Što je meni (danas) Tuđman?

Hrvatska je nastala na temelju narodnog prava koji je posljedica i povijesnog prava.
Treba uzeti u razmatranje današnje međunarodno pravo koje bi bitno razjasnilo međunarodno priznanje Hrvatske.

Dakle, kad bi pristali na jednu osobu kao tvoritelja (ovakve) Hrvatske negirali bi današnje međunarodno pravo (i vratili se u prošlost, kad su vlastodršci bili subjekti međunarodnog prava), priznali bi nedemokratsku narav države, negirali važnost stanovništva u stvaranju države, negirali bi značenje stanovništva u formiranju oblika vlasti, negirali bi značenje stanovništva u obrani vlasti i države. Negirali bi i agresiju koju su okupatorska JNA i agresorska srpska vojska izvršili na Hrvatsku.

Njihovo stalno isticanje jedne osobe je obrazac negiranja naroda i njegove prave uloge. Narod postoji, radi sebe formira državu i vlast (u toj državi i takvoj vlasti za njih nema mjesta ... što vrijedi za sve pLenkovićeve klošare).
Nakon prijevarne i zločinačke otmice države i porobljavanja naroda 1945. iznova su iza obrambenog rata 1991.-1995. isti narod porobili.

Kad te detalje izdvojimo iz biografije F. Tuđmana, tek na temelju dokumenata, zapisa i svjedočenja možemo otkriti ulogu F. Tuđmana u povijesnom redoslijedu koji nas je doveo do oslobađanja od one okupacije (u granicama koje danas postoje).

Retorika i ponašanje ukazuje na zločinačku narav vlasti, koje se tek moramo osloboditi.

Hrvatska za sva vremena. Za slobodnu Hrvatsku. Za Hrvatsku dostojnu življenja!

Oznake: Hrvatska, međunarodno pravo, subjekti međunarodnog prava, teritorij, stanovništvo, vlast, retorika, demokracija, agresija, okupacija, sloboda

Obmane hrvatske politike

Hrvatska je u mnogo čemu loša ( psihologija,lingvistika, medicina, robotika, aero-nautika, ... znanost, industrija, ...), pa i u politici.

Smjenu Karamarka koji je promovirao politiku domoljublja (suverenizam, domoljublje, povijesna istina, oporavak narodnog gospodarstva,...) obrazlagali (zaklonjeni hdzovi stratezi; dakle, neimenovani) su jezičnim hendikepom koji će nadomjestiti dovlačenjem (iz * materine) nekog plenkovića (koji je uglađen i jezično kompetentan).
Politiku domoljublja koju će netko (plenković iz * materine) obogatiti jezičnom nadogradnjom, zamijenio je titoist s priglupom praksom i izričajem koji odgovara rankovićevoj eri (progona kosovara).
Plenković je od glasnogovornika i promotora jedne politike postao "kreator" politike koja je oponent željenoj politici oporavka (hrvatstva i državnosti). Preuzeo je hdz i od te strančice napravio (ne)prepoznatljivu nakupinu najgoreg ološa.
Politika razbijanja političkog organiziranja Hrvata je politika kontinuiteta. Gubitak stanovništva (pokolj, iseljavanje, iseljavanje, pokolj, iseljavanje, ...), gubitak teritorija, otuđenje vlasti i nesposobnost stvaranja odnosa s drugim državama je potpuna negacija države/crkve (u Hrvata).
Negacija nacije je negacija i nacionalne države, negacija nacionalne države je negacija i nacije.
Plenković se (nebjašnjeno) prometnuo u negatora i nacionalne države i nacije.

Svejedno, politika zlouporabe vlasti (otuđenje vlasti) oslanja se na kupovinu (stranačkih, saborskih, ministarskih) glasova. Uvijek (netko iz * materine i ne može drukčije) ima jedan glas viška (ma koliko ih otpalo iz prijašnjeg glasovanja). Znači, (to smo već uočili) svi se prodaju.
A kad se svi prodaju zašto bi plaćali u (čijem?) Saboru 90 glasova. Kupuju minimalan broj (ustanovljeno je kako je to 76 glasova).
Na (ilegalnom) tržištu glasova, uvijek možete "kupiti" tih 76 glasova.


O Mamiću (naciji, državi)

Zdravko Mamić ima prijatelje među zagrebačkim sucima, suđenje je premješteno u Osijek (gdje država ima partijske suce). (Glavaš je imao prijatelje među osječkim sucima, pa mu je suđenje premješteno u Zagreb (gdje država ima partijske suce).) Država ni u jednom slučaju nije smijenila, otpustila ili kazneno progonila prozvane suce (a svoje je nagradila). Nitko nije više ponizio državu od same države (u rukama okorkelih jugoslavenčića)(kojima treba nasiljem otupiti zube).

Država bez države nije država.

Država u državi nije kriminalna nego visoko pozicionirana partijska nakupina.

U slučaju Mamić Dinamo nije oštećen, Mamić je odradio sam poslove u iznosu 116 milijuna kuna i izdao fiktivne ugovore konzultantskim firmama (kako bi izbjegao porez)?!. Pričali su o močvari. Htjeli su "gurnuti" Mamića u jugoslavensku ligu (u kojoj bi ovisio u uspješnom poslu o nekom trećem (srbinu)), osudili krivotvorinama pred početak svjetskog nogometnog prvenstva (kada se sklapaju unosni poslovi)(nisu dopustili Mamiću da sam odradi novih 100-200 milijuna kuna jer bi ih prevario za porez?).
Stvaraju oni močvaru u močvari (htjeli bi dobro odrađen posao, koji im je onemogućio ciganluk, ugasiti, kako bi ipak imali ikakve izglede izbjeći platiti daleko manji porez).
Jednim potezom dva cilja. Lažu o isušivanju močvare i ruše državne i nacionalne institute (nacija, nacionalna država).


