Politika pomirbe nije politika

Politika pomirbe nije politika.
Ako profesionalni (nazovi) političari provode pomirbu, zbog složenosti postupka mirenja, pomirba se nikada ne provede.
Polazeći od stajališta da političari mogu sudjelovati u stvaranju sukoba (pa i oružanih), držati mogućim da političari mogu uspješno provoditi pomirbu je krivo.

Razlike u stajalištima koje prouzroče neslaganja i/ ili i sukobe ne mogu se rješavati bez pravičnosti - koja podrazumijeva katarzu, pravnu i ostalu zadovoljštinu. (Tema ovog upisa nije pomirba i svi njeni aspekti.)

Kad netko sa 17.9% izbornih glasova provodi jednu u nizu vlastitih neuspješnih politika, politiku pomirbe Hrvata i Srba nakon međusobnog rata u kojem su mnogi izgubili najmilije, unatoč očitoj nemogućnosti obavezati sve članove zajednice, onda je taj tipična budala koja društvo koristi za vlastite projekte.

Takvih budala ima napretek, ali malo je civiliziranih društava koja bi dozvolila takvoj budali pristup ikakvoj moći nad tim društvom.
Iza takvih "politika" u državnoj blagajni nedostaje mnoštvo novaca.

Hrvati su se pomirili s budalama, ne zato jer moraju.

Oznake: politika pomirbe, postupak mirenja, društveni sukobi, oružani sukobi, pravičnost, katarza, civilizirana društva, moć nad društvom

Ustaše nisu imale sinova

Ustaški pokret je bio konspirativan, malobrojan i odgovor na velikosrpsku agresiju, srpsku okupaciju i osobnu diktaturu kralja Aleksandra.

Sudbina je htjela pa su ustaški prvaci iznijeli cjelovit nacionalni okvir (koji je odgovarao nacionalnoj, suverenoj republikanskoj, demokratskoj državi), koji je u složenim međunarodnim odnosima bio tek neostvarena težnja.Podmetanjem teza ustaštva i ustašizacije suprotstavljaju se cjelovitom rješenju hrvatskog pitanja, suprotstavljaju se demokratizaciji, nacionalnoj državi i volji naroda.)
U kovitlacu svjetskog ratnog previranja uspostava NDH je više zasluga neprijatelja nego prijatelja Hrvata.

Kraj rata je doveo do ponovne okupacije Hrvatske (jednom okupirane 1918.g.). Ustaše su isčezle (revolucionarna organizacija - hrvatski revolucionarci - nisu dvojili o sudbini u novoj (okupacijskoj) Jugoslaviji).

Nikakva osveta, već strah od narodne volje za vlastitom državom (s razlogom poistovjećenom s NDH) koja bi se mogla iskazati u novim međunarodno pravnim uvjetima (osnivanje nove svjetske organizacije UN, koja je temeljila priznavanje novih država na volji naroda), razlozi su masovnog pokolja na Bleiburškom polju i Križnim putevima (na kojim su marširali neprijatelji nove Jugoslavije, a ne krivci).

Preživjeli, zastrašeni i obespravljeni neviđenim terorom mogli su samo promatrati uzdizanje Jugoslavije kao narodne volje (kojeg naroda?), pa i kroz učestvovanje u osnivanju UN-a.
Oni koji su isporučili Hrvatsku, Zemun, Boku, ... Jugoslaviji i Srbima, a Hrvate na masovne likvidacije, izgone i ropstvo nemaju razloga očekivati ruku pomirenja. Možda tek njihovi sinovi - ako su prošli katarzu.

Malobrojne ustaše su većim dijelom emigrirali, dio je likvidiran bez suda. U Hrvatskoj nema ustaške djece.

Dakle, politika pomirbe ustaških i partizanskih sinova je tuđmanova podvala hrvatskom narodu čije posljedice sada trpimo podnošenjem nedemokratske, nenarodne, nestručne, nepoštene ne nacionalne, nerepublikanske vlasti.


Politika pomirbe se odnosila na komunistički totalitarni i zločinački aparat, a ne na mirenje ustaških i partizanskih nepomirljivih gledišta.

U Hrvatskoj su likvidacijama, raseljavanjem i progonom uništavani svi koji su bili za samostalnu Hrvatsku, a protiv bilo kakve Jugoslavije. Netko je taj teror provodio. U duhu pomirbe, treba ga imenovati. (Orjunaši, komunjare, izdajice.)

Brane granice Velike Srbije, sputavajući svaku pomisao da su Jugoslavije okupatorske i osvajačke tvorevine koje su onda a i sada otimale Hrvatskoj.
Partizanski sinovi (sinovi orjune) mire se sami sa sobom. Jer ih nitko prije nije pomirio sa sudbinom.
Sudbinom izdajica.

Pustimo hdz neka ugine. Iskažimo svoju (narodnu) volju, sposobnost za vlastitom državom dostojnom življenja.

Ili ili (ili hdzsdp, ili narodna država)

Oznake: ustaše, sinovi, partizani, demokracija, republika, narodna volja, UN, Bleiburg, križni put, neviđeni teror, politika pomirbe, obrana granica Velike Srbije, sudbina izdajica

Kako smo izgubili američku pobjedu?

Hrvatski rat(ovi) za neovisnost

Rat za hrvatsku neovisnost je rat za oslobođenje. Rat protiv jna, četnika, komunista, jugoslavena, partizana, totalitarizma i jednoumlja.


Kako je onda politika pomirbe postala politika pomirbe ustaških (ustaše nisu imali sinova) sinova i partizanskih sinova (jesu sinovi, ali nije bilo partizana)?
Politika pomirbe je (osim za fTuđmana) bila politike pomirbe žrtva jugoslavensko-komunističkog totalitarnog režima i svih koji su na bilo koji način protivno svojoj volji sudjelovali u toj represiji.
Titoistički režim je totalitaran i zbog kapilarne pojave totalitarnih režima (prisiljavanja stanovništva na aktivno sudjelovanje u represiji) politika pomirbe nakon 1990.g. ponudila je proces katarze i izmirenja sa djelovima jugoslavensko-komunističkog zločinačkog aparata.
Osim tUđmana, koji je grozničavo nepostojećom pomirbom (ustaše-partizani) kupovao alibi za svoje vrludanje, nitko nije spominjao niti podrazumijevao ikakvo mirenje ustaških i partizanskih sinova.

Ponavljam, 1991.g. nitko nije ratovao protiv ustaške vlasti već protiv komunističko-jugoslavenske tiranije. Nismo vodili građanski rat za republiku, već rat za neovisnost (oslobađanje od okupatora).
Jesmo li ikad pristali dragovoljno na zajedništvo, i ako jesmo kad je ta dragovoljnost prestala, nije bitno za agresiju kojoj smo bili izloženi.
Titova vojska, titovi pioniri (već zabradatili), titovi krvnici, titovi galebovi, titova doktrina. Napali su nas i gurali s vjekovnih ognjišta.

