Temelji Hrvatske

Domovinski rat je oslobodilački i pravedni rat, protiv velikosrpske komunističko-jugoslavensko-četničke agresije.
I nije temelj Hrvatske, jer je rat protiv vanjskog neprijatelja.

Temelji će biti uspostavljeni ratom za temelje Hrvatske.
I zvati će se Temeljiti rat.

Oznake: temelji, filozofija, domovinski rat, Temeljiti rat, vremensko temeljenje

Građanski rat je (ne)izbježan

Hrvatska nije nastala u Domovinskom ratu, nastala je Republika Hrvatska (u krnjim granicama, s krnjim suverenitetom, krnjom demokracijom). Bezubom vojskom (sdp-rAčan-komunjare-orjunaši su se vratili bez otpora), bezubom privredom.

Što je problematično s Republikom Hrvatskom (kome se ne sviđa neka seli ili neka zauvijek muči)?
RH je ustavom demokratska, a demokraciju je moguće postići samo brutalnom likvidacijom onih koji su željni političke moći. Pojedinci koji žele preveliku moć su antidemokratski čimbenici.

Vješto prebacujući uzroke rata i krivo postavljanje nove (ne)demokratske države iznjedrilo je tvrdnje kako je Hrvatska po Ustavu nastala na antifašističkim/fašističkim temeljima, te posebno na temeljima Domovinskog rata.
Hrvatska nije nastala (jučer), Hrvatska je postojala kada države nisu bile demokratske.

Demokratske države svijeta su postojale (ili nisu) prije nastanka demokracije, ali su sve postale demokratske u građanskim ratovima.

Nakaradna spodoba pLenković (nabavku zrakoplova/zrakomlata će povjeriti kOpalu (kOpal je mitski letač koji će negdje pasti)(Vlada-pLenković određuje tko je koalicijski partner, partnera se ne pita)(pLenković je iznad svih) uvježban u djetinjstvu propagira demokraciju bez nas.

Građanski rat će biti/jest brutalan, ili će Hrvatska stradavati kako priliči nedemokratskim režimima. Netko mora stradati.
Dok je tiTo zatvarao i po zatvorima ubijao, proganjao i izgonio, kroničari ne bilježe građanski rat iako su žrtve ukazivale na obrnuto. pLenkovićeva strahovlada je dovela do iseljavanja (razoružanih i obespravljenih, poraženih).
Nema desne struje, nema Stiera i Kovača, nema glasanja protiv (hdza-pa-sdpa), nema civiliziranog puta. Civilizacijski doseg se postiže nasiljem.

Građanski rat je u nama i oko nas. Priznali ili ne.
Treba likvidirati one željne političke moći.

Teorija demokracije i tvrdnja o potrebi građanskog rata u uspostavio demokracije ima literarniji opis, ali sam zbog skučenog uma/vremena/želje odlučio preskočiti ljepotu utemeljena pisanja.

Vaš nepopravljivi tvrdokroničar.

Oznake: Hrvatska, domovinski rat, RH, krnje granice, demokracija, ustav, građanski rat, želja za moći, skučeni um

Hrvatska nije nastala u Domovinskom ratu, nastala je davno prije

Pupovčeva naklapanja o ustaškoj ndehaziji koja se proteže na Republiku Hrvatsku poigravanje je s priglupim pLenkovićem i prosrpsko-orjunaškom klikom koja ga koristi u porobljavanju i iscrpljivanju Hrvatske (Granić, Šeks, Lončar, ovioni).

Republika Hrvatska, međunarodno priznata državica u granicama koje se ne poklapaju s prethodno priznatim hrvatskim državama, nastala je u oslobodilačkom, pravednom Domovinskom ratu.

Do te države (čije su se granice poklopile s turskom granicom koja je nastala mirom u Srijemskim Karlovcima (1699.), a zbog svođenja na manji teritorij prihvaćen i u određivanju socijalističkih administrativnih granica nazvanih avnojevskim granicama), Hrvatsku je u sastavu Austro-Ugarske krasilo državno pravo, koje je prostirala i na krajeve koje su osmanlije okupirale (BiH).

Stoljetno negiranje Hrvata kao naroda (teorija troplemenog naroda - integralno jugoslavenstvo ili unitarnog jugoslavenstva koje je prakticirao i kralj Aleksandar i KPJ s Titom), teritorijalno smanjivanje (Zemun, Boka, obala do Bara, BiH (nakon povlačenja osmanlijske vlasti 1878.)) nije dokaz nepostojanja Hrvatske ili hrvatskog državnog prava.

Ponajmanje međutvorevina (čak je i Kraljevina SHS djelomično priznavala hrvatsko državno pravo, iako tvorci ujedinjenja nisu zaštitili hrvatske granice pri procesu ujedinjavanja) Kraljevina Jugoslavija ("Jedan narod, jedan kralj, jedna država"), SFJ-FNRJ-SFRJ (bratstvo i jedinstvo naših naroda) Jugoslavija.


Razdijeljenost hrvatskog naroda, državo-pravne teorije i povijesno pravo , odnos prema muslimanima u BiH, odnos prema posrbljavanju i Vlasima, 150 godina je bez valjanog odgovora. Tako i danas, sustavno zatiru problem ponavljanjem kako je Hrvatska nastala Domovinskim ratom.

U Domovinskom ratu je nastala Republika Hrvatska ( međunarodno priznata 15. siječnja 1992.g.); Socijalistička Republika Hrvatska (bez međunarodnog priznanja, bez vojske i monete, bez suvereniteta (prava naroda na određenje), pod čvrstom rukom komunističke partije) je nastala u Drugom svjetskom ratu (AVNOJ, ZAVNOH); Banovina Hrvatska je nastala Hrvatsko-srpskim sporazumom 1939.g.; Država SHS je nastala prekidom državno pravnih veza Slovenije-Hrvatske-BiH s Austro-Ugarskom; Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija je nastala 1868. Hrvatsko-Ugarskom nagodbom, ...


Hrvatsku priznaje Papa Ivan VIII. koji pismom datiranim 7. lipnja 879. g. poslanog knezu Branimiru, a priznaje je nastupilo 21. svibnja jer je 879. godine Blagdan Uzašaća pao na 21. svibnja.

Kroz sve vrijeme svoje povijesti, hrvatski narod je imao državno pravo, sve do jugoslavenskih okupacija, koje (kako tko) nije priznavao.
Hrvatska je i danas razdijeljena na hrvatsku većinu i političku manjinu koja sustavno zatire hrvatsku povijest i hrvatsko pravo na samosvojnost.
Nesposobnost naroda prepoznati pogibelji i otkloniti ih u pravo vrijeme težak je teret koji pritišće hrvatstvo državno pravo.


