28
utorak
studeni
2017
Hrvatska uber adz (čitaj: Hrvatska će preživjeti glupane)
HDZ ima ministra prava koji kaže kako ne može predvidjeti ishod presude bosansko-hercegovačkim Hrvatima u žalbenom postupku u Haagu.
Kad bi mogao ponijeti vreću novaca svaki mjesec u ime plaće, ne bi se žalio.
Znači li to da Hrvatska plaća ministarsku plaću (ne)čovjeku koji nam sutra ne bi znao reći u slučaju novog rata imamo li pravo ili bi se upustili u pothvat koji će biti karakteriziran kao ratni zločinački pothvat?
Nesposobnost ministra, bivše ministrice, sveučilišnog profesora prava sagledati činjenice u slučaju šestorke poraz je nacionalnog i civilizacijskog dosega.
Sud može što hoće (na svoju čast ili svoju sramotu).
Ali ministar mora znati kada je rat pravedan, obrambeni. Treba znati kad je rat dozvoljen.
Hrvatska je bila, jest i biti će iznad HDZa, Hrvatska je odavno nadživjela HDZ. Samo ga još nije ukopala u duboku jamu ...
S HDZom Hrvatska nema što očekivati. Vrijeme je za novi politički iskorak.
Sposobni i vrijedni moraju preuzeti sudbinu Hrvatske i zajedno s narodom reformirati državu u modernu državu blagostanja.
Hrvatska će preživjeti glupane, još jednom.
Oznake: adz, ministar prava, ICTY, žalbeni postupak, ratno pravo, pravedni rat, dozvoljeni rat, novi politički iskorak, spsobni, vrijedni, budućnost
komentiraj (0) * ispiši * #
20
ponedjeljak
ožujak
2017
Hrvati u Haagu
Žalbeni postupak šestorke iz Herceg-Bosne ocrtava stupanj razvoja međunarodnog prava.
Agresiju na BiH, genocid u BiH, agresiju s teritorija BiH na RH (dokazivi ili ne) logistički je bila sposobna uraditi samo srbizirana JNA. JNA nesklona Hrvatima (u Hrvatskoj i BiH), Bošnjacima nije ostavljala mogućnost za zločinački pothvat dijela stanovništva koje je sustavno marginalizirano u strukturama JNA, SFRJota.
Višedesetljetna priprema za agresiju (i genocid) prisilili su stanovništvo na (zajamčeno) samoorganiziranje. Dosezi Zajednice Herceg-Bosne (bez diplomacije i međunarodnog priznanja (do kao prava na samoorganiziranje u uvjetima agresije s genocidnim namjerama)) ne prelaze red zatečenih u ratnom vihoru (s nemogućnošću planiranja zločinačkog pothvata (pripajanja Republici Hrvatskoj, progona nehrvata).
Međunarodna zajednica nije u mogućnosti prijeći prag logičkog i zdravo-razumskog zaključivanja. Premda je to nedostatno za potpuno razobličavanje srpske agresije. Na sudu su potrebni (barem je Sud sebi postavio tu zadaću) dokazi koji ne ostavljaju dvojbu o naravi rata u BiH.
Ako već zaključuju, bitno je svesti odnos prema šestoro optuženih (prvostepenom presudom optuženih na visoke kazne zatvora) na sudsku praksu ne osuđivanja u uvjetima koji nisu potkrijepljeni onim dokazima koje međunarodno pravo traži za kvalificiranje nekog rata agresijom ili obrambenim ratom.
U protivnom bi prekoračili vlastite mogućnosti (i zagazili u područje nepravde).
Međunarodni sud to sebi ne može dozvoliti (jer bi uspostavom presedana kao sudske prakse teško narušio ionako slabe međunarodno sudske temelje).
Dužnost je svakog pojedinca sudjelovati u obrani (suprotstavljanju agresiji), makar i ne postojala (paradoksalno) organizacija obrane koja jamči dosljednu primjenu međunarodnog ratnog prava.
Objasniti kako je netko neorganiziran vojno se braniti od agresije (sustavno je desetljećima srbizacijom JNA stvorena navedena neorganiziranost Hrvata i Bošnjaka), a istovremeno je organiziran za zločinački pothvat zadaća je međunarodnog suda, ali s obavezom ne ugrožavati krhke dosege međunarodnog prava.
Hrvatska za/kroz sva vremena
Oznake: Haag, žalbeni postupak, šestorka, međunarodno pravo, srbizirana JNA, agresija, genocid, zaključivanje, nepravda, međunarodno sudski dosezi
komentiraj (1) * ispiši * #
