kojoj varijanti), za razliku od partizana koji uspostavu hrvatske države nisu smatrali prihvatljivim.
(Po arhivskoj građi, osim Sovjetskog saveza, svi su odbijali pomisao o bilo kakvoj hrvatskoj državi. Sovjeti su na lenjinskom principu samodređenja naroda, preskačući vjekovno državno pravo, Hrvatima ponudili ravnopravnost naroda u prosovjetskoj socijalističkoj Jugoslaviji. Zbog tog dogovora ustaše nisu branile NDH ni Zagreb pred najezdom Crvene armije i partizana ... Zamisao sovjeta se iskristalizirala na Bleiburgu i Križnim putevima.)

To je činjenica koju nije moguće nikakvim (krivologičkim) izričajem pobiti.
Zločinci su oni koji su osporili pravo hrvatskom narodu na vlastitu državu (koju su imali vjekovima). Nastavak ugnjetavanja Hrvata nije moguće prikriti takozvanim antifašizmom, jer je to fašizam.
Sovjetski plan promjene strukture stanovništva i političke volje (koja iz tih promjena proizlazi) dovela je do vladavine projugoslavenskih, antihrvatskih političkih snaga, što je dovelo do nakaradne pozicije: nacionalna Hrvatskla u rukama odnarođenih orjunaških političkih bestidnika.
Sve žrtve na teritoriju Hrvatske su hrvatske žrtve i imaju smisla jedino ako su stradali za neku bolju Hrvatsku. Ako ih netko smatra žrtvama hrvatskog genocidnog plana s ciljem osporavanja Hrvatske, duboko vrijeđa Hrvate i žrtve. Hrvati su politički narod i nije im moguće nametati krivnju u tom smislu.

Hrvatska je prekinula politički i pravni slijed - genocidom (sustavnim uništavanjem hrvatskog stanovništva s ciljem postizanja nehrvatstva hrvatskog stanovništva).
To je posljedica dugotrajnog antihrvatskog djelovanja, u zadnjih skoro dvjesto godina promicanja jugoslavenstva i proslavenstva.

Izgubljenost jednog naroda se očituje u svakodnevnim brutalnim lažima i nametanjima povijesti koja nije povijest Hrvata.

Hrvati su lijepi, pametni, pošteni, radišni, bogobojazni, plemeniti.

Reci glasno, reci smjelo - Za Dom spremni - prvo polje neka je bijelo.

Oznake: partizani, antifašizam, komunisti, gerila, borba za vlast, Sovjetski savez, ustaše, vlastita država, Bleiburg, genocid, prvo polje bijelo, ZDS

Samo Jugoslavija-komunizam

Plenković je krkan


Inicijativa grupe (projugoslavenskih) političara (vođenih od udbaško-kosovskih kadrova) izjednačavanja fašizma i komunizma kao totalitarnih režima je neprihvatljiva.

Zašto je HDZ stranka propalih orjunaša-komunjara-četnika?


Fašizam kao društvena pojava je nastala u društvima koja su imala zakašnjelu industrijalizaciju, zakašnjeli imperijalizam (koji je neophodan u klasifikaciji društva fašističkim).

Hrvatski nacionalni pokret (UHRO) nazivan "ustaškim" karakterizira pozivanje na suverenizam, povijesno pravo i državno pravo (koje je okupacijom 1918.g. negirano).

Iako se ustaški pokret načelno oslanjao na seljačku državu, proglašavali su ga i proglašavaju fašističkim (što upućuje na neobrazovanost i zlobnost onih koji se pozivaju na takve kvalifikacije).