Hrvatska ima bogatu povijest, ali je trenutno siromašna duhom.

Oznake: pupovac, ndh, ustaše, Republika Hrvatska, domovinski rat, Hrvatske države, Država SHS, Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija, FNRJ, SFRJ, SR Hrvatska, turska granica, mir u Srijemskim karlovcima, papa Ivan VIII., knez Branimir

Za dom spremni proleteri

Sukob pobornika jugoslavensko-proleterske koncepcije (ateisti, anacionalni ili novo-nacionalni (jugoslaveni), proleterski protiv države) nasuprot katoličko (religioznih) , nacionalno određenih, državno oslonjenih na državopravnost bespotreban je.

U svim civiliziranim državama nespojiva gledišta se ne rješavaju raspravama već drugim sredstvima. Demokratske države ne ostavljaju prostora neodrživim teorijama. Ravnoteža onih koji uništavaju državu i onih koji je održavaju u slučaju Hrvatske je prividan. Prorusko-prosrpska manjina je politički dominantna. S malim brojem političkih aktivista ostvaruju nesagledivu štetu hrvatskoj državi. Jer su svi Hrvati podmitljivi i smutljivi. Ne poštuju vlastiti odabir jer (ga nemaju) su neškolovani i nemaju spoznaju što je za njih dobro.

Komunističko-jugoslavenska manjina ne može prepoznati značenje pozdrava "Za dom spremni", jer su se te države (neustaške, nacionalne, religiozne, radišne, vladavine prava (pa i državnog prava) i poštivanja vlasništva) odrekli prije nego su progovorili (u kolijevci - sadašnja generacija antihrvata su zadojeni antihrvatsvom).

Tko u ovoj državi omogućava takvim protuhama političko djelovanje, državne funkcije, pripremljene biračke prevare, izgrađene političke stranke, silna državna sredstva, represivni i oružani aparat za obranu pozicija?

Pitanje braniteljima (i svim ostalim): od čega smo se branili, od koga i čega smo se oslobađali u Domovinskom ratu?

Oni koji su jUgoslaviju držali normalnom, poništavajući kroz tisućljeće postojanje hrvatskog državnog prava, negirajući samosvojnost Hrvata kao naroda s vlastitom vojnom i političkom organizacijom, onaj tko je zagovarao proletersku revoluciju negirajući sve osim internacionalizacije radničkog pokreta nije kompetentan davati ocjene legalnosti i slobode korištenja pozdrava "Za dom spremni".

A upravo se to zbog hrvatske slabosti (podmitljivosti i gubitku kvalitete u stvaranju društva) događa.

Proleteri (duhovna sirotinja) ne mogu biti Za dom spremni.
Zašto se onda s njima dogovarate (preporuke komisije)?
Zašto im se dodvoravate?

Za dom spretan!

Oznake: sukob, ateisti, anacionalni, jugoslaveni, državno pravo, proleteri, za dom spremni, branitelji, domovinski rat, ciljevi DR, podmitljivost, društvo

qUrvini sinovi

Društvo,

zbog odnosa i prema prirodi i međusobnih odnosa ljudi, unatoč izbjegavanju javnog očitovanja, potpuno je premreženo elementima (i mehanizmima) upravljanja društvom.

Društvo nije prepušteno sebi, već je sustavno izgrađen upravljački mehanizam postizavanja ciljeva.



Nakon sloma polufeudalnog, nikad uspostavljenog kapitalističkog sustava, socijalistička revolucija (krvav i okrutna) devastirala je snage koje su bile sposobne pratiti napredak i primjenjivati ga u razvoju društva.

Ali, unatoč slomu komunizma/socijalizma, izakulisni kadrovski (staljinističko-titoistički, srpsko-četničko-jugoslavenski) aparat gradnje stroge (čvrste) kontrole društva je nastavljen.

Zapravo, Domovinski rat je Hrvatsku prepolovio teritorijalno, pa onu našu polovicu prepolovio demografski i civilizacijski. Domovinski rat nije postigao oslobađanje Hrvatske, jer je demagogija hrvatskih kadrova u službama zaduženim za nadzor društva svalio (i svaljuje) krivnju na komunizam/Srbe/Srbiju kao da oni nisu podupirali četničko-srpsko-rusku pravoslavnoateističku državu koja bi depopulacijom i demagogijom izbrisala hrvatsko državno pravo i razvlastila Hrvate na širem teritoriju.(Tako su 1921.g. razvlastili Zemun, Boku Kotorsku, jadransku obalu do Bara.)

Društvo, koje nema slobodu, statično je i podložno svim oblicima agresije.
SOA, VSOA, sigurnosno-obavještajni sustav su potpuno nespremne ispuniti zadaću hrvatske države (osigurati kadrove koji će državi i društvu omogućiti razvoj a ne ropstvo arhaičnim i preživljenim sustavima i metodama).

Tako je moguća i unutarnja agresija koju kontinuirano provode prosrpsko-proruske intelektualno zaostale horde (mEsić, rAčan, j0sipović, miLanović). Tako je moguća i unutarnja agresija koju predvode šEks, grgRanić, pLenković.

Hrvatska je na koljenima , jer i kad ratuje nema jasne ciljeve.
Hrvatska ne rješava svoje probleme. Takvo društvo nema budućnost.

Logična nalogičnost jugoslavenskog antifašizma

Svakodnevno se bespotrebno prepiremo o temeljima države (temelji države ne postoje jer bi time negirali volju onih koji državu čine državom, naroda).
Nekad kneževine, kraljevine, carevine, današnja republika proizlazi iz volje naroda (koji može volju mijenjati) a ne iz temelja (koje netko pokušava nametnuti kao ishodište današnje države).

Dvojakost (volja naroda je u temeljima) tvrdnje o nepostojanju temelja, dokazana tvrdnjom o volji naroda kao temelju, negirajući takozvani antifašistički temelj složenošću dopušta pojedincima tvrdnje o antifašističkim temeljima (oni koji su cio život na pijonirskim, omladinskim/skojevskim, partijskim seansama učili kako je antifašizam temelj ne mogu razlučiti volju naroda od partijske indoktrinacije) potakli su me na drugo poimanje antifašističke borbe.

Izvorno, fašizam je italijanska tvorevina, iako je Italija granična država nikada jugo-antifašisti nisu prozivali i osuđivali fašizam (talijanski). Ratni ekspanzionizam talijanskog fašizma nisu osuđivali, niti sudjelovali u zaustavljanju ratnog osvajanja italijanskih fašista.

