21

subota

prosinac

2019

Proglas ustaškim hordama




Sutra (danas) su lažirani kvazidemokratski izbori za precednika RH (rezus faktor)




____________Proglas
________ustaškim, hašističko-nacionalističkim hordama

Zbacimo jaram južno-tužnoslavensko, partijsko-tifusarskike diltature.
Poklonili su Zemun, Boku, bosnu (i Hercegovinu (samo to ovi tamo još ne znaju)(a ni mi to još ne znamo)).
Krv će teći, boj će se voditi zbog osvete - krvave i zlokobne.

Poslije ćemo se okrenuti budućnosti.

Pobijedimo mrak i neznanje. Toliko su glupi da ne mogu niti priznati kad ih suočite s činjenicom o demografskom i teritorijalnom sakaćenju nekad veće i pametnije Hrvatske.
Sve bi rješavali povlaštenim mirovinama i partijskim direktorskim mjestima.

Za Hrvatzs+ku do Drine (neka i oni glasuju, mi ćemo zaratiti).

(Tekstić je šaljiva i populističkog sadržaja, svi koji ga čitaju to rade na vlastitu odgovornost, autor teksta njime ne izražava svoja stajališta već stajališta slučajnih prolaznika.)

Oznake: proglas, okretanje budućnosti, Zemun, Boka

18

ponedjeljak

studeni

2019

Tito, kletva kralja Zvonimira i pLenković



Zrinski-Frankopani i Hrvatska poslije njih


Legenda o kletvi kralja Zvonimira, po kojoj je kralj na umoru izrekao kletvu (narod, ili velikaše koji su ga po toj legendi smrtno izranjavali) 'Dabogda više nikad ne imali kralja svoje krvi!', (povjesničari dvoje o tom, oni nisu sposobni ni locirati vrijeme nastanka Za dom spremni), istinita ili ne (kralj Zvonimir je bio oženjen kraljicom Jelenom Lijepom (kćerkom ugarskog kralja Bele I.), zbog tog braka dobi sjeverne krajeve, ali je i nakon njegove smrti nastalo svojatanje ugarskog dvora hrvatske krune), obzirom na daleku prošlost nije uvjetovala hrvatsko državopravno rasulo.

Državotvorno rasulo prouzročila je urota Zrinski-Frankopana, nakon koje je Habzburški dvor Hrvatsku dezorijentirao i ugasio državotvornost stalnim nametanjem ulizica.
Slom Hrvatske i dovođenje u stanje koje danas poznajemo (anemičnost, izdaja i odnarođenost) su posljedica politika i postupaka Habsburgovaca tijekom i nakon obračuna sa Zrinskim-Frankopanima (koji su se htjeli nagoditi s osmanlijama kako bi dobili samostalnu državu oslobođenu habzburške vlasti).

Višestoljetna negativna selekcija ikakve ili nikakve vlasti prouzročila je nekritički odnos prema vlasti, državi i narodu/naciji. (Hrvatska je jedina ili jedna od rijetkih država koja je izgubila državni teritorij (Zemun, Boka Kotorska, dio jadranske obale od Dubrovnika do Bara) administrativnim putem a da pri tom nije ništa poduzela već je veličala ideju (jugoslavenstva, komunizma) u čije je ime ostala bez teritorija.

Podjednako (bezumno) nekritički je podnosila ili neutemeljeno veličala (svjetskog megahohštaplera, koji je financirao i tako kontrolirao iznutra mnoge svjetske oružane pokrete) Tita. Sve činjenice govore u marionetskoj figuri (koja je prvo u jUgoslaviji, potom širom svijeta obmanjivala svojom važnošću.
Osporavanje hrvatskog državnog prava (koje je nakon mrtvog kralja Aleksandra nastavio Tito) nije Hrvatima bio povod za pobunu. Nije to posljedica kletve kralja Zvonimira, već negativne selekcije nametnute nakon sloma urote Zrinski-Frankopana.

