16
subota
lipanj
2018
Obmane hrvatske politike
Hrvatska je u mnogo čemu loša ( psihologija,lingvistika, medicina, robotika, aero-nautika, ... znanost, industrija, ...), pa i u politici.
Smjenu Karamarka koji je promovirao politiku domoljublja (suverenizam, domoljublje, povijesna istina, oporavak narodnog gospodarstva,...) obrazlagali (zaklonjeni hdzovi stratezi; dakle, neimenovani) su jezičnim hendikepom koji će nadomjestiti dovlačenjem (iz * materine) nekog plenkovića (koji je uglađen i jezično kompetentan).
Politiku domoljublja koju će netko (plenković iz * materine) obogatiti jezičnom nadogradnjom, zamijenio je titoist s priglupom praksom i izričajem koji odgovara rankovićevoj eri (progona kosovara).
Plenković je od glasnogovornika i promotora jedne politike postao "kreator" politike koja je oponent željenoj politici oporavka (hrvatstva i državnosti). Preuzeo je hdz i od te strančice napravio (ne)prepoznatljivu nakupinu najgoreg ološa.
Politika razbijanja političkog organiziranja Hrvata je politika kontinuiteta. Gubitak stanovništva (pokolj, iseljavanje, iseljavanje, pokolj, iseljavanje, ...), gubitak teritorija, otuđenje vlasti i nesposobnost stvaranja odnosa s drugim državama je potpuna negacija države/crkve (u Hrvata).
Negacija nacije je negacija i nacionalne države, negacija nacionalne države je negacija i nacije.
Plenković se (nebjašnjeno) prometnuo u negatora i nacionalne države i nacije.
Svejedno, politika zlouporabe vlasti (otuđenje vlasti) oslanja se na kupovinu (stranačkih, saborskih, ministarskih) glasova. Uvijek (netko iz * materine i ne može drukčije) ima jedan glas viška (ma koliko ih otpalo iz prijašnjeg glasovanja). Znači, (to smo već uočili) svi se prodaju.
A kad se svi prodaju zašto bi plaćali u (čijem?) Saboru 90 glasova. Kupuju minimalan broj (ustanovljeno je kako je to 76 glasova).
Na (ilegalnom) tržištu glasova, uvijek možete "kupiti" tih 76 glasova.
O Mamiću (naciji, državi)
Zdravko Mamić ima prijatelje među zagrebačkim sucima, suđenje je premješteno u Osijek (gdje država ima partijske suce). (Glavaš je imao prijatelje među osječkim sucima, pa mu je suđenje premješteno u Zagreb (gdje država ima partijske suce).) Država ni u jednom slučaju nije smijenila, otpustila ili kazneno progonila prozvane suce (a svoje je nagradila). Nitko nije više ponizio državu od same države (u rukama okorkelih jugoslavenčića)(kojima treba nasiljem otupiti zube).
Država bez države nije država.
Država u državi nije kriminalna nego visoko pozicionirana partijska nakupina.
U slučaju Mamić Dinamo nije oštećen, Mamić je odradio sam poslove u iznosu 116 milijuna kuna i izdao fiktivne ugovore konzultantskim firmama (kako bi izbjegao porez)?!. Pričali su o močvari. Htjeli su "gurnuti" Mamića u jugoslavensku ligu (u kojoj bi ovisio u uspješnom poslu o nekom trećem (srbinu)), osudili krivotvorinama pred početak svjetskog nogometnog prvenstva (kada se sklapaju unosni poslovi)(nisu dopustili Mamiću da sam odradi novih 100-200 milijuna kuna jer bi ih prevario za porez?).
Stvaraju oni močvaru u močvari (htjeli bi dobro odrađen posao, koji im je onemogućio ciganluk, ugasiti, kako bi ipak imali ikakve izglede izbjeći platiti daleko manji porez).
Jednim potezom dva cilja. Lažu o isušivanju močvare i ruše državne i nacionalne institute (nacija, nacionalna država).
