Spasio nas je knjaz Pavle

Volja hrvatskog naroda 1918.g. bestijalno je izigrana. Nasiljem, progonima i zastrašivanjem hrvatski narod je prisiljen na političku pasivnost.

Ubojstvo kralja Aleksandra skrenulo je pozornost na mogući rasplet jugoslavenske krize - raspad.

Aleksandrov privremeni nasljednik, brat knez Pavle, dugogodišnjim pregovaranjem sa Silama Osovine koje su mu nudile egejsku Makedoniju, zbog veza s grčkom i engleskom kraljevskom kućom, iako je potpisan Trojni pakt dopušta puč i time omogućava raspad Jugoslavije.
Privremeni kolaps omogućio je izlazak naroda na ulice i iskazivanje istinske volje naroda. U Hrvatskoj je narod proglasio NDH (u Bjelovaru 8. travnja 1941.g.), ushićeno iskazao volju za formiranje vlastite države.

Svijet iza toga više nije bio isti. Svima je bilo jasno kako niti jedan oblik Jugoslavije nije moguć (ali su svejedno, baš zbog te spoznaje, prepustili novu Jugoslaviju brutalnoj staljinističkoj krvoločnoj diktaturi koja je imenovala nekoliko Tita kao posljednjoj nadi za uspostavu nadnacije jugoslavena).
To je uzrok stravičnih poratnih zločina koje su počinilie komunističko-partizanske četničko-orjunaške snage.
Nije četničija abolirana zbog velikosrpstva, već zbog toga što su bili za Jugoslaviju.

Nesnalaženjem knjaz Pavle, koji je svojim nekompetencijama razorio Makedoniju (čiji je dio prisvojila Grčka), Hrvatsku je spasio. Bez knjaza Pavla nikad ne bismo znali za ustaše, niti bi narod spontano izrazio volju za uspostavu nezavisne države Hrvatske.

U Jugoslavijama su srbi naseljavali (srbima) i raseljavali hrvatska naselja, Hrvati su samo iseljavali (ili pogubljeni u jamama).

Mehanizam korištenja državnih resursa i vlasti za usmjeravanje naroda, u trenucima popuštanja tog zločinačkog zagrljaja jedini je način spoznaje stvarne volje naroda.

Podjednako zločinački hDz-pLenković stiskaju hrvatski narod vraćajući mržnju prema ustašama, a ne razmatranje gubitka državnog prava, teritorija (Zemun, Boka Kotorska, obala do Bara, ...), genocida nad Hrvatima, ekonomskog izrabljivanja.

Takva politika rađa reaktivnu mržnju.

Kakve veze imaju Karađorđevići s Istrom, Kvarnerom, Rijekom, Zadrom, Lastovom, Likom, BiH, Slavonijom, Vukovarom, ...? Kakve veze imaju Karađorđevići s Makedonijom ili Crnom Gorom? Nikakve, ali su svejedno teško oštetili narode i države s kojim nisu imali nikakve veze.
Pitanje je tko je i koja je politika dovela do prevage jugoslavenstva? Ista ona politika koja lakonski barata povratkom ustaštva, ustaškim zločinima i mržnjom iako je ona posljedica njihova ustrajnog razaranja istinskog narodnog htijenja.

Oznake: volja naroda, kralj Aleksandar, knjaz Pavle, Jugoslavije, staljinistički pokolji, mehanizam teroriziranja, reaktivna mržnja, ista politika