Slanje vijenaca na Sutjesku (mi ih šaljemo na Drinu (drinskle mučenice, četnički pokolji 1941.), veličanje partizana i tiTa ... tko je tu glup?

Tri osvajačka rata Jugoslavije protiv Hrvatske

Jugoslavija (kvazi tvorevina, marionetska srbo-četnička, komunjarsko-ruska papazjanija) nije odabir hrvatskog naroda, pa nas tiTo nije svrstao na pobjedničku stranu. Narod ne može biti na gubitničkoj strani, jer osvajački ratovi nisu dopušteni. A Jugoslavija je vodila tri osvajačka rata protiv Hrvatske.

U međunarodno pravnim odnosima to je kamen smutnje, pa su USA morale poraženu Hrvatsku uskrisiti, koju opet bez borbe predajete neprijatelju (pLenković, miLanović, ... odreda orjunaško-četnička petorazredna svita).

pLenković i dalje ne smatra volju naroda međunarodno pravno odredbom oblika vladavine. Već samovoljno baulja po marginama podlosti i izdaje.

Niste nikad ništa uložili u vlastitu državu, pa vam se država osvećuje na najironičniji način ... pLenković vam u demokraciji glumi apsolutistu (i to trpite, s razlogom)(vrhunska politička farsa režirana u vašim vlastitim glavama, on je vaša fikcija).

Ironija, kad sustav ne djeluje, onda se trudimo sustav nadograditi anemičnim idiotima.
Američku pobjedu ste rastočili jer ništa ne znate cijeniti, sad ćete preko sindikata tražiti milodare.

Niste ustaše, niste partizani i nemate se razloga miriti. Morate se probuditi i zaratiti međusobno. Morate zaraditi samopoštovanje.

Kako je jajačka banovina iz 1526. postala centar jUgoslavije i nije hrvatska?

Oznake: Hrvatski rat za neovisnost, politika pomirbe, partizani, ustaše, komunizam, jugoslavija, totalitarizam, tito, Plenković, Milanović, Sutjeska, Drina, odabir hrvatskoh naroda, usa, jUgoslavenska okupacija, politička farsa

Zašto nije moguća velika koalicija?

koLLinda nije izbor


Iako je od Tuđmana naovamo korišten koalicijski potencijal, stravična zabluda o naravi i vremenu trajanja politike pomirbe Hrvatsku je odvela u dubine nepovratnog gubitka.

Uništeno je jedno vrijeme (radni i životni vijek nekoliko generacija; stradanja u ratu i poratna bespuća).

Partijska država (nije izmišljotina fašizma) koju je ustoličio tito, sustavno je stvorila mentalni okvir koji nas je okovao.
hDz i sDp su dva krila jedne izborne opcije (partijske države).
Jedno krilo zagovara prorusko-prosrpsko jugoslavenstvo, drugo krilo ne zagovara ništa ali Hrvatsku gura u NATO-EU jugoslavenstvo.
Da, dobro ste pročitali. hDz zagovara jugoslavenstvo u NATO-EU okrilju.

Organizacija partijske države (Das Führerprinzip, princip vođe) stvorila je poslušnike (dva tabora, koji se razlikuju samo po okrenutosti istoku ili zapadu).
Iako su vrlo slični, samo zbog novaca koji dotiču (ovisno o interesu istoka ili zapada) suglasno međusobno prepuštaju vlast jedni drugima.
(Sjetite se pLenkovićevih razračunavanja na temu koga je sve greškom, propustio u Sabor ... Partijska država, fašističko-komunističkih korijena.)
Koalicija takvih nije moguća, nema toliko fotelja, ni novaca. Oni se ne sukobljavaju na ideološkoj ili političkoj već na novčanoj osnovi.

KoLLinda= miLLanović

Eto zašto nije preporučljivo glasovati za koLLindu.

Politika pomirbe je imala zadaću razdijeliti one koji su u totalitarnoij državi kapilarno uvučeni u život takve države od onih koji su samovoljno (kao i danas) nalazili u takvoj državi vlastito ostvarenje.

Oznake: velika koalicija, politika pomirbe, partijska država, proistočno, prozapadno, jugoslavenstvo, KoLLinda, miLLanović

Tito, kletva kralja Zvonimira i pLenković

Zrinski-Frankopani i Hrvatska poslije njih


Legenda o kletvi kralja Zvonimira, po kojoj je kralj na umoru izrekao kletvu (narod, ili velikaše koji su ga po toj legendi smrtno izranjavali) 'Dabogda više nikad ne imali kralja svoje krvi!', (povjesničari dvoje o tom, oni nisu sposobni ni locirati vrijeme nastanka Za dom spremni), istinita ili ne (kralj Zvonimir je bio oženjen kraljicom Jelenom Lijepom (kćerkom ugarskog kralja Bele I.), zbog tog braka dobi sjeverne krajeve, ali je i nakon njegove smrti nastalo svojatanje ugarskog dvora hrvatske krune), obzirom na daleku prošlost nije uvjetovala hrvatsko državopravno rasulo.

Državotvorno rasulo prouzročila je urota Zrinski-Frankopana, nakon koje je Habzburški dvor Hrvatsku dezorijentirao i ugasio državotvornost stalnim nametanjem ulizica.
Slom Hrvatske i dovođenje u stanje koje danas poznajemo (anemičnost, izdaja i odnarođenost) su posljedica politika i postupaka Habsburgovaca tijekom i nakon obračuna sa Zrinskim-Frankopanima (koji su se htjeli nagoditi s osmanlijama kako bi dobili samostalnu državu oslobođenu habzburške vlasti).

Višestoljetna negativna selekcija ikakve ili nikakve vlasti prouzročila je nekritički odnos prema vlasti, državi i narodu/naciji. (Hrvatska je jedina ili jedna od rijetkih država koja je izgubila državni teritorij (Zemun, Boka Kotorska, dio jadranske obale od Dubrovnika do Bara) administrativnim putem a da pri tom nije ništa poduzela već je veličala ideju (jugoslavenstva, komunizma) u čije je ime ostala bez teritorija.

Podjednako (bezumno) nekritički je podnosila ili neutemeljeno veličala (svjetskog megahohštaplera, koji je financirao i tako kontrolirao iznutra mnoge svjetske oružane pokrete) Tita. Sve činjenice govore u marionetskoj figuri (koja je prvo u jUgoslaviji, potom širom svijeta obmanjivala svojom važnošću.
Osporavanje hrvatskog državnog prava (koje je nakon mrtvog kralja Aleksandra nastavio Tito) nije Hrvatima bio povod za pobunu. Nije to posljedica kletve kralja Zvonimira, već negativne selekcije nametnute nakon sloma urote Zrinski-Frankopana.

Nakon kralja Aleksandra Tito, nakon Tita Račan, Mesić, Josipović, Milanović, Plenković, Kolinda.

KGK na nogometnoj utakmici nogometne reprezentacije Hrvatske protiv Slovačke, pjeva se "Večeras je naša fešta, tko ne pije Dalmatinac nije". Igra Hrvatska.
Tko je tu lud?


