Teški (neoprostivi) grijeh hDza

Osnutak HDZ-a (u osvit sloma komunističke tiranije u Euro-Aziji; ta je tiranija zahvaćala i naš region koji mi od milja zovemo Hrvatska do Drine) čin je političke borbe, koja je na trenutak postala nastojanje, da bi se iznova vratila u okvire borbe.

Udbo kamarila je (zastrašujući i ubijajući sve politički angažirane protivnike) nastojala (nastojala) ovladati svim političkim organiziranim skupinama (bile važne ili nevažne).

Tako je i krovna (koalicija) organizacija svih Hrvata (HDZ) u samom osnutku zatrovana udbaškim otrovom (koji je imao zadaću skrenuti povijest u produženje okupacije).

Jedan od bezobraznijih udbo-g*vnara je (ono (g*vno)) Vladimir Šeks.
Priglup i bezobrazan, bezobziran i nesposoban, teško opterećen svojim u*ranim i beznačajnim životom - idealan izvršitelj udbaških nauma.

Kako mu je udbaška hobotnica izlazila u susret, a znajući o ciljevima i metodama udbaštva, politički Hrvati su koristili njegovo prisustvo u hdzu za dezinformiranje široko razastrtog članstva udbaške organizacije (te je nastanak RH proveden nakon agresije JNA, samo u sukobu sa paravojnim (pro)četničkim postrojbama).

Dakle, mirotvorna ali suverenistička politika je zaobilazila udbaško-kosovske elemente i provodila volju hrvatskog naroda (nedajui se zastrašiti ili omesti).

Nakon Tuđmanove smrti, takvu politiku manipuliranja udbo-kosovskim isprcima nije imao tko voditi. M. Granić, I. Sanader, J. Kosor, A. Plenković su prijeratni udbaški elementi ili su podmladak (naročito se u širenju udbašije i povratku na staro istakao A. Plenković očiglednim pomlađivanjem udbaške hobotnice).

HdZ kao takav postaje antihrvatski, rezultati su njegove politike istovjetni s poslušničkom politikom KPH/SKH (Hrvati anacionalisti (jugoslaveni) i ateisti).

Onog trenutka kad je prestala narodna politika, prestala je i politika pomirbe, prestao je Tuđmanova svehrvatska politika - započeo je građanski rat.

Nema potrebe za lustracijom (tko će lustrirati Resslera?, i mnoge novoudbaše koje su regrutirali Granić i Šeks?).

Umjesto politike pomirbe preporučam politiku nepomirbe; Tko se miri s politikom koja sada upravlja Hrvatskom, u krivu je! (Današnji hdz nas je vratio unazad, a mi ćemo taj povratak zdušno iskoristiti za drukčiji put.)

Bye, bye proleteri ...

Oznake: HDZ, udbo kamarila, politička borba, politika pomirbe, narodna politika, udbaška hobotnica, svehrvatska politika, udbaški pomldak, politika nepomirbe

Što je u Hrvatskoj satira?

Ismijavanje društva koje je pobjeglo od srpsko-jugoslavenske kraljevine (Karađorđevića), pobjeglo od opančarsko-jugoslavenske proruske socijalističke samoupravne nesvrstane bratstvom i jedinstvom okovane države u odumiranju nije satira.
Satira je kritizirati satiričare društva koji u ime kraljevine srpske republike krajine bez vojske i volje mirno živjeti osim ratovati za srbiju za rusiju bezidejnu neljudsku nadilaziti ljudsku patnju obmanama prizivati bleiburšku tragediju koju su fočanskom i srebreničkom vukovarsko kosovskom opjevavali zlatnim slovima ljudske bijede.
Satira je sredstvo prikrivanja bijede jedne krvoločne (stepsko-stepske) gomile koja svim sredstvima (krvoločnošću)(bez civilizacije) nagriza sve što se uzdiže iznad svakodnevnog preživljavanja. Nagriza poredak i promovira svakodnevni izbor kralja (stepe).
Nema nacije, nacionalne države, nacionalne kulture. Kralj ništavila (Tito je bio vrhunski perfomanser te doktrine).

Kad ne mogu ponuditi niti jedan razlog priklanjanja ruskoj strani, srpskoj strani satirom se brane od razuma. Izoliraju u svom ludilu.
Prizemno provociraju kako bi se morali sagnuti na njihovu uzvišenost.
Pišanje je potreba. I vještina.

(Bezobrazno provociraju kako ne bi povijesno osudili genocide i sve ostala zla koja su počinili.)

Oznake: satira, politička borba, ismijavanje društva, Jugoslavije, srbijanci, stepska gomila, nagrizanje, kralj stepe, perfomanser, pišanje, komunikacija bez smjeha