Spasio nas je knjaz Pavle

Volja hrvatskog naroda 1918.g. bestijalno je izigrana. Nasiljem, progonima i zastrašivanjem hrvatski narod je prisiljen na političku pasivnost.

Ubojstvo kralja Aleksandra skrenulo je pozornost na mogući rasplet jugoslavenske krize - raspad.

Aleksandrov privremeni nasljednik, brat knez Pavle, dugogodišnjim pregovaranjem sa Silama Osovine koje su mu nudile egejsku Makedoniju, zbog veza s grčkom i engleskom kraljevskom kućom, iako je potpisan Trojni pakt dopušta puč i time omogućava raspad Jugoslavije.
Privremeni kolaps omogućio je izlazak naroda na ulice i iskazivanje istinske volje naroda. U Hrvatskoj je narod proglasio NDH (u Bjelovaru 8. travnja 1941.g.), ushićeno iskazao volju za formiranje vlastite države.

Svijet iza toga više nije bio isti. Svima je bilo jasno kako niti jedan oblik Jugoslavije nije moguć (ali su svejedno, baš zbog te spoznaje, prepustili novu Jugoslaviju brutalnoj staljinističkoj krvoločnoj diktaturi koja je imenovala nekoliko Tita kao posljednjoj nadi za uspostavu nadnacije jugoslavena).
To je uzrok stravičnih poratnih zločina koje su počinilie komunističko-partizanske četničko-orjunaške snage.
Nije četničija abolirana zbog velikosrpstva, već zbog toga što su bili za Jugoslaviju.

Nesnalaženjem knjaz Pavle, koji je svojim nekompetencijama razorio Makedoniju (čiji je dio prisvojila Grčka), Hrvatsku je spasio. Bez knjaza Pavla nikad ne bismo znali za ustaše, niti bi narod spontano izrazio volju za uspostavu nezavisne države Hrvatske.

U Jugoslavijama su srbi naseljavali (srbima) i raseljavali hrvatska naselja, Hrvati su samo iseljavali (ili pogubljeni u jamama).

Mehanizam korištenja državnih resursa i vlasti za usmjeravanje naroda, u trenucima popuštanja tog zločinačkog zagrljaja jedini je način spoznaje stvarne volje naroda.

Podjednako zločinački hDz-pLenković stiskaju hrvatski narod vraćajući mržnju prema ustašama, a ne razmatranje gubitka državnog prava, teritorija (Zemun, Boka Kotorska, obala do Bara, ...), genocida nad Hrvatima, ekonomskog izrabljivanja.

Takva politika rađa reaktivnu mržnju.

Kakve veze imaju Karađorđevići s Istrom, Kvarnerom, Rijekom, Zadrom, Lastovom, Likom, BiH, Slavonijom, Vukovarom, ...? Kakve veze imaju Karađorđevići s Makedonijom ili Crnom Gorom? Nikakve, ali su svejedno teško oštetili narode i države s kojim nisu imali nikakve veze.
Pitanje je tko je i koja je politika dovela do prevage jugoslavenstva? Ista ona politika koja lakonski barata povratkom ustaštva, ustaškim zločinima i mržnjom iako je ona posljedica njihova ustrajnog razaranja istinskog narodnog htijenja.

Oznake: volja naroda, kralj Aleksandar, knjaz Pavle, Jugoslavije, staljinistički pokolji, mehanizam teroriziranja, reaktivna mržnja, ista politika

Što je u Hrvatskoj satira?

Ismijavanje društva koje je pobjeglo od srpsko-jugoslavenske kraljevine (Karađorđevića), pobjeglo od opančarsko-jugoslavenske proruske socijalističke samoupravne nesvrstane bratstvom i jedinstvom okovane države u odumiranju nije satira.
Satira je kritizirati satiričare društva koji u ime kraljevine srpske republike krajine bez vojske i volje mirno živjeti osim ratovati za srbiju za rusiju bezidejnu neljudsku nadilaziti ljudsku patnju obmanama prizivati bleiburšku tragediju koju su fočanskom i srebreničkom vukovarsko kosovskom opjevavali zlatnim slovima ljudske bijede.
Satira je sredstvo prikrivanja bijede jedne krvoločne (stepsko-stepske) gomile koja svim sredstvima (krvoločnošću)(bez civilizacije) nagriza sve što se uzdiže iznad svakodnevnog preživljavanja. Nagriza poredak i promovira svakodnevni izbor kralja (stepe).
Nema nacije, nacionalne države, nacionalne kulture. Kralj ništavila (Tito je bio vrhunski perfomanser te doktrine).

Kad ne mogu ponuditi niti jedan razlog priklanjanja ruskoj strani, srpskoj strani satirom se brane od razuma. Izoliraju u svom ludilu.
Prizemno provociraju kako bi se morali sagnuti na njihovu uzvišenost.
Pišanje je potreba. I vještina.