Od svih političara jedino je Ante Pavelić rekao kako su Hrvati samostalan narod koji je vojno i državno organiziran naselio svoju današnju postojbinu, ali to im je teže prevaliti preko usta nego oprostiti velikosrbima krvoproliće u Vukovaru ...

Politika pomirbe po kojoj unuka partizana , Hrvatica i vjernica, misli kako se politikom može postići stanje u kojem unuci i unuke partizana zauzimaju važne državna funkcije a oni koje su u ime jUgoslavije proganjali moraju slušati njihovo izjednačavanje te nakupine s istinskim domoljubima kojima je razum nalago i žrtvu za Domovinu je suludo tumačenje jedne politike koja ima kraći rok trajanja i drukčije ciljeve. Politika pomirbe daje prigodu zabludjelima proći katarzu i priznati svoje (najčešće zločinačko) krivo ponašanje (recimo po pitanju odumiranja države ili nacionalnom određenju države).
Neprihvatljivo je nametanje ravnopravnosti žrtve i zločinca ...

pLenković je minorna (beznačajana) pojava, koja će nam na kraju puta kojim smo krenuli nakon sloma urote (koja se borila protiv habzburške apsolutističke vlasti) Zrinski-Frankopana otvoriti oči. Ili ćemo (našom greškom) nakon pLenkovića (i kamarile oko njega) birati goreg (dok se ne osvijestimo i uvidimo značenje državnog prava, važnosti naroda i demokracije, vojske i uspostave društva po vlastitoj mjeri).

Za dom spremni, vjekovima.

(Napomena: Tito, pLenković i neki drugi su spomenuti kako bi slikovito predočio beznačajnost tih ljudskih nakaza ...)

ZVONIMIR, F. Quiquerez, Krunidba kralja Zvonimira, 1878.

Oznake: kletva, kralj Zvonimir, Jelena lijepa, Bela I., urota, Zrinski-Frankopani, Habzurzi, Apsolutizam, nekritički, hrvatsko državno pravo, politika pomirbe, Zemun, Boka Kotorska, žrtve

Teški (neoprostivi) grijeh hDza

Osnutak HDZ-a (u osvit sloma komunističke tiranije u Euro-Aziji; ta je tiranija zahvaćala i naš region koji mi od milja zovemo Hrvatska do Drine) čin je političke borbe, koja je na trenutak postala nastojanje, da bi se iznova vratila u okvire borbe.

Udbo kamarila je (zastrašujući i ubijajući sve politički angažirane protivnike) nastojala (nastojala) ovladati svim političkim organiziranim skupinama (bile važne ili nevažne).

Tako je i krovna (koalicija) organizacija svih Hrvata (HDZ) u samom osnutku zatrovana udbaškim otrovom (koji je imao zadaću skrenuti povijest u produženje okupacije).

Jedan od bezobraznijih udbo-g*vnara je (ono (g*vno)) Vladimir Šeks.
Priglup i bezobrazan, bezobziran i nesposoban, teško opterećen svojim u*ranim i beznačajnim životom - idealan izvršitelj udbaških nauma.

Kako mu je udbaška hobotnica izlazila u susret, a znajući o ciljevima i metodama udbaštva, politički Hrvati su koristili njegovo prisustvo u hdzu za dezinformiranje široko razastrtog članstva udbaške organizacije (te je nastanak RH proveden nakon agresije JNA, samo u sukobu sa paravojnim (pro)četničkim postrojbama).

Dakle, mirotvorna ali suverenistička politika je zaobilazila udbaško-kosovske elemente i provodila volju hrvatskog naroda (nedajui se zastrašiti ili omesti).

Nakon Tuđmanove smrti, takvu politiku manipuliranja udbo-kosovskim isprcima nije imao tko voditi. M. Granić, I. Sanader, J. Kosor, A. Plenković su prijeratni udbaški elementi ili su podmladak (naročito se u širenju udbašije i povratku na staro istakao A. Plenković očiglednim pomlađivanjem udbaške hobotnice).

HdZ kao takav postaje antihrvatski, rezultati su njegove politike istovjetni s poslušničkom politikom KPH/SKH (Hrvati anacionalisti (jugoslaveni) i ateisti).

Onog trenutka kad je prestala narodna politika, prestala je i politika pomirbe, prestao je Tuđmanova svehrvatska politika - započeo je građanski rat.

Nema potrebe za lustracijom (tko će lustrirati Resslera?, i mnoge novoudbaše koje su regrutirali Granić i Šeks?).

Umjesto politike pomirbe preporučam politiku nepomirbe; Tko se miri s politikom koja sada upravlja Hrvatskom, u krivu je! (Današnji hdz nas je vratio unazad, a mi ćemo taj povratak zdušno iskoristiti za drukčiji put.)

Bye, bye proleteri ...

Oznake: HDZ, udbo kamarila, politička borba, politika pomirbe, narodna politika, udbaška hobotnica, svehrvatska politika, udbaški pomldak, politika nepomirbe

Kopile titoizma

Tko je tko (u porobljenoj Hrvatskoj)


Kad je raspad jUgoslavije ukazao na mogućnost ostvarenja hrvatskog državnog prava, Hrvatska je smogla snage iznjedriti sposobne i odvažne sinove koji će ostvariti vjekovu težnju i pravo hrvatskog naroda na samostalnost. Pravo na opstojnost. Pravo na preuzimanje odgovornosti za vlastitu budućnost.

Izmiješani udbo-četničkim rusko-srpskim (oni su jedini pretendenti na cjepkanje i okupaciju hrvatskih teritorija) elementima, koji djeluju iz nutrine (hrvatske države i hrvatskog bića) kao petokolonaška skupina, prevagnula je hrvatska struja bistrih glava koja je Hrvatsku udaljila iz rusko-srpske bratsko-zločinačke južnoslavenske troplemeno partizanske tvorevine.
Usprkos mEsiću, šEksu, gRaniću, pUsićU (že.), i sličnima.

Tuđmanova era partizansko-nacionalnih kadrova izmiješanih nedovoljno politički jakih (samo su pridonosili simpatiji) političkih emigranata i antijugoslavena, na politici pomirbe (koja, opet, nije trajna već vremenski ograničena politika) iako je obilježena kadroviranjem sposobnim, izdaleka (potajice) zatrovana okorjelim srpsko-ruskim plaćenicima, iznjedrila je partijsku državu (nedostojnu življenja)(nedostojnu pomisli o osiguranju budućnosti hrvatskog naroda).
Demokracija nije osigurala odabir časnih i sposobnih, samo je pokriće titoističkoj rusko-srpskoj kliki koja između pritisaka Europske unije i rusko-srpske kamarile, cjelodnevno-svakodnevno radi na štetu hrvatskog naroda.

Hrvatska je u tihom građanskom ratu.

pLenković je dijete takve politike. Nesposoban, anemičan, pokvaren, abortiran, iznova oživljen (zaboravljate njegovo nesudjelovanje u obrani i stvaranju hrvatske države!?), nedostojan ikakve državne funkcije.