Stručnost onih koji se danas suprotstavljaju tkz. "fašizaciji" Hrvatske je neupitno neadekvatna (makar bili akademici i nalazili se na čelu Povjerenstva za suočavanje s prošlošću).
Suočavanje s prošlošću u razdoblju 1941.- 1945. je tendenciozno izbjegavanje suočavanja s komunističko-jugoslavenskim režimom. Komunističko-socijalistička Jugoslavija nije nastala kao nužno zlo, već je nastala kao negacija hrvatskog suverenog prava na vlastitu državu.
Ustaški pokret je nastao (bio zločinački ili ne) na premisama samostalne hrvatske države utemeljene na međunarodnom pravu (uspostave samostalne države u granicama priznatih država), oslonjene na seljaštvo kao ekonomski dominantno.
Politika pomirbe u razdoblju raspada Jugoslavije je politički razriješila komunistički (totalitarni) režim. Politika pomirbe se nije odnosila na jugoslavenstvo (jer se jugoslavenska ideologija nije temeljila na totalitarizmu, već na okupaciji i organiziranom (krvavom, genocidnom) nasilju).
Paradoksalno, "naučni komunizam" (marksizam) je iskorišten kao paravan za jugoslavensku genocidnost.
Jugoslavenska ideja je mogla postojati samo uz genocid (nad nacionalno uznapredovalim narodima). To je razlog zašto su Srbi odabrani kao jugoslavenski hegemonistički narod (a genocid je napravljen nad Hrvatima (katolicima i muslimanima), Albancima, Crnogorcima, Makedoncima, njemačkoj manjini, mađarskoj manjini).
Jugoslavija je uspostavljala državu na teritoriju na kojem nikad nije postojala jedna država, uspostavljala je državu naroda koji nikad nije postojao.
Od četiri osobine koje su neophodne za priznavanje države, Jugoslavija nije zadovoljavala dvije.



Genocid nad stanovništvom (pomor i raseljavanje nacionalno izgrađenih, suverenistički opredijeljenih (na temelju državnog prava građenog stoljećima), jugoslavenska ideja je od preostalog stanovništva "gradila" jugoslavensku naciju.
Uobičajena percepcija ratova na ovim prostorima kao nacionalističkih (iako nitko nije proganjao nacionalno izgrađene) već su ratovali na osnovu zamišljenih nacionalnih država (što demantira nacionalistički karakter rata), koja je poslužila jugoslavenima kao predočavanje Jugoslavije kao nadnacionalnog rješenja, je zabluda.
Upravo je jugoslavenska struja vršila genocid nad već formiranim nacionalnim korpusom.

Ako je 2017.g. potrebno podjednako (nestručno) osuđivati fašizam i komunizam (kojih nije bilo, kojih nema), a jugoslavenstvo kao izvor svih zala i počinitelje genocida sakrivati iza titule akademika (iz razreda medicinskih znanosti) onda takva politika i Povjerenstvo nemaju nikakvu stvarnu vrijednost.
Četrdeset i pet ste godina proganjali fašizam i ustaše (koristeći represivni državni aparat i jednoumlje), treba se razračunati s tim sustavom.
Vrijeme je za jednostranu, pojedinačnu, izdvojenu osudu komunističko-jugoslavenskog režima.
Jer ako ima fašista nakon 45 godina Titova i titoističkog režima, onda taj režim nije antifašistički (jer je fašizam preživio taj režim).

Kako se onda nadate da ćete vi izjednačavanjem nevažnih pojava (fašizam, komunizam) izmijeniti društvo?

Izdvojena raščlamba i osuda jugoslavenskog genocidnog režima, zasnovanog na stvaranju sociološke, državno-pravne, demografske i ekonomske zbrke je neophodna za obnovu hrvatskog društva i države.
Vlast koja to izbjegava (suočavanjem s dva ideološka pokreta neće osuditi niti jedan, jer osuda počiva na shvaćanju a ne na ukazu ili naredbi) nije vlast.


Plenković je krkan koji će nas lažima unakaziti. Povećati će društvenu konfuziju, zagaditi društveni prostor.

Oznake: politička inicijativa, udbaško-kosovski kadrovi, izjednačavanje komunizma i fašizma, stranka propalih orjunaša, Fašizam, imperijalizam, korporacije, seljaštvo, nacionalni pokretm suverenizam, povijesno pravo, državno pravo, neobrazovanost, Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, politika pomirbe, jugoslavenstvo, genocid, iseljavanje, izdvojena osuda, razumijevanje, ukaz, naredba

Hrvati u Haagu

Žalbeni postupak šestorke iz Herceg-Bosne ocrtava stupanj razvoja međunarodnog prava.
Agresiju na BiH, genocid u BiH, agresiju s teritorija BiH na RH (dokazivi ili ne) logistički je bila sposobna uraditi samo srbizirana JNA. JNA nesklona Hrvatima (u Hrvatskoj i BiH), Bošnjacima nije ostavljala mogućnost za zločinački pothvat dijela stanovništva koje je sustavno marginalizirano u strukturama JNA, SFRJota.