Nakon kralja Aleksandra Tito, nakon Tita Račan, Mesić, Josipović, Milanović, Plenković, Kolinda.

KGK na nogometnoj utakmici nogometne reprezentacije Hrvatske protiv Slovačke, pjeva se "Večeras je naša fešta, tko ne pije Dalmatinac nije". Igra Hrvatska.
Tko je tu lud?


Od svih političara jedino je Ante Pavelić rekao kako su Hrvati samostalan narod koji je vojno i državno organiziran naselio svoju današnju postojbinu, ali to im je teže prevaliti preko usta nego oprostiti velikosrbima krvoproliće u Vukovaru ...

Politika pomirbe po kojoj unuka partizana , Hrvatica i vjernica, misli kako se politikom može postići stanje u kojem unuci i unuke partizana zauzimaju važne državna funkcije a oni koje su u ime jUgoslavije proganjali moraju slušati njihovo izjednačavanje te nakupine s istinskim domoljubima kojima je razum nalago i žrtvu za Domovinu je suludo tumačenje jedne politike koja ima kraći rok trajanja i drukčije ciljeve. Politika pomirbe daje prigodu zabludjelima proći katarzu i priznati svoje (najčešće zločinačko) krivo ponašanje (recimo po pitanju odumiranja države ili nacionalnom određenju države).
Neprihvatljivo je nametanje ravnopravnosti žrtve i zločinca ...

pLenković je minorna (beznačajana) pojava, koja će nam na kraju puta kojim smo krenuli nakon sloma urote (koja se borila protiv habzburške apsolutističke vlasti) Zrinski-Frankopana otvoriti oči. Ili ćemo (našom greškom) nakon pLenkovića (i kamarile oko njega) birati goreg (dok se ne osvijestimo i uvidimo značenje državnog prava, važnosti naroda i demokracije, vojske i uspostave društva po vlastitoj mjeri).

Za dom spremni, vjekovima.

(Napomena: Tito, pLenković i neki drugi su spomenuti kako bi slikovito predočio beznačajnost tih ljudskih nakaza ...)

«Ja Dmitar, koji se zovem i Zvonimir, s pomoći Božjom kralj Hrvatske i Dalmacije, obvezujem se, obričem i obećajem tebi, opate Gebizone, koji si mi podijelio kraljevsku krunu u ime papino, da ću nepromijenjen vršiti sve što mi tvoja svetost bude naložila. U svem i svačem čuvat ću vjeru apostolskoj stolici i neopozivo ću braniti što su u ovoj kraljevini apostolska stolica i poslanici njezini odredili i što će još odrediti. Gajit ću pravdu, branit ću crkve i brinut ću se za prvijence, desetine i sve što ide crkvu. Nastojat ću oko življenja biskupa, svećenika, đakona i podđakona, da čisto i dostojno žive; štitit ću siromahe, udove i siročad; priječit ću nedopuštene brakove između rođaka, ustanovit ću zakonito vjenčanje prstenovanjem i blagoslovom svećeničkim, a ustanovljeno neću pustiti da se razriješi. Protivit ću se prodaji ljudi, te ću se s Božjom pomoći pokazati pravedan u svemu što je pravo. Uz to određujem po savjetu svih svojih velmoža da se svake godine na Uskrs plati Sv. Petru iz kraljevske blagajne danak od dvije sto bizantskih dukata, te želim i nalažem da ovo čine i moji nasljednici. Osim toga poklanjam prepuštam i potvrđujem apostolskoj stolici samostan sv. Grgura, koji se zove Vrana, i sve blago što ga ima: naime srebrni kovčeg, u kojem je sveto tijelo blaženoga Grgura, zatim dva križa, kalež i patenu, dvije zlatne krune draguljima obložene, evanđelje u srebro vezano; napokon još pokretna i nepokretna dobra (samostana) da bude taj samostan za uvijek svratište poslanika sv. Petra i posve u vlasti njihovoj. Budući da je Bogu služiti isto što i kraljevati, predajem se i preporučujem u tvoje ruke mjesto u ruke sv. Petra i našega gospodara pape Grgura i njegovih nasljednika; i ovu zavjerenicu potvrđujem prisegom:

