Marketing
Poprsje IL Riba/a - povijesne besmislice I
Nestala bista nestaloga skojevca.
Komunistička partija Jugoslavije je bila sekta, ilegalna organizacija koja se zalagala za krvavo nasilje - revoluciju. U vrijeme njihova osnivanja i ilegalnog djelovanja, pa i u vrijeme druge (njihove) Jugoslavije, revolucija nije označavala brzu promjenu već promjenu putem krvavog nasilja.
Međusobne nesuglasice unutar partije su podjednako rješavali ubojstvima.
Sudbina ratnog skojevskog sekretara je misteriozna, ali je komunistička propaganda koristila nepoznatu sudbinu nepoznatog skojevca idealom društva.
Ako su djelovali u ilegali, kako je nepoznati mladić mogao postati ikona titove omladine i titova društva? Nametanjem.
IL Riba/ je anonimni, minorni, opskurni lik koji je svoju mladost i život založio za uspostavu krvoločnog režima koji se iživljavao nad seljacima (jer nisu htjeli u zadruge, a htjeli su u crkve), nad građanskom inteligencijom jer nije podupirala komunističku partiju.
Postavljati bistu takvoj osobi je nemoralno, osobi koju je likvidirala partija kojoj je pripadao.
Priroda (nepriroda) partije je konspirativni rad na uništenju poluga društva, preodgoj preostalih; u partiju nisu mogli ući, ali ni izići iz partije.
Mogli su samo smrtno stradati. Na putu ili usput.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=32869
Stalno nametanje povijesti jedne krvoločne ideologije posljedica je ruskog financiranja obilježja i lažnih tekovina partizansko-komunističkih djelovanja.
Hrvatska mora (a nije) zakonima onemogućiti isticanje obilježja krvoločne jugoslavenske, partizanske, komunističke ideologije.
(Hrvatski partizani nisu ustali protiv fašizma, jer bi onda glavne bitke u kojima bi ginuli bile bitke za oslobađanje Splita, Zadra, Rijeke a ne Kozara, Neretva i Sutjeska. Išli su u partizane jer je partizanija s komunističkim komesarima zagovarala revoluciju (krv) i Jugoslaviju.)
Nad starim dvorom usred glavnog grada
ko plamen vječnog svietla stieg vihori;
u dvoru, blied od neprekidnog rada:
Poglavnik bdije, jer narod se bori.
I premda svu noć, ko uklete sjene,
more Ga brige mnogih podanika,
ipak Mu bdienjem izmučene sjene
sa smieškom prime stranog poslanika.
Ko dobra majka često prigne čelo
nad uzglavljima ranjenih junakâ;
ko brižan otac izlazi u selo
vidjeti poljske radove seljakâ.
A ipak nikad nitko ne će znati:
sa koliko se boraca On bori,
od kolikih Mu boli srdce pati
i kolikom Mu snagom duša gori!
Tek će budućnost, što će vedra teći,
znati, što bješe činio i htio,
a poviest naša s ponosom će reći:
Naš Poglavnik je velik vladar bio!
Vladimir Nazor
A. Augustinčić - poprsje A. Pavelića
Post je objavljen 05.03.2018. u 20:22 sati.