Komunistička partija, malobrojna i ilegalna, u dostupnim dokumentima njemačko-talijansku ratnu ekspanziju nacizma i fašizma nije osuđivala već podržavala borbu nacističke njemačke protiv zapadnih imperijalno-kapitalističkih snaga (V. Britanije).
Napadom Njemačke na SSSR, ilegalno-malobrojna partija nespremna i neorganizirana proglašava fašizam-nacizam neprijateljem (naroda)(iako je i taj čin proveden u ilegalnosti).

Proglašavanja partije su upotpunjena pobjedom partije nad fašizmom (dolaskom Crvene armije), iako nitko nije dokumentirao učešće (ilegalnog i terorističkog djelovanja komunističke partije) u ratnim naporima antifašističke koalicije.
Štoviše, teroristički akti usmjereni na dozvoljene odmazde nad civilnim stanovništvom izazvale su stradanje nedužnog civilnog stanovništva koje nije bilo po volji komunističkoj partiji. Provodili su revoluciju u ratu (što je po ženevskim konvencijama ratni zločin). Iako Drugi svjetski rat nije započeo zbog fašizma ili antifašizma, već zbog britanskog monopola, a partija se sama hvalila kako je provodila i provela revoluciju u tom ratu, poslije rata (sovjetski dominion) se služila sintagmom antifašizam.

Ostaje dvojbeno tko danas koristi fašizam i antifašizam u političkom prostoru, a upitno je i tko antifašizam drži temeljima države (kakvu imamo danas).

Hrvatska državnost i država postoje u kontinuitetu (osobina civiliziranog i organiziranog naroda). Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (jedna u nizu) je nastala 1868.g., plod je političkih nastojanja jednog naroda koji je okrunio svoja htijenja pobjedom bana Jelačića nad Mađarima (1848.g.). Pozdrav Za dom spremni, umrijeti! je pozdrav banove vojske. Prvo bijelo polje na hrvatskom grbu (iako povijest geba seže dublje u povijest) je službeno iz razdoblja Trojedne Kraljevine.
Zatiranje državne povijesti (nametanjem antifašističkih temelja ili protu tvrdnjama o temeljima u Domovinskom ratu) ima zadaću povijesno izbrisati ulogu i htijenja bana Jelačića (objedinjavanje hrvatskih zemalja, uključujući Bosnu i Hercegovinu).

Danas nas pokušavaju uvjeriti kako je Hrvatska nastala 1945.g. ili 1991.g., iako je Hrvatska nastala davno prije (ustaša, partizana, udbaša, partijaša, jugoslavija i besplatnog školovanja).
Hrvatska je na razmeđi civilizacija, predziđe kršćanstva, država s bogatom poviješću bez vlastite povijesti, žrtva vanjske i unutarnje agresije. Raspeta.

Oznake: temelji države, antifašizam, domovinski rat, volja naroda, Fašizam, italija, kp, ilegana, malobrojna, ban Jelačić, Trojedna kraljevina, Bih, hrvatsko ujedinjenje, povijest, agresija

Zašto antifašizam nije temelj RH, a oni (orjunaši) tvrde da jest

Razvidna je marksistička narav Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP-a), antifašističkog pokreta.
Marksizam nije općečovječanski (humani) pogled na svijet, pa ni derivati proizišli iz tog pogleda na svijet ne mogu nositi titulu humanih.
Marksizam je poznat po nametanju krvave promjene društva, nasilja nad članovima društva i nasilja među samim marksistima. Revolucija (u ondašnjem značenju).

Tvrdnje skupine ljudi i organizacija kojim (ne)pripadaju o antifašističkim temeljima Republike Hrvatske zaslužuju (kad već oni tvrdnje ne dokazuju, te ih pretvaraju u promidžbu) dokaze.

Primjerice, antifašisti (sudionici i pobornici partizanskog pokreta)(u 2. svjetskom ratu) su se zalagali za komunizam/socijalizam, Jugoslaviju i vlast radničke klase (po teoriji vlast bi obnašala avangarda (radničke klase)).
Socijalistička Republika Hrvatska (SRH) (prvotno FRH) nije bila država, niti je imala obilježja države, nije koristila državnost. Socijalistički koncept republike ne odgovara dotadašnjem uobičajenom smislu riječi.



U socijalističkoj republici vlast nije pripadala narodu, nego avangardi radničke klase (partiji), te je stanovnik neke druge socijalističke republike ako se učlanio u komunističku partiju (jugoslavije) mogao odlučivati o vlasti (dok izvorni narod (koji po definiciji avangardnosti) nije mogao biti učlanjen u partiju i nije mogao sudjelovati u vlasti). Podjednako su sovjetski inžinjeri 1946.g. mogli članstvom u jugoslavenskoj komunističkoj partiji sudjelovati u vlasti.
Dakle, Hrvatska zasnovana na odlukama ZAVNOH-a nije država i nema ovlasti koje proizlaze iz suvereniteta.

Koja je svrha tvrdnji o antifašističkim temeljima Republike Hrvatske, iako je rat za slobodu, samostalnost nazvan (po tuđmanovoj rusofilskoj navadi) Domovinski rat (kako se zvao i rat sovjeta protiv Njemačke) proizišao iz ustrajavanja JNA i jugoslavenski vlasti na osporavanju državnog suvereniteta hrvatskog naroda?
Uspostavljanje nulte godine (povijest počinje od jugoslavenske okupacije hrvatskog naroda) ima zadaću izbrisati povijest i spoznaju kako je Zemun bio teritorijalno u Hrvatskoj do 1921.g., Boka Kotorska i obala do Bara su bili do 1921.g. u Hrvatskoj, hrvatsko državno pravo je do pojave jugoslavena (orjunaša - monarhista i orjunaša - komunista) polagalo pravo na BIH.

Pučistički i državopravno nelegalan čin "prisajedinjenja", koji se raznim oblicima terora održavao, uspostavom NDH je preuzeo rigidniji oblik terora u održavanju stanja bez hrvatske države (pokolj na Bleiburgu i Križnom putu, raseljavanje i naseljavanje jugoslavena (srba), osiromašenje i uništavanje održive privrede, pljačka resursa, uništenje jednog naroda).
Sve nabrojano je programatski zamišljeno. Stoga međutvorevina koja je produkt tog zločinačkog plana ne može biti temelj Republike Hrvatske.