“Ja, dakle Dmitar Zvonimir, s Božjom pomoći i darom apostolske stolice, kralj bit ću od ovoga časa vazda vjeran sv. Petru i mojemu gospodaru Grguru i zakonitim mu nasljednicima, neću sudjelovati ni riječju ni činom da bud on ili buduće pape nakon njega ili poslanici njihovi život ili uda izgube, ili da budu zarobljeni; a savjet, koji bi mi povjerili, neću nikome na njihovu štetu otkriti. Kraljevstvo pak koje mi se predaje po tvojoj ruci, opate Gebizone, uzdržat ću vjerno, te ga neću nikako odvratiti od apostolske stolice. Gospodara mojega papu Grgura i njegove nasljednike, a i poslanike papinske, ako dođu u moju oblast, primat ću časno i čestito ću s njima postupati i tako ih odpraviti, te otkle god bi me zvali, služit ću im bez krzmanja, koliko ću moći. Tako mi Bog pomogao!».
https://akademija-art.hr/2014/05/10/krunidba-kralja-dmitra-zvonimira-38/



ZVONIMIR, F. Quiquerez, Krunidba kralja Zvonimira, 1878.

Oznake: kletva, kralj Zvonimir, Jelena lijepa, Bela I., urota, Zrinski-Frankopani, Habzurzi, Apsolutizam, nekritički, hrvatsko državno pravo, politika pomirbe, Zemun, Boka Kotorska, žrtve

23

utorak

srpanj

2019

Zašto su Stepinac i Tito marginalci hrvatske povijesti



Eutanazija državotvorne misli


Sukob religioznog, pacifističkog, katoličkog (skoro anacionalnog) nadbiskupa i militantnog, anacionalnog (sumnjivog podrijetla), karijerističkog diktatora, pod krinkom kako su obojica Hrvati ukazuje na svu tragičnost hrvatske povijesti.

Hrvatska (država) ima legitimno pravo braniti teritorij uporabom vojne (oružane) sile. Sve države svijeta imaju legitimno pravo na vojsku i uporabu vojske.
Jedino Hrvati rješavanje pitanja teritorija gledaju kroz prizmu moralnoga sukoba (dvojice marginalaca).
Niti Tito, ni Stepinac (koji je imao prigodu moralni sukob proizvesti prije nego li je taj sukob postao paravan za izuzeće prava hrvatskog naroda na državu) nisu povijesne osobe. Oni su suputnici jedne tragedije, ma koliko puhali balon o njihovom osobnom doprinosu toj tragediji.

Hrvati nisu shvatili važnost političko-vojnog organiziranja u obrani vlastitog teritorija. Državu nisu shvaćali kao instrument najučinkovitije zaštite teritorija, stanovništva, gospodarstva, kulture i civilizacijske pripadnosti. To traje do današnjih dana.
Hrvati su umjesto povijesti oružanih sukoba uplivali u vode moraliziranja (te pobrali epitete genocidnog i koljačkog naroda) i borbe na kulturnom planu (na kojem nikad nitko nije pobijedio).

Iako današnji književni jezik nije pobjeda hrvatskog naroda, već jugoslavena.
Teritorijalno, rupom u povijesti (koju popunjavaju sukobom Stepinca i Tita), izgubili su Zemun, Boku i malo više jadranske obale, Drinu.

Današnja politička elita (titoisti) betonira posrnuće hrvatskog naroda i pomažu mu izgubiti još.

2 000 000 vojnika, od kojih barem milijun mora biti nobelovaca.



