Davidov grijeh

Misle li kako će sramota biti sakrivena, varaju se

Politika pomirbe, kojom se nastojalo pospješiti tranziciju hrvatskog društva iz totalitarnog u demokratsko, zbog okolnosti (agresije na RH) nije provedena na ispravnim osnovama.
Pomirba se zasniva na nizu postupaka.

Popravljanje nanesene štete je moguće tek nakon sagledavanja posljedica, a posljedice su plod namjernog ili nenamjernog djelovanja. Odustajanje od mržnje ili osvete nije moguće bez oprosta, a oprost bez katarze.



U preporukama Vijeća za suočavanje s prošlošću nisam primjetio niti jedan element neophodan u procesu koji psihologija, pravo, filozofija (i etika), ... ovim ili onim tumačenjem preporuča. Time su preporuke vijeća neobvezujuće (ništetne).



Uplitanje politike u stručne poslove, kao naredbodavnog a ne provedbenog tijela, u apsolutističkom ili totalitarnom obliku uzrok je neuspjehu politike pomirbe, kojoj je nedostajala iscrpna raščlamba i osuda štetnosti titoističkog totalitarizma, na čijim bi se temeljima mogla graditi politika pomirbe.
Pomirbu tražiti na temelju zaboravljanja ili prešućivanja činjenica nije moguće. Zbog toga je ta politika propala. A društvo se našlo na pragu novih, razornijih podjela (na povlaštenu državnu sektu i obespravljeni narod).
Plenkovićevo Vijeće je dodalo novi čavao u lijesu hrvatske tolerantnosti. Kompromis (kojim lopovska vladajuća svita pribjegava) nije rješenje.
U društvu specijalizacije i podjele rada, ja znam tko je u neoružanom sukobu gubitnik ...

Bez glasne osude titova režima nije moguć suživot i demokracija.

Vrijeme je za 2 000 000 biračkih glasova, promjenu Ustava, Ustavnih sudaca, sudaca Vrhovnog suda, svih nakaradnih zakona, političara, zabranu mnogih političkih stranaka, ... vrijeme je za vlast naroda.

ZA DRŽAVU DOSTOJNU ŽIVLJENJA!

Biblijska parabola



David's Punishment, by Julius Schnoor von Carolsfeld

Oznake: politika pomirbe, tranzicija, totalitarizam, demokracija, pomirba, niz postupaka, latarza, Vijeće sa suočavanje s prošlošću, ništetnost, titov režim, 2 000 000 biračkig glasova, biblijska parabola, kralj David, Bat-Šeba, Urija, prorok Natan, Salomon

Ludilo proglašavanja milanovića vrsnim retoričarem

Svoditi sudbinu države i naroda na retoričku moć uvjeravanja (bez oslanjanja na istine) suludo je!

Hrvatska je (tisućljeće na granici civilizacija) politički i sociološki u vrlo složenim okolnostima.
Primjerice, (prošle, iako nisu prošle) devedesete je obilježio izlazak iz socijalizma, jugoslavije, osamostaljenje, rat (protiv agresije).

Sociološki, narod nikad sazreo u naciju. Politološki, stoljećima bez vlastitih političkih zastupnika, bez vlastite vlasti.
Osamostaljenje i rat su detronirali ideološke ikone, ali bez lustracije (politikom pomirbe) nije detronirana ni ideologija ni zagovornici (ne nositelji i teoretičari, već ulizice i beskičmenjaci čija je sposobnost stvarati vlastite sudove zanemariva). Neodgovorni plaćenici.
Dakle, samo su formalno osuđene (u zanemarivom rasponu) propagandne isturene floskule (bratstvo i jedinstvo, jugoslavija kao zjenica oka, samoupravni socijalizam, titov put, tekovine nobe, ...).
Socijalističko-prosovjetske postavke "besplatnog" školstva, "besplatnog" zdravstva ("zdravlja"), solidarne mirovinske "štednje", zanemarivanja zakona ponude i potražnje nikada nisu (unatoč proklamiranoj tranziciji) niti pokušane biti izmjenjene. Hrvatska je ostala "okovana", uspavana u socijalizmu (ružnih navika).
Tko najbolje provodi takve postavke (društva)? Komunjare (nevjernici komunizma, sada nevjernici nacionalne politike i nacionalne države).

Iako točna prosudba o slabim dosezima jugoslavenstva, socijalizma i titoizma, društvo je ostalo netranzitirano (u hibridnom feudalno-socijalističkom konceptu nesvjesnog postojanja). Društva koja nisu sposobna ustvrditi vlastite norme nesvjesna su društva.

Svaki novi izbori u Hrvatskoj (demokracija bez demokracije) iznova ukazuje na ozbiljnost nesvjesnosti društva. Na nesposobnost politički se organizirati, i urediti društvo po mjeri.


Više desetljetna medijska i društvena klima hibrida (jugoslavensko-socijalističkog prosovjetsko-proruskog) feudalno-socijalističkog koncepta, bez ozbiljnih (tranzicijskih) reformi stvorio je nove (internetski obrazovane) generacije koje očekuju državu dostojnu življenja. Ali su usporenom tranzicijom (i izostavljenom lustracijom) onemogućene u preuzimanju upravljanja društvom. Neideološki satrapi (propalog komunizma) Šeks, Mesić, Manolić, Lončar, Kosor, Josipović, Milanović (instruirani iz vanjskih centara moći, u boju protiv zapadne kulture) nametnuli su okvire negativne selekcije (i iseljavanja stvarnih nositelja razvoja društva). Ostali su genetski osakaćeni, ideološki podložni.

U tim okvirima, propagiranje milanovića kao vještog retoričara, koji preostale uvjerava u ispravnost vlastitih životnih načela (koja nemaju) je zabluda. Milanović samo podilazi desetljećima uljuljanom stanovništvu (nesposobnom mijenjati se na vlastitu korist) ispraznim pričama o pravom i krivom putu.
Dobro procijenjena slika biračkoga tijela, i njihovih sposobnosti (nesposobnosti izdići se vlastitim odabirom).
HDZ je izgubio vjerodostojnost onog trenutka kada je obustavio (što zbog nesposobnosti i neznanja, što zbog djelovanja udbaških elemenata koje je Tuđman u prvotnom HDZ-u držao neutralizirane (i iskorištavao njihovu izdajničku crtu protiv neprijatelja hrvatskog naroda)) transformaciju društva i postao smetnja vlastitom biračkom tijelu (jer su neozbiljna politička stranka) i ostatku društva (koje je inertno i priželjkuje stanje mirovanja).

Hrvatska je zapala u letargiju, u kojoj su ludi dominantni.
A zemlja u kojoj ludi djeluju ozbiljno, ima ozbiljne probleme. (Hrvatska je tisućljeće iza sebe ...)

Optužujem sdp za namjerno raseljavanje nositelja razvoja društva, i HDZ za pasivno supomaganje u tom zločinačkom činu (razvlaštenja hrvatskog naroda vlastitog suverenog prava na državu i boljitak).

Oznake: retorika, aristotel, politički ili savjetodavni govor, granica civilizacija, sociološko-političke okolnosti, bez vlastite vlasti, kozmetičke promjene kozmetičkih postavki, tranzicija, komunjare, nevjernici komunizma, nevjernici nacionalne države, hibridno feudalno-sociolistička tvorevina, nepotpuna tranzicija, vlastite norme društva, sposobnost političkog organiziranja, internetski obrazovane generacija

Hrvatski memento

Slom AU, kraljevine, sfrjota, rh ...