Politika pomirbe

Politika pomirbe je vremenski ograničena politika. Vrijeme joj je isteklo. Jugoslavenčići, hrvatski četnici i izdajice moraju osjetiti pravedan gnjev narodne vlasti.
Dosta nam je Šeksa, Granića, Plenkovića, Milanovića, Ostojića, ....

Hrvatska Hrvatom.
Za dom sposobni!

Oznake: političke obmane, Hrvatska, politika, karamarko, politika domoljublja, retorika, * materina, titoist, promotor, kreator, negacija, nacije, negacija države, kupovina glasova, Mamić, suci, Drava, moćvara u močvari, jugoslavenska liga, politika pomirbe, jugoslavenčići, izdajice, Hrvatska Hrvatom, Za dom sposobni

Ludilo proglašavanja milanovića vrsnim retoričarem

Svoditi sudbinu države i naroda na retoričku moć uvjeravanja (bez oslanjanja na istine) suludo je!

Hrvatska je (tisućljeće na granici civilizacija) politički i sociološki u vrlo složenim okolnostima.
Primjerice, (prošle, iako nisu prošle) devedesete je obilježio izlazak iz socijalizma, jugoslavije, osamostaljenje, rat (protiv agresije).

Sociološki, narod nikad sazreo u naciju. Politološki, stoljećima bez vlastitih političkih zastupnika, bez vlastite vlasti.
Osamostaljenje i rat su detronirali ideološke ikone, ali bez lustracije (politikom pomirbe) nije detronirana ni ideologija ni zagovornici (ne nositelji i teoretičari, već ulizice i beskičmenjaci čija je sposobnost stvarati vlastite sudove zanemariva). Neodgovorni plaćenici.
Dakle, samo su formalno osuđene (u zanemarivom rasponu) propagandne isturene floskule (bratstvo i jedinstvo, jugoslavija kao zjenica oka, samoupravni socijalizam, titov put, tekovine nobe, ...).
Socijalističko-prosovjetske postavke "besplatnog" školstva, "besplatnog" zdravstva ("zdravlja"), solidarne mirovinske "štednje", zanemarivanja zakona ponude i potražnje nikada nisu (unatoč proklamiranoj tranziciji) niti pokušane biti izmjenjene. Hrvatska je ostala "okovana", uspavana u socijalizmu (ružnih navika).
Tko najbolje provodi takve postavke (društva)? Komunjare (nevjernici komunizma, sada nevjernici nacionalne politike i nacionalne države).

Iako točna prosudba o slabim dosezima jugoslavenstva, socijalizma i titoizma, društvo je ostalo netranzitirano (u hibridnom feudalno-socijalističkom konceptu nesvjesnog postojanja). Društva koja nisu sposobna ustvrditi vlastite norme nesvjesna su društva.

Svaki novi izbori u Hrvatskoj (demokracija bez demokracije) iznova ukazuje na ozbiljnost nesvjesnosti društva. Na nesposobnost politički se organizirati, i urediti društvo po mjeri.


Više desetljetna medijska i društvena klima hibrida (jugoslavensko-socijalističkog prosovjetsko-proruskog) feudalno-socijalističkog koncepta, bez ozbiljnih (tranzicijskih) reformi stvorio je nove (internetski obrazovane) generacije koje očekuju državu dostojnu življenja. Ali su usporenom tranzicijom (i izostavljenom lustracijom) onemogućene u preuzimanju upravljanja društvom. Neideološki satrapi (propalog komunizma) Šeks, Mesić, Manolić, Lončar, Kosor, Josipović, Milanović (instruirani iz vanjskih centara moći, u boju protiv zapadne kulture) nametnuli su okvire negativne selekcije (i iseljavanja stvarnih nositelja razvoja društva). Ostali su genetski osakaćeni, ideološki podložni.

U tim okvirima, propagiranje milanovića kao vještog retoričara, koji preostale uvjerava u ispravnost vlastitih životnih načela (koja nemaju) je zabluda. Milanović samo podilazi desetljećima uljuljanom stanovništvu (nesposobnom mijenjati se na vlastitu korist) ispraznim pričama o pravom i krivom putu.
Dobro procijenjena slika biračkoga tijela, i njihovih sposobnosti (nesposobnosti izdići se vlastitim odabirom).
HDZ je izgubio vjerodostojnost onog trenutka kada je obustavio (što zbog nesposobnosti i neznanja, što zbog djelovanja udbaških elemenata koje je Tuđman u prvotnom HDZ-u držao neutralizirane (i iskorištavao njihovu izdajničku crtu protiv neprijatelja hrvatskog naroda)) transformaciju društva i postao smetnja vlastitom biračkom tijelu (jer su neozbiljna politička stranka) i ostatku društva (koje je inertno i priželjkuje stanje mirovanja).

Hrvatska je zapala u letargiju, u kojoj su ludi dominantni.
A zemlja u kojoj ludi djeluju ozbiljno, ima ozbiljne probleme. (Hrvatska je tisućljeće iza sebe ...)

Optužujem sdp za namjerno raseljavanje nositelja razvoja društva, i HDZ za pasivno supomaganje u tom zločinačkom činu (razvlaštenja hrvatskog naroda vlastitog suverenog prava na državu i boljitak).

Oznake: retorika, aristotel, politički ili savjetodavni govor, granica civilizacija, sociološko-političke okolnosti, bez vlastite vlasti, kozmetičke promjene kozmetičkih postavki, tranzicija, komunjare, nevjernici komunizma, nevjernici nacionalne države, hibridno feudalno-sociolistička tvorevina, nepotpuna tranzicija, vlastite norme društva, sposobnost političkog organiziranja, internetski obrazovane generacija