Za dom spremni proleteri

Sukob pobornika jugoslavensko-proleterske koncepcije (ateisti, anacionalni ili novo-nacionalni (jugoslaveni), proleterski protiv države) nasuprot katoličko (religioznih) , nacionalno određenih, državno oslonjenih na državopravnost bespotreban je.

U svim civiliziranim državama nespojiva gledišta se ne rješavaju raspravama već drugim sredstvima. Demokratske države ne ostavljaju prostora neodrživim teorijama. Ravnoteža onih koji uništavaju državu i onih koji je održavaju u slučaju Hrvatske je prividan. Prorusko-prosrpska manjina je politički dominantna. S malim brojem političkih aktivista ostvaruju nesagledivu štetu hrvatskoj državi. Jer su svi Hrvati podmitljivi i smutljivi. Ne poštuju vlastiti odabir jer (ga nemaju) su neškolovani i nemaju spoznaju što je za njih dobro.

Komunističko-jugoslavenska manjina ne može prepoznati značenje pozdrava "Za dom spremni", jer su se te države (neustaške, nacionalne, religiozne, radišne, vladavine prava (pa i državnog prava) i poštivanja vlasništva) odrekli prije nego su progovorili (u kolijevci - sadašnja generacija antihrvata su zadojeni antihrvatsvom).

Tko u ovoj državi omogućava takvim protuhama političko djelovanje, državne funkcije, pripremljene biračke prevare, izgrađene političke stranke, silna državna sredstva, represivni i oružani aparat za obranu pozicija?

Pitanje braniteljima (i svim ostalim): od čega smo se branili, od koga i čega smo se oslobađali u Domovinskom ratu?

Oni koji su jUgoslaviju držali normalnom, poništavajući kroz tisućljeće postojanje hrvatskog državnog prava, negirajući samosvojnost Hrvata kao naroda s vlastitom vojnom i političkom organizacijom, onaj tko je zagovarao proletersku revoluciju negirajući sve osim internacionalizacije radničkog pokreta nije kompetentan davati ocjene legalnosti i slobode korištenja pozdrava "Za dom spremni".

A upravo se to zbog hrvatske slabosti (podmitljivosti i gubitku kvalitete u stvaranju društva) događa.

Proleteri (duhovna sirotinja) ne mogu biti Za dom spremni.
Zašto se onda s njima dogovarate (preporuke komisije)?
Zašto im se dodvoravate?

Za dom spretan!

Oznake: sukob, ateisti, anacionalni, jugoslaveni, državno pravo, proleteri, za dom spremni, branitelji, domovinski rat, ciljevi DR, podmitljivost, društvo

Nađite mi u Hrvatskoj jednog kretena

Nađite mi u Hrvatskoj jednog kretena koji vjeruje kako su se branitelji borili za osnutak Republike Hrvatske, za demokraciju, pravnu državu u okvirima pozitivnih dosega zapadne civilizacije, za slobode koje su prikladne današnjem vremenu, za ekonomski napredak, za državu koja bi bila instrument u rukama naroda.

Nađite mi u Hrvatskoj jednog kretena koji vjeruje kako su se Hrvati zalagali za osnutak Republike Hrvatske, za demokraciju, pravnu državu u okvirima pozitivnih dosega zapadne civilizacije, za slobode koje su prikladne današnjem vremenu, za ekonomski napredak, za državu koja bi bila instrument u rukama naroda.

Nađite mi u Hrvatskoj jednog kretena koji vjeruje kako je preko 1000 godina hrvatske povijesti i državnog prava bezvrijedno, jer je uloženo u tu povijest i pravo višestruko vraćeno, a s postignutim možemo slobodno zanemariti i povijest i državno pravo.

Ako nađete jednog kretena koji to misli, pLenkoviću i pUpovcu je mjesto u koloni sjećanja u vUkovaru.
Ako takvog kretena nema onda je borba za hrvatsku povijest i hrvatsko državno pravo (suverenitet) izgubilo još jednu bitku koja će uzrokovati nestanak jednog naroda i gašenje jednog prava. Jer dozvoliti takvim šarlatanima pojavljivanje u vUkovaru je težak udarac hrvatskim težnjama i interesima.
Na svu sreću nikad države nismo ni imali, pa je nemoguće da bar netko ima imalo srama zbog olakog prepuštanja sudbine takvom mamlazu kao što je četnik-orjunaš-poli(fon)glot-kreten pLenković.

(Sve neimenovane osobe su stvarne. Sve imenovane osobe su izmišljene. Svaka slučajnost je namjerna, jer samo slučajno idiot može terorizirati jedan narod ...)