Hrvatska se nalazi u specifičnom stanju (ne zove se drugo stanje, već posebno stanje). Populističko popuštanje pri izlazu iz socijal-jugoslav-balkan-samoupravljanja popratilo je otvaranje tržišta (zapadnim robama i uslugama). Pametni su kupili i naučili (što su trebali) od zapada, oni malo slabiji nisu.
Model (od samog početka uočljiv) otvaranja zapadnim robama i uslugama stvarao je potrebu pune zaposlenosti (na uvoznim robama). Dugoročno neodrživ.

Trgovinski deficit je proizveo blokirane, zadužene, prekomjerni javni i vanjski dug ...

Službe koje su sudjelovale u kreiranju (na krilaticama pomirbe i svehrvatstva) takvog modela tranzicije (u svojoj nemoći) su se našle u poziciji nesposobnosti premostiti ono s ovim (sutrašnjim) dobom. Nesposobne su proizvesti model povrata zaduženja, porasta standarda i očuvanja nacionalnih dobara.
Pomalo izgubljene (u metežu narodnog nezadovoljstva) guraju svakog ispred sebe kako bi prikrili svoju slabost - nesposobnost projiciranja budućnosti.
Nespretno guraju nesposobne krkane (Kosor, Josipović, Milanović, Petrov, Plenković, ...) kako bi stvorile alibi za ono što ne mogu (i nisu sposobne), ali mogu nametati imenovane (kako bi nas obmanjivali).

Hrvatska se utapa u rukama spasitelja ...

U Hrvatskoj treba reorganizirati tajne službe i nečasno otpustit sve koji su sudjelovali u stvaranju kaosa (kojeg sada prikrivaju namećući poluidiote).

Oznake: slom, populističko popuštanje, socijal-jugoslav-balkan-samoupravljanje, trgoviski deficit, blokirani, zaduženi, javni dug, vanjski dug, službe, pomirba, svehrvatstvo, tranzicija, povrat zaduženja, stvaranje kaosa

Geološki

Problem(i) hrvatskog društva


Socijalizam (koji je poharao društvo) ostavio je dubokog traga na hrvatskom biću.
Kao i svaki socijalizam, jugoslavenski (danas hrvatski) produbio je (nakon početne nacionalizacije) sveukupno siromaštvo društva.

Padom Berlinskoga zida i padom Varšavskoga pakta, raspadom jugoslavije u Hrvatskoj je nastupilo doba povratka stratificiranom društvu.
Raslojavanje društva (od prvotne podjele na partijaše i nepartijaše) (kao i sve nenametane društvene pojave) teklo je postupnu (naglo).
Nekolicina (odvažnih) se obogatila naglo (što ne znači nužno na ratnom profiterstvu ili nekom drugom nedozvoljenom obliku bogaćenja). Ostatak je zadržao socijalistička obilježja.

Narod je doživljavao novu hrvatsku vlast kao zamjenu za jugoslavensko-velikosrpsku (ali podjednako poželjno socijalističku), a vlast se (u svim segmentima) prilagodila takvim zahtjevima.
Nesposobnost društva proizvesti okružje novih odnosa (stvarajući crvenu Hrvatsku), potpomognuto je (planiranim) povratkom crvene buržoazije (lumpen-proletera) i pozicioniranjem takvih kadrova u sve pore društva.
Nesposobnost suprotstaviti se povratku (recikliranjem) komunjara-orjunaša postuđmanovski je tuđmanovski plan stvaranja (održavanja) "crvene" Hrvatske - socijalističke tvorevine s himnom Lijepa naša.
Plansko popuštanje (Račanu, Mesiću, Josipoviću, Milanoviću), s namjerom ustavnih i zakonskih okvira (kojima bi se okovala socijalistička Hrvatska) HDZ-ov je pakleni plan (milenijske urote).
Hrvatska nije sposobna provesti ciljeve tranzicije (razlaza sa socijalističkim sustavom).
Hrvatska nije sposobna ostvariti društvo sloboda.

HDZ prebacuje odgovornost na SDP, SDP na srbe (koji bezrazložno (više u svojoj naivnoj priprostosti) prihvaćaju ulogu gromobrana u svim unutarhrvatskim (teškim) obračunima).

Dakle, HDZ je grobar moderne, nacionalne, demokršćanske, razvijene, radišne i uspješne Hrvatske. (Planski.)

Kako se to očituje u svakodnevnom životu?
Niti jedan cilj tranzicije (tržišna privreda, slobode rada, slobode tržišta, političke slobode, osobne slobode) nije ostvaren. Otklon od socijalizma je kozmetičke naravi (nekolicinu (financijski uspješnih) su pustili kako bi služili kao primjer uspjeha tranzicije, iza njih "instalirali" partijske poduzetnike (koji upravljaju nacionalizioranim pa privatiziranim u ime partije/a)).
Najlakše je ustanoviti socijalističku narav svih HDZ-ovih vladavina promatrajući niže dužnosnike (u gradovima, općinama i županijama). Upravljajući proračunima (utemeljenim na državnom monopolu (prireza, poreza) i državnom proračunu (podjednako monopoliziranom), protivno nesocijalističkim principima, naguravali su se na milijunske ili veće iznose kojim su upravljali (bez da su zaradili niti deset puta manje iznose u privatnom životu)? Kako je moguće povjeriti proračune ljudima koji nikad nisu upravljali s tolikim količinama novaca, a praktički bez kontrole ili posljedica ...?
Iskorištavati financijsku moć (pogodovanjem u poslovima, u namještanju na državna zaposlenja, u kapitalnim investicijama i ulaganjima, ...) utemeljenu na državnom monopolu i neadekvatnoj kontroli (upravljanja državnim resursima) osobina je socijalističkog sustava (jednakosti). Osobina socijalizma je uporaba državnog monopola u naplati poreza, ali i korištenje državnog monopola u raspodjeli tih sredstava.

HDZ je (partijski) iskoristio (minorni i beznačajni) SDP u stvaranju parlamentarnog apsolutizma i zakonskih okvira produžetka socijalizma prividnom demokratizacijom.

Svijet je lopta šarena ...

(Geološki, Hrvatska ima malo nafte, ali mnogo budala ...)

Oznake: socijalizam, siromaštvo društva, pad Berlinskoga zida, pad varšavskoga pakta, partijaši, nepartijaši, raslojavanje društva, hrvatska vlast, poželjno socijalistička vlast, postuđmanovski tuđmanovski plan, Crvena Hrvatska, milenijska urota, tranzicija, društvo sloboda, grobari moderne Hrvatske, produžetak socijalizma, prividna demokracija

HDZ-ovi mudraci

Povijesni obračun s titoistima


Pojavila se skupina HDZovaca (Tolj, Babić Petričević, Jurica, ...) koja zahtijeva odstupanje Karamarka sa svih stranačkih dužnosti. Predlažu provedbu stranačkih reformi kojima bi se pripremili za izvanredne parlamentarne izbore. Zamislite (stranka kojoj je izborno geslo bilo Zna se!)!
Pa što se to zna? (A tko i što ne zna?)