Oznake: Stepinac, tito, religiozno, ateistički, pacifit, militant, ateist, anacionalan, Drava, marginalci povijesti, vojska, teritorij, Zemun, Boka, moraliziranje, genocidni narod, borba na kulturnom planu, titoisti

18

ponedjeljak

ožujak

2019

Zašto antifašizam nije temelj RH, a oni (orjunaši) tvrde da jest





Antifašistički pokret

društveni pokreti
društveni pokreti, kolektivno djelovanje, na stanovitom stupnju organizacije i postojanosti izvan institucionaliziranih kanala polit. djelatnosti utvrđenih u nekom društvu, sa svrhom zastupanja ili osporavanja određenih promjena u užoj ili široj zajednici kojoj i sam pokret pripada. Društvene pokrete karakterizira osjećaj zajedničke pripadnosti sudionika pokreta određenoj skupini ili zajednici. Pojam društveni pokret uveo je njem. društv. mislilac Lorenz von Stein sred. XIX. st., imajući na umu rastuće značenje radničkoga pokreta. Društveni je pokret moderni fenomen i bitno se razlikuje od različitih oblika kolektivnog djelovanja u daljnjoj prošlosti. Nastao je u XVIII. st., proširio se u obliku bojkota, barikada, peticija, štrajkova, a organizirao se preko tiska, udruga i izgradnje moderne države.

Društveni pokreti danas su multidisciplinarno područje istraživanja, na kojem se, uz sociologiju, susreću i soc. psihologija te polit. i pov. znanosti. Začetke teorije društvenih pokreta treba tražiti u reakcijama soc. teoretičara na Francusku revoluciju i nasilan ulazak masa na javnu scenu (G. Tarde i G. Le Bon o iracionalnom ponašanju gomile). Sve do 1970-ih društveni pokreti ostajali su na rubu tada vladajućih makroteorija društva – marksizma i funkcionalizma. Za marksizam su društveni pokreti ostali eminentno klasni fenomen, u što se nisu uklapali moderni društveni pokreti, dok su i u funkcionalističkoj teoriji imali sporedno, implicitno i negativno značenje, jer su narušavali predodžbu o koherentnoj društv. strukturi.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=16323


Razvidna je marksistička narav Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP-a), antifašističkog pokreta.
Marksizam nije općečovječanski (humani) pogled na svijet, pa ni derivati proizišli iz tog pogleda na svijet ne mogu nositi titulu humanih.
Marksizam je poznat po nametanju krvave promjene društva, nasilja nad članovima društva i nasilja među samim marksistima. Revolucija (u ondašnjem značenju).

Tvrdnje skupine ljudi i organizacija kojim (ne)pripadaju o antifašističkim temeljima Republike Hrvatske zaslužuju (kad već oni tvrdnje ne dokazuju, te ih pretvaraju u promidžbu) dokaze.

Primjerice, antifašisti (sudionici i pobornici partizanskog pokreta)(u 2. svjetskom ratu) su se zalagali za komunizam/socijalizam, Jugoslaviju i vlast radničke klase (po teoriji vlast bi obnašala avangarda (radničke klase)).
Socijalistička Republika Hrvatska (SRH) (prvotno FRH) nije bila država, niti je imala obilježja države, nije koristila državnost. Socijalistički koncept republike ne odgovara dotadašnjem uobičajenom smislu riječi.



U socijalističkoj republici vlast nije pripadala narodu, nego avangardi radničke klase (partiji), te je stanovnik neke druge socijalističke republike ako se učlanio u komunističku partiju (jugoslavije) mogao odlučivati o vlasti (dok izvorni narod (koji po definiciji avangardnosti) nije mogao biti učlanjen u partiju i nije mogao sudjelovati u vlasti). Podjednako su sovjetski inžinjeri 1946.g. mogli članstvom u jugoslavenskoj komunističkoj partiji sudjelovati u vlasti.
Dakle, Hrvatska zasnovana na odlukama ZAVNOH-a nije država i nema ovlasti koje proizlaze iz suvereniteta.