Oznake: Hrvatska, kreten, branitelji, Drava, demokracija, zapadna civilizacija, ekonomski napredak, Hrvatska povijest, hrvatsko državno pravo, tisućljeće

Poražene treba poraziti!

Trenutno je (politika je više-složena i posljedična) Hrvatska zakrčena komunikacijskim šumom (svi u isto vrijeme na glas pričaju, vlastita priopćenja (koja su zbog namjere stvoriti komunikacijski šum, kod nekih traktati ...)).
Svi koji nadugačko objašnjavaju su agenti (specijalnog rata). (Oni koji stvore najviše šuma (drug Ljubić) su specijalci ...)

Stvaranje komunikacijskog šuma ima zadaću prikriti ulogu otetog (prokletog) HDZ-a (kojim upravljaju qurvini sinovi, orjunaši), obespravljenje i zastrašivanje jedino sposobnih vratiti vlast narodu (branitelji, oružana sila) i (posljedično) stvoriti šum otklanjajući pozornost sa zločina počinjenih poslije Drugog svjetskog rata (sahrana kostiju iz Hude jame)(stratišta čekaju bez obzira koliko šuma stvorili)(i muk govori više od vaše buke).

Bez objašnjavanja i sastančenja, trebalo je organizirati pohod na Markov trg, smijeniti Vladu, uvesti privremenu vladu nacionalnog spasa, prijekim sudovima raščistiti sva tri stupa vlasti ... i organizirati komunikacijski šum (kako se ne bi čuo glas poraženih).

Poražene treba poraziti! (a ne pobjednike).

Oznake: pametan, glup, govor, komunikacija, višesloženo, posljedično, komunikacijski šum, oteti HDZ, prokleti HDZ, branitelji, oružana sila, zločini drugogsvjetskog rata, pohod na Markov trg, smjena vlade, vlada nacionalnog spasa, poraženi

Potpaljivanje (slabe vatre na kojoj se grije malobrojna četničko-orjunaška komunjarsko prosrpska beskičmenjačko briselska neradnička svojta)

Branitelji (ma gdje bili) su velika zapreka nenarodnoj vlasti, i sve su poslijeratne vlasti koristile napade na branitelje kao sredstvo povećavanja vlastite nepripadajuće moći.

(To što je riječ o desetorici, petorici ili jednom ne znači kako neće doći po vas, nego znači da će dva po dva doći na red svi.)

Oznake: branitelji, nenarodna vlast, napadi, nepripadajuća politička moć, svi će doći na red

Ministarstva (kulture, branitelja, ...)

Ministarstva su državne ustanove kojim upravljaju ministri, članovi vlade.
Imenovanje Vlade i ministara propisano je Ustavom i zakonima.

Odgovornost Vlade RH (i ministra, koji su članovi Vlade) su propisani Ustavom RH i zakonima.

Tko je sve "ovlašten" prozivati, sugerirati i sudjelovati u imenovanju vlade i ministara? Cjelokupno stanovništvo (iako se samo interesne skupine javno i organizirano pojavljuju kao podupiratelji ili osporavatelji određene vlade, ili određenih ministara).
Slučaj imenovanja ministra kulture, protiv čijeg su se imenovanja javno pobunili određeni krugovi (iz kulture), izaziva kontra pobunu (protiv tih krugova čiji su razlozi isključivo lobirajućeg karaktera). Njihovo pravo izraziti neslaganje s imenovanjem određenog ministra nema nikakav veći značaj od demokratskoga prava prosvjedovati protiv politike koja nije sukladna njihovim svjetonazorima i interesima. (Ali zbog tog smo bili na izborima ...)

Interes šire javnosti imenovati ministra kulture koji će uraditi rezove u kulturi, sudjelovati u raspodjeli proračunskih novaca i materijalnih dobara (imovina kazališnih zgrada, muzeja ... najčešće pripada državi).
Država ima pravo upravljati iznosima i usmjeravati sredstva po vlastitom nahođenju. Svi umjetnici (iako je umjetnička sloboda zakonom zajamčena) mogu prakticirati umjetničke slobode o vlastitom trošku. Država nije dužna podržavati umjetničke slobode vlastitim sredstvima uloženim u kulturu. Podjednako nije dužna izlaziti u susret (avangardnim, anonimnim) piscima (od tolikih pisaca niti jedan nije nobelovac ...), niti glumcima (i glumicama), na štetu muzejskih ili drugih sadržaja koji potpadaju pod kulturu. U tom je smislu nestručnost ministra kulture slabašan argument u protivljenju i peticiji protiv imenovanoga ministra.
Mi, porezni obveznici, argumente (kvazi)umjetnika (koji svoje umjetničke slobode mogu prakticirati na slobodnom tržištu) ne smatramo dostatnim niti poželjnim (jer su ideološki i profesionalno na krivom tragu). Hrvatski umjetnici u radnom odnosu kod državnih institucija mogu poništiti radni ugovor i nezadovoljni statusom ostvarivati svoje interese na slobodnom tržištu (bez zapreka).
Hrvatska ima pravo podupirati kulturu na način kako odredi Vlada RH i imenovani ministar. Po tome ćemo ih pamtiti, zbog toga smo ih i birali.
Imenovani ministar je dr. sc Zlatko Hasanbegović.