Kopile titoizma.

Epizoda sa Sauchom, trajna devastacija državne vlasti s kUščevićem, ... MoST, kAramarko, sTier, kOvač, povjerenstvo, HOS-ove ploče, zrakomlati-zrakoplovi, kOnzum- aGrokor, pUpavac, ...

Hrvatska je partijska država koja je napučena us*anim partijašima koji piju krv hrvatskom narodu.
Jedino rješenje je građanski rat, u kojem će pobijediti krvoloci.

Rusku težnju za kontrolom Jadrana može ugasiti samo krvavi građanski rat u kojem će nestati i zadnji trunak petokolonaštva. Građanski rat je i jedini rat u kojem ne mogu pobijedit seljaci.

Oznake: kopile titoizma, tko je tko, raspad Jugoslavije, hrvatsko državno pravo, sposobni, odvažni, djelovanje iz nutrine, Tuđmanova era, politika pomirbe, tihi građanski rat, iznova oživljen, partijska država, građanski rat, petokolonaši

Obmane hrvatske politike

Hrvatska je u mnogo čemu loša ( psihologija,lingvistika, medicina, robotika, aero-nautika, ... znanost, industrija, ...), pa i u politici.

Smjenu Karamarka koji je promovirao politiku domoljublja (suverenizam, domoljublje, povijesna istina, oporavak narodnog gospodarstva,...) obrazlagali (zaklonjeni hdzovi stratezi; dakle, neimenovani) su jezičnim hendikepom koji će nadomjestiti dovlačenjem (iz * materine) nekog plenkovića (koji je uglađen i jezično kompetentan).
Politiku domoljublja koju će netko (plenković iz * materine) obogatiti jezičnom nadogradnjom, zamijenio je titoist s priglupom praksom i izričajem koji odgovara rankovićevoj eri (progona kosovara).
Plenković je od glasnogovornika i promotora jedne politike postao "kreator" politike koja je oponent željenoj politici oporavka (hrvatstva i državnosti). Preuzeo je hdz i od te strančice napravio (ne)prepoznatljivu nakupinu najgoreg ološa.
Politika razbijanja političkog organiziranja Hrvata je politika kontinuiteta. Gubitak stanovništva (pokolj, iseljavanje, iseljavanje, pokolj, iseljavanje, ...), gubitak teritorija, otuđenje vlasti i nesposobnost stvaranja odnosa s drugim državama je potpuna negacija države/crkve (u Hrvata).
Negacija nacije je negacija i nacionalne države, negacija nacionalne države je negacija i nacije.
Plenković se (nebjašnjeno) prometnuo u negatora i nacionalne države i nacije.

Svejedno, politika zlouporabe vlasti (otuđenje vlasti) oslanja se na kupovinu (stranačkih, saborskih, ministarskih) glasova. Uvijek (netko iz * materine i ne može drukčije) ima jedan glas viška (ma koliko ih otpalo iz prijašnjeg glasovanja). Znači, (to smo već uočili) svi se prodaju.
A kad se svi prodaju zašto bi plaćali u (čijem?) Saboru 90 glasova. Kupuju minimalan broj (ustanovljeno je kako je to 76 glasova).
Na (ilegalnom) tržištu glasova, uvijek možete "kupiti" tih 76 glasova.


O Mamiću (naciji, državi)

Zdravko Mamić ima prijatelje među zagrebačkim sucima, suđenje je premješteno u Osijek (gdje država ima partijske suce). (Glavaš je imao prijatelje među osječkim sucima, pa mu je suđenje premješteno u Zagreb (gdje država ima partijske suce).) Država ni u jednom slučaju nije smijenila, otpustila ili kazneno progonila prozvane suce (a svoje je nagradila). Nitko nije više ponizio državu od same države (u rukama okorkelih jugoslavenčića)(kojima treba nasiljem otupiti zube).

Država bez države nije država.

Država u državi nije kriminalna nego visoko pozicionirana partijska nakupina.

U slučaju Mamić Dinamo nije oštećen, Mamić je odradio sam poslove u iznosu 116 milijuna kuna i izdao fiktivne ugovore konzultantskim firmama (kako bi izbjegao porez)?!. Pričali su o močvari. Htjeli su "gurnuti" Mamića u jugoslavensku ligu (u kojoj bi ovisio u uspješnom poslu o nekom trećem (srbinu)), osudili krivotvorinama pred početak svjetskog nogometnog prvenstva (kada se sklapaju unosni poslovi)(nisu dopustili Mamiću da sam odradi novih 100-200 milijuna kuna jer bi ih prevario za porez?).
Stvaraju oni močvaru u močvari (htjeli bi dobro odrađen posao, koji im je onemogućio ciganluk, ugasiti, kako bi ipak imali ikakve izglede izbjeći platiti daleko manji porez).
Jednim potezom dva cilja. Lažu o isušivanju močvare i ruše državne i nacionalne institute (nacija, nacionalna država).


Politika pomirbe

Politika pomirbe je vremenski ograničena politika. Vrijeme joj je isteklo. Jugoslavenčići, hrvatski četnici i izdajice moraju osjetiti pravedan gnjev narodne vlasti.
Dosta nam je Šeksa, Granića, Plenkovića, Milanovića, Ostojića, ....

Hrvatska Hrvatom.
Za dom sposobni!

Oznake: političke obmane, Hrvatska, politika, karamarko, politika domoljublja, retorika, * materina, titoist, promotor, kreator, negacija, nacije, negacija države, kupovina glasova, Mamić, suci, Drava, moćvara u močvari, jugoslavenska liga, politika pomirbe, jugoslavenčići, izdajice, Hrvatska Hrvatom, Za dom sposobni

Davidov grijeh

Misle li kako će sramota biti sakrivena, varaju se

Politika pomirbe, kojom se nastojalo pospješiti tranziciju hrvatskog društva iz totalitarnog u demokratsko, zbog okolnosti (agresije na RH) nije provedena na ispravnim osnovama.
Pomirba se zasniva na nizu postupaka.

Popravljanje nanesene štete je moguće tek nakon sagledavanja posljedica, a posljedice su plod namjernog ili nenamjernog djelovanja. Odustajanje od mržnje ili osvete nije moguće bez oprosta, a oprost bez katarze.



U preporukama Vijeća za suočavanje s prošlošću nisam primjetio niti jedan element neophodan u procesu koji psihologija, pravo, filozofija (i etika), ... ovim ili onim tumačenjem preporuča. Time su preporuke vijeća neobvezujuće (ništetne).



Uplitanje politike u stručne poslove, kao naredbodavnog a ne provedbenog tijela, u apsolutističkom ili totalitarnom obliku uzrok je neuspjehu politike pomirbe, kojoj je nedostajala iscrpna raščlamba i osuda štetnosti titoističkog totalitarizma, na čijim bi se temeljima mogla graditi politika pomirbe.
Pomirbu tražiti na temelju zaboravljanja ili prešućivanja činjenica nije moguće. Zbog toga je ta politika propala. A društvo se našlo na pragu novih, razornijih podjela (na povlaštenu državnu sektu i obespravljeni narod).
Plenkovićevo Vijeće je dodalo novi čavao u lijesu hrvatske tolerantnosti. Kompromis (kojim lopovska vladajuća svita pribjegava) nije rješenje.
U društvu specijalizacije i podjele rada, ja znam tko je u neoružanom sukobu gubitnik ...

