Koalicija radića
U Hrvatskoj ne postoji nacionalna svijest. Postoji (arhajska, naučena u crkvi) svijest o narodu (što se pri bilo kojem političkom odlučivanju primijeti).
Niš korisna (štetočinska) SDP vladavina nije probudila nacionalni osjećaj (i ponukala na nacionalno političko okupljanje). Hrvatska nije izišla iz krize.
Kriza je stanje nesposobnosti donošenja odluke.
Izjednačenjem HDZ-a i SDP-a, s MOSTOM (dostatnim za tvorbu Vlade) stvoreni su uvjeti za postepene (možda) korake iz krize, ili nastavak krize (što je izglednije).
Složena (manjinska ili koalicijska vlast) (osobno me ne smeta takav oblik vladavine, ali ne u ovom trenutku) ukazuje na političku neorganiziranost (u modernom smislu zaštite nacionalnih interesa).
Dolazak SDP-a na vlast prije četiri godine (u jeku globalne krize) i nesposobnost savladati ili pratiti tu krizu (kako su radile i uspjele prebroditi sve zemlje zahvaćene tom krizom), neodustajanje SDP-a od vladavine, stvorio je uvjete za organiziranje na nacionalnoj razini (za spas Hrvatske). Izborni rezultati pokazuju kako Hrvatska nije politički sposobna pratiti krize i politički se organizirati kako bi prebrodila te krize.
Ili je možda manjinska, možda koalicijska vlada odgovor na našu neodgovornost (i nesposobnost biti dostatno politični kako bi zaustavili krize).
Možda u Hrvatskoj nema nitko voljan prihvatiti ogroman dug, iscrpljenost Hrvata (blokirani, dužnici u švicarcima, nezaposleni, ...).
Možda je stigla na naplatu indiferentnost na vladavinu Račana, Mesića, Josipovića, Milanovića. (Ili su čekali da branitelji ostare, jer osim branitelja nitko nije krvario za ovu državu ...)
Ustrajavanje na politici reformi a ne na izjašnjavanju o načinu rješavanja dugovanja, put je u demagoško preskakanje rješavanje problema (nitko dugove nije vratio štednjom, jer dužan čovjek kad uštedi sav iznos koji troši i dalje je dužan onoliko koliko je bio dužan prije štednje).
Složenim zahvatom povećanja prihoda i istovremenim smanjenjem rashoda (na razinu ispod prihoda) stvara višak kojim se podmiruje dugovanje. Gospodarski razvoj je jedini put (a bez ulaganja nema prihoda) ...
Niti smo spremni (za izazove), niti tko spominje način izlaska iz krize ... spominju reforme i volju naroda (s time mogu obrisati *).
Neka se nitko ne poziva na volju naroda (narod je nevoljan).