Oznake: pokret, antifašizam, narodno oslobodilački pokret, marksizam, oartizanski pokret, Socijalistička republika, avangarda radničke klase, partija, komunisti, Suverenitet, raz za slobodu, domovinski rat, Zemun, Boka Kotorska, obala do Bara, teror, rigidni teror, orjunaši - monarhisti, orjunaši - komunisti

Svi ratovi ne stanu u jedan jedini rat

Domovinski rat je prekretnica u jednoj eri.
Slom komunizma u Europi (slom SSSR-a i njegovih satelita) surovo se odrazio na Jugoslaviju (sovjetsku marionetsku i terorističku državicu, na unutarnjem planu ustrojenu na principu jednoumlja i krvave genocidne diktature).
Razračun s komunizmom i proruskim marionetskim režimom u svim komunističkim državicama se odvijao pravocrtno, samo je u Jugoslaviji Srbija (JNA) iskoristila previranje za velikosrpski (nacionalistički) projekt. Srpski komunisti (komunjare) su preobrazbom u velikosrbe (povratkom nacionalističkoj platformi) izazvale građanski rat (s ostatkom jugoslavenskih komunjarskih struja: slovenskom, hrvatskom, makedonskom, bosansko-hercegovačkom).
Kada građanski rat (sedmodnevni rat u Sloveniji) nije zaustavio raspad Jugoslavije, komunjare su se grupirale oko nacionalnih programa i podržali nacionalne ratove (iako taj rat nije bio rat s nacionalnim obilježjem). I time produžile unutarkomunjarski rat u međudržavni rat.

Domovinski rat nije pridonio nastanku nacionalne države svojim nacionalnim karakterom, već antikomunističkim karakterom.
Padom komunizma prestala je vanjska i unutarnja sila koja je suzbijala uspostavu nacionalnih država.
Slomom JNA, koja se priklonila nacionalističkim Srbima (JNA je i dalje bila JNA, pod drugim imenom), Hrvatska je osigurala državni identitet.

Karakter ratova, koje svodimo na jedan rat, ukazuje na zablude koje nas prate po prestanku ratnih djelovanja.
Nismo se razračunali sa totalitaristima, prorusima, komunjarama, jugoslavenima, orjunašima, ...

Floskulu o velikosrpstvu kao prijetnji opstanku hrvatske države su plasirali oni koji su trebali biti meta rata: titoisti-staljinisti-komunjare.
Vješto su podmetnuli razloge i ciljeve rata, kako bi ostali nedirnuti.

Ako i slavite Oluju, povezivanje s vojno-redarstvenom pobjedom nad Srpskom Krajinom (koja je rusko-jugoslavensko-komunistički konstrukt, jer je komunistička partija dala konstitutivnost Srbima u Hrvatskoj i BiH, a umanjila državotvorna prava Hrvatima), potpomognuto srpskim stalnim nadolijevanjem ulja na vatru, trebali bi slaviti pobjedu nad proruskim jugoslavensko-komunističkim snagama, koje su nacionalnu osjetljivost besćutno iskoristili kako bi sačuvali svoje živote (i pozicije). Nije poražena Srbija, već pomagači veliokosrpskog projekta (Rusija, komunisti, hrvatski komunisti, orjunaši).

Zablude jednog rata plaćamo košmarom poraća. Jer nam oni koje smo trebali poraziti nedodirljivo veličaju titoizam. (Plenkovića treba žurno opozvati.)

Složenost rata onemogućava sve ratove proglasiti jednim ratom.
Iz hrvatske politike "pomesti" komunjarsko-orjunaške zlotvore ... (one koji nas guraju u ratove koji bez njihove politike ne bi postojali).

Oznake: domovinski rat, prekretnica, Era, slom komunizma, proruski marionetski režimi, jna, građanski rat, međudržavni rat, velikosrpstvo, nacionalna platforma, antikomunistički karakter, podmetanje, konstitutivnost, titoitzam

Osnove Domovinskog rata, Hrvatska se ratom služila samo u obrani od agresije

Promjene u Europi, pad Berlinskog zida i iščezavanje hladnoratovskih barijera, iziskivalo je rušenje totalitarnih sustava okupljenih oko sovjetskog oružja, sovjetske doktrine, sovjetske diplomacije, sovjetskih tajnih službi.
U svim europskim komunističkim-socijalističkim državama su vladale diktature oslonjene na brutalnost državnih aparata.
Neuvjerljive teze o socijalizmu s ljudskim licem i mekšem socijalizmu su modifikacije diktatura s utjecajnim totalitarnim državnim aparatom.

Nametanje teze o nacionalističkom karakteru Domovinskog rata, oslonjene na tezu o ratu protiv Srba i Srbije, iako djelomično istinita, potpuno iskrivljuje istinu o tom ratu.

Hrvati su (i ne samo oni) nametnutoj agresiji JNA, srpskih paravojski odgovorili obrambenim i pravednim ratom, kojeg su Srbija i Srbi nastavili s ciljem ostvarenja Velike Srbije. Ratom za humanost, suverenitet, neovisnost i promjenu društvenog sustava.
Višeslojnost rata nije ugrožena medijskim pojednostavljivanjem.


Ciljevi nametnutoga rata su ciljevi koje je Hrvatska mogla ostvariti samo ratom (obrana, zaustavljanje agresije), ali i ciljevi koje je Hrvatska ostvarivala u ratu (bez rata) (teritorijalno oslobođenje, nacionalno oslobođenje, samostalnost, suverenitet, promjena društvenog poretka).

Poslije Tuđmanove smrti, Domovinski rat je pojednostavljen na teritorijalno oslobađanje i uspostavi hrvatske države (iako to nije bio cilj rata). Čak ni teritorijalno oslobađanje nije bio cilj rata (u prilog tezi je mirna reintegracija Zapadne Slavonije i Srijema).
Rat je isključivi cilj imao suprotstavljanje agresiji. Zbog toga je to obrambeni rat. I pravedni.


Složenost društvenih procesa bitno utječe na njihovo poimanje i nadograđivanje. Zbog toga je ustrajavanje na procesima izgradnje i korištenja suvereniteta , neovisnosti (koju smo zamijenili članstvom u EU) i promjenu društvenog sustava (čiju promjenu su uzurpatorski zaustavili titoisti i orjunaši).

Domovinski rat nije svrha sam sebi. Sve nevine žrtve i ogroman napor nemaju smisla ako Hrvatska ne postigne boljitak (humanije društvo), koje može ostvariti jedino punim suverenitetom i promjenom totalitarnog socijalističko-komunističkog sustava.

Nužnost mirnodopske pobjede nad reakcionarnim snagama (slugama i đacima propaloga sustava) zahtijeva 2 000 000 biračkih glasova objedinjenih oko zajedničkih ciljeva koje dugujemo ostvariti za naše dobro i dobro djece naše djece.
Hrvatska se mora objediniti i svrgnuti vlast i vladu/vlade koje bezdušno iscrpljuju hrvatski puk.