Bez glasne osude titova režima nije moguć suživot i demokracija.

Vrijeme je za 2 000 000 biračkih glasova, promjenu Ustava, Ustavnih sudaca, sudaca Vrhovnog suda, svih nakaradnih zakona, političara, zabranu mnogih političkih stranaka, ... vrijeme je za vlast naroda.

ZA DRŽAVU DOSTOJNU ŽIVLJENJA!

Biblijska parabola



David's Punishment, by Julius Schnoor von Carolsfeld

Oznake: politika pomirbe, tranzicija, totalitarizam, demokracija, pomirba, niz postupaka, latarza, Vijeće sa suočavanje s prošlošću, ništetnost, titov režim, 2 000 000 biračkig glasova, biblijska parabola, kralj David, Bat-Šeba, Urija, prorok Natan, Salomon

Samo Jugoslavija-komunizam

Plenković je krkan


Inicijativa grupe (projugoslavenskih) političara (vođenih od udbaško-kosovskih kadrova) izjednačavanja fašizma i komunizma kao totalitarnih režima je neprihvatljiva.

Zašto je HDZ stranka propalih orjunaša-komunjara-četnika?


Fašizam kao društvena pojava je nastala u društvima koja su imala zakašnjelu industrijalizaciju, zakašnjeli imperijalizam (koji je neophodan u klasifikaciji društva fašističkim).

Hrvatski nacionalni pokret (UHRO) nazivan "ustaškim" karakterizira pozivanje na suverenizam, povijesno pravo i državno pravo (koje je okupacijom 1918.g. negirano).

Iako se ustaški pokret načelno oslanjao na seljačku državu, proglašavali su ga i proglašavaju fašističkim (što upućuje na neobrazovanost i zlobnost onih koji se pozivaju na takve kvalifikacije).



Stručnost onih koji se danas suprotstavljaju tkz. "fašizaciji" Hrvatske je neupitno neadekvatna (makar bili akademici i nalazili se na čelu Povjerenstva za suočavanje s prošlošću).
Suočavanje s prošlošću u razdoblju 1941.- 1945. je tendenciozno izbjegavanje suočavanja s komunističko-jugoslavenskim režimom. Komunističko-socijalistička Jugoslavija nije nastala kao nužno zlo, već je nastala kao negacija hrvatskog suverenog prava na vlastitu državu.
Ustaški pokret je nastao (bio zločinački ili ne) na premisama samostalne hrvatske države utemeljene na međunarodnom pravu (uspostave samostalne države u granicama priznatih država), oslonjene na seljaštvo kao ekonomski dominantno.
Politika pomirbe u razdoblju raspada Jugoslavije je politički razriješila komunistički (totalitarni) režim. Politika pomirbe se nije odnosila na jugoslavenstvo (jer se jugoslavenska ideologija nije temeljila na totalitarizmu, već na okupaciji i organiziranom (krvavom, genocidnom) nasilju).
Paradoksalno, "naučni komunizam" (marksizam) je iskorišten kao paravan za jugoslavensku genocidnost.
Jugoslavenska ideja je mogla postojati samo uz genocid (nad nacionalno uznapredovalim narodima). To je razlog zašto su Srbi odabrani kao jugoslavenski hegemonistički narod (a genocid je napravljen nad Hrvatima (katolicima i muslimanima), Albancima, Crnogorcima, Makedoncima, njemačkoj manjini, mađarskoj manjini).
Jugoslavija je uspostavljala državu na teritoriju na kojem nikad nije postojala jedna država, uspostavljala je državu naroda koji nikad nije postojao.
Od četiri osobine koje su neophodne za priznavanje države, Jugoslavija nije zadovoljavala dvije.



Genocid nad stanovništvom (pomor i raseljavanje nacionalno izgrađenih, suverenistički opredijeljenih (na temelju državnog prava građenog stoljećima), jugoslavenska ideja je od preostalog stanovništva "gradila" jugoslavensku naciju.
Uobičajena percepcija ratova na ovim prostorima kao nacionalističkih (iako nitko nije proganjao nacionalno izgrađene) već su ratovali na osnovu zamišljenih nacionalnih država (što demantira nacionalistički karakter rata), koja je poslužila jugoslavenima kao predočavanje Jugoslavije kao nadnacionalnog rješenja, je zabluda.
Upravo je jugoslavenska struja vršila genocid nad već formiranim nacionalnim korpusom.

Ako je 2017.g. potrebno podjednako (nestručno) osuđivati fašizam i komunizam (kojih nije bilo, kojih nema), a jugoslavenstvo kao izvor svih zala i počinitelje genocida sakrivati iza titule akademika (iz razreda medicinskih znanosti) onda takva politika i Povjerenstvo nemaju nikakvu stvarnu vrijednost.
Četrdeset i pet ste godina proganjali fašizam i ustaše (koristeći represivni državni aparat i jednoumlje), treba se razračunati s tim sustavom.
Vrijeme je za jednostranu, pojedinačnu, izdvojenu osudu komunističko-jugoslavenskog režima.
Jer ako ima fašista nakon 45 godina Titova i titoističkog režima, onda taj režim nije antifašistički (jer je fašizam preživio taj režim).

Kako se onda nadate da ćete vi izjednačavanjem nevažnih pojava (fašizam, komunizam) izmijeniti društvo?

Izdvojena raščlamba i osuda jugoslavenskog genocidnog režima, zasnovanog na stvaranju sociološke, državno-pravne, demografske i ekonomske zbrke je neophodna za obnovu hrvatskog društva i države.
Vlast koja to izbjegava (suočavanjem s dva ideološka pokreta neće osuditi niti jedan, jer osuda počiva na shvaćanju a ne na ukazu ili naredbi) nije vlast.


Plenković je krkan koji će nas lažima unakaziti. Povećati će društvenu konfuziju, zagaditi društveni prostor.

Oznake: politička inicijativa, udbaško-kosovski kadrovi, izjednačavanje komunizma i fašizma, stranka propalih orjunaša, Fašizam, imperijalizam, korporacije, seljaštvo, nacionalni pokretm suverenizam, povijesno pravo, državno pravo, neobrazovanost, Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, politika pomirbe, jugoslavenstvo, genocid, iseljavanje, izdvojena osuda, razumijevanje, ukaz, naredba

Sindikat hrvatskih radnika

Logički poliptih


Traje rat. Dezinformacijama.

Ako ste izgubili položaje izgubili ste bitku.
Kada izgubite vlast izgubili ste rat.

