19

utorak

rujan

2017

Samo Jugoslavija-komunizam



Plenković je krkan


Inicijativa grupe (projugoslavenskih) političara (vođenih od udbaško-kosovskih kadrova) izjednačavanja fašizma i komunizma kao totalitarnih režima je neprihvatljiva.

Zašto je HDZ stranka propalih orjunaša-komunjara-četnika?


Fašizam kao društvena pojava je nastala u društvima koja su imala zakašnjelu industrijalizaciju, zakašnjeli imperijalizam (koji je neophodan u klasifikaciji društva fašističkim).

U početku fašizam nije imao jasna polit. programa i osnivao se na negaciji programa drugih stranaka. Postupno je iz elemenata Nietzscheove filozofije moći, Sorelova kulta sile, Paretove teorije elite, D’Annunzijeva akcionizma, revoluc. sindikalizma i nacionalizma do 1931. izgrađen ideološki sustav (Dottrina del fascismo, 1932). Osnovne su značajke faš. ideologije totalitarna vlast i nov društv. sustav, utemeljen na staleškom ustrojstvu (korporativni sustav), a u vanj. politici ekspanzionizam. Država je središnja vrijednost, ima prvenstvo u odnosu na volju i prava pojedinca. Opravdava se autoritarno vodstvo i nužnost hijerarhije, poslušnost karizmatičnomu vođi, koji utjelovljuje državu (totalitarizam). Uspostavlja se nov sustav vrijednosti: borbenost i poznavanje ratnih umijeća, a preziru se stare građ. vrijednosti. U ideologiji su prisutni i elementi misticizma (sudbina, svetost). Korporativizam nalazi temelje u sindikalnim idejama prevladavanja sukoba klasa postavljanjem zajedničkih društv. ciljeva. Osnovana su korporacijska ministarstva (1926), a ideje su sustavno bile izložene u Povelji rada (Carta del lavoro, 1927). Utemeljene su 22 korporacije (1934), koje su imale ulogu posrednika između poslodavaca i namještenika, čime se pokušalo stvoriti natkapitalistički gospodarsko-društv. sustav. Zabranjeni su štrajkovi i sklopljeni kolektivni ugovori te uvedeno soc. osiguranje. Stvorena je mreža kojom su bile obuhvaćene sve udruge (strukovne, žena, mladeži, rekreativne i dr.).
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=19048


Hrvatski nacionalni pokret (UHRO) nazivan "ustaškim" karakterizira pozivanje na suverenizam, povijesno pravo i državno pravo (koje je okupacijom 1918.g. negirano).

Iako se ustaški pokret načelno oslanjao na seljačku državu, proglašavali su ga i proglašavaju fašističkim (što upućuje na neobrazovanost i zlobnost onih koji se pozivaju na takve kvalifikacije).



Stručnost onih koji se danas suprotstavljaju tkz. "fašizaciji" Hrvatske je neupitno neadekvatna (makar bili akademici i nalazili se na čelu Povjerenstva za suočavanje s prošlošću).
Suočavanje s prošlošću u razdoblju 1941.- 1945. je tendenciozno izbjegavanje suočavanja s komunističko-jugoslavenskim režimom. Komunističko-socijalistička Jugoslavija nije nastala kao nužno zlo, već je nastala kao negacija hrvatskog suverenog prava na vlastitu državu.
Ustaški pokret je nastao (bio zločinački ili ne) na premisama samostalne hrvatske države utemeljene na međunarodnom pravu (uspostave samostalne države u granicama priznatih država), oslonjene na seljaštvo kao ekonomski dominantno.
Politika pomirbe u razdoblju raspada Jugoslavije je politički razriješila komunistički (totalitarni) režim. Politika pomirbe se nije odnosila na jugoslavenstvo (jer se jugoslavenska ideologija nije temeljila na totalitarizmu, već na okupaciji i organiziranom (krvavom, genocidnom) nasilju).
Paradoksalno, "naučni komunizam" (marksizam) je iskorišten kao paravan za jugoslavensku genocidnost.
Jugoslavenska ideja je mogla postojati samo uz genocid (nad nacionalno uznapredovalim narodima). To je razlog zašto su Srbi odabrani kao jugoslavenski hegemonistički narod (a genocid je napravljen nad Hrvatima (katolicima i muslimanima), Albancima, Crnogorcima, Makedoncima, njemačkoj manjini, mađarskoj manjini).
Jugoslavija je uspostavljala državu na teritoriju na kojem nikad nije postojala jedna država, uspostavljala je državu naroda koji nikad nije postojao.
Od četiri osobine koje su neophodne za priznavanje države, Jugoslavija nije zadovoljavala dvije.