Zavaravanje političkih struktura koje su nametale okupaciju, ropstvo, ukidanje suvereniteta, totalitarizam, diktaturu kako su abolirani politikom pomirbe Hrvatsku stavlja pred odlučnu potrebu provedbe nacionalnih ciljeva prozivanjem takvih za sva zlodjela koja su radili ili rade.

Današnji problemi Hrvatske je izgubljeno vrijeme na povratku totalitarizma, titoizma, socijalizma, gubitak suvereniteta ... jer su poražene snage izgubljeni rat iskoristile za zaustavljanje svih procesa koji se inače ostvaruju bez rata.
Paradoks složenosti društva. Znali su kako su oni koji su sposobni iznijeti teret rata, sposobni obaviti i mirnodopske zadaće. Zgog toga su ih zaustavili progonima (koje i ova vlada nastoji provoditi).
Vrijeme je za ostvarenje ciljeva.

Plenkovićeva podmetanja HOSu su podmetanja svima nama, evo zašto

Hrvatska je imala jedini ratni cilj (majku vam četničku, pored svih državnih arhiva, državnih odvjetnika) suprotstaviti se agresiji.
Upamtite (za sve sudske procese i sve arbitraže)(za sve propagandne akcije), Hrvatska se ratom služila samo u obrani od agresije.

HOSovi zaglavnici su u pregovorima istrčali tvrdnjama kako je sada ZA dom spremni legaliziran. To bi značilo kako je politička odluka o legalizaciji tog pozdrava bitna. Zaboravljaju kako je Za dom spremni slogan koji su koristili u pravednom ratu (obrani od agresije, i u nikakve druge svrhe). Prihvaćen od naroda, s ratnom uporabom legaliziran je činjenično. Nije mu potreban politička odluka, koja se može i promjeniti.
Time su HOSovi pregovarači o ploči U Jasenovcu i pozdravu Za dom spremni pokazali kako su nedorasli zadatku.

Ujedno, agresija JNA, pa srpske paravojske je imala zadaću zaustaviti korjenite promjene hrvatskog društva (oslobađanje od srpske okupacije, raskidanje s Jugoslavijama, odbacivanje komunizma-socijalizma).
Time je rat simbol velike odlučnosti u biranju novog puta koji bi se gradio korištenjem punog suvereniteta.
Plenković (orjunaški mućak) koristi (oronuli i truli) HDZ u prikrivanju pozadine malobrojnih ali ustrajnih komunjara-orjunaša koji nezrelošću petorice HOSovih zastupnika žele osigurati legitimitet političkog djelovanja (rovarenja) protiv Hrvatske.
Time je problem ploče u Jasenovcu i Za dom spremni postao problem svih nas (što nedobudna vladajuća trulež nije željela).

HOS, Domovinski rat, branitelji nisu samoglavi politički avanturisti. Sudjelovali su u obrambenom i pravednom ratu samo s jednim ciljem - humanim - zaustaviti agresiju.
Nemate pravo niti ćete uspjeti politički licitirati (na što je HOSova bezglava petorka pristala) s temeljnim vrijednostima humanog društva. Samo zato jer ste gadovi koji su humanost u ratu zamijenili ne čovječnošću u miru (otimajući braniteljima zasluge).
Bez rata smo mogli i možemo izgraditi društvo u kojem za vas nema mjesta u političkim foteljama.
Odlazite. 2 000 000 birača će preuzeti sudbinu ovog naroda u svoje ruke i prekinuti stoljetno orjunaško divljanje.



HOS, Jarmina

Oznake: Berlinski zid, totalitarizam, sovjetska doktrina, diktature. policijske države, domovinski rat, karakter rata, ciljevi rata, obrambeni rat, pravedni rat, društveni procesi složenost procesa, 2000000 glasova, poražene politike i ideologije, progon branitelja, društveni paradoks, politička odlulka, činjenična legalnost, otimanje zasluga braniteljima

Zašto 25. lipnja nije Dan državnosti?

hdz je orjunaška strančica (koju su okupirali hrvatski četnici)


Poigravanje identitetom i nametanje "skraćene" povijesti model je otuđenja i rastakanja nacije (narod je nedodirljiv jer su krvne veze iznad političkih igara).
Proglašavanje saborske odluke o temelju hrvatske državnosti koju treba obilježavati Danom državnosti orjunaško-četnički komunjarsko-izdajnički je čin antihrvatske klike (koja nastoji razdruživanje (jugoslavenska integracija je protupravno i nasilno provedena) proglasiti začetkom hrvatske državnosti).

Jedan od datuma (koji je uslijed moratorija usaglašenim s EU, prolongirao do daljnjeg proces razdruživanja) stvaranja nove države nazvane Republika Hrvatska je povezan s datumom 25. lipnja 1991.g., ali hrvatska državnost nema veze s tim datum. Čak štoviše, na temelju hrvatske državnosti tog su datuma u Saboru izglasali samostalnost (Socijalistička Republika Hrvatska je bila federalna jedinica (dakle, s priznatom državnošću, jer federalne članice prenose dio državnosti na federaciju). Hrvatska je imala državu (time i državnost) davno prije Jugoslavija.
Nastojanje obilježavanja posljedice uzrokom, sustavno je zatiranje hrvatske državnosti i povijesti (koja obiluje izdajama i krivim datumima). Obiluje povijesnim falsifikatima. Ali nemjerljivo u odnosu na povijest Hrvata i Hrvatske u južnoslavenskoj zajednici.

Svi koji smatraju kako je novija povijest (srpska agresija i Domovinski rat) izvor datuma temeljnih državnih blagdana, varaju se. Povijest neće pamtiti hrvatsku naivnost i izdajničku prevrtljivost. Ali će pamtiti dolazak Hrvata na prostore od Drave do Jadrana, od Sutle do Drine, Zemun i Boku. Pamtit će one koji su se za djedovinu borili. Ali neće pamtiti one koji su tu djedovinu prepustili drugom, smišljajući državne blagdane na nigdarjevo.
Sretan vam Dan zaborava. Jugoslavija je ružna epizoda jednog naroda koji je preskočio riješiti se svojih jugoslavena. Preskočio je preuzeti odgovornost za svoju budućnost, poštujući prošlost.

Kokošari (nabijem vas na Q).

Mijo Kovačić - Kokošari

Oznake: dan državnosti, državni praznik, povijest, identitet, narod, nacija, ustavna odluka, novija povijest, srpska agresija, domovinski rat

Fašizam je socijalistički tip društva

Ima li fašizma u Hrvatskoj?


