Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/goto

Marketing

Davidov grijeh



Misle li kako će sramota biti sakrivena, varaju se

Politika pomirbe, kojom se nastojalo pospješiti tranziciju hrvatskog društva iz totalitarnog u demokratsko, zbog okolnosti (agresije na RH) nije provedena na ispravnim osnovama.
Pomirba se zasniva na nizu postupaka.




Popravljanje nanesene štete je moguće tek nakon sagledavanja posljedica, a posljedice su plod namjernog ili nenamjernog djelovanja. Odustajanje od mržnje ili osvete nije moguće bez oprosta, a oprost bez katarze.

katarza (grč. đ¬Ń±ÁĂ1Â), pojam koji znači pročišćenje, odn. oslobođenje. Pri tome je Hipokrat mislio na tjelesno očišćenje, tj. na istjerivanje iz tijela tvari koje uzrokuju bolest, a Platon na tjelesno i duševno, u smislu oslobađanja duše od tjelesnih sklonosti i strasti putem razvijena duhovnog života. Drugo, uže, specifično estetsko značenje toga pojma izložio je Aristotel. Kao prvi teoretičar tragedije on je držao da katarza treba izazvati strah i sažaljenje te tako »pročistiti« osjećaje gledatelja (O pjesničkom umijeću, VI). Uvriježilo se mišljenje da je Aristotelova definicija tragedije odgovor Platonovu viđenju pjesništva, koje navodno pobuđuje strasti umjesto da ih stišava. Aristotelovo shvaćanje katarze zapravo je tumačenje uvjerenja grčkih tragičara da se mudrost stječe učenjem kroz »patnju«. Katarza je kao termin doživjela mnoga tumačenja i različitu značenjsku upotrebu. U doba talijanske renesanse Antonio Minturno npr. naglašavao je uživanje i korist što ih u gledatelju izaziva tragedija, a Aristotelovo naučavanje revidirao je i Lodovico Castelvetro. U tragedijama francuskoga klasicizma i P. Corneille i J. Racine tumačili su katarzu u moralnome smislu, kao stanje koje će spriječiti gledatelja u ponavljanju kobnih postupaka tragičnih likova. G. E. Lessing vezao je katarzu s Aristotelovom etičkom kategorijom »mjere« (Hamburška dramaturgija, 1769). Prema F. Schilleru najsavršenija je ona tragedija u kojoj katarzu u gledatelja izaziva forma, a ne sadržaj. J. W. Goethe tumačio ju je kao ispaštanje i pomirenje sa sobom samih likova, a ne gledatelja. Od filozofskih je tumačenja katarze najpoznatije Schopenhauerovo (katarza kao univerzalna ljudska emocija suosjećanja). Katarzu su, među ostalima, tumačili i F. Nietzsche, I. A. Richards i N. Frye. Dugo interpretirana kao moralno ili mentalno pročišćenje, ona se danas ponovno razumijeva ponajprije u estetičkom okviru, kao u Aristotela.

Kao karakteristična metoda katarza se primjenjuje u psihoanalizi: potisnute neugodne emocije valja povezati s događajem koji ih je izazvao i tako ih, dovedene svijesti, verbalizirane ili pretvorene u djelatnost, odreagirati (’ odreagiranje), pa time prestaje njihovo djelovanje.

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=30849


U preporukama Vijeća za suočavanje s prošlošću nisam primjetio niti jedan element neophodan u procesu koji psihologija, pravo, filozofija (i etika), ... ovim ili onim tumačenjem preporuča. Time su preporuke vijeća neobvezujuće (ništetne).



Uplitanje politike u stručne poslove, kao naredbodavnog a ne provedbenog tijela, u apsolutističkom ili totalitarnom obliku uzrok je neuspjehu politike pomirbe, kojoj je nedostajala iscrpna raščlamba i osuda štetnosti titoističkog totalitarizma, na čijim bi se temeljima mogla graditi politika pomirbe.
Pomirbu tražiti na temelju zaboravljanja ili prešućivanja činjenica nije moguće. Zbog toga je ta politika propala. A društvo se našlo na pragu novih, razornijih podjela (na povlaštenu državnu sektu i obespravljeni narod).
Plenkovićevo Vijeće je dodalo novi čavao u lijesu hrvatske tolerantnosti. Kompromis (kojim lopovska vladajuća svita pribjegava) nije rješenje.
U društvu specijalizacije i podjele rada, ja znam tko je u neoružanom sukobu gubitnik ...

Bez glasne osude titova režima nije moguć suživot i demokracija.

Vrijeme je za 2 000 000 biračkih glasova, promjenu Ustava, Ustavnih sudaca, sudaca Vrhovnog suda, svih nakaradnih zakona, političara, zabranu mnogih političkih stranaka, ... vrijeme je za vlast naroda.

ZA DRŽAVU DOSTOJNU ŽIVLJENJA!

Biblijska parabola

Kad je kralj David jednog dana predvečer šetao po krovu svoje palače, opazio je Bat-Šebu kako se kupa. Nikada prije nije vidio tako lijepu ženu. Odmah se zaljubio u nju te se raspitao za nju, a bilo mu je rečeno da je to "Bat-Šeba, kći Eliamova i žena Urije Hetita". David je poslao glasnika po nju te je spavao s njom. Ona mu je poručila da je trudna, što je bio veliki problem.

David je smislio kako će legalno doći do Bat-Šebe - poslao je pismo Joabu u kojem je napisao da Uriju postave tamo gdje je najžešći boj. Urija je poginuo u bici. Kada je to čula Bat-Šeba, žalovala je za mužem. Nakon nekog vremena David je poslao po nju te ju je oženio. Rodila mu je sina koji je umro, što joj je uzrokovalo još veću tugu. David ju je utješio i ponovno spavao s njom. Rodila je ponovno sina, koji je nazvan Salomon. Prorok Natan ga je nazvao Jedidja te je rekao da ga je Bog zamilovao. Bat-Šeba je nastavila živjeti na dvoru te je rodila još sinova. Prva Knjiga Ljetopisa spominje da je Bat-Šeba bila majka Šimeje, Šobaba, Natana i Salomona.
Kad je David bio na umoru, njegov sin Adonija je pomislio da će postati kralj. Stoga je priredio gozbu. Prorok Natan savjetovao je Bat-Šebi da ode Davidu i da mu kaže da Salomona postavi za kralja. Bat-Šeba je otišla u kraljeve odaje i rekla mu: "Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, on će sjesti na moje prijestolje.' A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš!" Kralj se tada zakleo Bat-Šebi da će Salomon biti kralj. Bat-Šeba mu se tada naklonila.

Salomon je bio proglašen kraljem, a Bat-Šeba kraljicom majkom. Kada je došla pred svoga sina, on joj se poklonio i zapovjedio da donesu stolac za nju te mu je sjedila zdesna. Bat-Šeba ga je htjela zamoliti da sluškinja Abišaga Šunamka postane žena Adoniji, ali je Salomon to odbio. Poslao je Benaju koji je ubio Adoniju.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Bat-%C5%A0eba


David's Punishment, by Julius Schnoor von Carolsfeld



Post je objavljen 01.03.2018. u 11:59 sati.