Politika pomirbe
Politika pomirbe je vremenski ograničena politika. Vrijeme joj je isteklo. Jugoslavenčići, hrvatski četnici i izdajice moraju osjetiti pravedan gnjev narodne vlasti.
Dosta nam je Šeksa, Granića, Plenkovića, Milanovića, Ostojića, ....
Hrvatska Hrvatom.
Za dom sposobni!
Oznake: političke obmane, Hrvatska, politika, karamarko, politika domoljublja, retorika, * materina, titoist, promotor, kreator, negacija, nacije, negacija države, kupovina glasova, Mamić, suci, Drava, moćvara u močvari, jugoslavenska liga, politika pomirbe, jugoslavenčići, izdajice, Hrvatska Hrvatom, Za dom sposobni
komentiraj (2) * ispiši * #
12
nedjelja
studeni
2017
Hrvatska protiv Ostoje i Grčke
Uzvratni susret nogometnih reprezentacija Hrvatske i Grčke me potakao napisati (kratkotrajni) moderni i futuristički roman.
Iako po riječima kratkotrajan, sadržajno je pisan u romanskom obliku.
Roman je književna vrsta, katkad ironično nazvan pripoviješću s više od 60.000 riječi. Roman je najopsežniji i najsloženiji prozni oblik. Pisac pripovjedač niže brojne događaje, likove, opise, prikazuje društvo kao cjelinu. Danas je to najpopularnija književna forma.
Ime "roman" označavalo je prvobitno svaki spis pisan na romanskom jeziku.
https://bs.wikipedia.org/wiki/Roman
Roman je najopširnija prozna književna vrsta, a u današnje vrijeme i najpopularnija. Prvotno se tako nazivao svaki spis koji je pisan pučkim (romanskim) jezikom (za razliku od latinskog).
https://hr.wikipedia.org/wiki/Roman
Ostoja - knez prezrenih
U dalekoj budućnosti, zemlji naivnih i potkupljivih, zavidnih, pokvarenih igrala se međunarodna (naroda navedene zemlje i naroda zemlje koja je smislila fašizam) nogometna utakmica. Kvalifikacijska utakmica.
U zemlji naivnih ministar unutarnjih poslova je bio pučanin Ostoja. Ostoja nije bio zadovoljan svojom pučkom titulom, htio je biti knez.
Izbrojao je 50 000 kuna (gle, i u dalekoj budućnosti je kuna platežno sredstvo jer nije uveden euro) i platio policajca (djelatnika svoga ministarstva, Ostoja nije imao prijatelja) koji je u razdoblju gašenja nadzornih kamera posebnom tekućinom ucrtao na travnjaku kukasti križ – svastiku (koju su smislile pretpovijesne civilizacije, ali su je koristile postrojbe treće zemlje, koja nije sudjelovala u kvalifikacijskoj skupini u kojoj su se takmičile ove dvije zemlje).
Organiziranje gašenja nadzornih kamera je proveo Ostoja (pučanin). Ostoju – pučkog je strašno žalostila činjenica da pripada pučanima, koje je prezirao i htio je biti knez. Promišljao je: Ako su prvi knezovi bili prvi, a zadnji zadnji, on može biti prvi knez ali nikako ne može biti zadnji knez (ako nije bio prvi (knez)).
Ostoja je dobro razmišljao. Nadzorne kamere imaju prekid snimanja u razdoblju koje se forenzički poklapa s vremenom djelovanja kemikalije na travnjak kako bi se u vrijeme nogometne utakmice “ukazala” svastika.