Socijalizam ima više oblika. Jadan od tipova je internacionalni tip. Nacionalni tip socijalizma (npr. fašizam, nacizam) se razlikuje po reduciranju na nacionalnost, ali ne i teritorijalnost (pripadajućoj naciji). Hrvatski socijalizam se (nakon jugo-fašizma (socijalizma), koji je ima obilježja i internacionalnog i nacionalnog) sveo na nacionalni (uskogrudno jugo-fašističko poimanje ostataka nekadašnjeg hrvatskog kraljevstva).

Osobina izvornog (italijanskog) fašizma (Mussolini je socijalist, pobornik Marxa) je agresivnost koju su članovi pokreta iskazivali u svakodnevnom životu. Slučaj s njemačkim nacistima je bio još okrutniji (nasilje u prednacističkoj Njemačkoj je bilo izraženo).
U Hrvatskoj nametati pitanje fašizacije društva (u kojem nema nasilja, reketarenja političkih grupa) izaziva čuđenje. I pojašnjenje.

U predsoscijalističkoj Jugoslaviji terorom su se bavili komunisti (kako me nitko ne bi prozivao, politička i programska načela KPJ(kph) su bila revolucionarni i nasilni put nametanja komunizma).
U društvu su pristalice terora i nasilja manjina (ponajčešće ideološki nezreli, porivi njihove nasilnosti su druge prirode). Partija se oslanjala (na polukriminalne) članove društva. Nakon osvajanja vlasti (dolaskom Crvene armije) postali su nositelji društvenog života.
Domovinski rat (obrambeni, pravedni rat protiv agresije) potaknut je agresijom jugoslavenske vojske. Političko krilo te krvožderne zločinačke armije je ostalo netaknuto (i nazivaju se sdp).
Floskula o velikosrpskom projektu (koji je jna stavila kao paravan za svoja zločinačka razaranja Hrvatske, BiH)(vojni vrh, Milošević i oružje kojim je agresija izvršena nisu četnici, niti četnički).
Partija (nekad komunistička)(pa Savez komunista)(danas socijaldemokratska partija) je regrutirala sve terorističke kadrove (kojima ideologija nije primarna). Njihovo nasilje ima drukčije ciljeve (osobne i materijalne dobitke).
Svejedno, sdp ili hdz, vladajuća struktura je (neprikladno) regrutirala sve one koji su skloni nasilju (na ulici).
I time (s pozicija vlasti i zlouporabe državnog represivnog aparata) uskratila ikakvu mogućnost fašizacije društva.
Mafija je na vlasti, fašisti u foteljama. Vole za sebe reći kako se bore protiv fašizacije društva.

(Titova praksa društvenog promicanja revolucionarnih kadrova (koji su provodili teror) je poremetilo društvo.)(I izazvalo lavinu kriminalaca u borbi za fotelje.) Rad i vrijednost se ne cijene, zbog takve vlasti "fašizam" stalno kuca na vrata. A fašisti su kmetovi koje treba popljačkati. Svakodnevna politika obmanjivanja. (Za fašizam je potrebna pojava korporativizma (kojeg u Hrvatskoj nema)).)

A ja na ulici (nezaposlen, promrzao, gladan) ne otimam. I nikad nisam otimao. Nikad nisam bio fašist.
Za fašizaciju je potrebno malo više od režiranih predstava (paradiranja, svastika, uniformi, ...). Malo više opravdanog straha. I socijalizam (kojem se Hrvati protive).
(Strepite!)

Oznake: socijalizam, Fašizam, internacionalni tip, nacionali tip, agresivnost, predsocijalistička jugoslavija, teror, porivi, obrambeni, pravedni rat, domovinski rat, političko krilo, podrijetlo oružja za agresiju, regrutacija kadrova, nemogućnost fašizacije, etabliranje terora

Kmeri, ne piše vam se dobro

Povijesne neistine
Hrvatska je u Domovinskom ratu porazila jugoslavensku, socijalističku i komunističku politiku (SDP je na koljenima)



Crvene nakaze patroliraju drumom (povijesne stranputice).

Redizajnirana partija nastoji ostaviti dojam utjecajne političke snage.

Intervju R.(ajka) Ostojića, potpredsjednika sdp-a, u Intervjuu tjedna Hrvatskoga radija
“Ako je netko kriv ili ako postoji osnovana sumnja, treba biti isključen”.
Ne očekuje da će taj slučaj naštetiti stranci. Uvjeren je kako je riječ o individualnoj odgovornosti.
“Tko vara, treba odgovarati, tko krade – treba odgovarati. SDP će poštovati odluku i, molio bih vas, brzu i pravednu istragu. Vjerujemo DORH-u. To je u krajnjem slučaju jučer rekao i Zoran Milanović – da vjeruje institucijama.
http://narod.hr/hrvatska/rajko-ostojic-buducnosti-tomislava-sauche-sdp-bernardicu-kandidatu-gradonacelnika-konzervativnoj-revoluciji

T. Saucha je otuđio proračunske novce u Vladi RH; svi ostali sdpovci negiraju genocid, ratne zločine, zločinačku narav titova i titoističkog režima, terorističku narav titove jugoslavije, tottalitarni, diktatorsku, ekonomnski nefunkcionalnu satrapsku tamnicu naroda jugoslaviju, velikosrpsku prćiju.
Svi sdpovci rođeni prije rata su srpska služinčad. Onaj tko je podanički srbima omogućavao bezdušnu agresiju mora odgovarati.


SDP je (bez obzira na Putina, Ruse, Srbe zakucao zadnji čavao u lijes odumiruće partije.
Tu nakupinu moralnih nakaza treba razmontirati (a T. Sauchu poslati ne preodgoj u Sibirske tajge).

Dvopartijska država na principima pomirbi ustaških i partizanskih sinova je politika udbaških djelatnika, koja je nerealna i vrijeme takvih zabluda je nepovratno prošlo.
Hrvatska se Domovinskim ratom suprotstavljala zločinačkom jugoslavenskom, komunističkom sustavu.
Naivnost komunjara kako Hrvatska percipira Domovinski rat kao nacionalnistički rat proti velikosrpstva je konačno dovelo tu nakupinu avanturista pred zid (odgovornosti).
Početak rata u Jugoslaviji je dočekao Slovence s Teritorijalnom obranom (bez oružja i potpore JNA), Hrvatsku bez oružja Teritorijalne obrane (bez oružja i potpore JNA), Bosnu i Hercegovinu bez oružja Teritorijalne obrane (bez oružja i potpore JNA), Srbiju s Teritorijalnom obranom (bez oružja ali s potporom JNA), Crnu Goru s Teritorijalnom obranom (bez oružja i potpore JNA), Makedoniju s Teritorijalnom obranom (bez oružja i potpore JNA). (Vojvodina i Kosovo bez oružja i potpore).

