Tito, kletva kralja Zvonimira i pLenković

Zrinski-Frankopani i Hrvatska poslije njih


Legenda o kletvi kralja Zvonimira, po kojoj je kralj na umoru izrekao kletvu (narod, ili velikaše koji su ga po toj legendi smrtno izranjavali) 'Dabogda više nikad ne imali kralja svoje krvi!', (povjesničari dvoje o tom, oni nisu sposobni ni locirati vrijeme nastanka Za dom spremni), istinita ili ne (kralj Zvonimir je bio oženjen kraljicom Jelenom Lijepom (kćerkom ugarskog kralja Bele I.), zbog tog braka dobi sjeverne krajeve, ali je i nakon njegove smrti nastalo svojatanje ugarskog dvora hrvatske krune), obzirom na daleku prošlost nije uvjetovala hrvatsko državopravno rasulo.

Državotvorno rasulo prouzročila je urota Zrinski-Frankopana, nakon koje je Habzburški dvor Hrvatsku dezorijentirao i ugasio državotvornost stalnim nametanjem ulizica.
Slom Hrvatske i dovođenje u stanje koje danas poznajemo (anemičnost, izdaja i odnarođenost) su posljedica politika i postupaka Habsburgovaca tijekom i nakon obračuna sa Zrinskim-Frankopanima (koji su se htjeli nagoditi s osmanlijama kako bi dobili samostalnu državu oslobođenu habzburške vlasti).

Višestoljetna negativna selekcija ikakve ili nikakve vlasti prouzročila je nekritički odnos prema vlasti, državi i narodu/naciji. (Hrvatska je jedina ili jedna od rijetkih država koja je izgubila državni teritorij (Zemun, Boka Kotorska, dio jadranske obale od Dubrovnika do Bara) administrativnim putem a da pri tom nije ništa poduzela već je veličala ideju (jugoslavenstva, komunizma) u čije je ime ostala bez teritorija.

Podjednako (bezumno) nekritički je podnosila ili neutemeljeno veličala (svjetskog megahohštaplera, koji je financirao i tako kontrolirao iznutra mnoge svjetske oružane pokrete) Tita. Sve činjenice govore u marionetskoj figuri (koja je prvo u jUgoslaviji, potom širom svijeta obmanjivala svojom važnošću.
Osporavanje hrvatskog državnog prava (koje je nakon mrtvog kralja Aleksandra nastavio Tito) nije Hrvatima bio povod za pobunu. Nije to posljedica kletve kralja Zvonimira, već negativne selekcije nametnute nakon sloma urote Zrinski-Frankopana.

Nakon kralja Aleksandra Tito, nakon Tita Račan, Mesić, Josipović, Milanović, Plenković, Kolinda.

KGK na nogometnoj utakmici nogometne reprezentacije Hrvatske protiv Slovačke, pjeva se "Večeras je naša fešta, tko ne pije Dalmatinac nije". Igra Hrvatska.
Tko je tu lud?


Od svih političara jedino je Ante Pavelić rekao kako su Hrvati samostalan narod koji je vojno i državno organiziran naselio svoju današnju postojbinu, ali to im je teže prevaliti preko usta nego oprostiti velikosrbima krvoproliće u Vukovaru ...

Politika pomirbe po kojoj unuka partizana , Hrvatica i vjernica, misli kako se politikom može postići stanje u kojem unuci i unuke partizana zauzimaju važne državna funkcije a oni koje su u ime jUgoslavije proganjali moraju slušati njihovo izjednačavanje te nakupine s istinskim domoljubima kojima je razum nalago i žrtvu za Domovinu je suludo tumačenje jedne politike koja ima kraći rok trajanja i drukčije ciljeve. Politika pomirbe daje prigodu zabludjelima proći katarzu i priznati svoje (najčešće zločinačko) krivo ponašanje (recimo po pitanju odumiranja države ili nacionalnom određenju države).
Neprihvatljivo je nametanje ravnopravnosti žrtve i zločinca ...

pLenković je minorna (beznačajana) pojava, koja će nam na kraju puta kojim smo krenuli nakon sloma urote (koja se borila protiv habzburške apsolutističke vlasti) Zrinski-Frankopana otvoriti oči. Ili ćemo (našom greškom) nakon pLenkovića (i kamarile oko njega) birati goreg (dok se ne osvijestimo i uvidimo značenje državnog prava, važnosti naroda i demokracije, vojske i uspostave društva po vlastitoj mjeri).