Zna se kako je tranzicija trebala biti ključna reforma uređenja RH na modernim (nekomunističkim, nesocijalističkim, netitoističkim, nejugoslavenskim, neprosrpskim, neproruskim temeljima). Samostalna, slobodna Hrvatska (katolička, prozapadna, radišna s poštovanjem vlasništva i civilizacijske pripadnosti (krugu zemalja čije se pravo temelji na strorimskom pravu).
Zna se tko je osvojio (i kako) vlast da bi provodio tranziciju. Nisu to bili Tolj, Babić Petričević, Jurica, ... Njih nitko ne pamti kao one koji su znali, pamte ih kao one koji su se prikrpili novoj vlasti (i unovčili svoju odanost).
Zna se kako je Račan nakon Tuđmanove smrti (pored Tolja, Babić Petričević, Jurice, ...) s lakoćom (pokrao) dobio parlamentarne izbore, a Mesić (pokrao) dobio predsjedničke izbore.
Zna se kako je Sanader izgubio prve parlamentarne izbore (Račan i SDP su bili relativni pobjednici (opet krađom izbora)), a osvojio vlast.
Zna se kako je Kosor izgubila predsjedničke izbore, a Mesić (opet krađom) dobio druge predsjedničke izbore.
Zna se kako je Milanović (pokrao) dobio parlamentarne izbore (i suludo vladao četiri godine).

Zna se kako je Sabor pretvoren u jednodomni, promijenjen datum Dana Državnosti, izborni zakon, Ustav RH, ...
Zna se zašto RH nije prestala biti totalitaristička ...
Zna se ...

Kakve veze ima Karamarko s tim pojavama? Možda i ima (kao pripadnik obavještajne zajednice). Ali mu se to ne stavlja na teret. Karamarko je osoba koja HDZ (nakon Tuđmana koji je bio dio obavještajne hobotnice i surađivao/kontrolirao kosovsko-udbaške (orjunaške) kadrove, a čijom je smrću HDZ izgubio Zna se! podatke o antihrvatskom radu tih obavještajnih zajednica) može vratiti u poziciju razračuna sa udbaškim kadrovima smještenih u Vrhovnom sudu (Horvatin je zločinac koji odavno sudjeluje u falsificiranju izbornih rezultata), izbornom povjerenstvu, Ustavnom sudu, ...
Tri su stupa vlasti (a parlamentarni izbori omogućavaju osvajanje jednog stupa i (moguće) imenovanje (polovice) drugog stupa te vlasti ...). Treba sustavno pristupiti potpunoj reformi društva ("čišćenje", lustracija, kažnjavanje svih pošteđenih u proteklih 25 godina).
Karamarko je izborni pobjednik (ali izbornim prevarama i zlouporabom ostalih oblika vlasti orjunaška se svojta svim sredstvima bori protiv Karamarka i istinske reforme - uništenja orjunaško-titoističkog legla veleizdajnika (koje je tuđman (privremneno) zbog rata protiv srba i JNA "poštedio" politikom pomirbe, suradnje, podmićivanja (ostavljajuću im milijarde na računima i fiktivnoj privatizaciji (koju je partija provodila u svoju korist)).
Zna se!
Tko se to sada poziva na Tuđmanovo vrijeme HDZ-a (kad je upravo Tuđman ostavio divlje sjeme (nije ih lustrirao, kriminalizirao, razvlastio, finacijski razbaštinio)).
Tuđmanov HDZ je pobijedio SFRjot, JNA, Srbiju, Srbe, pobunjene Srbe, međunarodnu zajednicu (dio, nesklonu samostalnoj Hrvatskoj).
Ali nije pobijedio orjunaše, komunjare, udbaše, kosovce, titoiste. To je sakrio takozvanom politikom pomirbe (koja je spasila mnoge (nedužne) živote, ali je i ostavila talog taloga (agente spremne uništiti i Hrvatsku i Hrvate/ce).
Zna se!

Vrijeme je za obračun sa tim titoističkim otpadom (koji se Hrvatskom valja zlobom, s namjerom prevaliti granice i restituirati neHrvatsku u međunarodnim okvirima).
U toj borbi nema mjesta za Nevena Juricu, niti Ivana Tolja. Oni su (promišljeni) suputnici borbe (u kojoj nisu sudjelovali).
Nikad nisu ništa znali. Pa ni danas!

Hrvatska je na granici civilizacija (izložena specijalnom ratu i nasrtanju na osnovne vrednote (opstojnost)). Domaći elementi (titoisti, agenti (spavači) pozicionirani na poluge vlasti, spremni bezobrazno koristiti te poluge u rušenju Hrvatske) podrivaju mladu državu i mladu demokraciju iznutra (a takve radnje su najrazornije).
Samo odlučni i sposobni mogu sudjelovati u stvaranju bolje i prosperitetnije Hrvatske.
Sukob s titoistima (koji su ostali dosljedni svoj rušilačkoj ulozi unatoč politici pomirbe) je ono što (Zna se!) treba obaviti sada. Tuđman(ov)(HDZ) to nije odradio (jer nije bilo vrijeme).
Karamarko je osoba za ovo vrijeme (bez ikakve mogućnosti komparacije s Tuđmanom).
Hrvatska se (voljom) gradi ...

(Nije li preočito da nestranački (ex)premijer uz pomoć (dugo odlaganog imenovanog) čelnika SOA-e "ruši" Karamarka, a ta ista SOA nije "rušila" notornu budalu i narkomana (koji je u četiri godine javašluka Hrvatsku zavio u crno ...).)

Upamtite, sve se zna!! (Znamo tko je tko.)

U borbi protiv agenata (titoista) vrijede druga pravila. Tu borbu ne mogu voditi klipani (karijeristi, muljatori, zgubidani).
Ne računajte na mlitave polupismene (polupravnike, poluekonomiste ili slične poluškolovane) idiote.

(Privremena vladavina Domoljubne koalicije i MOSTA je bila dostatna da pokaže kako sdp nije imao ni volju ni sposobnost savladati gospodarsku krizu. Pokazao je kako su sdpovci krvnici bilo kakve Hrvatske ... Nema potrebe koalirati u neprirodnoj koaliciji (s udbaškim kadrovima), štiteći udbu i titoiste, u trenutku kada ih treba politički poraziti zauvijek).
Vrijeme je za minoriziranje socijaldemokracije (socijalizma na parlamentaran, prosrpski, proruski, anticivilizacijski način), uništenje titoista, onesposobljavanje udbe, progon veleizdajnika i terorista (koji ugrožavaju svjetski mir).

Vrijeme je! Zna se!

Oznake: zahtjev za odstupanje, Zna se!, tranzicija, Tuđmanova smrt, Račan, mesić, parlamentarni izbori, predsjednički izbori, Obavještajna zajednica, tri stupa vlasti, tuđmanova povijesna ostavština, politika pomirbe, granica civilizacija, pogibelji, opstojnost, sukob s titoistima, očitost nevoljnosti kukuriku vlade, povijesni obračun s titoistima

Temeljna zabluda postuđmanovskog HDZ-a

HDZ je nakon Tuđmanove smrti izgubio nit (izvrsnosti). U političkom segmentu, to je značilo kvalitetan odabir (pozitivna selekcija)(makar političari diljem svijeta (zbog raspodjele moći i sredstava) političkom regrutacijom bivaju/biraju trećerazredni kadar). HDZ je regrutirao (u Tuđmanovo vrijeme) prvorazredni politički kadar (treću ligu).
Politička stvarnost zahtijeva marketing i prezentiranje vladajuće garniture kao sposobne (iako vrhunski intelektualci, poslovni ljudi, znanstvenici, sportaši, umjetnici, ... nevoljko pristaju na politička nadmetanja (izbore) i marginaliziranja (svakodnevna blaćenja od strane neistomišljenika, kao i neizvjesnu profesionalnu budućnost nakon završetka političkog mandata)(demokratska smo država i mandati su ograničeni na 2x4 godine)).
Nije teško medijski napadati takve kadrove ...
Iako nakon Tuđmanove smrti HDZ nastupa u javnosti kao jedinstvena i ista stranka, rukovodstvo i interesne skupine unutar stranke djeluju protivno stvorenoj percepciji HDZ-a kao državotvorne i domoljubne stranke/pokreta.
Frakcijske borbe (s namjerom ostvariti prevlast u stranci i državi) HDZ čine (pogodnim za aktivno poticanje frakcionaštva od srbo-udbaških rusko-britanskih obavještajnih krugova) nejedinstvenom i neprepoznatljivom strankom.
Nakon Tuđman HDZ nije HDZ (i ne zna se kad će i hoće li ikad više biti ...).
Stranka/pokret kojoj je političko/izborno geslo bilo Zna se!