Hrvatska nema svoju vlast, jer nije pobijedila u ratu. Pobjeda nad velikosrbima samo je bitka u ratu za državnost.
Komunjare, orjunaše, jugoslavenčine, prodane duše nismo porazili jer smo provodili politiku pomirbe, pa se nismo mi sukobljavali s takvim snagama. Kad porazimo te (bezbojno šarene), ratovati ćemo protiv svjetskih silnica (koje su stvorile velikosrbe, orjunaše, jugoslavenčine (prodanih duša ima svaka nacija)).

Zabluda je vjerovati kako je poraz velikosrba dovoljan za opstojnost (poraženi su i u prethodnom ratu).

Za Hrvate je sramota vlada gubernatora Plenkovića (četničko-jugoslavenskog pionira).

Osnovati ću sindikat hrvatskih radnika (vjerujte mi, vlast neće prstom pomaknuti za njih ...)

Ja sam rekao!

Oznake: položaj, bitka, vlast, rat, pobjeda nad velikosrbima, bitka za državnost, komunjare, orjunaši, jugoslavenčine, prodane duše, politika pomirbe, bezbojno šareni, svjetske sinice, zabluda, opstojnost, gubernator, četničko-jugoslavenski pionir, sindikat hrvatskih radnika

HDZ-ovi mudraci

Povijesni obračun s titoistima


Pojavila se skupina HDZovaca (Tolj, Babić Petričević, Jurica, ...) koja zahtijeva odstupanje Karamarka sa svih stranačkih dužnosti. Predlažu provedbu stranačkih reformi kojima bi se pripremili za izvanredne parlamentarne izbore. Zamislite (stranka kojoj je izborno geslo bilo Zna se!)!
Pa što se to zna? (A tko i što ne zna?)

Zna se kako je tranzicija trebala biti ključna reforma uređenja RH na modernim (nekomunističkim, nesocijalističkim, netitoističkim, nejugoslavenskim, neprosrpskim, neproruskim temeljima). Samostalna, slobodna Hrvatska (katolička, prozapadna, radišna s poštovanjem vlasništva i civilizacijske pripadnosti (krugu zemalja čije se pravo temelji na strorimskom pravu).
Zna se tko je osvojio (i kako) vlast da bi provodio tranziciju. Nisu to bili Tolj, Babić Petričević, Jurica, ... Njih nitko ne pamti kao one koji su znali, pamte ih kao one koji su se prikrpili novoj vlasti (i unovčili svoju odanost).
Zna se kako je Račan nakon Tuđmanove smrti (pored Tolja, Babić Petričević, Jurice, ...) s lakoćom (pokrao) dobio parlamentarne izbore, a Mesić (pokrao) dobio predsjedničke izbore.
Zna se kako je Sanader izgubio prve parlamentarne izbore (Račan i SDP su bili relativni pobjednici (opet krađom izbora)), a osvojio vlast.
Zna se kako je Kosor izgubila predsjedničke izbore, a Mesić (opet krađom) dobio druge predsjedničke izbore.
Zna se kako je Milanović (pokrao) dobio parlamentarne izbore (i suludo vladao četiri godine).

Zna se kako je Sabor pretvoren u jednodomni, promijenjen datum Dana Državnosti, izborni zakon, Ustav RH, ...
Zna se zašto RH nije prestala biti totalitaristička ...
Zna se ...

Kakve veze ima Karamarko s tim pojavama? Možda i ima (kao pripadnik obavještajne zajednice). Ali mu se to ne stavlja na teret. Karamarko je osoba koja HDZ (nakon Tuđmana koji je bio dio obavještajne hobotnice i surađivao/kontrolirao kosovsko-udbaške (orjunaške) kadrove, a čijom je smrću HDZ izgubio Zna se! podatke o antihrvatskom radu tih obavještajnih zajednica) može vratiti u poziciju razračuna sa udbaškim kadrovima smještenih u Vrhovnom sudu (Horvatin je zločinac koji odavno sudjeluje u falsificiranju izbornih rezultata), izbornom povjerenstvu, Ustavnom sudu, ...
Tri su stupa vlasti (a parlamentarni izbori omogućavaju osvajanje jednog stupa i (moguće) imenovanje (polovice) drugog stupa te vlasti ...). Treba sustavno pristupiti potpunoj reformi društva ("čišćenje", lustracija, kažnjavanje svih pošteđenih u proteklih 25 godina).
Karamarko je izborni pobjednik (ali izbornim prevarama i zlouporabom ostalih oblika vlasti orjunaška se svojta svim sredstvima bori protiv Karamarka i istinske reforme - uništenja orjunaško-titoističkog legla veleizdajnika (koje je tuđman (privremneno) zbog rata protiv srba i JNA "poštedio" politikom pomirbe, suradnje, podmićivanja (ostavljajuću im milijarde na računima i fiktivnoj privatizaciji (koju je partija provodila u svoju korist)).
Zna se!
Tko se to sada poziva na Tuđmanovo vrijeme HDZ-a (kad je upravo Tuđman ostavio divlje sjeme (nije ih lustrirao, kriminalizirao, razvlastio, finacijski razbaštinio)).
Tuđmanov HDZ je pobijedio SFRjot, JNA, Srbiju, Srbe, pobunjene Srbe, međunarodnu zajednicu (dio, nesklonu samostalnoj Hrvatskoj).
Ali nije pobijedio orjunaše, komunjare, udbaše, kosovce, titoiste. To je sakrio takozvanom politikom pomirbe (koja je spasila mnoge (nedužne) živote, ali je i ostavila talog taloga (agente spremne uništiti i Hrvatsku i Hrvate/ce).
Zna se!

Vrijeme je za obračun sa tim titoističkim otpadom (koji se Hrvatskom valja zlobom, s namjerom prevaliti granice i restituirati neHrvatsku u međunarodnim okvirima).
U toj borbi nema mjesta za Nevena Juricu, niti Ivana Tolja. Oni su (promišljeni) suputnici borbe (u kojoj nisu sudjelovali).
Nikad nisu ništa znali. Pa ni danas!

Hrvatska je na granici civilizacija (izložena specijalnom ratu i nasrtanju na osnovne vrednote (opstojnost)). Domaći elementi (titoisti, agenti (spavači) pozicionirani na poluge vlasti, spremni bezobrazno koristiti te poluge u rušenju Hrvatske) podrivaju mladu državu i mladu demokraciju iznutra (a takve radnje su najrazornije).
Samo odlučni i sposobni mogu sudjelovati u stvaranju bolje i prosperitetnije Hrvatske.
Sukob s titoistima (koji su ostali dosljedni svoj rušilačkoj ulozi unatoč politici pomirbe) je ono što (Zna se!) treba obaviti sada. Tuđman(ov)(HDZ) to nije odradio (jer nije bilo vrijeme).
Karamarko je osoba za ovo vrijeme (bez ikakve mogućnosti komparacije s Tuđmanom).
Hrvatska se (voljom) gradi ...

(Nije li preočito da nestranački (ex)premijer uz pomoć (dugo odlaganog imenovanog) čelnika SOA-e "ruši" Karamarka, a ta ista SOA nije "rušila" notornu budalu i narkomana (koji je u četiri godine javašluka Hrvatsku zavio u crno ...).)