Nekoliko tjedana (3 mjeseca) kasnije, u tv raspravi iz futurističkog grada (koji je bio toliko star pa je slavio 2700 godina postojanja) javio se televizijski komentator Edo Pezzi i tvrdio kako će posvjedočiti da je 24 minute prije početka nogometne kvalifikacijske utakmice (i početka tv prijenosa) iz svoje komentatorske kabine (koja je smještena na krovnoj konstrukciji stadion) iz perspektive ugledao svastiku i mobitelom (??, što je mobitel?, budućnost ne poznaje mobitel) nazvao predstavnika osiguranja nogometnog saveza koji je zadužen za regularnost uvjeta na utakmici. Zar tv kometator dolazi 24 minute prije prijenosa u komentatorsku kabinu, bez pripreme i provjere opreme, na stadion koji ne pripada tv kući? Igralo se na nogometnom stadionu bez prisustva publike i jedini koji je mogao vidjeti svastiku je Edo Pezzi i kamerman koji je snimao iz kuta Ede Pezzija. (Nedostatak publike je vrlo važan podatak.)
Iako je utakmica (u futurističkim uvjetima) bila utakmica visokog rizika, nevidljiva i neraspoznatljiva šara na travnjaku nije određivala karakter susreta, umjesto da nazove svoju (tv) režiju i zatraži isključivanje tv kamera koje smještene na tom djelu nogometnog stadiona ukazuju na svastiku na travnjaku i time pomogne nacionalnoj reprezentaciji, pomogao je Ostoji. I tako se svrstao u red pučana koji ne vole pučane. Kasnije se svojim iskazom u javnoj televizijskoj raspravi razotkrio kao supomagač. Kriminalistička istraga upravljanja nadzornim sustavom bi potvrdila osobe koje su zatražile prekid video nadzora, a teror u policijskoj upravi (bullying, prijetnje otkazima ili zatvorom) bi doveo do osobe koja je izvela “crtanje” svastike. Tisuću godina policijskog nenarodnog terora je ponukalo narod da sprovede osvetu i koristi svaku prigodu za teroriziranje policijskih djelatnika (koje će trajati narednih tisuću godina).
Ostoja je postao Knez prezrenih.
Potom se dugo (navedenih 1000 godina) nije događalo ništa, nije moderno to razdoblje prepričavati u romanu (ne bi bio moderni roman).
Mamić je ponudio novčanu nagradu za razotkrivanje počinitelja tog gnusnog nedjela.
Gdje je Ostoja, gdje je Edo Pezzi?
Traži se policajac koji je kemikalijom polio travu na nogometnom travnjaku, zbog čega je u vrijeme utakmice trava promijenila boju i izgled u obliku svastike.
U dalekoj budućnosti, zemlji naivnih i potkupljivih, zavidnih, pokvarenih igrala se međunarodna (naroda navedene zemlje i naroda zemlje koja je smislila fašizam) nogometna utakmica. Kvalifikacijska utakmica.
U zemlji naivnih ministar unutarnjih poslova je bio pučanin Ostoja. Ostoja nije bio zadovoljan svojom pučkom titulom, htio je biti knez.
Izbrojao je 50 000 kuna (gle, i u dalekoj budućnosti je kuna platežno sredstvo jer nije uveden euro) i platio policajca (djelatnika svoga ministarstva, Ostoja nije imao prijatelja) koji je u razdoblju gašenja nadzornih kamera posebnom tekućinom ucrtao na travnjaku kukasti križ – svastiku (koju su smislile pretpovijesne civilizacije, ali su je koristile postrojbe treće zemlje, koja nije sudjelovala u kvalifikacijskoj skupini u kojoj su se takmičile ove dvije zemlje).
Organiziranje gašenja nadzornih kamera je proveo Ostoja (pučanin). Ostoju – pučkog je strašno žalostila činjenica da pripada pučanima, koje je prezirao i htio je biti knez. Promišljao je: Ako su prvi knezovi bili prvi, a zadnji zadnji, on može biti prvi knez ali nikako ne može biti zadnji knez (ako nije bio prvi (knez)).
Ostoja je dobro razmišljao. Nadzorne kamere imaju prekid snimanja u razdoblju koje se forenzički poklapa s vremenom djelovanja kemikalije na travnjak kako bi se u vrijeme nogometne utakmice “ukazala” svastika.
