11

ponedjeljak

svibanj

2020

Kako smo izgubili američku pobjedu?



Hrvatski rat(ovi) za neovisnost

Rat za hrvatsku neovisnost je rat za oslobođenje. Rat protiv jna, četnika, komunista, jugoslavena, partizana, totalitarizma i jednoumlja.


Kako je onda politika pomirbe postala politika pomirbe ustaških (ustaše nisu imali sinova) sinova i partizanskih sinova (jesu sinovi, ali nije bilo partizana)?
Politika pomirbe je (osim za fTuđmana) bila politike pomirbe žrtva jugoslavensko-komunističkog totalitarnog režima i svih koji su na bilo koji način protivno svojoj volji sudjelovali u toj represiji.
Titoistički režim je totalitaran i zbog kapilarne pojave totalitarnih režima (prisiljavanja stanovništva na aktivno sudjelovanje u represiji) politika pomirbe nakon 1990.g. ponudila je proces katarze i izmirenja sa djelovima jugoslavensko-komunističkog zločinačkog aparata.
Osim tUđmana, koji je grozničavo nepostojećom pomirbom (ustaše-partizani) kupovao alibi za svoje vrludanje, nitko nije spominjao niti podrazumijevao ikakvo mirenje ustaških i partizanskih sinova.

Ponavljam, 1991.g. nitko nije ratovao protiv ustaške vlasti već protiv komunističko-jugoslavenske tiranije. Nismo vodili građanski rat za republiku, već rat za neovisnost (oslobađanje od okupatora).
Jesmo li ikad pristali dragovoljno na zajedništvo, i ako jesmo kad je ta dragovoljnost prestala, nije bitno za agresiju kojoj smo bili izloženi.
Titova vojska, titovi pioniri (već zabradatili), titovi krvnici, titovi galebovi, titova doktrina. Napali su nas i gurali s vjekovnih ognjišta.

Slanje vijenaca na Sutjesku (mi ih šaljemo na Drinu (drinskle mučenice, četnički pokolji 1941.), veličanje partizana i tiTa ... tko je tu glup?

Tri osvajačka rata Jugoslavije protiv Hrvatske

Jugoslavija (kvazi tvorevina, marionetska srbo-četnička, komunjarsko-ruska papazjanija) nije odabir hrvatskog naroda, pa nas tiTo nije svrstao na pobjedničku stranu. Narod ne može biti na gubitničkoj strani, jer osvajački ratovi nisu dopušteni. A Jugoslavija je vodila tri osvajačka rata protiv Hrvatske.

U međunarodno pravnim odnosima to je kamen smutnje, pa su USA morale poraženu Hrvatsku uskrisiti, koju opet bez borbe predajete neprijatelju (pLenković, miLanović, ... odreda orjunaško-četnička petorazredna svita).

pLenković i dalje ne smatra volju naroda međunarodno pravno odredbom oblika vladavine. Već samovoljno baulja po marginama podlosti i izdaje.

Niste nikad ništa uložili u vlastitu državu, pa vam se država osvećuje na najironičniji način ... pLenković vam u demokraciji glumi apsolutistu (i to trpite, s razlogom)(vrhunska politička farsa režirana u vašim vlastitim glavama, on je vaša fikcija).

Ironija, kad sustav ne djeluje, onda se trudimo sustav nadograditi anemičnim idiotima.
Američku pobjedu ste rastočili jer ništa ne znate cijeniti, sad ćete preko sindikata tražiti milodare.

Niste ustaše, niste partizani i nemate se razloga miriti. Morate se probuditi i zaratiti međusobno. Morate zaraditi samopoštovanje.

Kako je jajačka banovina iz 1526. postala centar jUgoslavije i nije hrvatska?

Oznake: Hrvatski rat za neovisnost, politika pomirbe, partizani, ustaše, komunizam, jugoslavija, totalitarizam, tito, Plenković, Milanović, Sutjeska, Drina, odabir hrvatskoh naroda, usa, jUgoslavenska okupacija, politička farsa

05

ponedjeljak

ožujak

2018

Poprsje IL Riba/a - povijesne besmislice I



Nestala bista nestaloga skojevca.


Komunistička partija Jugoslavije je bila sekta, ilegalna organizacija koja se zalagala za krvavo nasilje - revoluciju. U vrijeme njihova osnivanja i ilegalnog djelovanja, pa i u vrijeme druge (njihove) Jugoslavije, revolucija nije označavala brzu promjenu već promjenu putem krvavog nasilja.
Međusobne nesuglasice unutar partije su podjednako rješavali ubojstvima.

Sudbina ratnog skojevskog sekretara je misteriozna, ali je komunistička propaganda koristila nepoznatu sudbinu nepoznatog skojevca idealom društva.

Ako su djelovali u ilegali, kako je nepoznati mladić mogao postati ikona titove omladine i titova društva? Nametanjem.

IL Riba/ je anonimni, minorni, opskurni lik koji je svoju mladost i život založio za uspostavu krvoločnog režima koji se iživljavao nad seljacima (jer nisu htjeli u zadruge, a htjeli su u crkve), nad građanskom inteligencijom jer nije podupirala komunističku partiju.
Postavljati bistu takvoj osobi je nemoralno, osobi koju je likvidirala partija kojoj je pripadao.

Priroda (nepriroda) partije je konspirativni rad na uništenju poluga društva, preodgoj preostalih; u partiju nisu mogli ući, ali ni izići iz partije.
Mogli su samo smrtno stradati. Na putu ili usput.



Stalno nametanje povijesti jedne krvoločne ideologije posljedica je ruskog financiranja obilježja i lažnih tekovina partizansko-komunističkih djelovanja.
Hrvatska mora (a nije) zakonima onemogućiti isticanje obilježja krvoločne jugoslavenske, partizanske, komunističke ideologije.
(Hrvatski partizani nisu ustali protiv fašizma, jer bi onda glavne bitke u kojima bi ginuli bile bitke za oslobađanje Splita, Zadra, Rijeke a ne Kozara, Neretva i Sutjeska. Išli su u partizane jer je partizanija s komunističkim komesarima zagovarala revoluciju (krv) i Jugoslaviju.)

Poglavnik

Nad starim dvorom usred glavnog grada

ko plamen vječnog svietla stieg vihori;

u dvoru, blied od neprekidnog rada:

Poglavnik bdije, jer narod se bori.

I premda svu noć, ko uklete sjene,

more Ga brige mnogih podanika,

ipak Mu bdienjem izmučene sjene

sa smieškom prime stranog poslanika.

Ko dobra majka često prigne čelo

nad uzglavljima ranjenih junakâ;

ko brižan otac izlazi u selo

vidjeti poljske radove seljakâ.

A ipak nikad nitko ne će znati:

sa koliko se boraca On bori,

od kolikih Mu boli srdce pati

i kolikom Mu snagom duša gori!

Tek će budućnost, što će vedra teći,

znati, što bješe činio i htio,

a poviest naša s ponosom će reći:

Naš Poglavnik je velik vladar bio!

Vladimir Nazor



A. Augustinčić - poprsje A. Pavelića

Oznake: bista, nestali, IL Riba/, revolucija, ilegalno, sudbina skojevca, ikona, krvoločni režim, konspiracija, likvidacije, rusko financiranje, hrvatski partizani nisu antifašisti. oslobađanje S, Neretva, Sutjeska, Kozara