Višedesetljetna priprema za agresiju (i genocid) prisilili su stanovništvo na (zajamčeno) samoorganiziranje. Dosezi Zajednice Herceg-Bosne (bez diplomacije i međunarodnog priznanja (do kao prava na samoorganiziranje u uvjetima agresije s genocidnim namjerama)) ne prelaze red zatečenih u ratnom vihoru (s nemogućnošću planiranja zločinačkog pothvata (pripajanja Republici Hrvatskoj, progona nehrvata).

Međunarodna zajednica nije u mogućnosti prijeći prag logičkog i zdravo-razumskog zaključivanja. Premda je to nedostatno za potpuno razobličavanje srpske agresije. Na sudu su potrebni (barem je Sud sebi postavio tu zadaću) dokazi koji ne ostavljaju dvojbu o naravi rata u BiH.

Ako već zaključuju, bitno je svesti odnos prema šestoro optuženih (prvostepenom presudom optuženih na visoke kazne zatvora) na sudsku praksu ne osuđivanja u uvjetima koji nisu potkrijepljeni onim dokazima koje međunarodno pravo traži za kvalificiranje nekog rata agresijom ili obrambenim ratom.
U protivnom bi prekoračili vlastite mogućnosti (i zagazili u područje nepravde).
Međunarodni sud to sebi ne može dozvoliti (jer bi uspostavom presedana kao sudske prakse teško narušio ionako slabe međunarodno sudske temelje).

Dužnost je svakog pojedinca sudjelovati u obrani (suprotstavljanju agresiji), makar i ne postojala (paradoksalno) organizacija obrane koja jamči dosljednu primjenu međunarodnog ratnog prava.
Objasniti kako je netko neorganiziran vojno se braniti od agresije (sustavno je desetljećima srbizacijom JNA stvorena navedena neorganiziranost Hrvata i Bošnjaka), a istovremeno je organiziran za zločinački pothvat zadaća je međunarodnog suda, ali s obavezom ne ugrožavati krhke dosege međunarodnog prava.

Hrvatska za/kroz sva vremena

Oznake: Haag, žalbeni postupak, šestorka, međunarodno pravo, srbizirana JNA, agresija, genocid, zaključivanje, nepravda, međunarodno sudski dosezi

Arhivi i zakonska regulativa

Koliki kreten moraš biti i arhive koji se odnose na razdoblje okupacije i genocida (od 1945.g. do 1990.g.) smatrati uobičajenom državnom arhivom koja ima zakonsku zaštitu nedostupnosti.
Bilo koja osoba koja pokrene kazneni postupak protiv drugih osoba, organizacija ili institucija koje su počinile nedjela (naročito ratne zločine, zločine protiv čovječnosti)(po čemu je komunistička partija poznata) ima neosporno pravo pristupa dokumentaciji koja svjedoči o neljudskosti jedne ere.
Proglašavati tu dokumentaciju državnom arhivom drugi je nelogični postupak. U Hrvatskoj nikad nije postojala komunistička vlast, postojala je okupacijska (jugoslavenska ) vlast.

Ponajmanje je prihvatljivo ponašanje pojedinaca koji (svojim diletantizmom) podupiru važnost tih arhiva kao državne građe (koja ima poseban status zbog nacionalne sigurnosti). Te arhive su arhive zločinačke, okupatorske vlasti i nikakvim političkim manevrima (otvaranja ili zatvaranja, paljenja ili pročišćavanja) neće dobiti status dokumentacijske građe hrvatske države koja je bila federalna članica sfrjota. Jer Hrvatska tu tom razdoblju nije bila državnopravna, a tadašnja vlast je bila zločinačko-okupatorska. Takvu vlast ne braniš posebnim zakonom, nit se oslanjaš na njihove arhive (kao dokazni materijal zločinačke naravi okupacije).