Za razliku od HDZ-a, SDP (ma koliko bili u proteklom razdoblju različitog podrijetla (Milanović je prvotni HDZ-ovac, u odnosu na Račana koji je bio prvi antiHDZovac)) vođen vanjskim centrom moći konzistentno (postojano) provodi (istovjetnu) politiku. Istina, SDP-ova politika je politika rastakanja i destrukcije (ali je smisao stvaranja uvjeta za neku (neprepoznatljivu) srpsku Hrvatsku). Približavanje Srbije NATO paktu i EU bitno umanjuje prorusku srbizaciju Hrvatske na kojoj ustrajava (bilo koji) SDP.

Neodgovornost (političkog i biračkog tijela) prema političkoj realnosti (koja je brutalnija od puke nasumične nezainteresiranosti za političke procese) stvara košmar (društvenog kaosa). Nered koji pogoduje zlonajernim, što nas izrazito demoralizira u stvaranju uvjeta (države) normalnog života.
To je ono kad ti ukradu ono što nikad nisi imao (ali ti ne znaš reći što ti nedostaje ...). HDZ je zalutao na kolosjeke (isprazne priče) nepoželjnosti ...
Primjerice, tranzicija je reforma kojom smo iz socijalističkog društva odlučili krenuti ka modernom društvu vladavine prava, ali su političkim mantranjem o reformama dozvolili MOST-ovcima da ih kompromitiraju (u osnovnom naumu).
Rijetki su ministri (npr. ministar zdravstva Nakić) koji shvaćaju značenje razlaza sa socijalističkim zakonodavstvom i praksom.
Zapanjuje ovisnost HDZ-a (Sanaderovog o Pupovcu, Karamarkovog o MOST-u), iako smo uvjereni kako smo spremni dati svoje glasove nekome tko je sposoban preobraziti društvo (u moderno i vrijedno truda).
Takvo društvo ne podnosi prosječnost, traži najbolje (ako hoće). A ostali nisu spremni utrošiti život na isčekivanje (onog što je već moralo biti urađeno).

Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska

Oznake: HDZ, Tuđmanova smrt, izvrsnost, pozitivna selekcija, politička regrutacija, politički marketing, medijski napadi, heterogenost i frakcionaštvo, SDP, politički postojan, neodgovornost, kolosjek nepoželjnosti, tranzicija, reforme, preobrazba društva, nespremnost isčekivanja

Od budale stvoriti dvije budale

Budale se množe socijalnim kontaktom


U političkom okružju nepotpuna raščlamba stvara uvjete produžene političke borbe ...

(Nije Jasenovca sporan ...)

Tranzicija (iz sustava jednoumlja ka slobodnom društvu pluralnih političkih pogleda, slobodne ekonomije i sloboda tržišta rada i roba) je reforma koju smo dužni provesti. Sve ostale reforme su kozmetičke naravi (prikrivanja hibridnog nakaznog sustava).

Današnja Hrvatska je hibridna tvorevina polu feudalnog, polu socijalističkog, jugoslavenskog, prosrpskog, titoističkog, malobrojnog (elitističkog, medijski eksponiranog), policijskom stegom i doušničkim aparatom održavanog sustava ...
(Tranzicijom smo morali iz polu feudalizma-polu socijalizma napraviti otklon ka modernom društvu sloboda.)

Hrvatska nije završila svoj društveni razvoj feudalizma, revolucijom je nametnula komunizam/socijalizam, a okupacije prikrivala jugoslavenstvom.

Kad danas pojedini zagovornici onog najgoreg (nabrojanog) dobivaju medijski prostor, pokušava se od jedne budale stvoriti dvije ...

Oznake: politička rasčlamba, produžena politička borba, tranzicija, društvo sloboda, reforme kozmetičke naravi, polufeudalno društvo, polusocijalističko društvo, jugoslavensko društvo, prosrpsko društvo, doušničko i policijsko društvo, društveni razvoj, okupacija, prikrivanje jugoslavenstvom. umnažanje budala

Hrvatska je izgubljena u vrtlogu mediokritetstva

Legalistička Hrvatska nije sposobna nadići titoističku Hrvatsku.


HDZ, stranka (promjena) koja je pozvala na stvaranje moderne Hrvatske (nesocijalističke, neruske, nejugoslavenske, nesrpske, ...) na hrvatskim tradicionalnim vrijednostima (katoličanstvu, okrenutosti zapadu i vrijednostima rada), zastala je na (titoističkoj) točki s koje nema povrataka (jer se nikamo nije pomakla).

Zablude sustavnih reformi (od kojih nije provedene niti jedna značajna) (tranzicija je reforma kojom smo trebali otkloniti sve prosrpsko-proruske okupacijske mjere koje su nas kao društvo oslabili do nesposobnosti održavati teritorij) političkim se manevrima svode na retoričko prikazivanje uspjeha (otklona od titoizma), iako se nismo (osim u proteku vremena i prezaduženosti) pomakli (do spoznaje kako je socijalističko-samoupravna praksa propala, i karakterističnih negativnosti tog sustava koje smo pretočili u negativnosti novog sustava). Danas, socijalizam (titoističkog oblika; protekcionizma ideološki podobnih) produžavamo državnim subvencioniranjem (nadoknade zakinutim u socijalističko doba).

Povratkom titoista (milanovićeve neslavne paranoične lopovske svite) predstečajnim nagodbama pogodovali su "svojima" (koji su uzeli mnogo, iako ih je malo). A prave novce (milijarde kuna) su partijski operativci prelili (ili ih uopće pri zaduživanju nisu ni unijeli u Hrvatsku) na inozemne račune.

Prave reforme (tranzicije) neće biti dok se principijelno vlast ne odrekne pogodovanja (svojim), na ovaj ili onaj način.
Hrvatska se vrti u krugu izmjene na vlasti i naplate proteklih pretrpljenih šteta, na štetu svih nas.
Nitko rad ne poštuje, država dijeli šakom i kapom (nekom šakom, nekom kapom).
Sad je vrijeme za naplatu onih koji do sad nisu dobivali ni od komunjara, niti od HDZ-a ...

(Ja se nadam kataklizmi svjetskih razmjera, jer taj začarani krug degradiranja države i vlasti nije moguće zaustaviti demokracijom ...).
Pobjeđuju lažci, lopovi i izgubljeni,

Hrvatsku moraju povesti oni kojima je zadaća uvesti/vratiti radne vrline kao preduvjet materijalnoga uspjeha (nadarenost i izvrsnost su dobro došle popratne osobine).