Za dom spremni, vjekovima.

(Napomena: Tito, pLenković i neki drugi su spomenuti kako bi slikovito predočio beznačajnost tih ljudskih nakaza ...)

ZVONIMIR, F. Quiquerez, Krunidba kralja Zvonimira, 1878.

Oznake: kletva, kralj Zvonimir, Jelena lijepa, Bela I., urota, Zrinski-Frankopani, Habzurzi, Apsolutizam, nekritički, hrvatsko državno pravo, politika pomirbe, Zemun, Boka Kotorska, žrtve

Bleiburg (izbliza)

Bleiburška tragedija nije pitanje koruške katoličke crkve, nije pitanje austrijskih svjetovnih vlasti. U protivnom bi se i i jedni i drugi morali civilizacijski odrediti prema ratnom zločinu i zločinu prema čovječnosti. (Bespotreno su se i ovako odredili, vrlo neprimjereno.)

Bleiburška tragedija je pitanje hrvatske vlasti, koja je Jugoslavije morala proglasiti okupacijama, partizanski i komunistički pokret zločinačkim.
Utemeljeno, sustavno i znanstveno istraživanje (bez primjesa ideologije), u okvirima tadašnjih pravnih normi, ukazuje na nedozvoljeni odnos prema nevinim žrtvama koje su nedozvoljenim načinom masakrirane, po predaji isporučene krvolocima.
Na samom bleiburškom polju, unatoč pregovorima o predaji i izostanku vojnih djelovanja (nepostojanju vojne opasnosti), mnoštvu civila (zbijeg pred komunističkim pogromom) u krvoločnom mitraljiranju i granatiranju ubijeno je od 4 000 do 15 000 osoba.

Razrješavanje pitanje zločina na bleiburškom polju uz orjunaško-partizansku pamet dvojca Grabar-Plenković nije moguće.
Politiziranje (svojstveno nakaradnoj pameti nakinđurene tikve i ispraznoj pozi lašca) (proisteklog iz udbaške urote stvaranja postugoslavenske Hrvatske (oko zagrebačke katedrale)) oko pitanja karaktera masakriranih na bleiburškom polju i Križnom putu je jasan pokazatelj građanskog rata u Hrvatskoj, koji nije završio. Odnos prema bleiburšjoj tragediji, negirajući civilizacijske vrijednosti odraz je neprekidnog građanskog rata u Hrvatskoj. Hrvatska je podijeljena, i svakodnevno se dijeli. Pomirba je za budale.
Mrtve ubijati iznova, živima daje za pravo misliti što misle da je potrebno.

Proglašavanje naroda ustaškim zločincima ima zadaću teritorijalno, demografski, diplomatski, ekonomski oslabiti Hrvatsku. Udariti na temelje države. To su i učinili - čine.
Ovaj put iz ureda osoba koji se predstavljaju demokratski izabranim predstavnicima naroda (protiv kojeg djeluju).
Plenkovića i Grabar treba razriješiti i strogo kazniti.
Ne smijete dozvoliti šarlatanima da vam rastaču temelje države, nacije, gospodarstva.

Znam, ne znate! Znam tko zna! Znam, ne znate tko zna!

Oznake: Bleiburg, tragedija, austrijske vlasti, činjenice o stradanju, pravo, žrtve, masakr, zbijeg, komunisti, politiziranje, orjunaško-partizanska pamet, znam

Ratni zločinčić

Proglašavanje Ratka Mladića ratnim zločincem ukazalo je na mnogo ozbiljno-ozbiljnih tema.
Ratko Mladić je monopolni zločinac. Ili nije imao tko, ili nije mogao nitko biti zločinac umjesto Mladića.

Uz pijetet prema svim žrtvama, posebno onim čije je stradanje prouzročio genocidni jna potpukovnik prometnut u đenerala, Mladić je s lakoćom i bez otpora obavljao krvoločne poduhvate.
Jna je zločinački stvorila uvjete i kadar s monopolnom pozicijom.
Mladić s jna opremom, naobrazovanjem, popratnim (obavještajno-izdajničko-podrivačkim)(logistikom) službama protiv "nadmoćno slabijeg" protivnika.
Na selo Kijevo je/su nahrupio/li protiv pripadnika hrvatske policije koji su obavljali policijski posao u tom selu.
U Škabrnji je/su nahrupio/li protiv malobrojnih pripadnika škabrnjske obrane (samo-organizirana postrojba hrvatske vojske). Peruća i 30 tona eksploziva (prijetnja cetinskom kraju potopom).
Put ga/ih je nanosio na nebranjena i neopremljena naselja (Vrlika, Šibenik, Zadar, zaleđe Šibenika i Zadra).
Put po BiH je podjednako krvoločan i karakterističan (opsada i zločini nad Sarajevom; zločini u Foči, Ključu, Kotor Varošu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i završno u Srebrenici).