Nisu se pobunjeničke (srpske) snage naoružale i preuzele JNA, već je JNA naoružala pobunjenike kako bi stvorila paravojsku koja će vojno i politički pripomoći održanju (diktature) jugoslavije. SDP je odbijao sudjelovati u proglašenju neovisnosti, nije vidio (niti vidi Hrvatsku) izvan jugoslavenskih okvira.
SDP je političko krilo komunističke i jugoslavenske oružane sile (protiv koje se vodio Domovinski rat). Političko krilo nikad nije osuđeno, niti prokazano. Svejedno su došli kraju (postojanja).

Povijesna je neistina kako su Hrvati u Domovniskom ratu porazili velikosrpsku politiku. Hrvati su porazili komunističku, socijalističku i jugoslavensku politiku a velikosrpske pomagače (u njihovoj naivnoj slabosti) Hrvati su porazili usputno.

Uz sdp treba i HDZ lustrirati (jer desetljećima u svojoj pohlepi (za lakim položajima i osobnoj koristi) podržava krive teze i ozbiljno obmanjuje Hrvate).
Vrijeme dvopartijske države je isteklo (jer su se obje partije urušile u takmičenju tko će više naštetiti Hrvatskoj, napučene članovima koji svoju nemoć naplaćuju razarajući Hrvatsku).
Nesposobni toliko da su spremi činiti zlo protiv vlastitog naroda (s kojim ne mogu živjeti).

Umjesto dvopartijske države želimo dvodomni Sabor!

Oznake: kmeri, povijesne neistine, domovinski rat, SDP, Saucha, moralne nakaze, dvopartijska država, rat protiv komunizma, rat protiv jugoslavije, rat za održanje jugoslavije, političko krilo jugoslavenskih snaga, dvodomni Sabor

Hrvatski bog blata

Kroz sve društvene etape razvoja čovječanstva vrijedio je zakon ponude i potražnje.

Dolaskom Tita (i komunjarsko-orjunaške svojte), konfiskacijama i nacionalizacijama (iako je i Kraljevina SHS/Jugoslavija pomakla ekonomske zakonitosti na nepodnošljivu lakoću pljačkanja i uništavanja) stvorena je kasta parazita (koji vegetiraju političkim vratolomijama negiranja normalnog ekonomskog sustava).
Država je društvena nadogradnja. Stvaranje (rad) dobara je osnova (baza).

Hrvatska je propala/propadala kroz vremenska razdoblja kad je rad zanemaren (što zbog ratova (osmanlija na granicama), što zbog prisajedinjenja, ujedinjenja, komunizma, konfiskacija, nacionalizacija, bratstva i jedinstva, ...).

Zašto Hrvatska nakon osamostaljenja (u krnjim granicama) ne cijeni rad (osnovu postojanja, pa i društvene nadogradnje)?
Zašto Hrvatska ne cijeni branitelje u blatu (svakodnevnog rada)? Zašto (uzaludno i štetno) lamentira o boljitku (kojeg ne primjećujemo na oranicama (sada livadama i šikarama), pašnjacima, gradilištima, tvorničkim dvorištima, željeznicama, ...).
Što će mi država koja se nada kako ću skapavati i oboljevati u blatnom kanalu stvarajući sredstva kojim će odabrani besplatno liječiti one koje hoće, besplatno školovati podjednako odabrane ... ili (svejedno) bilo koga.

Titova lakoća stvaranja sociološke zbrke izvlaštenjem i obespravljivanjem stvorila je nepodnošljivu količinu blata (u kojem se nitko ne želi valjati). Bando, svi koji troše moraju prije zaraditi više nego imaju namjeru potrošiti.
Država nije nužna (a oni koji je žele imati moraju biti znatno pravedniji i organiziraniji od titovih pionira (koji se vlasti ne mogu odreći)).
Moja država ne priznaje srpsko kraljevstvo, ne priznaje jugoslavenstvo, ne priznaje komunizam, ne priznaje vladavine titoista, ne priznaje vlast plenkovića. Ja sam Kralj (kraljeva) kraljevstva u kojem radnik u blatu vrijedi više od bogova prava. Bog blata, hrvatskog blata. Hrvatski bog blata (koji ima želju nadograditi državu kojom će biti ponosan.

Borba za državu nije prestala završetkom Domovinskog rata. Borba protiv orjunaša, jugoslavena, parazita, titoista, izdajica borba je za državu blagostanja. Borba za onog tko stvara i radi. Država pripada njemu.





sv. Mihael

Oznake: društvene etape, zakon ponude i potražnje, konfiskacije, nacionalizacije, rad, osnova, društvena nadogradnja, radnici, blato, kraljevstvo, domovinski rat, država blagostanja

Nečovječna ostavština

O političkom inženjeringu


Provođenje revolucije (krvave i nasilne promjene postojećeg društvenog stanja), ma tko je provodio, ostavlja (forenzičke) tragove.
Komunističko-socijalistička boljševička jugoslavenska prorusko prosrpska revolucija koju je provodio Tito (s partijom koju je koristio/vodio) popraćena je mnoštvom dokaznog materijala (koji upućuje na oblik i ciljeve provedbe te revolucije).
Titovo razračunavanje s neistomišljenicima (na sjednicama i kongresima, uvijek osiguravanim njegovim plaćenim ubojicama) je tradicionalni oblik (produžetka jednoumlja, diktature i totalitarizma). Nitko ne dvoji o načinu i karakteru titove vladavine ...

Dvojben je odnos prema političkom nasljeđu takve prakse (nasilnog i bezrazložnog nametanja društvenih kretanja).
Socijalizam, nesvrstani, proruska (vojna, diplomatska i gospodarska) ovisnost, prosrpstvo, jugoslavenski fašizam, genocidnost, totalitarizam, ... samo su neke pojave koje spadaju u titovu (nečovječnu) ostavštinu.

U sklopu (složenih) geostrateških odnosa, postupan razračun s jugoslavensko-srpskim totalitarnim postavkama (jedne krvlju nametnute politike suludog balkanskoga (bez balkana (čitaj: Bugarske) diktatora) provedena je odlučno i s uspjehom (odgovor na srpsku agresiju u pravednom i obrambenom Domovinskom ratu).
Odlučnost u razrješenju (krvave) titove ostavštine na unutar hrvatskom planu nastavak je otklona od (jednog) zločinačkog sustava (totalitarnosti) boljševičkog agenta.