Michelangelo Buonarroti The Creation of Adam hand

Oznake: legalistička država, titoistička država, katoličanstvo, prozapadnost, vrijednosti rada, fiktivna točka s koje nema povratka, zablude svih reformi, tranzicija, spoznaja propasti socijalizma, produžavanje socijalizma subvencijama, milanovićeva paranoična lopovska svita, pogodovanje predstečajnim nagodbama, milijarde partijskih novaca, istinska tranzicija, krug naplata pretrpljenih šteta, nepooštivanje rada, degradiranje države, šakom i kapom, lopovi, društveni uspjeh kao posljedica vrijednog rada

Hrvatska , u raljama beskrupuloznih socijalista

Problem Republike Hrvatske je socijalistička (otprije) / socijalna država.
Hrvatska je (po podacima 2.10. 2012.) zapošljava ukupno 229.435 državnih službenika i namještenika ...

Korišteni podaci iz 2012. nemaju kvantitativnu već kvalitativnu vrijednost. Kako bi zaključili što je istinski problem RH moramo podatke raščlaniti na kvalitativnoj razini.
Socijalizam (po ekonomskim zakonitostima, naročito po zakonu ponude i potražnje) smanjuje raspoložive resurse društva, smanjuje investicijske procese, smanjuje opće bogatstvo društva i producira (stvara) sirotinju (socijalne skupine).
Proklamiranjem socijalne države i stvaranjem potrebe za socijalnošću, država stupa u stanje deficita (ostvarenih prihoda i rashoda (i na socijalne mjere)).


Hrvatska ima broj državnih namještenika zaposlenih na mjerama socijalne države (besplatno školstvo, besplatno zdravstvo) nesrazmjeran mogućnostima društva. Pribrojimo li javno objavljene podatke o učešću državnog proračuna u mirovinskim obavezama (2012.g. se radilo o 40%), zaključujemo kako je 500000 umirovljenika zapravo prima socijalnu pomoć a ne mirovinu. Problem mirovinskog fonda utemeljenog na solidarnoj, a ne životnoj štednji (za koga su socijalistički radnici solidarno izdvajali?), je dodatni problem.
U državi s prevelikim socijalnim obavezama, ustrajavati na reformama koje se ne dotiču istinskih razloga državnog proračuna korak je ka potpunom kolapsu (sustava (jednina), sustava (množina), i države).

Jednak problem (u doba socijalizma) je jugoslavenska uprava rješavala s dva modela: modelom stalnih reformi (kojim je izvlačila sredstava od građanstva i radno aktivnog stanovništva) i modelom promjena monetarne politike (inflacijama) (podjednako izvlačeći sredstava od građanstva i radno aktivnog stanovništva).
Danas, 25 godina nakon urušavanja socijalističko-jugoslavenskog sustava, podjednakim mjerama (socijalistički đaci) nastoje prikriti slom socijalne (socijalističke) države i socijaldemokratske vlasti (koja je jednakom upornošću ustrajavala na produciranju potrebe za socijalnim mjerama koje ne može podmiriti, u želji ustoličiti sustav koji je sam sebi nakaradan).


Upravo je (u slaboj privredi) monetarna politika stabilne kune jamstvo prokazivanja i odustanka od socijalističko/socijaldemokratske prakse produciranja socijalno ugroženoga stanovništva (koje bi trebalo demokratski podržavati socijaldemokraciju). U sociologiji je borba protiv siromaštva zasebna disciplina istraživanja i rada.
Onaj tko upravlja državnom blagajnom s gubicima mora odstupiti, a ne mijenjati zakone (i tečaj kune).


Tranzicija (prijelaz) je reforma koja je zablude socijalističke države gasila, i otvarala put istinskoj tvorbi društva.



MOST je predlaganim reformama udaljen od tranzicije upravo zaustavljanjem istinske reforme (i povrataka na produkciju socijalno ugroženih, kojima bi socijaldemokracija bila prihvatljiva). Zapanjujuće!

Oznake: kriza u RH, korijeni krize, državni službenci, broj zaposlenih na socijalnim uslugama, kvalitativna slika, socijalizam, socijalno ugroženo stanovništvo, sociologija siromaštva, monetarna politika, inflacija, stalna reformska nastojanja, tranzicija, politika stvaranja socijalno ugroženih

O reformama ...

Graf koji prikazuje dobitnike i gubitnike iz reformi upućuje na motornu snagu (snage) koje pokreću ili zaustavljaju reforme.
Članovi oligarhije (i upućene osobe) imaju najviše političke snage (unatoč otporu zaposlenih u državnom sektoru, kojima su nadređeni) pokrenuti reforme (od kojih će u ograničenom stupnju provedbe reformi) najviše profitirati.
Radnici u državnom sektoru imaju najveće gubitke od reformi (i najčešće su politička snaga koja, po nalogu nadređenih, pokreću birokratizirane reforme (sa sigurnim prijevremenim neuspjehom, koji osiguravaju članovima oligarhije (nadređenima) maksimalne dobitke (nije uvijek nužno riječ o materijalnoj dobiti))).

Najudaljeniji od poluga (vlasti) kojima mogu pokrenuti reforme (i ustrajati na što većem stupnju provedbe reformi) su novi subjekti (tržišno orijentirani poslodavci, radnici u realnom sektoru), koji početkom reformi najviše gube, a zaustavljanjem reformi gube i moguću dobit.

Sprega oligarhije (koja ustrajava na učestalim reformama) i radnika u državnom sektoru (koji se naknadnim uključivanjem i birokratizacijom reformi svrstavaju na stranu protureformacije - zaustavljanja reforme u tijeku) sustavno je (na teoretskoj razini) uigran mehanizam usmjeren protiv onih koji dobivaju tek provedenim uspješnim reformama.
Starojugoslavenska praksa učestalih besplodnih reformi zapravo je mehanizam održavanja vladajuće klike i njihovog (uhljebničkog) suporta na račun društva.
Učestale reforme (pokrenute prije završetka prvotnih reformi) i birokratizirane reforme obilježavaju društvo izrabljivanja (prikriveno socijaldemokracijom i/ili antifašizmom).

Odustajanje od tranzicije (put ka demokratskom društvu) uistinu nije čudan, to je osnovni zahvat u ostvarivanju vladavine oligarha i njihovih satelita (na štetu Hrvatske).
Ali ostaje ustavno određenje Republike Hrvatske kao demokratske države. Demokracija nije pružanje prilike glasačima birati na izborima. Demokracija je svakodnevno poštivanje volje demokratske većine. Što očigledno hrvatska politička klika od smrti Tuđmana ne radi niti približno ...

MOST, SDP su u sprezi pokretanja i kočenja reformi (koje izjedaju zdravi dio društva). U MOST-u nema normalne osobe (svi odreda su državni paraziti nesposobni stvoriti kunu profita vlastitom kvalitetom). Po tome su filijala SDP-a (koji je parazitizam usavršio do stadija globalne prepoznatljivosti). Hrvatska, komunjare ...

Oznake: dobitnici i gubitnici iz reformi, oligarhija, radnici državnog sektora, novi subjekti na tržištu, sprega oligarhija-birokracija, učestale reforme, birokratizirane reforme, zaustavljanje reformi novim reformama, tranzicija, odustajanje, demokracija, protustavno djelovanje, parizitizam

Zašto je MOST antireformatorska snaga ..?

Što je tranzicija ...?
Što je birokratizirana reforma ...(reforma koju potiču državni službenici)?