Svi zločini su počinjeni nad razoružanim i vojno neorganiziranim stanovništvom. Pripremljenim za srpsko klanje. Pripremanim u ozračju nesvrstanih, bratstva i jedinstva, nobe (partizanštine), samoupravnog socijalizma i jugoslavije.
Mladić je (iako (nad)prosječan; nesposoban za rad ili kvalitativan odnos prema životu) produkt sustavnog djelovanja na uništenju naroda, država, vjerskih zajednica. Mladić je produkt podmukle orjunaško-komunjarske klike (koja je desetljećima razarala društvo pripremajući ga za malog zločinca Mladića). Nekada su to bili Kardelj, Bakarić, Blažević, ..., Savka, Šuvar, Račan. Danas su to Pusić, Borić, Bandić, Jovanović, Stanković, Pupovac. I mnoštvo neimenovanih (partijskih potrkala) koji su zanemarili obaveze i prava društva i pojedinca na vlastito organiziranje. Drug Tito je mislio za nas. I partija. Ponekad je Tito bio iznad partije, ponekad je slušao partiju (ako je partija predlagala ono što je on nalagao partiji).

Porazno je za sve nas spoznaja da je Mladić četiri godine rata divljao po prostorima Hrvatske, BiH. Prokazuje nas kao nemarne i nesposobne skrbiti za vlastiti boljitak. Jedan poremećeni oficirčić je u sustavu koji smo stvarali ubilježio krvavi ratni trag prepun ratnih zločina.
Bez obzira na individualnu odgovornost i ograničenost ICTY suda u Haag-u, opseg zločina krvavog đenerala Mladića ukazuje na dublju i složeniju strukturu koja je poticala i omogućila te zločine. Ratko Mladić je ratni zločinčić. Zločinci su ostali neprozvani.
Radujte se presudi, mrtve neće oživjeti ali bi žive morala probuditi.

Ne dozvolite više nikad da vam netko s vašim dopuštenjem i vašim novcima ugrožava život i mir.
JNA je ORJUNA je KPJ/H/SDP

Škabrnja

Oznake: Mladi, ratni zločinac, ozbiljno-ozbiljne teme, monopolni zločinac, pijetet, žrtve, nadmoćno slabiji protivnik, kvalitetean odnos prema životu, razoružani, nemarni, nesposobni, dublja i složenija struktura, ratni zločini, dopuštenje

Važniji je povijesni kontekst 1991. nego svi prijašnji

Ploča HOSovcima smeta orjunašima u Vladi, a meni smeta njihovo krivo tumačenje povijesti


Poginuli HOSovci, kojima je podignuta ploča, u suprotstavljanju agresiji slabo naoružani pružili su otpor štiteći civile od krvavog pohoda četničko-orjunaške zločinačke armije-paravojski.

Poginuli su većinom 1991. u selima oko Jasenovca.

Njihova humana gesta, žrtvovanja vlastitog života u obrani tuđih života od zločinačke agresije svrstava ih u svece (po katoličkom nauku).

U Jasenovcu živi 653 osobe (popis 2011.). Jasenovac je bio okupiran od 1991.g. do 1995.g.. Okupatori su u vremenu okupacije devastirali Memorijalni centar.
Agresija 1991.g. nije dozvoljena, ubijanje civila 1991.g. nije dozvoljena (rat je 1941.g. bio dozvoljen, uzimanje i pogubljenje talaca je 1941.g. bilo dozvoljeno po tadašnjem ratnom pravu).

Zaprepasti relativizacija HOSovih žrtava, degradirajući njihov humani odabir (žrtvovanja vlastitog života) s agresorima koji su protivno svim pravnim i civilizacijskim normama pred TV kamerama brutalno, zločinački rušili i ubijali.