Upamtite, sve se zna!! (Znamo tko je tko.)

U borbi protiv agenata (titoista) vrijede druga pravila. Tu borbu ne mogu voditi klipani (karijeristi, muljatori, zgubidani).
Ne računajte na mlitave polupismene (polupravnike, poluekonomiste ili slične poluškolovane) idiote.

(Privremena vladavina Domoljubne koalicije i MOSTA je bila dostatna da pokaže kako sdp nije imao ni volju ni sposobnost savladati gospodarsku krizu. Pokazao je kako su sdpovci krvnici bilo kakve Hrvatske ... Nema potrebe koalirati u neprirodnoj koaliciji (s udbaškim kadrovima), štiteći udbu i titoiste, u trenutku kada ih treba politički poraziti zauvijek).
Vrijeme je za minoriziranje socijaldemokracije (socijalizma na parlamentaran, prosrpski, proruski, anticivilizacijski način), uništenje titoista, onesposobljavanje udbe, progon veleizdajnika i terorista (koji ugrožavaju svjetski mir).

Vrijeme je! Zna se!

Oznake: zahtjev za odstupanje, Zna se!, tranzicija, Tuđmanova smrt, Račan, mesić, parlamentarni izbori, predsjednički izbori, Obavještajna zajednica, tri stupa vlasti, tuđmanova povijesna ostavština, politika pomirbe, granica civilizacija, pogibelji, opstojnost, sukob s titoistima, očitost nevoljnosti kukuriku vlade, povijesni obračun s titoistima

Bez milosti (obračun s komunjarama)

Tomislav Karamarko je višestruki izborni pobjednik. U kampanjama se doticao izbornog legitimiteta sdp-koalicija, ideološkog legitimiteta, stručnog i moralnog legitimiteta.
Doticao se istinskog značenja sdp/skh/skj titoističke svojte ...
Doticao se udbinog aparata (zastrašivanja i podvođenja političke nacije).
Doticao se krvoločnosti (sovjetsko-ruskog četničko-srpskog orjunaško-komunjarskog) sustava ...

U razvojnoj politici (očekivanja nužne katarze titoističke krvoločnosti) pomirbe i otklona od totalitarizma doticao se (bez istinske reforme) osinjeg gnijezda.
Nije pogriješio Tomislav Karamarko. Pogriješili smo svi koji očekujemo normalnu državu. Jer nismo mobilizirali sve snage i izborima porazili titoiste. Jer nismo nakon očigledne prevare na izborima javno iskazali nezadovoljstvo (orjunaškim prevarama). Jer se ne zauzimamo za stvaranje uvjeta provedbe izbornih obećanja. Tko god se dodirne zločinačke organizacije sustavno je napadan i politički ometan. S centrima (takve) moći treba obračunati (bez milosti).

Poslati orjunaše-izdajice u ropotarnicu povijesti.
Karamarko je svojom žrtvom ukazao na živost orjunaške svite. I njihovu sposobnost prkositi zakonima (metafizike).
Zaobilaziti bit (postojanja). Mi ih u tome ne slijedimo ...

Partija se mora ugasiti (u krvi ili dragovoljno). Toliko smo civilizacijski napredovali ...

(Politika pokolja na Bleiburgu i Križnom putu, kao posljedica temeljnih dogovora o ustroju nove svjetske organizacije (UN-a) koja bi pravednije organizirala Svijet, s namjerom osporiti narodu pravo na potraživanje državnog prava stvorila je širu zajednicu krvoloka i urotnika koje treba javno razotkriti i pokažnjavati ... Sovjeti i britanci su isplanirali, Titovi komunisti i partizani proveli pokolj hrvatskog stanovništva. Vrijeme je za povijesne obračune (s krvolocima).)

Oznake: Tomislav Karamarko, višestruk izborni pobjednik, legitimitet, doticanje, razvojna politika, politika pomirbe, normalna država, titoisti, orjunaške prevare, zločinačka organizacija, centri moći, ropotarnica povijesti, zakoni metafizike, gašenje partije, bit postojanja, pokolj na Bleiburgu i Križnom putu, zajednica krvoloka, povijesni obračuni

Komunisti i četnici protiv ustaša, protiv četnika, protiv komunista i protiv sebe samih

Protiv pameti

Politika pomirbe nije moguća


Sukob na hrvatskoj političkoj pozornici ne postoji ...

Sustavnim unazađenjem taj je prostor kontaminiran nesposobnošću uočit bitne odrednice (tog prostora).
U Hrvatskoj nikad nije postojao fašizam (jer hrvatska nikad nije započela niti imala fazu imperijalizma).
U Hrvatskoj su komunisti podučavali ustaše revolucionarnom radu. Uska suradnja ustaša i komunista je trajala prije, za vrijeme i poslije rata (svjetskog).

I dan danas se pobornici hrvatske samostalnosti u visokim krugovima (državne) politike dogovaraju s orjunaškim, antihrvatskim zagovornicima. Pobornici "crvene Hrvatske" su "žrtvovani" u neuspješnom kerestinačkom bijegu (pa likvidaciji). Oduvijek su hrvatski nastrojeni smrtno stradavali ...

Politika je (sustavnim likvidacijama) proizvela jednostranu politiku, povijest, budućnost. Danas to nazivamo titoizam. Stanje zabranjivanja povijesti, zabranjivanja istine...

A istina je kako je četništvo nadomješteno ekstremnijom inačicom negiranja hrvatskih prava. Komunizam/socijalizam je Hrvatima (negirajući državu i naciju) manje davao, bio veća prijetnja. Zbog izgleda na veći uspjeh zamijenio je (nacionalno obojeno) četništvo ...

I četništvo i komunizam su stvarani na osnovi oduzimanja naših dobara (u korist ideje kojoj se protivimo - onemogućavanja uspostave samostalne hrvatske države).

Politika pomirbe Hrvata na takvoj osnovi nije moguća. Stvoreni su slojevi koji su desetljećima koristili izdaju za svakodnevno življenje (kupovinu jogurta, kruha, paštete, ...). Oni se ne mogu pomiriti s prestankom privilegija, s položajem u društvu koje im pripada ... (dno).

Oznake: politika pomirbe, politički sukobi. politička pozornica, neuočavanje bitnih odrednica, nepostojanje fašizma, nepostojanje oimperijalizma, komunisti podučavali ustaše, suradnja, pobornici državnosti, protivnici državnosti, jednostrana politika, jednostrana povijest, titoizam, ISTINA, četništvo i komunizam, političko potplaćibvanje (oduzimanje dobara), gubitak privilegija i statusa u društvu

Totalitarizam i pomirba

Bivši (vukovarski) borac (u međuvremenu se s odmetnutim Glavaševićevim sinom predomislio ...) Matić, bivši savjetnik, bivši ministar je produkt službi.
Sigurnosne službe ga moraju i deinstalirati.