Podjednako (interesima imenovane skupine) hrvatski branitelji imaju pravo izabrati ministra po vlastitom nahođenju. Hrvatski branitelji nisu slobodna profesionalna kategorija (već islužena skupina) kojoj se država ugovorima (kad su služili domovini) obavezala na odgovarajući odnos.
Nema vlasti, vlade ili vremena koji mogu (bez posljedica) izbrisati taj ugovor (i odnos).
Preporučam, povodom ostavke ministra Mije Crnoje, formiranje Ministarskog vijeća (sastavljenoga od 50 uglednih branitelja), s ovlastima ministra. Branitelji zaslužuju više od ministra.

Oznake: ministarstva, Vlada, ministri, Ustav RH., političko lobiranje, uloga ministrastava u resornim strukama, Kultura, branitelji, istek ugovorne obavezi i posljedice ugovora, slobodno tržište

Zastupnici (savjesti)

Bijes naroda


Hrvatski Ustav i zakoni (teško kršeći temeljnu odredbu o demokraciji), preinakama (u složenosti i zamršenost, s težnjom postići apsolutističku vlast) u račanovoj koaliciji 2000.-2004. promjenom članka 2. Ustava RH:

"Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Us­tavom i zakonom ... " u formulaciju "Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Us­tavom i zakonom", uz članak 75. Ustava RH

"Zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat."

postigli su apsolutističku vlast parlamenta (koji odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj; o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime; o udruživanju u saveze s drugim državama ... o referendumu ....

Hrvatski sabor:
– odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,
– donosi zakone,
– donosi državni proračun,
– odlučuje o ratu i miru,
– donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora,
– donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske,
– odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,
– raspisuje referendum,
– obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom,
– nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja jav­nih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
– daje amnestiju za kaznena djela,
– obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.


Prepustiti (svu) vlast zastupnicima (savjesti), nakon tisućugodišnje težnje ostvariti vlastitu državu, nakon ratova i Domovinskog rata, uistinu je suludo.
Tuđmanov Ustav je podređenost Sabora narodu postigao člankom 2 Ustav RH po kojem Hrvatski državni Sabor i narod odlučuju ...
Saborski zastupnici nisu polagali račune isključivo savjesti, već narodu.
Floskula o tome kako je iznad Sabora samo Bog su uistinu tendenciozno zlobne.


Prisjetimo se zastupnika savjesti (Račana, Budiše, Radoša, Jakovčića, Sanadera, Šukera, Milinovića, Kosorice, Jandroković, Domagoja Miloševića, Stiera, Milanovića, Pusićke, Jovanovića, Stazića, Kaina, Ostojića, ...).
Branitelji su svoju žrtvu (smrti, ranjavanja, oboljenja ...) prepustili dokazanim i prokazanim nesposbnim karijerističkim orjunaško-četničkim zastupnicima savjesti!
Porobljenu domovinu su branili (bez oružja, srcem). Ginuli za demokraciju i samostalnost. A zastupnici (nečiste savjesti) su dobili ovlast (za vlastiti interes, ili bezrazložno) poništiti svu prolivenu krv (za Domovinu).
Suludo je pričati o reformama koje ne podrazumijevaju odgovornost Sabora Narodu. Suludo je živjeti u državi koja demokraciju mijenja apsolutističkom vlašću (samo zato jer su orjunaši ugroženi u narodnoj državi).
Smrt socijalističkom fašizmu, sloboda narodu.
Država je (bila) narodna i biti će (opet).
Onaj tko se tome suprotstavlja doživjeti će opravdani bijes naroda!