Koja je svrha tvrdnji o antifašističkim temeljima Republike Hrvatske, iako je rat za slobodu, samostalnost nazvan (po tuđmanovoj rusofilskoj navadi) Domovinski rat (kako se zvao i rat sovjeta protiv Njemačke) proizišao iz ustrajavanja JNA i jugoslavenski vlasti na osporavanju državnog suvereniteta hrvatskog naroda?
Uspostavljanje nulte godine (povijest počinje od jugoslavenske okupacije hrvatskog naroda) ima zadaću izbrisati povijest i spoznaju kako je Zemun bio teritorijalno u Hrvatskoj do 1921.g., Boka Kotorska i obala do Bara su bili do 1921.g. u Hrvatskoj, hrvatsko državno pravo je do pojave jugoslavena (orjunaša - monarhista i orjunaša - komunista) polagalo pravo na BIH.

Pučistički i državopravno nelegalan čin "prisajedinjenja", koji se raznim oblicima terora održavao, uspostavom NDH je preuzeo rigidniji oblik terora u održavanju stanja bez hrvatske države (pokolj na Bleiburgu i Križnom putu, raseljavanje i naseljavanje jugoslavena (srba), osiromašenje i uništavanje održive privrede, pljačka resursa, uništenje jednog naroda).
Sve nabrojano je programatski zamišljeno. Stoga međutvorevina koja je produkt tog zločinačkog plana ne može biti temelj Republike Hrvatske.


Oznake: pokret, antifašizam, narodno oslobodilački pokret, marksizam, oartizanski pokret, Socijalistička republika, avangarda radničke klase, partija, komunisti, Suverenitet, raz za slobodu, domovinski rat, Zemun, Boka Kotorska, obala do Bara, teror, rigidni teror, orjunaši - monarhisti, orjunaši - komunisti

31

četvrtak

siječanj

2019

U-mjetna inteligencija



Ukinimo saborske zastupnike, umjesto njih uvedimo AI


Referendum je ustavni oblik direktne demokracije. Tko god se suprotstavlja referendumskom učešću birača krši ustavne odredbe.
Zapravo, sve bi zakone trebalo prepustiti tehničkim tijelima, a šest puta godišnje referendumima izglasavati zakonske prijedloge ...
Ukidanjem saborskih zastupnika osigurat ćemo stabilnost Vlade, budućnost ovog naroda.
Stotinjak (vrlo nepismenih i priglupih) "narodnih" zastupnika nije sposobno odlučivati o baš svemu ...
Treba im uskratiti pravo odlučivanja o ičemu.


O ustašama

Ustaški pokret je nastao na političkim premisama ujedinjavanja hrvatskih zemalja (okupirane BiH), Hrvatska do Drine, hrvatski Zemunu.
Neujedinjavanje Hrvatske (Hrvatska do Drine), iznenadni i neobjašnjivi gubitak Srijema i Zemuna, Boke Kotorske i obale do Bara, velikosrpsko prisezanje na ostatak Hrvatske proizvelo je ustaše. Nikakvi zločini (nisu bacali atomske bombe, nisu trovali bojnim otrovima, nisu koristili biološka oružja) ne mogu odagnati raspravu od naravi ustaškog pokreta: ustanak protiv orjunaško-prosrpske anticivilizacijske prakse negiranja hrvatstva, negiranja samosvojnosti hrvatskog naroda, osporavanja suvereniteta tog naroda, otimanja teritorij, jezika i svih dobara tog naroda.

Pravo na obrambeni rat je i danas civilizacijska tekovina.

Zemljovid trijalizma prema NZB 1910.



Prijedlog trijalističkog ustroja K.u.K. carevine prem Henriku Hanau, Beč 1905.g.