Genocid nad stanovništvom (pomor i raseljavanje nacionalno izgrađenih, suverenistički opredijeljenih (na temelju državnog prava građenog stoljećima), jugoslavenska ideja je od preostalog stanovništva "gradila" jugoslavensku naciju.
Uobičajena percepcija ratova na ovim prostorima kao nacionalističkih (iako nitko nije proganjao nacionalno izgrađene) već su ratovali na osnovu zamišljenih nacionalnih država (što demantira nacionalistički karakter rata), koja je poslužila jugoslavenima kao predočavanje Jugoslavije kao nadnacionalnog rješenja, je zabluda.
Upravo je jugoslavenska struja vršila genocid nad već formiranim nacionalnim korpusom.

Ako je 2017.g. potrebno podjednako (nestručno) osuđivati fašizam i komunizam (kojih nije bilo, kojih nema), a jugoslavenstvo kao izvor svih zala i počinitelje genocida sakrivati iza titule akademika (iz razreda medicinskih znanosti) onda takva politika i Povjerenstvo nemaju nikakvu stvarnu vrijednost.
Četrdeset i pet ste godina proganjali fašizam i ustaše (koristeći represivni državni aparat i jednoumlje), treba se razračunati s tim sustavom.
Vrijeme je za jednostranu, pojedinačnu, izdvojenu osudu komunističko-jugoslavenskog režima.
Jer ako ima fašista nakon 45 godina Titova i titoističkog režima, onda taj režim nije antifašistički (jer je fašizam preživio taj režim).

Kako se onda nadate da ćete vi izjednačavanjem nevažnih pojava (fašizam, komunizam) izmijeniti društvo?

Izdvojena raščlamba i osuda jugoslavenskog genocidnog režima, zasnovanog na stvaranju sociološke, državno-pravne, demografske i ekonomske zbrke je neophodna za obnovu hrvatskog društva i države.
Vlast koja to izbjegava (suočavanjem s dva ideološka pokreta neće osuditi niti jedan, jer osuda počiva na shvaćanju a ne na ukazu ili naredbi) nije vlast.


Plenković je krkan koji će nas lažima unakaziti. Povećati će društvenu konfuziju, zagaditi društveni prostor.



Oznake: politička inicijativa, udbaško-kosovski kadrovi, izjednačavanje komunizma i fašizma, stranka propalih orjunaša, Fašizam, imperijalizam, korporacije, seljaštvo, nacionalni pokretm suverenizam, povijesno pravo, državno pravo, neobrazovanost, Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, politika pomirbe, jugoslavenstvo, genocid, iseljavanje, izdvojena osuda, razumijevanje, ukaz, naredba

21

ponedjeljak

kolovoz

2017

Slučaj Yusipović



U Hrvatskoj (zemlji seljaka, titovih samoupravljača i katolika) industrijalizacija nije ojačala primarne djelatnosti, uvela sekundarne i tercijarne djelatnosti.
Industrijalizacija (titove petoljetke industrijalizacije i elektrifikacije stvorile su mnoštvo nezaposlenih (jer industrija nije imala realnu osnovu postojanja) i mnoštvo zaposlenih u popratnim (na državnoj službi)(u školstvu, zdravstvu, upravi, ...firmama s državnim monopolom). službama

Takva država nema uvjeta za razvijenu uslužnu djelatnost - novinarstvo.
Svejedno državne ustanove kroz obrazovni sustav produciraju svake školske godine podjednak broj novinara.