O odnosu prema Memorijalnom centru i mjestu masovnog stradanja u 2. svjetskom ratu svjedoči ova slika:

Spomen-područje Jasenovac, Devastirane muzejske prostorije, zatečeno stanje u svibnju 1995. (snimio Želimir Laszlo)

Nelogično je agresiju koja je provedena od 1991. do 1995.g. rehabilitirati imenujući branitelje (u najhumanijoj misiji) profašističkim.
Nelogično je agresiju iz 1991-5. smatrati nebitnom ističući povijesni kontekst Jasenovca iz razdoblja 1941-45.g.

Ipak je naslijeđe Drugog svjetskog rata potaklo promjenu međunarodnog ratnog prava (rat je zabranjen), kojeg su agresori 1991-5. prekršili. I potakli HOSove bojovnike na hrabro suprotstavljanje zlu.
Povijesni kontekst događaja 1991-5.g. je važniji od svih prijašnjih. Svijet je razvojem oružja za masovno uništenje stvorio uvjete za strogo poštivanje međunarodnog prava, koje su Srbi prozivajući se na treći svjetski rat i propast UNa kršili. Kontekst vam orjunaško-materinji ... (Zbog teškog poigravanja civilizacijskim dosezima Plenkovića treba žurno opozvati.)

Potaknut činjenicama i nelogičnostima, zaključujem: Ploča u Jasenovcu smeta orjunaško-pljačkaškim hordama u Zagrebu.
Plenkovićeva skupina pljačka državni proračun, jedino Hrvati mogu opozvati i kazniti pljačkašku nakupinu, stoga je politički igrokaz devastiranja Domovinskog obrambenog i pravednog rata jedini način relativizacijom i demonizacijom onesposobiti jedinu snagu koja ovu nakaradnu vlast može prozvati.

Ploča s natpisom Za dom spremni mora ostati, jer ustrajavanje na njegovom brisanju mijenja povijesne istine, povijesne okvire i istinsku zločinačku narav (jedne političke opcije koja se nazivala jugoslavensko- velikosrpskom).

Plenković nema nikakve kvalifikacije, ni političke ni stručne, za izazivanje političkih kriza koje društvo u materijalnom i ostalom vidu dugoročno razara.

Pljačkaši grobova, odstupite! Pljačkaši!

Zbog konteksta politizacije i krivovjerstva kojima se potaknuti najnižim pobudama koriste pozivam sve iskrene domoljube na zajedničko rušenje ovako nakaradne Vlade, obranimo čast naših branitelja koji su uzvišeno stali na branik Domovine.

Oznake: ploča, HOS, žrtve, Jasenovac, humani odabir, memorijalni centar, okupacija, međunarodno ratno pravo, povijesni kontekst, povijesna istina, poziv na opoziv Vlade

Teza o zaslugama

Teza o zaslugama J.B. Tita izaziva građanski rat.
Zločinačku narav jednog režima držati djelomičnom poticaj je svim žrtvama na istovjetni (djelomično) zločinački odgovor kao jedini put satisfakcije.
Društvo se održava osudom nepoželjnog ponašanja, promicanjem kulture života i uvažavanja.

Ne postoji neponovljivost zločina, nametanje neponovljivosti zločina iznova je nanošenje nepravde žrtvama.
Titov (titoistički) koncept (krvave) (nasilne) revolucije dovoljan je za trajnu društvenu osudu osobe (i osoba) koje su promovirale ili promoviraju takvu vrstu nepravde.

Tito i titoisti su necivilizacijska, nečovječna - zločinačka pojava.

Oznake: zasluge, građanski rat, žrtve, neponovljivost zločina, društvo, titoisti, tito, revolucija, nepravda, nečovječna pojava

Mogu li ja biti rizničar?

Zadnji izbori su ponudili Hrvatskoj prozor u svijet (tišine). Autizam.
Prozor s jedne strane gleda u svijet, s druge strane unutar (nas samih).

Još uvijek se nismo sagledali iznutra. Nismo prošli katarzu (napaćenog naroda).
Nebrojene žrtve nisu dostatne za ozbiljniji pristup svakodnevnom odnosu prema državi, narodu.

Neodgovornost traži ozbiljan odgovor.
Vrijeme je za zatišje. I govor muza.
Ako se ne možemo usmjeriti nabolje, hajdemo u suprotnom smjeru (kraće će trajati).

Oznake: autizam, prozor, samosagledavanje, katarza, žrtve, neodgovornost, ozbiljnost, trajanje