30

ponedjeljak

svibanj

2016

Temeljna zabluda postuđmanovskog HDZ-a



HDZ je nakon Tuđmanove smrti izgubio nit (izvrsnosti). U političkom segmentu, to je značilo kvalitetan odabir (pozitivna selekcija)(makar političari diljem svijeta (zbog raspodjele moći i sredstava) političkom regrutacijom bivaju/biraju trećerazredni kadar). HDZ je regrutirao (u Tuđmanovo vrijeme) prvorazredni politički kadar (treću ligu).
Politička stvarnost zahtijeva marketing i prezentiranje vladajuće garniture kao sposobne (iako vrhunski intelektualci, poslovni ljudi, znanstvenici, sportaši, umjetnici, ... nevoljko pristaju na politička nadmetanja (izbore) i marginaliziranja (svakodnevna blaćenja od strane neistomišljenika, kao i neizvjesnu profesionalnu budućnost nakon završetka političkog mandata)(demokratska smo država i mandati su ograničeni na 2x4 godine)).
Nije teško medijski napadati takve kadrove ...
Iako nakon Tuđmanove smrti HDZ nastupa u javnosti kao jedinstvena i ista stranka, rukovodstvo i interesne skupine unutar stranke djeluju protivno stvorenoj percepciji HDZ-a kao državotvorne i domoljubne stranke/pokreta.
Frakcijske borbe (s namjerom ostvariti prevlast u stranci i državi) HDZ čine (pogodnim za aktivno poticanje frakcionaštva od srbo-udbaških rusko-britanskih obavještajnih krugova) nejedinstvenom i neprepoznatljivom strankom.
Nakon Tuđman HDZ nije HDZ (i ne zna se kad će i hoće li ikad više biti ...).
Stranka/pokret kojoj je političko/izborno geslo bilo Zna se!

Za razliku od HDZ-a, SDP (ma koliko bili u proteklom razdoblju različitog podrijetla (Milanović je prvotni HDZ-ovac, u odnosu na Račana koji je bio prvi antiHDZovac)) vođen vanjskim centrom moći konzistentno (postojano) provodi (istovjetnu) politiku. Istina, SDP-ova politika je politika rastakanja i destrukcije (ali je smisao stvaranja uvjeta za neku (neprepoznatljivu) srpsku Hrvatsku). Približavanje Srbije NATO paktu i EU bitno umanjuje prorusku srbizaciju Hrvatske na kojoj ustrajava (bilo koji) SDP.

Neodgovornost (političkog i biračkog tijela) prema političkoj realnosti (koja je brutalnija od puke nasumične nezainteresiranosti za političke procese) stvara košmar (društvenog kaosa). Nered koji pogoduje zlonajernim, što nas izrazito demoralizira u stvaranju uvjeta (države) normalnog života.
To je ono kad ti ukradu ono što nikad nisi imao (ali ti ne znaš reći što ti nedostaje ...). HDZ je zalutao na kolosjeke (isprazne priče) nepoželjnosti ...
Primjerice, tranzicija je reforma kojom smo iz socijalističkog društva odlučili krenuti ka modernom društvu vladavine prava, ali su političkim mantranjem o reformama dozvolili MOST-ovcima da ih kompromitiraju (u osnovnom naumu).
Rijetki su ministri (npr. ministar zdravstva Nakić) koji shvaćaju značenje razlaza sa socijalističkim zakonodavstvom i praksom.
Zapanjuje ovisnost HDZ-a (Sanaderovog o Pupovcu, Karamarkovog o MOST-u), iako smo uvjereni kako smo spremni dati svoje glasove nekome tko je sposoban preobraziti društvo (u moderno i vrijedno truda).
Takvo društvo ne podnosi prosječnost, traži najbolje (ako hoće). A ostali nisu spremni utrošiti život na isčekivanje (onog što je već moralo biti urađeno).

Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska


Oznake: HDZ, Tuđmanova smrt, izvrsnost, pozitivna selekcija, politička regrutacija, politički marketing, medijski napadi, heterogenost i frakcionaštvo, SDP, politički postojan, neodgovornost, kolosjek nepoželjnosti, tranzicija, reforme, preobrazba društva, nespremnost isčekivanja

09

srijeda

prosinac

2015

Zastupnici (savjesti)



Bijes naroda


Hrvatski Ustav i zakoni (teško kršeći temeljnu odredbu o demokraciji), preinakama (u složenosti i zamršenost, s težnjom postići apsolutističku vlast) u račanovoj koaliciji 2000.-2004. promjenom članka 2. Ustava RH:

"Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Us­tavom i zakonom ... " u formulaciju "Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Us­tavom i zakonom", uz članak 75. Ustava RH

"Zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat."

postigli su apsolutističku vlast parlamenta (koji odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj; o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime; o udruživanju u saveze s drugim državama ... o referendumu ....

Hrvatski sabor:
– odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,
– donosi zakone,
– donosi državni proračun,
– odlučuje o ratu i miru,
– donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora,
– donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske,
– odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,
– raspisuje referendum,
– obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom,
– nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja jav­nih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
– daje amnestiju za kaznena djela,
– obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.



