qUrvini sinovi

Društvo,

zbog odnosa i prema prirodi i međusobnih odnosa ljudi, unatoč izbjegavanju javnog očitovanja, potpuno je premreženo elementima (i mehanizmima) upravljanja društvom.

Društvo nije prepušteno sebi, već je sustavno izgrađen upravljački mehanizam postizavanja ciljeva.



Nakon sloma polufeudalnog, nikad uspostavljenog kapitalističkog sustava, socijalistička revolucija (krvav i okrutna) devastirala je snage koje su bile sposobne pratiti napredak i primjenjivati ga u razvoju društva.

Ali, unatoč slomu komunizma/socijalizma, izakulisni kadrovski (staljinističko-titoistički, srpsko-četničko-jugoslavenski) aparat gradnje stroge (čvrste) kontrole društva je nastavljen.

Zapravo, Domovinski rat je Hrvatsku prepolovio teritorijalno, pa onu našu polovicu prepolovio demografski i civilizacijski. Domovinski rat nije postigao oslobađanje Hrvatske, jer je demagogija hrvatskih kadrova u službama zaduženim za nadzor društva svalio (i svaljuje) krivnju na komunizam/Srbe/Srbiju kao da oni nisu podupirali četničko-srpsko-rusku pravoslavnoateističku državu koja bi depopulacijom i demagogijom izbrisala hrvatsko državno pravo i razvlastila Hrvate na širem teritoriju.(Tako su 1921.g. razvlastili Zemun, Boku Kotorsku, jadransku obalu do Bara.)

Društvo, koje nema slobodu, statično je i podložno svim oblicima agresije.
SOA, VSOA, sigurnosno-obavještajni sustav su potpuno nespremne ispuniti zadaću hrvatske države (osigurati kadrove koji će državi i društvu omogućiti razvoj a ne ropstvo arhaičnim i preživljenim sustavima i metodama).

Tako je moguća i unutarnja agresija koju kontinuirano provode prosrpsko-proruske intelektualno zaostale horde (mEsić, rAčan, j0sipović, miLanović). Tako je moguća i unutarnja agresija koju predvode šEks, grgRanić, pLenković.

Hrvatska je na koljenima , jer i kad ratuje nema jasne ciljeve.
Hrvatska ne rješava svoje probleme. Takvo društvo nema budućnost.

Hrvatska uber adz (čitaj: Hrvatska će preživjeti glupane)

HDZ ima ministra prava koji kaže kako ne može predvidjeti ishod presude bosansko-hercegovačkim Hrvatima u žalbenom postupku u Haagu.

Kad bi mogao ponijeti vreću novaca svaki mjesec u ime plaće, ne bi se žalio.


Znači li to da Hrvatska plaća ministarsku plaću (ne)čovjeku koji nam sutra ne bi znao reći u slučaju novog rata imamo li pravo ili bi se upustili u pothvat koji će biti karakteriziran kao ratni zločinački pothvat?

Nesposobnost ministra, bivše ministrice, sveučilišnog profesora prava sagledati činjenice u slučaju šestorke poraz je nacionalnog i civilizacijskog dosega.
Sud može što hoće (na svoju čast ili svoju sramotu).
Ali ministar mora znati kada je rat pravedan, obrambeni. Treba znati kad je rat dozvoljen.


Hrvatska je bila, jest i biti će iznad HDZa, Hrvatska je odavno nadživjela HDZ. Samo ga još nije ukopala u duboku jamu ...
S HDZom Hrvatska nema što očekivati. Vrijeme je za novi politički iskorak.
Sposobni i vrijedni moraju preuzeti sudbinu Hrvatske i zajedno s narodom reformirati državu u modernu državu blagostanja.

Hrvatska će preživjeti glupane, još jednom.

Oznake: adz, ministar prava, ICTY, žalbeni postupak, ratno pravo, pravedni rat, dozvoljeni rat, novi politički iskorak, spsobni, vrijedni, budućnost