19

četvrtak

studeni

2020

Mirotvorac ili debil?






Š*pak nam prodaje pomirbu kao gotovu pojavu. Iako je pomirba završni čin procesa koji se treba odviti.
Pa što je potrebno uraditi, ili što se mora dogoditi kako bi nastupila pomirba?

Prvo. Konflikt (sukob).


Konflikt među pojedincima ili grupama često izazivaju i konflikt unutar pojedinca.

Konflikt je situacija u kojoj dvije strane (osobe ili grupe) žele postići cilj za koji opažaju da ga može postići jedna strana, ali ne obje.
Sikavica, P.: Organizacija, Školska knjiga, Zagreb, 2011.

Najčešće strategije rješavanja konflikata su: prilagođavanja, suradnja i rješavanje, izbjegavanje, nadmetanje i autoritativno naređivanje.









Vrste konflikata se mogu podijeliti s obzirom na: posljedice koje izazivaju, predmet konflikta, troškove, sudionike konflikta i prema organizacijskoj razini na kojoj se javlja konflikt.

Konflikti s obzirom na troškove mogu biti jeftini ili skupi. Konflikte koje je Hrvatska proživjela u Jugoslavijama (sukob s monarhistima, sukob s komunistima, sukob s velikosrbima, sukob s glupima) spadaju u izrazito skupe i proces rješavanja konflikta ne može biti autoritativno naređivanje (svojstveno drugoj (komunističkoj) jUgoslaviji - titoistima).
pLenkovićeva (četnička) Republika (vladavina malobrojnih adz-sdss) nedvojbeno nema zapreka jer nitko na veleumnu najavu provođenja pomirbe i suživota ne ukazuje na strukturu problema koju debil ne može riječima i direktivama otkloniti.

Najjednostavnija indirektna tehnika rješavanja konflikta je smanjivanje kontakata između strana u konfliktu. Neovisno radi li se o pojedincima ili grupama u konfliktu pomaže smanjivanje njihovih kontakata. (sdss u vlasti je upravo suprotno, sad je i adz na vlasti suprotan ciljevima ... mudroslovlje (filozofija stanja) završeno)

Ostatak potreban za pomirbu u takvim okolnostima nije važan.

Ja sam rekao (klekao)(pred tolikom glupošću i glupi ustuknu)

korišten rad Ivana Krizmanić: Konflikti i način njihova rješavanja u organizacijama, ZAVRŠNI RAD Karlovac, 2016.

Oznake: mirenje, konflikt, sukob, ciljevi, podjela sukoba, metode rješavanja sukoba

29

ponedjeljak

srpanj

2019

qUrvini sinovi


Društvo,



zbog odnosa i prema prirodi i međusobnih odnosa ljudi, unatoč izbjegavanju javnog očitovanja, potpuno je premreženo elementima (i mehanizmima) upravljanja društvom.

Društvo nije prepušteno sebi, već je sustavno izgrađen upravljački mehanizam postizavanja ciljeva.



Nakon sloma polufeudalnog, nikad uspostavljenog kapitalističkog sustava, socijalistička revolucija (krvav i okrutna) devastirala je snage koje su bile sposobne pratiti napredak i primjenjivati ga u razvoju društva.

Ali, unatoč slomu komunizma/socijalizma, izakulisni kadrovski (staljinističko-titoistički, srpsko-četničko-jugoslavenski) aparat gradnje stroge (čvrste) kontrole društva je nastavljen.

Zapravo, Domovinski rat je Hrvatsku prepolovio teritorijalno, pa onu našu polovicu prepolovio demografski i civilizacijski. Domovinski rat nije postigao oslobađanje Hrvatske, jer je demagogija hrvatskih kadrova u službama zaduženim za nadzor društva svalio (i svaljuje) krivnju na komunizam/Srbe/Srbiju kao da oni nisu podupirali četničko-srpsko-rusku pravoslavnoateističku državu koja bi depopulacijom i demagogijom izbrisala hrvatsko državno pravo i razvlastila Hrvate na širem teritoriju.(Tako su 1921.g. razvlastili Zemun, Boku Kotorsku, jadransku obalu do Bara.)

Društvo, koje nema slobodu, statično je i podložno svim oblicima agresije.
SOA, VSOA, sigurnosno-obavještajni sustav su potpuno nespremne ispuniti zadaću hrvatske države (osigurati kadrove koji će državi i društvu omogućiti razvoj a ne ropstvo arhaičnim i preživljenim sustavima i metodama).

Tako je moguća i unutarnja agresija koju kontinuirano provode prosrpsko-proruske intelektualno zaostale horde (mEsić, rAčan, j0sipović, miLanović). Tako je moguća i unutarnja agresija koju predvode šEks, grgRanić, pLenković.

Hrvatska je na koljenima , jer i kad ratuje nema jasne ciljeve.
Hrvatska ne rješava svoje probleme. Takvo društvo nema budućnost.