Prepustiti (svu) vlast zastupnicima (savjesti), nakon tisućugodišnje težnje ostvariti vlastitu državu, nakon ratova i Domovinskog rata, uistinu je suludo.
Tuđmanov Ustav je podređenost Sabora narodu postigao člankom 2 Ustav RH po kojem Hrvatski državni Sabor i narod odlučuju ...
Saborski zastupnici nisu polagali račune isključivo savjesti, već narodu.
Floskula o tome kako je iznad Sabora samo Bog su uistinu tendenciozno zlobne.


Prisjetimo se zastupnika savjesti (Račana, Budiše, Radoša, Jakovčića, Sanadera, Šukera, Milinovića, Kosorice, Jandroković, Domagoja Miloševića, Stiera, Milanovića, Pusićke, Jovanovića, Stazića, Kaina, Ostojića, ...).
Branitelji su svoju žrtvu (smrti, ranjavanja, oboljenja ...) prepustili dokazanim i prokazanim nesposbnim karijerističkim orjunaško-četničkim zastupnicima savjesti!
Porobljenu domovinu su branili (bez oružja, srcem). Ginuli za demokraciju i samostalnost. A zastupnici (nečiste savjesti) su dobili ovlast (za vlastiti interes, ili bezrazložno) poništiti svu prolivenu krv (za Domovinu).
Suludo je pričati o reformama koje ne podrazumijevaju odgovornost Sabora Narodu. Suludo je živjeti u državi koja demokraciju mijenja apsolutističkom vlašću (samo zato jer su orjunaši ugroženi u narodnoj državi).
Smrt socijalističkom fašizmu, sloboda narodu.
Država je (bila) narodna i biti će (opet).
Onaj tko se tome suprotstavlja doživjeti će opravdani bijes naroda!


Oznake: Ustav RH., ovlasti, mandat savjesti, prepuštanje vlasti, branitelji, reforme

09

ponedjeljak

studeni

2015

Hvala (za ono što nisam čuo)


Koalicija radića

U Hrvatskoj ne postoji nacionalna svijest. Postoji (arhajska, naučena u crkvi) svijest o narodu (što se pri bilo kojem političkom odlučivanju primijeti).

Niš korisna (štetočinska) SDP vladavina nije probudila nacionalni osjećaj (i ponukala na nacionalno političko okupljanje). Hrvatska nije izišla iz krize.
Kriza je stanje nesposobnosti donošenja odluke.
Izjednačenjem HDZ-a i SDP-a, s MOSTOM (dostatnim za tvorbu Vlade) stvoreni su uvjeti za postepene (možda) korake iz krize, ili nastavak krize (što je izglednije).
Složena (manjinska ili koalicijska vlast) (osobno me ne smeta takav oblik vladavine, ali ne u ovom trenutku) ukazuje na političku neorganiziranost (u modernom smislu zaštite nacionalnih interesa).
Dolazak SDP-a na vlast prije četiri godine (u jeku globalne krize) i nesposobnost savladati ili pratiti tu krizu (kako su radile i uspjele prebroditi sve zemlje zahvaćene tom krizom), neodustajanje SDP-a od vladavine, stvorio je uvjete za organiziranje na nacionalnoj razini (za spas Hrvatske). Izborni rezultati pokazuju kako Hrvatska nije politički sposobna pratiti krize i politički se organizirati kako bi prebrodila te krize.
Ili je možda manjinska, možda koalicijska vlada odgovor na našu neodgovornost (i nesposobnost biti dostatno politični kako bi zaustavili krize).
Možda u Hrvatskoj nema nitko voljan prihvatiti ogroman dug, iscrpljenost Hrvata (blokirani, dužnici u švicarcima, nezaposleni, ...).

Možda je stigla na naplatu indiferentnost na vladavinu Račana, Mesića, Josipovića, Milanovića. (Ili su čekali da branitelji ostare, jer osim branitelja nitko nije krvario za ovu državu ...)

Ustrajavanje na politici reformi a ne na izjašnjavanju o načinu rješavanja dugovanja, put je u demagoško preskakanje rješavanje problema (nitko dugove nije vratio štednjom, jer dužan čovjek kad uštedi sav iznos koji troši i dalje je dužan onoliko koliko je bio dužan prije štednje).
Složenim zahvatom povećanja prihoda i istovremenim smanjenjem rashoda (na razinu ispod prihoda) stvara višak kojim se podmiruje dugovanje. Gospodarski razvoj je jedini put (a bez ulaganja nema prihoda) ...
Niti smo spremni (za izazove), niti tko spominje način izlaska iz krize ... spominju reforme i volju naroda (s time mogu obrisati *).
Neka se nitko ne poziva na volju naroda (narod je nevoljan).



Oznake: narod, nacija, politička organiziranost, kriza, odgovor na krizu, vraćanje duga, reforme, volja naroda