Reforma propalog socijalističko-samoupravnog nesvrstanog društva (prikrivene sovjetske terorističke filijale, koja je kroz organizaciju nesvrstanih širila sovjetsko-ruske militantne ciljeve) (na unutarnjem planu promjena sustava ovisničke privrede, nesloboda (tržišta, rada, osobnih i nacionalnih), jednopartijskog jednoumlja, ...) nazivala se tranzicija.
Odlaganje početka tranzicije zbog nametnutog (rata (agresije na RH), kašnjenje tranzicije zbog opstrukcije račanove koalicije, mesićeva i josipovićeva mandata ... temeljno je pitanje svih reformi koje su potrebne hrvatskom društvu.
S protureformama (s namjerom zaustaviti izlazak hrvatskog društva iz prorusko-prosrpskog zagrljaja i povratak Hrvatske zapadnom civilizacijskom krugu) su krenuli Račan, Mesić(i), Josipović. Nastavio Milanović (koji nije osvojio 2/3 saborsku većinu (kako bi izmjenio Ustav RH). Josipović je u drugoj predsjedničkoj predizbornoj kampanji (napuštajući obaminu retoriku novve pravednosti) ponudio ustavne promjene ((protu)reformu). I izgubio izbore.
MOST je u tri mjeseca (užurbanih priprema tajnih (prorusko usmjerenih) službi) utemeljio pojam (protu)reformi.
Nikad nitko nije prozivao ili rasčlanjivao tranziciju. Niti je spominjao uspjeh/neuspjeh tranzicije (reforme koja nas je trebala potaknuti na odbacivanje prorusko-prosrpske despotske nakaradne tvorevine zlouporabe državne vlasti protiv vlastitog naroda/nacije).

Zaustavljanje demokratizacije i razvoja Hrvatske. Zaustavljanje tranzicije i oslanjanje na birokratizirane refome (specijalnost rusko-srpskih službi). MOST, koji mora snositi posljedice svoje (birokratizirane) protureforme. Prepreka istinskom oslobađanja Hrvatske.

Tranzicija je reforma koja (iako nedovršena, upravo stoga ...) prokazuje antidemokratske snage (oslonjene na otuđenje političke moći i zamršenu proceduru uvećavanja svoje političke (zatim financijske) moći na štetu i političke i financijske moći Hrvata).

Borba za bolje (protiv krvoloka i zločinaca kojima je laž svakodnevno sredstvo ubijanja slobode).


Tranzicija (prijelaz) je pojam kojim se označavaju tzv. tranzicijske zemlje, zemlje koje su u prijelazu iz komandnog gospodarstva u tržišno gospodarstvo, tj. iz socijalizma u parlamentarnu demokraciju.

Tranzicijske zemlje su imale brojne karakteristike pogodne za korupciju:sveprisutne države, nevladavine prava i nepoštivanja vlasničkih prava. Iz toga razloga su rezultati pro-tržišnih reformi svugdje manjkavi. Klijentelizam, kao posljedica desetljeća provedenih u planskoj ekonomiji, je bio i ostao sveprisutna pojava u tranzicijskim društvima, i upravo je on motor korupcije, kao i traženje rente. Neuspjeh tranzicijskih zemalja međutim često se pripisuje "ekonomskom izrabljivanju" od strane moćnih, neokolonijalizmu, globalizaciji...
Ključ opstanka u ekonomiji je prilagodba svijetu i danim okolnostima.

Brojni visoki komunistički dužnosnici su tijekom pretvorbe počeli posao bespravno stećenim početnim kapitalom imovine komunisticke partije. Tako su nastali brojni oligarhi ili tajkuni.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Tranzicija


Najbolje razloge stalnih reformi (reforme reformi) ilustrira grafikon koji je objavljen u Tranzicija Prvih deset godina Analize i lekcije za istočnu Evropu i bivši Sovjetski Savez Svjetska Banka ...

Oznake: most, antireformatorska snaga, birokratizirana reforma, proruska politika, tržišna privreda, slobodno društvo, demokartizacija, tranzicija, oligarhija, tajkuni, svjetska banka

Referendum za očuvanje hrvatskih općina, županija, monete (stabilne kune)

Bespuća povijesne zbiljnosti


Hrvatska nije primorana na reforme. Hrvatska ima mehanizam kontrole državnog proračuna.

Treba jasno izreći trenutno stanje (deficita, duga) i imenovati uzročnike tog stanja.
Naprimjer, hrvatski javni dug iznosi 300 milijardi kuna. Snošljiv dug (do 56% BDP-a) služio je razvoju (tranzicijskom pokretanju gospodarstva).
Od socijalističke (ovisničke i slijedničke privrede, utemeljene na marksističkom principi oslanjanja na tešku privredu za koje Hrvatska nije imala uvijete, i po HDZ-ovcu Šimi Đodanu Hrvatska je 1947.g. morala istupiti iz federacije) privrede tranzicijom smo morali pristupiti tržišnoj privredi.
Tržišna privreda nema državni monopol (koji je imala socijalistička, revolucionarna, blokovski tajna invaziona baza sovjeta na NATO pakt).
Temelje socijalističkih mastadonata su postavili sovjetski inženjeri (planeri) koji su stigli 1945.g. a napustili su Jugoslaviju 1948.g. (nakon rezolucuje IB).
Začudo, Jugoslavija je nastavila industrijalizaciju na planovima sovjetskih planera.
Sva industrijalizacija je bila dotirana (jeftinim otkupom roba, upotpunjenim uvezenim robama, jer jugoslavenska privreda nije mogla podmirivati sovjetske potrebe).
Uz obim i selektivni odabir roba kojim je Jugoslavenska privreda baratala, nedostatka roba za domaće tržište (Jugoslavija je do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća grcala u gladi i teškoj neimaštini), otvaranjem granica potakla nekontrolitran uvoz roba građanskih osoba (poznato kao "šverc").
Nagli porast javnog (državnog) duga se poklapao sa otvaranjem granica (iako je nastao pri trgovačkom posredovanju jugoslavije između SSSR-a i članica NATO pakta nakon sovjetske invazije na Afganistan 1979.g.). Jugoslavija se zaduživala kupujući na zapadnom tržištu konvertibilnim dolarima, a prodavala članicama Varšavskog pakta za klirinške dolare.
Zašto je hrvatska (jugoslavenska) trgovačka flota bila brojna, a željeznice (tada ŽTP Zagreb, danas HŽ) upošljavale 35 000 zaposlenika otpremajući samo iz Solina preko 50 vlakova dnevno za Mađarsku (tada članicu varšavskog pakta, iza čelične zavjese)?
Zar hrvatska pomorska tradicija prestaje padom berlinskoga zida?

Tranzicija (i gospodarska) podrazumijeva otklon od privrede koja nije životna (ograničana je na strateško-vojne potrebe tadašnjeg sovjetskog saveza i komunističke partije koja je na vlasti u jugoslaviji).
Približavanjem trenutka pada Berlinskoga zida (SSSR je po međunarodnom ugovoru o ratnim štetama postignutom 1953.g (na konferenciji) naplaćivao svoje neprecizirane ratne štete od Njemačke boravkom u okupiranom dijelu poznatom kao DDR Njemačka), sovjeti su ubrzano izvlačili ogromna sredstva iz jugoslavenske privrede (što je rezultiralo naglim vanjskim zaduživanjem), a istovremeno je komunistička partija (Jugoslavije) deponirala novce na inozemne banke (kao sredstva za daljnju borbu za održanje i nametanje socijalizma/komunizma).