Oznake: saborski zastupnici, direktna demokracija, Referendum, ustav, tehnička tijela, o ustašama, ujedinjavanje, Hrvatska do Drine, Zemun, Boka Kotorska

06

srijeda

rujan

2017

Otac Domovine je ban Josip Jelačić



Povijesno sagledavanje hrvatske državnosti, kroz razdoblje narodnih vladara i unija s Ugarskom i Austrijom, upućuje na ozbiljno poimanje državnosti.

Hrvatska država nikad nije prestala postojati (do srpske okupacije prikazane kao ujedinjenje južnoslavenskih naroda).
Raspadom AU monarhije (u čijem je sastavu postojala Trojedna Kraljevina), političke snage koje se nisu pomirile sa srpskom okupacijom oslonile su se na hrvatsko državno pravo.

Ujedinjenje rascjepkanih i okupiranih teritorija, osim Bosne i Hercegovine koja je bila pod osmanlijskom okupacijom, je izvršio ban Josip Jelačić.
Ukidanje kmetstva je proveo ban Jelačić.
Temelje moderne hrvatske države je postavio ban Jelačić.

Ban Josip Jelačić je Otac Domovine.

Povijesni korijen pozdrava Za Dom Spremni je, obzirom da je ban Jelačić Otac Domovine, pozdrav jelačićeve vojske: Za dom - spremni umrijeti.

Osporavati pravo hrvatskim domoljubima boriti se protiv (srpske ili bilo koje druge okupacije), a istovremeno priznavati (nepostojećoj) naciji/državi jugoslavenima/jugoslaviji pravo na oružanu borbu i krvavo kažnjavanje protivnika je povijesno i civilizacijski nedosljedno.

Krivo postavljanje povijesnih istina (ustrajavanjem na Starčeviću) sustavno i smišljeno otvaraju vrata razdora - orjunaško jugoslavenskim kadrovima prostor za nametanje nacionalno-civilizacijskog monstuozne južnoslavenske tvorevine bez prethodnih državnih i nacionalnih obilježja.

Kralj (Karađorđević) u ime kraljevstva ili generalni sekretar (Tito) u ime radničke države su mogli (morali) zanemarivati povijest državnosti. Danas nema ideologije ili tipa države koja bi suvislo uspjela nametnuti neprirodnu nepovijesnu tvorevinu.
Diferenciranje društva je u prahistoriji udaljila jugoslavenske narode, jedino su ih vojna industrija i sociološki eksperiment uspjeli neuspješno ujediniti.

Ustaški pokret nije zločinački projekt etničkog čišćenja hrvatskih/nehrvatskih teritorija, već je nastavak jelačićeva političkog projekta oslobađanja i objedinjenja hrvatskih teritorija.
Zemun je do 1921.g. bio u sastavu (već tada ujedinjene sa Kraljevinom Srbijom) kraljevine kojom je upravljao srpski kralj. Boka Kotorska je podjednako do 1921.g. bila u sastavu Hrvatske.

Osporavati ustašama pravo na suprotstavljanje okupatoru (srbiji)(jugoslaviji), a podržavati pravo na oružani ustanak jugoslavena u obrani do tada nepostojeće države (izgrađene na okupaciji Hrvatske) proglašavanjem ustaškog pokreta fašističkim, je logički i pravno nedoslijedno.
Za dom spremni nije ustaški pozdrav, nego hrvatski narodi pozdrav kojeg je narod prihvatio unatoč svakojakim okupacijama.

Za Dom - spreman živjeti!
Dišem i plačem Hrvatski, ali govorim korijenskim hrvatskim.

Zalažem se za privremeno uvođenje latinskog jezika kao službenog jezika.

Ivan Zasche, Portret bana Josipa Jelačića


Oznake: Otac Domovine, povijesni falsifikat, Za dom spremni umrijeti, ban Josip Jelačić, hrvatska državnost, jugoslavenska država, izvor sukoba, kraljevina, radnička država, sociološki eksperiment, civilizacijske razlike, Zemun, Boka Kotorska