(Bezobrazno provociraju kako ne bi povijesno osudili genocide i sve ostala zla koja su počinili.)

Oznake: satira, politička borba, ismijavanje društva, Jugoslavije, srbijanci, stepska gomila, nagrizanje, kralj stepe, perfomanser, pišanje, komunikacija bez smjeha

Građanski rat je neizbježan

Hrvatska je nakon 1945.g., u novoj podjeli svijeta potpala pod rusko pravoslavni (ateističko-komunistički) utjecaj. Posredstvom srpsko-pravoslavne, (ne)jugoslavenske ateističke (ne)socijalističke tvorevine neo-federalne tvorevine.
Frustrijajuća situacija (pravoslavno-ateističke, nacionalno-anacionalne) vladavine istočne despocije, totalitarne diktature zorno pokazuje sociološku (ne)zrelost takvog društva.
Šarenilo sociološke nedorečenosti (nedorečenost diktature, totalitarnosti, anacionalizma, nacionalizma, ateizma) posljedica su vjerske i narodno-nacionalne nerazvijenosti, na čijim razvalinama nije moguće graditi moderno društvo.

U pukotinama nekonzistentnog društva (društava) stvorena je sociološka grupa koja sputava zacjeljivanje pukotina u tkivu društva, sustavnim produciranjem nasilja (nad društvom). Enklava (plaćenika) koja održava uvjete istočnog utjecaja i indikativno prokazuju aktivnosti rusije-srbije na teritoriju Hrvatske (među Hrvatima).

Neodrživost stanja (blokada svih procesa izgradnje društva (države)), iako isplanirano, zbog neprihvatljivosti nasilja u krugovima zapadnih demokracija, zbog prividne blokade nasilnog obračuna s takvom agenturom (i agentima istočne nedorečenosti), zbog dobre prikrivenosti u nedorečenosti zapadnog pravnog sustava u obračunu s takvim pojavama (jer takve pojave ne opterećuju zapadne demokracije), Hrvatsku neumitno vodi ka građanskom ratu (sustavnim rušenjem države, društva i sposobnosti funkcionirati održavanjem države).
(Građanskim ratom su stvarane jugoslavije, pa je i stvaranje neke nove jugoslavije uvjetovano građanskim ratom (koji je u obliku specijalnog rata počeo i prije nego smo stvorili RH)).

Takav rat je neizbježan.

Oznake: Hrvatska, građanski rat, sociološka nerazvijenost, društvene frustracije, Jugoslavije, sociološke skupine

Kopiland

Hrvatska je zalutala u Jugoslavije, zalutala je u socijalizam.
Nije sposobna naći puta iz tih tvorevina jer je zaostala, seljačka tvorevina koja sanja o neradničkom raju.

Socijalističko-komunistički titov konstrukt (ne)radničkog samoupravljanja izgrađenog na antitezama kritike socijalizma (socijal utopija).

U tom svijetlu treba sagledavati vrlo kratko vrijeme potpunog sloma hrvatske (krnje, nove) (nezavisne) države.
Hrvatska (Republika) je potrajala taman da se novovjeki orjunaši dokopaju povlaštenih mirovina ...

Očekivati kako bi Manolić, Boljkovac, Gregurić, Granić, Žužul, Šeks, Kosor, Josipović (Račan), Mesić, Milanović, Plenković, Todorić, Kerum (Šundov) s konceptom partijske države bili sposobni stvoriti državu je iluzija. A onaj tko nije sposoban stvoriti državu, nije sposoban ni voditi državu.

Služinčad ne mogu upravljati, niti raspolagati dobrima.
Titova kopilad.

A takvi su samo produkt nas samih, i naše nesposobnosti nositi se sa životom. I nesposobnošću izgraditi i graditi državu (jer smo sociološki nesazreli, ekonomski zaostali (graditi i primjenjivati nove metode privređivanja). Stanje izgubljenosti (u jugoslavijama su srbi svoju lošiju poziciju prikrivali agresivnošću, i uspijevali otimati i ono malo samopoštovanja kojeg smo imali). Sada su srpska služinčad razobličila i zadnji mit o porobljenosti kao uzroku propasti Hrvatske, a ne duhovnoj bijedi hrvatskog naroda (koja je stvarni razlog naše propasti) ...


Država je stanje organiziranosti s ciljem poboljšanja uvjeta življenja i djelovanja, nije izvor prevlasti šačice neradnika nad vrijednim i sposobnim.

Crkva-sv.-Nikole-Nin-autor-Boris-Kačan

Oznake: Hrvatska, Jugoslavije, socijalizam, zalutala, titov konstrukt, socijal utopija, neradnički raj, slom, novovjeki orjunaši, povlaštene mirovine, služinčad