Strategija odugovlačenja oko osude tog sustava (izbjegavanjem proglašavanja tog razdoblja okupacijom i zločinačko-genocidnim razdobljem) zaštita je zločinačke naravi (koju provode politički diletanti).

Razvlačili ste razračun s pobornicima totalitarnog jednoumlja i zločinačke prakse. I postali suučesnici.

Politika je oblik interesnog organiziranja. Vi ste umno poremećeni i niste sposobni interesno se udružiti. To svakodnevno potvrđujete svojim nesuvislim nastupima.

Oznake: okupacija, genocid, državni arhiv, Zakon, neljudskost, komunisti, socijalizam, pojedinci, diletantizam, strategija odugovlačenja, suučesnici

Ovo mora biti godina HDZ-ove propasti (mada je isti propao davno prije)

U Hrvatskoj postoje političke snage koje imaju zadaću (oni niti ne znaju za tu zadaću, jer nisu politička grupacija već uhljebi politički (naturščici)) obuzdati volju i snagu naroda (iz kojeg proizlazi i kome pripada vlast).
U HDZ-u su pri osnivanju F. Tuđmana u stopu pratili (nadzirali) Manolić, Mesić, Šeks (i njihovi pratitelji ovi oni Gregurić, itd.).
Manolić je imao zadaću Tuđmana držati u strahu (od ideje samostalnosti). Tuđman je pred same izbore nuđao konfederaciju (sa Srbima, ali se volja naroda pokazala odlučnijim faktorom). Šeks je od početka kontrolirao unutarstranačku većinu pri izborima predsjednika stranke (Šeks, partizančina (partizanska familija), komunjara, i srbender), pa je tako omogućio Sanaderu i Kosorici (neprijateljsko) pruzimanje HDZ-a, omogućio je Plenkoviću (neprijateljsko) preuzimanje HDZ-a.
U kombinaciji s nametanjem preferencijalnog glasovanja i obrata pri sastavljanju Vlade u Hrvatskoj imamo orjunaško-prosrpsku, prorusko-priglupu vladajuću kliku koja uništava Hrvatsku (narod nije spsosban uništavati vlastitu državu, ali nametnuti izrodi to rade s posebnim zadovoljstvom).

Uz očigledne političke manevre ometanja demokracije i ustavnih prava (što je strogo kažnjivo po hrvatskim zakonima) imamo politiku koja se sa Srbima izjednačava. U srpskoj težnji srbizirati i proširiti teritorije (Vojvodine, sad već izgubljenog Kosova, Makedonije, Crne Gore, Sandžaka, BiH, dijela RH), s polupismenim i istočnjački orjentiranim Srbima, samo Hrvatska svojom voljom potpomaže srpski mit.
U eri kraljevine Karađorđevića, u eri socijalističkih satrapa, u eri poskomunističkih (titoističkih) vlada (Račana, i Milanovića) podjednak broj Hrvata iseljava (napušta vjekovima zaposjednut teritorij) za trajanja vlada koje obnaša HDZ-ov (šeksov) kadar (Kosor, Plenković).
Tko u HDZ-u (i što to točno) raščlanjuje i kontrolira rad (poremećene) stranke? Srpčad ste za dvije (uhljebničke) kune.

Politika stalnog vraćanja hrvatsko-srpskim odnosima (zašto se Srbi ne obraćaju Bugarima?), koji su izvor svih zabluda (prikrivanja masakra i genocida koje su većinom izveli slovenski komunisti nad hrvatskom vojskom i izbjeglim civilima; pripisano srpskoj osveti za pogrom srpskog življa), diverzantske akcije (preoblačenja komunista u ustaške odore i napada na srpska sela Banovine i Korduna; i to je poznato) po nalogu specijalnog rata koji je vodila komunistička partija, privilegiranja srpskog manjinskog stanovništva (većinom posrbljenih Vlaha; s namjerom pomoći Srbiji zaobilaženje priznanja Vlaha kao konstitutivnog naroda u samoj Srbiji), presedansko proglašavanje posrbljenog stanovništva konstitutivnim u BiH, Vojvodini, Hrvatskoj, ...