Nekoliko tjedana (3 mjeseca) kasnije, u tv raspravi iz futurističkog grada (koji je bio toliko star pa je slavio 2700 godina postojanja) javio se televizijski komentator Edo Pezzi i tvrdio kako će posvjedočiti da je 24 minute prije početka nogometne kvalifikacijske utakmice (i početka tv prijenosa) iz svoje komentatorske kabine (koja je smještena na krovnoj konstrukciji stadion) iz perspektive ugledao svastiku i mobitelom (??, što je mobitel?, budućnost ne poznaje mobitel) nazvao predstavnika osiguranja nogometnog saveza koji je zadužen za regularnost uvjeta na utakmici. Zar tv kometator dolazi 24 minute prije prijenosa u komentatorsku kabinu, bez pripreme i provjere opreme, na stadion koji ne pripada tv kući? Igralo se na nogometnom stadionu bez prisustva publike i jedini koji je mogao vidjeti svastiku je Edo Pezzi i kamerman koji je snimao iz kuta Ede Pezzija. (Nedostatak publike je vrlo važan podatak.)
Iako je utakmica (u futurističkim uvjetima) bila utakmica visokog rizika, nevidljiva i neraspoznatljiva šara na travnjaku nije određivala karakter susreta, umjesto da nazove svoju (tv) režiju i zatraži isključivanje tv kamera koje smještene na tom djelu nogometnog stadiona ukazuju na svastiku na travnjaku i time pomogne nacionalnoj reprezentaciji, pomogao je Ostoji. I tako se svrstao u red pučana koji ne vole pučane. Kasnije se svojim iskazom u javnoj televizijskoj raspravi razotkrio kao supomagač. Kriminalistička istraga upravljanja nadzornim sustavom bi potvrdila osobe koje su zatražile prekid video nadzora, a teror u policijskoj upravi (bullying, prijetnje otkazima ili zatvorom) bi doveo do osobe koja je izvela “crtanje” svastike. Tisuću godina policijskog nenarodnog terora je ponukalo narod da sprovede osvetu i koristi svaku prigodu za teroriziranje policijskih djelatnika (koje će trajati narednih tisuću godina).
Ostoja je postao Knez prezrenih.
Potom se dugo (navedenih 1000 godina) nije događalo ništa, nije moderno to razdoblje prepričavati u romanu (ne bi bio moderni roman).
Mamić je ponudio novčanu nagradu za razotkrivanje počinitelja tog gnusnog nedjela.
Gdje je Ostoja, gdje je Edo Pezzi?
Traži se policajac koji je kemikalijom polio travu na nogometnom travnjaku, zbog čega je u vrijeme utakmice trava promijenila boju i izgled u obliku svastike.
Svi likovi u romanu su izmišljeni i svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.
Roman je koncipiran da čitatelji (ili slušatelji koji će se kroz prepričavanje upoznati s romanom) nadopune stranice teksta koje (opravdano) nedostaju.
Moderni, futuristički roman, koji sadržajno pripada prošlosti. Likovi romana su mada prapovijesni, futuristički zamislivi jedino kao prapovijesni. Dio likova koji se ne prikazuju u romanu su nestvarni (gledalištu na stadionu). To romanu daje moderni besmisao.
Pišite sažeto, ali sadržajno. Duže ćete pisati.
Uputa: pojavi li se slovo U (Y) grčkog alfabeta na utakmici u Pireju znati ćemo da je Ostoja bio rob (u staroj Grčkoj).
Svi za Hrvatsku (bez Ostoje)
Oznake: nogomet, moderni i futuristički roman, ostoja, pučanin, Knez prezrenih, daleka budućnost, zemlja naivnih, 50 000 kuna, prijatelji, policajac, svastika, utakmica visokog rizika, nadzorne kamere, Edo Pezzi, novčana nagrada, Mamić, nedjelo, 1000 godina
komentiraj (0) * ispiši * #