Što je Tito uistinu radio?
Pod okriljem samohvale o nesvrstanima i samoupravnom socijalizmu (eksperimentalnom modelu nepoželjnog socijalizma (kvaka na kvadrat), kršio je povelju UNa o zabrani rata i obavezi kontrole naoružanja pod nadzorom UN-a.
Naoružavao je i potpomago prosovjetske (krvave) diktature (koristeću takozvanu suradnju nesvrstanih u gospodarstvu).
INA (koja je u Hrvatskoj izvor političkih afera od Đurekovića, Špiljka, Miše Broza, ... do današnjih dana i ostavke Karamarka) je naftna firma koja je služila razmjeni oružja i pružanju logistike (prosovjetsko/proruskim) diktaturama ...
Zašto je INA imala naftna nalazišta samo u vojnim diktaturama (Libija, Sirija, Iraq, Rusija, ...) koje je sdpovska vlast prodavala u bescjenje ...? Jer je vrijednost tih naftnih nalazišta padala nemogućnošću ili otklonom želje prodaje oružja ...

Takav sustav (posrednika) potpore proruskim diktaturama (osiguravanjem vojne, diplomatske i ostale pomoći na unutar državnom (ex jugoslavije) planu tražio je neupitnu poslušnost, ne postojanje opozicije. Jednoumlje.

Smrću (jednoumlja) Tita, nestala je unosna preprodaja oružja (zabranjena poveljom UNa), Jugoslavija i jugoslavenski samoupravni (ne)radni narod su se našli u nazavidnom položaju nesposobnosti privrediti onoliko koliko troše ...

Dakle, niti će takvom politikom (protivnom povelji UNa) itko uspjeti preprodavati oružje, niti će neradom (stvorenim kao nagradom za popuštanje zločinačkoj politici) Hrvatska savladati nastalu krizu.
Kriza je prouzročena sdpovskim nastojanjem stvoriti (restaurirati) stanje prije titove smrti (i odveli su nas u mračno doba neimaštine, nerada i neodgovornosti).
Razračun s takvom politikom je neophodan. U taj razračun spada i razračun s Plenkovićem (čime bi se ta protuha bavila da ga nismo birali (da ga HDZ nije postavljao na dobro plaćena mjesta), otvorio bi odvjetnički ured ..??) koji je indikator komunjarskih prebjega (koji su utočište našli u HDZ-u (nastojeći HDZ držati taocem svoje bolesne ambicije opstajati bez rada)).

Odugovlačiti s mjerama otklona od titoističkog jednoumlja vodi produbljenju krize.
Sve mjere (potpomognute nasiljem) Titove politike imale su praktične (mada zločinačke) nakane. Društvo nećemo revitalizirati nastavkom takve politike ...
Titoizam, nerad i neodgovornost su prošlost. Partijski podobnici relikt jednog (tmurnog) vremena. Vrijeme je uspostaviti društvo rada, marljivosti, odgovornosti i potkrepe rezultata pravednim vrednovanjem.
Tito je mrtav, titoizam je izdahnuo (u posljednjem hroptaju sirijske diktature).
(Pokušaji titove služinčadi zaustaviti promjene i postaviti se nositeljem vlasti u RH je nakaradno ...)(U toj politici nije bilo ničega čovječnog.)

Vratimo Hrvatsku (radnim) korijenima ...

Oznake: revolucija, tragovi, oblik i ciljevi revolucije, jednoumlje, diktatura, totalitarizam, karakter titove vladavine, geostrateški odnosi, srpska agresija, domovinski rat, boljševički agent, nesvrstani, samoupravljanje, INA, povelja UNa, posredništvo, širenje proruskih režima, nerad, neodgovornost, partijski podobnici, Vratimo Hrvatsku radnim korijenima

Zašto je Hrvatska dobila rat, a izgubila iza rata ...

Domovinski rat (za slobodu), pravedni i obrambeni rat, rat protiv agresije i agresora je hrvatski domoljubni napor u očuvanju hrvatskih vrijednosti.
Agresija na RH je rat drugih (dimenzija i vrijednosti) protiv RH. Agresija je bila spremana i podrazumijeva specijalni rat (prije oružane agresije)(proveden), oružanu agresiju (provedena) i specijalni rat iza oružane agresije (djelomično proveden, u promijenjenim okolnostima gubitka rata).
Imali su pripremljene sve poluge (i kadrove) prikrivanja agresije i osude pravedne borbe hrvatskog naroda. Bili su spremni za vrijeme poslije rata ... (što je dokaz pripremanja agresije)(zaista, kako se oni bolje snalaze 25 godina kao poražena ideologija (koja i danas podupire agresore) nego Hrvati koji su pobjednici u ratu koji im je nametnut ...?).
Hrvatska nije bila spremna za rat, podjednako nije bila spremna za vrijeme poslije rata.

To se svakodnevno vidi u vremenu koje je uslijedilo po okončanju agresije. Razjedinjenost, nepostojanje službi, nepostojanje kadrova, nepostojanje strategija, nepostojanje politika, nepostojanje institucija koje bi branile Ustav i ustavne vrijednosti.
Neprovedbe lustracije (nošena na krilima politike pomirbe) dobrano je pripomogla specijalnom ratu iza agresije.

Hrvatsko društvo nije sposobno artikulirati i braniti temeljne vrijednosti Domovinskog rata.

U obrani politike pomirbe (koja je sputavala provedbu lustracije, pružajući ruku protivnicima državne samostalnosti i hrvatskog puta) treba istaknuti kako je ta politika polučila izuzetne rezultate. Omogućila je širim slojevima puka nesmetan otklon od jugoslavenstva, socijalizma, komunizma, titoizma, totalitarizma, jednoumlja. Suočavanje s istinom i katarza svih koji su bili sposobni prihvatiti pomirbu kao čin uključivanja u društvo sloboda.
Politička praksa (vanjskih političkih faktora) upravljanja političkim procesima financiranjem agenata (na visokim državnim funkcijama) nije strana niti jednoj maloj državi. Hrvatskoj nije strana ponajviše jer je specijalnim ratom pripremljena politika i kadar koji će prikriti agresiju na RH.
Ratni napor u suprotstavljanju oružanoj agresiji nije dostatan za okončanje rata i pobjedu. Pobjeda u specijalnom ratu koji je nastupio po završetku ratnih operacija je kraj rata (za Hrvatsku).
Rezultate Domovinskog rata Hrvatska mora osigurati demokracijom, razvlastivši udbo-orjunaški titoistički paket koji je trebao poslije poraza hrvatskih snaga služiti krvavoj pacifikaciji pokrajine srpske hrvatske.
Ne zavaravajte se politikanstvom orjunaša, oni su razastrti na utjecajna mjesta ... Lustrirati ih znači pobijediti sile zla.

Oznake: domovinski rat, pravedni rat, obrambeni rat, agresivni rat, specijalni rat, hrvatsko društvo i obrana temeljnih vrijednosti, lustracija i politika pomirbe, društvena katarza, politikanststvo orjunaša