Zadaća nekolicine (priglupih mamlaza) HDZ-ovih zakulisnih glavešina je onesposobiti hrvatski narod (kojem je vrijeme kazniti HDZ i preuzeti vlastitu sudbinu u svoje ruke) u ostvarenju svojih ciljeva (umjesto jalovog služenja velikosrpsko-prorusko globalnim ciljevima (uništenja onih naroda koji nisu sami sposobni braniti svoje pravo na opstanak).
Ni Republika Srpska nije nikad priznata kao republika, samo je potpisan mirovni sporazum sa ciljevima zaustavljanja rata u BiH (koji su oni započeli). Kada će (uz svu pomoć Šeksa) UN priznati tvorevinu koja je započela (agresivni i osvajački) rat s ciljem uništenja priznate države?

Jahanje na valu fašizacije Hrvatske je kontraproduktivno, kao da bi politika i kadrovi u vlasti izgledali kako izgledaju da je Hrvatska u procesu fašizacije. Tajne službe održavaju prorusko prosrpsku (priglupu) klijentelu na vlasti (jer ništa dobrog nemaju namjeru napraviti). Treba to žurno posmjenjivati i najuriti. (Dalić, Marić, Stier, Jandroković, Šuica, Plenković ,... imate li većeg šljama?)


Jadan ti je onaj tko se nije opametio.

Oznake: Hrvatska, političke snage, zadaća, politički naturščici, HDZ-ovi krvnici, konfederacija, volja naroda, preferencijalno glasovanje, orjunaško-prosrpska klika, izjednačavanje, iseljavanje, genocid, masakr, zablude, diverzije, obuzdavanje naroda, opoziv, smjena

Ratni zločinac (i krivnja)

Ratni zločin (jednog psihijatra) obuhvaća bestijalnost prisiljavanja žrtve i žrtvinih bližnjih u počinjenju zločina. U protezanju zločinačkog čina na sve oko sebe ...
Sustavnost zločina počinjenih u ime srpstva sadrži okrivljenje žrtve, žrtvinih bližnjih, cjelokupne zajednice i cjelokupnog čovječanstva.

Članove obitelji su prisiljavali na odavanje vlastite djece, očeva, braće, ...
Natjeravajući žrtve u minska polja stvarali su krivnju samim žrtvama (o vlastitoj krivnji za neuspjeh prolaska kroz to polje).
Okupirano Sarajevo su prisilili na osjećaj krivnje (prema djeci, starcima, bolesnicima). Svijet su prisilili na osjećaj krivnje zbog nemoći prekinuti okupaciju Sarajeva.
U Srebrenici su prisilili žrtve na osjećaj krivnje zbog nemoći obraniti grad, Svijet i UN zbog nemogućnosti zaštiti enklavu i žrtve, ...

Sustavnost nametanja krivnje osobina je želje za trajno čišćenje stanovništva s nekog područja, pokazatelj genocidnosti i temeljne pripreme za ratno zločinačku nakanu. Jugoslavija je stvorila uvjete srpske genocidnosti (štiteći njihovu genocidnost izraženu u Prvom svjetskom ratu, kraljevini SHS, Kraljevini Jugoslaviji, Drugom svjetskom ratu, titovoj Jugoslaviji i ratu pri raspadu Jugoslavije). Titoisti su uistinu stvorili monstruma (kojeg su hranili svojim lažima i isključivošću, lažiranjem povijesti i jednoumljem).
Ratovi u postjugoslavenskim državama nisu posljedica nacionalizma (kojeg jugoslavenske vlasti nisu mogle obuzdati). Taj rat je produkt komunističke jugoslavenske vlasti (kao krajnji cilj postojanja jugoslavenskih komunista, orjunaša).
Presuda jednom (poluludom) psihijatru ukazuje na pripremljenost (i sustavnost) zločina počinjenih u tom ratu.

Oznake: ratni zločin, ratni zločinac, prisila žrtava na diobu krivnje, etničko čišćenje, genocid, titoisti, svrha komunističke vlasti