Socijalističko-komunistička kontrola sredstava za proizvodnju i doktrina sputavanja bogaćenja pojedinaca ili grupa, izrodila je opći nedostatak razvojnih sredstava (naročito nakon zaduživanja i hiperinflacije kojom se teret siromaštva prebacivao s komunističke partije na državu i građane).

Onaj tko pravo na samoupravu (ustavno i zakonsko pravo, pravo po povelji UN-a), predlaganjem teritorijalnog preustroja (utemeljenog prije 25 godina) u okolnostima materijalnog uništenja tih zajednica, smatra neuspješnim zloban je.
Upravo samouprava jamči njihovu obnovu (i spas od planirane sudbine iseljavanja i napuštanja povijesnih hrvatskih župa).

U slučaju bilo kakvih ukidanja općina ili županija podnijet ću ustavnu tužbu protiv idiota koji te promjene predlože. A ako ne uspije (zatrašivanjem) zaustavljanje takvih "reformi" pozvat ću na referendum (o prijevremenim izborima, o zabrani teritorijalnog preustoja, o zabrani promjene monetarne politike)
Referendum o očuvanju reforme zvane tranzicija. Ipak je tranzicija dogovorena u vladi nacionalnog jedinstva.

Oznake: socijalistička privreda, pad berlinskog zida, tržišna privreda, tranzicija, birokratizirana reforma, teritorijalin preustraoj, bespuća povijesne zbiljnosti

Lika od pantivika

Politika reforme je izvorna politika izvornog HDZ-a.
Reforma socijalističkog, samoupravnog, nesvrstanog, jugoslavenskog sustava.

Socijalistički (proruski) sustav je zamijenjen prozapadnim sustavom slobode rada, slobode tržišta i političkih sloboda. neki prozapadni sustav zovu kapitalistički.
Ostaci političko-ekonomskog socijalističkog sustava najviše prave problema (zbog posljedica po materijalna i ostala prava stečena u tom razdoblju).

Samoupravni sustav (društvenog vlasništva) uspješno je zamijenjen (iako mnogi u nestašici materijalnih dobara prozivaju privatizaciju). odnos prema osobnom vlasništvu ionako je bio prepreka stvaranja samoupravnoga društva.

Nesvrstani sustav je zamjenjen stupanjem u članstvo NATO-a i EU. S više ili manje otpora (koji je po pristupanju zamrao).

Jugoslavenski sustav (bratstva i jedinstva, južnoslavenstva (bez Bugarske), države sa srpskom većinom)je ratom uspješno zamijenjen. Konstitutivnost Srba u Hrvatskoj je ukinuta, hrvatska šutnja o Bleiburgu i Križnom putu (kao simbolima totalitarnog jednoumlja) prekinuta. Zlostavljanje za nacionalnu opredijeljenost prekinuto.

Najteža reforma (koja je najmanje postigla) je zamjena socijalističkog sustava. Sustava koji je stvarao (svojim totalitarizmom) neslobodne ljude. Robove, sirotinju i političke šutljivce. U toj reformi je podignuta svijest o suverenitetu Hrvatske (državna samostalnost), potrebi vojne i diplomatske snage jedne države neophodne za opstojnost jednog naroda/nacije.

Čemu onda (osim zaustavljanju tranzicije, razdoblja potrebnog za uspješno savladavanje reformskih prepreka) ustrajavati na (novim) reformama?
SDP i kukuriku koalicija su tražili ustavnu većinu kako bi provodili reforme (reformi). Neuspješno. Josipović je tražio drugi mandata za provedbu ustavnih reformi (koje bi, neprecizirano, reformirale velike segmente društva). Neuspješno. MOST (lista nezavisnih) je tražila glasove za provedbu reformi (tranzicije). Neuspješno.
Svi izborni ciklusi na kojima su pojedini politički takmaci zagovarali reforme su referendumi o tim promjenama.
Nisu dobili potvrdu birača (nositelja suvereniteta) provoditi ponuđene reforme.

Prestanite nuditi teritorijalni preustroj (argumentima o racionalizaciji državne uprave). `Ajte u * materinu (jefinije je).
Pravo na lokalnu samoupravu nije uvjetovano državnim troškom, već ustavnim pravom.
Ukidanje lokalne i područne uprave zbog deficita državnog proračuna postavlja (opravdano) pitanje ukidanja Sabora i državnih institucija. Nesposobnost osiguravati državni ustroj na pojedinim teritorijima daje pravo tim teritorijima isključiti se iz pravnog sustava RH. Proglašavanje eksteritorija.

Uz pravno-civilizacijski aspekt osporavanja zakonsko-ustavnog prava (neutemeljenom argumentacijom o trošku), višestruko ustrajavanje od raznih političkih aktera na istim (nepotrebnim, nedopusticvim) reformama ukazuje na birokratsku komponentu tih reformi.
protivno volji naroda, te se reforme pokušavaju progurati kroz složenije političke procese (izbore i zakonodavstvo), a predlagatelji su uvijek duboko birokratizirani pojedinci i grupacije (koje zavjerenički podržavaju birokratske odluke stvorene u (nenarodnim) birokratiziranim centrima.
Nelogično je da reforme o centralizaciji i povećanju birokratske moći stiže od onih koji i sada drže (birokratizirane) poluge moći. Nelogično je da takvi zagovaraju racionalizaciju, a sami su dio neracionalnog sustava (utemeljenog na zloupotrebi birokratske moći).

Ne trebaju nam birokratizirane reforme.

Mirko Sanković, Lika od pantivika, Krinen Zagreb, 2012., slika na naslovnici prof. Antun Keča.

Oznake: HDZ, tranzicija, korijenita reforma društva, vrijeme tranzicije, pravo na samoupravu, pravo na stabilnu valutu, birokratizirane reforme

Hrvatska krvari

SDP je titoistička, orjunaška, četnička, bezbožna, krvločna partija.


Most je novokomponirani most (toplinski)(mjesto gubitaka).
Tražiti reforme tranzicijskih reformi je političko samoubojstvo.
Svaka reforma košta, a tranziciju (koja zbog rata kasni u rokovima) reformirati s (nedefiniranim, malobrojnim) glasačkim tijelom je ludost.

Puč.

Jedini razlog pokretanja reforme koju predlaže neovisna lista MOST je taj što se tranzicijom SDP morao preobraziti u građansku stranku (iz revolucionarne partije). A to nije (niti može). SDP se kadrovima i retorikom vratio u razdoblje stvaranja KPJ(uhuhu).
Niti jednom članovi MOST-a nisu optužili SDP za ozbiljne propuste u tvorenju modernog društva.
Reforme neovisne liste MOST su kontrareforme, i kao takve su kočnica tranziciji. Pomoć održanju sustava koji je osuđen na zaborav. Da bi lakše prebrodili reforme, ponuđena je politika tranzicije.
Sad oni koji su spavali (sramotno su bili izvan ikakvog društvenog sustava, do na potrošačkoj strani: besplatnog školovanja, zdravstvene zaštite, zapošljavanja u općinama, fakultetima, školama) traže reformu poluzavršene reforme.
(Kao pomoć bratskoj socijal-nacionalističkoj partiji koja ih je udomila na državne plaće).

Ima li u MOST-u barem jedan poduzetnik?

Zbog sustava koji je producirao laži i lažne intelektualce koji su podupirali te laži, tranzicija još traje, a kontrareformom nastoje zaustaviti razobličavanje monstruoznog sustava produkcije i gušenja lažima ... Milanović i HRT su najeklatantniji primjer ... uz njihovu podršku. Demagozi.