Što je obilježje tih novinara i novinarstva u Hrvatskoj?
Profesionalci bi morali znati koliki je poslovni potencijal (stanje tržišta) u djelatnosti kojom se profesionalno bave.
Morali bi sagledati potrebe tog tržišta (neovisna i pravovaljana informacija).

Unatoč želji (u društvu podjele rada) posvetiti život određenom zanimanju, nikad niti jedan novinar nije javno ponudio produkt koji ima navedene karakteristike.
U Hrvatskoj novinarstvo nije profitabilno (slaba kupovna moć, usporena gospodarska kretanja, ...). Uz objektivne uzroke (koji su podložni utjecaju profesionalnih zahvata, što znači kako ih se da nadvladati), subjektivni razlozi ukazuju na pozadinu trenutnog stanja.

U društvu u kojem je (uslijed učenja radničke države) rad nepoželjan, a monopol i društveni položaj izvor prihoda, vanjski centri moći sufinanciraju (zapravo su glavni financijeri propalih novinarskih poslovnih poduhvata) novinarstva u Hrvatskoj.
Posljedica je (ionako nestručno i neprofesionalno novinarstvo) sudjelovanje novinarstva u specijalnom ratu (protiv Hrvatske).
To pospješuje ionako lošu sliku o hrvatskom novinarstvu, pa su prisiljeni još aktivnije sudjelovati u stvaranju društvenih psihoza (kao zadaća specijalnog rata).
Stvaranje percepcije o svemoći srpskih lobija (filijala i agentura specijalnog rata), ruskoj supremaciji (iako je riječ o vojnoj a ne industrijskoj ili civilizacijskoj veličini), istovremeno prikrivajući (prešućujući) hrvatske agente (od premijera, ministara, do SOA-inih djelatnika) u službu (neprijateljske) vojne i političke prijetnje.

Funkcioniranje novinarstva jedino u službi specijalnog rata protiv Hrvatske (kako bi neuvjerljivo i nefunkcionalno novinarstvo utjecalo na promjenu stanja? uz prekobrojne i nesposobne novinare?) usmjerava cjelokupno novinarstvo na izrazitije akcije specijalnog rata (kao opravdanje za financijsku potporu vanjskih centara (koji upravljaju specijalnim ratom protiv Hrvatske)).

Hrvatsko novinarstvo je financirano iz tih centara moći.
Hrvatsko novinarstvo producira (izaziva) društvene psihoze (tamo gdje ih nema)(ili već prepoznate društvene psihoze predočava u drugom svjetlu ...).
U društvu u kojem novinarstvo, što zbog stanja društva - što zbog stanja novinarstva, nije zapaženo, sudjelovati u širenju lažnih informacija (kao sredstva specijalnog rata) pod izlikom negodovanja protiv takvih aktivnosti je dragovoljno sudjelovanje u specijalnom ratu protiv Hrvatske i pojačavanja utjecaja neutjecajnog novinarstva.
Naučite se umanjivati značenje beznačajnog.

Ono što nikad ne bih pročitao, čuo ili vidio (Yusipovićeve brljotine, taj se ne bi usudio izmigoljiti na ulicu i dijeliti letke s istim sadržajem), preko onih koji se ne bave novinarstvom (fb, twitter, mail, web, blog, ...) i svesrdno šire (trash) informacije, zasut sam brljotinama nad kojim se po cijele dane zgražavamo.
Jesmo li razumni ...?

Nesposobnost bilo kojeg novinara, s pozicije profesionalnosti, prokazati taj sustav je odraz neprofesionalnosti i nedruštvenosti.

Smrt fašizmi i drugovima koji se nadaju antifašističkoj karijeri



Oznake: industrijalizacija, Hrvatska, seljaštvo, radništvo, djelatnosti, Novinarstvo, Profesionalizam, profitabilnost, vanski centri moći, specijalni rat, rad, monopol, Yusipović