Oznake: Ustav RH., ovlasti, mandat savjesti, prepuštanje vlasti, branitelji, reforme

Birajte generale i branitelje, oni su sebe mogli odabrati (ali nisu)

Generalski dug prema nama i naš prema generalima
Ili o specijalnom ratu protiv Hrvatske
Ili o specijalnom ratu protiv hrvatskog suvereniteta

Uspostavu Republike Hrvatske (otklon od socijalističkog društvenog uređenja) pratila je velikosrpska agresija ...
Izvorni hrvatski suverenitet je bio na udaru bivših komunista i velikosrba (udruženih u nakani zadržati Hrvatsku u okruženju njihove političke dominacije).
Hrvatska je izvrgnuta agresiji (agresivnom ratu) i specijalnom ratu.
Oružani rat protiv Republike Hrvatske povele su pobunjeničke srpske paravojske i JNA. Specijalni rat protiv Republike Hrvatske vodili su i posebni odjeli srpskih agresora i obezvlašćena (reformirana?) komunistička partija u Hrvatskoj.
Pred prve demokratske izbore SKH-SDP je isticao politički program ostanka u cjelovitoj Jugoslaviji (s preustrojem socijalističke države u "demokratsku", izostavljajući hrvatski suverenitet kao sredstvo rješavanja transformacije socijalističke (marionetske) tvorevine ...). Pobijedio je HDZ s političkim programom hrvatskog suvereniteta kao mehanizma razrješavanja krize socijalističke države.

Odgovor na hrvatski suverenizam je pokušaj otcijepljenja tkz. Krajina, pobunom i agresijom JNA pa vojske novonastale (nesocijalističke) Jugoslavije.
Na oružanu pobunu i oružanu agresiju Republika Hrvatska je uspješno odgovorila (završnim operacijama oslobađanja okupiranih teritorija i reintegracijom (dio mirnom) u pravni sustav RH.
Po okončanju ratnih djelovanja, Hrvatska vojska je vratila upravu civilnoj vlasti. Niti smrću Tuđmana i padom HDZ-a, vojni zapovjednici nisu posegnuli za mjerom vojnog održanja vlasti. Iako je bilo očigledno kako (udbaško-kosovske) antisuverenističke snage posežu za nedozvoljenim sredstvima prisvajanja vlasti.
(HDZ na čelu s Matom Granićem je dobio parlamentarne izbore 2000.g., ali to Mate Granić nije znao ...)(Bilo bi interesantno policijskom istragom ustanoviti ulogu i sadašnjeg ministra unutarnjih poslova (tada mlađahnog) Ostojića u tim i kasnijim događajima ...)
Umirovljenje hrvatskih generala, koje je proveo tadašnji predsjednik (??) Mesić, pokušaj je političkog krila velikosrpstva, specijalnim ratom pripremiti zaobilaženje hrvatskog suvereniteta i vraćanje Hrvatske u srpsko-rusko ropstvo.

Po okončanju oružanih (ratnih) sukoba, hrvatska vojska (vođena hrvatskim generalima) je izostavila (uobičajenu) vojnu upravu, podupirući demokraciju. Brzom i iznenadnom smjenom ratnog vojnog rukovodstva, te stalnom zamjenom vojnih i policijskih kadrova koji su aktivno sudjelovali u Domovinskom ratu (do današnjih dana) političko krilo antisuverenista je ustrajavalo na povratku Hrvatske u okove.
Specijalni rat, kao sredstvo ostvarivanja ciljeva, Hrvatska ionako nije dobila.
Hrvatska nije porazila antihrvatske političke snage (okupljene u SDP-HNS-IDS-SRP-... partije i nestranačke antihrvatske udruge). Specijalni rat traje.

Naše je demokratsko pravo, izborima i drugim demokratskim sredstvima (referenduma, opoziva) uskratiti pravo političkim snagama (antisuverenistima) koje zloupotrebljavaju političku vlast.
Vjerujući u snagu demokracije, vojska je izostavila mjere zaštite (te) demokracije (u ime demokracije). U specijalnom ratu (provođenom i krađama izbora (Svijet nam se smije zbog bezobraznosti tih krađa i ponašanjem veleizdajničke klike koja karikaturalno otuđuje političku moć)) tek moramo pobijediti. Titoiste.



Zbog osjećaja krivnje (i ponosa) (ambivalentnost), hrvatski generali i branitelji moraju (na listama za Sabor) demokratski poraziti političko krilo antisuverenista (titoista) i zakonodavno osigurati demokraciju (izloženu specijalnom ratu). (Specijalni rat je totalan, udara na pojedinačne ciljeve i na cjelokupni ustroj. Po tome je vidljiva težina tog rata.)
Moraju pokazati kako su znali što rade kada su izostavili vojnu upravu.
Tko bi tu zadaću bolje uradio od hrvatskih generala i hrvatskih branitelja!?

Za jaku Hrvatsku!

Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života

Oznake: branitelji, generali, demokracija, oružani rat, specijalni rat, izbori