04

nedjelja

rujan

2016

Ludilo proglašavanja milanovića vrsnim retoričarem



Retorika (starogrč. ĺ®ÄÉÁ, govornik, orator) ili govorništvo općenito je umijeće ili tehnika govorne komunikacije s praktičnom svrhom uvjeravanja sugovornika. Takvo slikovito, dojmljivo, uvjerljivo izražavanje može biti bilo usmeno (javni govori) bilo pismeno (različiti povijesni, politički i književni spisi).

Aristotel razlikuje tri različite vrste govora:

-Politički ili savjetodavni govor
-Sudski ili sudbeni govor
-Epideiktički ili svečani govor.
Političko govorništvo (grč. ł­˝żÂ ĂĹĽ˛żĹ»µĹÄąşĚ˝ ili ´·Ľ±łÉłąşĚ˝): ovdje govornik potiče ili odvraća od konkretnih radnji koje treba, odnosno ne treba, poduzeti u budućnosti. Cilj političkog govornika jest uvjeriti u korisnost ili štetnost nečega: onaj tko potiče, savjetuje na nešto bolje, a onaj tko odvraća, odvraća od nečega gorega. Ono o čemu se ljude savjetuje jesu primjerice prihodi, rashodi, rat, mir i obrana zemlje.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Gr%C4%8Dka_retorika

Svoditi sudbinu države i naroda na retoričku moć uvjeravanja (bez oslanjanja na istine) suludo je!

Hrvatska je (tisućljeće na granici civilizacija) politički i sociološki u vrlo složenim okolnostima.
Primjerice, (prošle, iako nisu prošle) devedesete je obilježio izlazak iz socijalizma, jugoslavije, osamostaljenje, rat (protiv agresije).

Sociološki, narod nikad sazreo u naciju. Politološki, stoljećima bez vlastitih političkih zastupnika, bez vlastite vlasti.
Osamostaljenje i rat su detronirali ideološke ikone, ali bez lustracije (politikom pomirbe) nije detronirana ni ideologija ni zagovornici (ne nositelji i teoretičari, već ulizice i beskičmenjaci čija je sposobnost stvarati vlastite sudove zanemariva). Neodgovorni plaćenici.
Dakle, samo su formalno osuđene (u zanemarivom rasponu) propagandne isturene floskule (bratstvo i jedinstvo, jugoslavija kao zjenica oka, samoupravni socijalizam, titov put, tekovine nobe, ...).
Socijalističko-prosovjetske postavke "besplatnog" školstva, "besplatnog" zdravstva ("zdravlja"), solidarne mirovinske "štednje", zanemarivanja zakona ponude i potražnje nikada nisu (unatoč proklamiranoj tranziciji) niti pokušane biti izmjenjene. Hrvatska je ostala "okovana", uspavana u socijalizmu (ružnih navika).
Tko najbolje provodi takve postavke (društva)? Komunjare (nevjernici komunizma, sada nevjernici nacionalne politike i nacionalne države).

Iako točna prosudba o slabim dosezima jugoslavenstva, socijalizma i titoizma, društvo je ostalo netranzitirano (u hibridnom feudalno-socijalističkom konceptu nesvjesnog postojanja). Društva koja nisu sposobna ustvrditi vlastite norme nesvjesna su društva.

Svaki novi izbori u Hrvatskoj (demokracija bez demokracije) iznova ukazuje na ozbiljnost nesvjesnosti društva. Na nesposobnost politički se organizirati, i urediti društvo po mjeri.


Više desetljetna medijska i društvena klima hibrida (jugoslavensko-socijalističkog prosovjetsko-proruskog) feudalno-socijalističkog koncepta, bez ozbiljnih (tranzicijskih) reformi stvorio je nove (internetski obrazovane) generacije koje očekuju državu dostojnu življenja. Ali su usporenom tranzicijom (i izostavljenom lustracijom) onemogućene u preuzimanju upravljanja društvom. Neideološki satrapi (propalog komunizma) Šeks, Mesić, Manolić, Lončar, Kosor, Josipović, Milanović (instruirani iz vanjskih centara moći, u boju protiv zapadne kulture) nametnuli su okvire negativne selekcije (i iseljavanja stvarnih nositelja razvoja društva). Ostali su genetski osakaćeni, ideološki podložni.

U tim okvirima, propagiranje milanovića kao vještog retoričara, koji preostale uvjerava u ispravnost vlastitih životnih načela (koja nemaju) je zabluda. Milanović samo podilazi desetljećima uljuljanom stanovništvu (nesposobnom mijenjati se na vlastitu korist) ispraznim pričama o pravom i krivom putu.
Dobro procijenjena slika biračkoga tijela, i njihovih sposobnosti (nesposobnosti izdići se vlastitim odabirom).
HDZ je izgubio vjerodostojnost onog trenutka kada je obustavio (što zbog nesposobnosti i neznanja, što zbog djelovanja udbaških elemenata koje je Tuđman u prvotnom HDZ-u držao neutralizirane (i iskorištavao njihovu izdajničku crtu protiv neprijatelja hrvatskog naroda)) transformaciju društva i postao smetnja vlastitom biračkom tijelu (jer su neozbiljna politička stranka) i ostatku društva (koje je inertno i priželjkuje stanje mirovanja).

Hrvatska je zapala u letargiju, u kojoj su ludi dominantni.
A zemlja u kojoj ludi djeluju ozbiljno, ima ozbiljne probleme. (Hrvatska je tisućljeće iza sebe ...)

Optužujem sdp za namjerno raseljavanje nositelja razvoja društva, i HDZ za pasivno supomaganje u tom zločinačkom činu (razvlaštenja hrvatskog naroda vlastitog suverenog prava na državu i boljitak).


Ludilo je stanje duševne neuravnoteženosti gdje se osoba ne uklapa u društvene norme, te može biti opasna po sebe i ostale ljude.
1. pat. stanje onoga koji je lud 2. nekontroliranost, bezumlje, nepromišljenost, besmislenost [ludilo rata] [1] 3. žarg. jako dobro, odlično, vrstno [luda stvar][2] [Ludilo, brale!]
https://hr.wikiquote.org/wiki/Ludilo



Oznake: retorika, aristotel, politički ili savjetodavni govor, granica civilizacija, sociološko-političke okolnosti, bez vlastite vlasti, kozmetičke promjene kozmetičkih postavki, tranzicija, komunjare, nevjernici komunizma, nevjernici nacionalne države, hibridno feudalno-sociolistička tvorevina, nepotpuna tranzicija, vlastite norme društva, sposobnost političkog organiziranja, internetski obrazovane generacija