Ovo su vam proizvodili (prepravljali) socijalistički, nesvrstani samoupravljači ... Kada će (završiti) reforma odnosa prema tom nakaradnom, neradnom sustavu koji je producirao laži i lažne intelektualce koji su te laži podupirali?

Oznake: titoisti, SDP, most, reforma, trošak reforme, tranzicija, kvazi intelektualci, zaustavljanje tranzicijskih reformi

Tko su (ekonomski) proroci koji prikrivaju (lošu) prošlost i krivu potrošačku naviku

Hrvatska je od uspostave (do danas) izvrgnuta kritikama kako vlastitu privredu uništava.
Uvođenjem kune, postavljena je tvrdnja kako je kuna precijenjena, a pretvorba krivo vođena.
Na temelju tvrdnje o precijenjenosti kune iskazuje se druga tvrdnja, o stimuliranju uvoza (što dodatno uništava domaću proizvodnju).
Sada se pojavljuju i ekonomski teoretičari (valjda vođeni čudnim razlozima) u samom HDZ-u koji ustrajavaju na krivoj monetarnoj politici (HNB-a) ...

Titova industrijalizacija je djelomična (nepotpuna). Iako je titova Jugoslavija spadala u nerazvijene (pa bilo koji pokušaj industrijalizacije ne može proizvesti punu zaposlenost, a Jugoslavija je ustrajavala na punoj zaposlenosti), planove te "industrijalizacije" su kreirali (staljinovi) sovjetski planeri ... Po objavi Rezolucije IB (1948.), ti su inženjeri vraćeni u SSSR, a titova "industrijalizacija" je nastavila po njihovim zacrtanim planovima ... graditi vojnu infrastrukturu.
Planirana privreda je zamišljena kao potpora vojsci (vojna privreda). Takvu aktivnost ne možemo smatrati industrijalizacijom.

Može li se pretvorba Jugoturbine u Karlovcu smatrati pretvorbenom pljačkom? Je li Jugoturbina prodana zbog onog Jugo u imenu ili zbog toga što je proizvodila turbine (i lopatice u tim turbinama) na temelju sovjetskih tablica (potrebnih za proračun lopatica) koje više nisu dobivali (proizvodili su sovjetske turbine)?
Je li Rade Končar prodan zato što je samostalno na svjetskom tržištu ponudio vlastite generatore (ili je unatoč podrijetlu Nikole Tesle (koji je smislio izmjenične generatore i sudjelovao u izgradnji prve električne centrale s izmjeničnim generatorima na Nijagari) industrijskom špijunažom (potplaćivanjem austrijskog inženjera) dobio planove za prvi generator ...)?


Hrvatska je u titovoj Jugoslaviji zapošljavala 1 600 000 radnika, s vrlo malenim brojem umirovljenika. Prvi veliki val umirovljenika je stigao po titovoj smrti.
Tuđmanova Hrvatska zapošljava 1 600 000 radnika, s preko 1 200 000 (titovih) umirovljenika. (Već sam u blogovima ukazivao na razloge (gospodarskog) sloma Jugoslavije (i teret nemogućnosti procvata Hrvatske - izrazit broj umirovljenika nastalih na solidarnoj a ne osobnoj štednji (za starost).)
(Broj 1 600 000 radnika je uzet zbog jednostavnijeg uspoređivanja koje ima zadaću shvatiti okvirne vrijednosti ...)

Teze o krivoj (kriminalnoj) pretvorbi i krivoj (monetarnoj) politici HNBa imaju zadaću prikriti vojnu privredu (umjesto roba proizvodila je umirovljenike i gubitke), s djelomičnom industrijalizacijskom zadaćom, zaštićenom od tržišnih uvjeta (čitaj: monopolizirana).
Kako kuna može biti precijenjena (kad je vrijednost kune jedinična mjera)? Kako vrijednost kune može poticati uvoz kad uopće nije postojala domaća proizvodnja (do ona za vojne potrebe oslonjena na sovjetsko/rusko gospodarstvo)?

Uvozimo kompjutore, klime, automobile, alate, kućanske aparate, ... sve ono što nikad nismo proizvodili. Kriva monetarna politika podstiče uvoz roba koje Hrvatska nikad nije proizvodila (i nema uvjeta za proizvodnju tih roba u konkurentskoj - tržišnoj privredi; a deklarirali smo se za uspostavu tržišne privrede ...)!?


Treba primijetit da je u RH (u odnosu na SRH) BDP porastao za dvostruko.
Je li to posljedica socijalističke (vojne) privrede, veće obrazovanosti (pa će zagovornici pozitivnosti socijalizma napominjati kako je socijalistički sustav omasovio obrazovanje) ili nečeg trećeg (npr. krive monetarne politike HNBa)?

Manji BDP SRH (Socijalističke Republike Hrvatske) produkt je manje obrazovanosti (koja je tada bila naslijeđeno stanje), vojne (monopolizirane) privrede i krive monetarne politike HNB SFRJota (koja je ustrajnom hiperinflacijom) održavala nekonkurentnost domaće (ograničene) proizvodnje.
BDP je produkt više faktora (a izmjena tih faktora su doprinijeli povećanju BDPa Hrvatske upravo jer su mijenjani na način kojim se podstiče rast BDPa).

Ulaganja socijalističkog društva u obrazovanje podjednako je neuspješno (i ciljano) kao i industrijalizacija. S ograničenim dometom. Zadaća socijalističkog obrazovanja je bila proizvodnja indoktriniranih kadrova (koji nikad nisu unapređivali privredu). Socijalistički obrazovni sustav je proizvodio partijske kadrove, podobne. Tek oslobađanjem obrazovanja podobnosti, kroz školski sustav prolaze kadrovi koji po završetku (formalnog) obrazovanja nastoje tržišno djelovati (što je rezultiralo povećanjem BDPa).
Jedino BDP nije ravnomjerno raspoređen (pa je broj siromašnih porastao). Ali je država (politikom tranzicije, koja traje) navodnim krivim politikama (precijenjene kune, monetarnom politikom HNBa, kriminalnom pretvorbom) održavala socijalnu državu ...
Niti rat, niti poratna obnova, niti denacionalizacija, niti povrat bankarskih uloga (u socijalističkim bankama), niti (sumnjivi) mirovinski sustav, niti zdravstveni sustav ... nisu bili ugroženi (do dolaska kukurikavaca).U Hrvatskoj nitko nije izostavljen socijalnom politikom. Svi koji su ugroženi ugroženi su vlastitom politikom (potrošačkog ili nekog drugog zaduživanja).
Uz državne socijalne službe, katolički Karitas i udruge koje pomažu ugrožene (novčano i robama) Hrvatska je socijalno opterećena (i izgleda kao pljačkaška).

Složenost gospodarsko-društvenih pojava uvjetuje selektivnost pri povjeravanju rješavanja takvih problema osobama (na stručnjake koji su multidisciplinarno obrazovani, i vode računa kako se sve odražava na žive ljude ...) koje te probleme mogu sagledati. A ne ekonomskim teoretičarima (kojima njihove formule (koje vrijede u strogo ograničenim uvjetima) proizvode zaključke koje normalna osoba ne može prihvatiti ...)
Iako nisam čitao knjigu od Gorana Marića (niti imam namjeru), ovo je ujedno zamjerka- kritika toj knjizi.

Oznake: HNB, monetrana politika, vojna privreda, monopol, neograniče potrošnja, inflacija, socijalna politika, pretvorba, tranzicija, RH