U trgovini (specijalnom ratu) sa srpskim (vojnim) službama, Matić je dobio prigodu (mimo stvarnih zasluga) obnašati državne funkcije.
Hrvatske obavještajne službe (pri sigurnosnim provjerama) nisu sposobne (zbog nepostojanja ideološkog okvira) kadrovirati državne službenike.
U Jugoslaviji su podrivali Jugoslaviju (vodeći je u ratni kaos), u Hrvatskoj su (podjednako neodgovorno) stvarali kadrove koji će podrivati Hrvatsku, sutra će (neodgovorno) stvarati neku novu (ratnu) krizu.
Problem hrvatskih službi, isprepletenih od starih (jugoslavenskih) kadrova i njihovih metoda (radi se o sedmoligaškoj, moralno neprihvatljivoj, blatno priglupoj sviti), je nepostojanje kvalitetnog kadra i kvalitetnih odredbi (djelovanja)).

Hrvatska nije suprotstavljanjem agresiji (srbo-četničke vojske) htjela jugoslaviju i socijalizam. Htjela je slobodnu, nacionalnu, suverenu državu utemeljenu na demokraciji i kapitalističkom sustavu. (O propagandističkom prikazu kapitalizma nekom drugom prigodom ...)
Politika pomirbe (iako krivo interpretirana) nije nudila suživot jugoslavena, komunista, socijalista, partizana i njihovih sinova sa nacionalnom, vjerskom, Hrvatskom ustaških sinova.
Hrvatska je ponudila politiku pomirbe kao sredstvo prevladavanja totalitarizma (i kapilarne pojave prisile stanovništva u nametanju totalitarizma). Hrvatska (osim u krivom publicističkom prikazivanju) nije nudila Hrvatsku koju će braniti ustaški i partizanski sinovi, već Hrvatsku koja će na demokratskim načelima (osporavanja totalitarizma) pružiti prigodu svima kojima je takva Hrvatska ideal.

Republika Hrvatska nije nastala na pomirbi partizanske i ustaške Hrvatske, već na suprotstavljanju agresiji koja je posljedica želje hrvatskog puka za nacionalnom. demokratskom državom.
Hrvatska zaslužuje sigurnosne službe (kao temelj državne i nacionalne sigurnosti) dostojne veličine cilja kojem su stremili i žrtve koju su Hrvati podnijeli na tom putu.

Kako se uopće usudite pomisliti da bi sdp mogao obnašati vlast u RH?

Oznake: sigurnosne službe, sigurnosne provjere, sedmorazredni karakter hrvatskih sigurnosnih služb, agresija, politika pomirbe, totalitarizam, kapilarnost, uzroci i ciljevi Domovinskog rata, demokracija, slobode

Hrvatskoj je potrebna druga lustracija

Blog o pomirbi


Politika pomirbe, zasnovana na dubokom promišljanju pojma totalitarizma i posljedicama takvog sustava na sveukupnost društva, u katoličkom i humanističkom duhu je pružila ruku svima kojima je totalitarni sustav uništio živote ...
Jednima je nanio patnju, druge je učinio suučesnicima u zločinima. Društveno ozdravljenje je politikom pomirbe trebalo ponuditi svim koji su u okružju društvenog ludila počinili nepravdu put ka iskupljenju i suživotu. (Iako je postojao i put ubrzanih društvenih promjena ...)

Bitna osobina totalitarizma organiziranje društva u podređenoj formi participacije na kapilarnom nivou (stalnog pritiska i kontrole ponašanja pojedinaca u sklopu sustava) odredila je hrvatski put (politike pomirbe, bez lustracije) iz totalitarizma (jugoslavensko-socijalističke ideje).

Nakon 25 godina politike pomirbe/ne lustriranja (svaka politika ima vijek trajanja) besmisleno je podržavati i produžavati vrijeme pokajanja i shvaćanja.

MOST je u postizbornim pregovorima zagovarao ravnopravnost mirene i pomirbene Hrvatske (kao da je MOST pokrenuo tu politiku), Nakon neuspjeha (javno predočenoga, mada samo pregovarači znaju što i kako su se nagodili) u kvoti ministarskih mjesta prepustili su sva raspoloživa mjesta zamjenika i pomoćnika sdpovskoj (nelustriranoj, nepomirenoj) opciji. Zašto su uopće izlazili na izbore (kad nemaju kadrove) ...? Prvotno su otezali postizborno koaliranje svojim proučavanjem koalicijskih programa (jer oni nisu imali nikakve programe do diletantske predodžbe o reformama koji će ih učiniti spasiteljima Hrvatske ... onaj tko je takvima dao svoj birački glas je neprijatelj Hrvatske). (Uloga MOST-a u politici koju ne razumiju.)

Da, u Hrvatskoj je potreban lustracija (ali ne na osnovama suradnje sa službama u prošloj Jugoslaviji, to bi bila prva lustracija). Hrvatskoj je potrebna druga lustracija. Treba imenovati sve koji su radili protiv Republike Hrvatske (na bilo kojoj osnovi) i zabraniti im rad u državnim službama, politici ...
Miješanje državnih neprijatelja s osobama koje su bilo kako prisilno kolaborirale s prošlim (totalitarnim) sustavom je njihova specijalnost. Onako kako su silili ljude na totalitarnost, podjedanko koriste sva sredstva da bi se zadržali i kameleonski prijetvorno prilagodili čekajući svoju prigodu za izdaju...
Hrvatskoj je potrebna druga lustracija.

General Glasnović u Markovom trgu ...

Oznake: politika pomirbe, totalitarni sustav, kapilarnost totalitarizma, vrijeme trajanja politike pomirbe, mirena i pomirbena Hrvatska, uloga MOSTA (u politici koju ne razumiju), prva lustracija (koja nije provedena), druga lustracija

Vrijeme je (isteklo)

Sučeljavanje HDZ-ovog i SDP-ovog ekonomskog tima nije moguć (zbog naravi ekonomske misli SDP-a).

Ustrajavanje na titovoj doktrini siromašenja, iseljavanja i ovisnosti o sovjetskoj/ruskoj privredi, glavna je odrednica SDP-ove ekonomske doktrine.
Proizvesti izolaciju (Hrvatske), uništiti vitalnost i "povući" u balkanski džep. Rastočiti.

Nije to laka politika. Uništavati narod i gušiti njegovu samosvijest u vrijeme Kraljevine Jugoslavije (orjunaši), u vrijeme federativne Jugoslavije (titoisti), u vrijeme Republike Hrvatske (titoisti). Svi pokazatelji opovrgavaju titoističko-orjunašku bandu. Laž je njihovo najjače oružje. Koje u srazu statističkih podataka i poslovnog tumačenja tih podataka nema vrijednost.

Narod je svjestan pogibelji i nepotrebnosti te politike. Postavlja se pitanje tko će (okrutno) pokažnjavati te zločince (koji narod upropaštavaju)? Vrijeme pomirbe (i politike dvostranačke/partijske Hrvatske) je isteklo.

Oznake: politika pomirbe, vrijeme, program