Peruća

... i ne samo Peruća


Izgradnja termoelektrane na plin na obalama umjetnog jezera Peruća, projekt koji je dio šireg investicijskog poduhvata vrijednog jednu milijardu eura.

Hrvatska tvrtka koja je ponudila/ili prihvatila projekt nema milijardu eura. Odakle joj onda novac za investiciju? Nema ga.
Projekt je prijavljen za subvencioniranje iz EU fondova.

Pojasnimo. Hrvati uplate poreze Republici Hrvatskoj, RH proslijedi novce Europskoj Uniji, a EU preko natječaja dodjeljuje novce interesantnim projektima (ali ne u investicije za javno dobo čemu je namijenjen porezni novac).

Kako ne postoji investitor koji bi uložio jednu milijardu svojih eura, pronađen je investitor (koji nema svojih novaca) koji će na 20% uloženih sredstava u privatnu investiciju biti subvencioniran s 80% poreznih novaca. Dvjesto milijuna eura je prevelik novac za nekoga tko ih nema (prisiljen je na kredit), pa uz suglasnost Vlade RH (koju mora pismeno dostaviti Europskoj komisiji), Vlada mora osigurati monopol (subvenciju za takav vid proizvodnje električne energije (koju plaćaju građani pri svakom mjesečnom računu za potrošak bilo kako proizvedene električne energije), zajamčen otkup tako proizvedene električne energije).

Sve bismo platili i pristali na monopol iako smo kao potrošači zaštićeni posebnim zakonom, kojeg država RH ne poštuje s obrazloženjem o interesu države i potrošača.
Nevjerojatno.


Kad bi privatni investitor tražio dozvole za izgradnju takvog objekta, odustao bi od investiciji kad bi mu potrošači najavili bojkot. To je ujedno (ako iz gore navedenog nije razvidno) dokaz kako iza projekta Peruća stoji država, teško narušavajući vlastite zakone.

Država (koja niti jedan zakon koji je na korist stanovništva ne donosi), daje suglasnost i izglasava zakone koji omogućavaju milijarde kuna prihoda privatnoj osobi koja nema vlastitog investicijskog novca. Ta osoba je državni povjerenik (i dobit će vraćati vladajućoj strukturi koja će tim novcima kupovati izbore, sudbenu vlast, medije, ... i ometati demokraciju s našim novcima).

HDZ je propao na projektu Peruća (jer nitko nije spreman dozvoliti van institucionalno financiranje jedne političke nakupine koja narod drži u ropstvu narodnim novcima, vlašću koja pripada narodu). (To je vidljivo, svi problemi proističu iz vlasti koja potkrada novce, a novcima kupuje vlast. Slom se morao dogoditi.)
Peruća nije samo ekološki problem (iako se i druga komponenta značaja projekta Peruća može smatrati ekološkim).

Za čiste račune u politici, jer je to jedini put u demokraciju.

Potrebno je 2 000 000 biračkih glasova kako bi zamjenili političku i sudbenu vlast, Hrvatsku spasili od propasti i učinili je dostojnom življenja.

Oznake: Peruča, termoelektrana, plin, investicijski pothvat, milijarda eura, EU fondovi, porez RH, država RH, monopol, zagarantiran otkup, svevlašće, produžavanje vladavine, čisti računi, 2 000 000 glasova, dostojna življenja

Slučaj Yusipović

U Hrvatskoj (zemlji seljaka, titovih samoupravljača i katolika) industrijalizacija nije ojačala primarne djelatnosti, uvela sekundarne i tercijarne djelatnosti.
Industrijalizacija (titove petoljetke industrijalizacije i elektrifikacije stvorile su mnoštvo nezaposlenih (jer industrija nije imala realnu osnovu postojanja) i mnoštvo zaposlenih u popratnim (na državnoj službi)(u školstvu, zdravstvu, upravi, ...firmama s državnim monopolom). službama

Takva država nema uvjeta za razvijenu uslužnu djelatnost - novinarstvo.
Svejedno državne ustanove kroz obrazovni sustav produciraju svake školske godine podjednak broj novinara.

Što je obilježje tih novinara i novinarstva u Hrvatskoj?
Profesionalci bi morali znati koliki je poslovni potencijal (stanje tržišta) u djelatnosti kojom se profesionalno bave.
Morali bi sagledati potrebe tog tržišta (neovisna i pravovaljana informacija).

Unatoč želji (u društvu podjele rada) posvetiti život određenom zanimanju, nikad niti jedan novinar nije javno ponudio produkt koji ima navedene karakteristike.
U Hrvatskoj novinarstvo nije profitabilno (slaba kupovna moć, usporena gospodarska kretanja, ...). Uz objektivne uzroke (koji su podložni utjecaju profesionalnih zahvata, što znači kako ih se da nadvladati), subjektivni razlozi ukazuju na pozadinu trenutnog stanja.

U društvu u kojem je (uslijed učenja radničke države) rad nepoželjan, a monopol i društveni položaj izvor prihoda, vanjski centri moći sufinanciraju (zapravo su glavni financijeri propalih novinarskih poslovnih poduhvata) novinarstva u Hrvatskoj.
Posljedica je (ionako nestručno i neprofesionalno novinarstvo) sudjelovanje novinarstva u specijalnom ratu (protiv Hrvatske).
To pospješuje ionako lošu sliku o hrvatskom novinarstvu, pa su prisiljeni još aktivnije sudjelovati u stvaranju društvenih psihoza (kao zadaća specijalnog rata).
Stvaranje percepcije o svemoći srpskih lobija (filijala i agentura specijalnog rata), ruskoj supremaciji (iako je riječ o vojnoj a ne industrijskoj ili civilizacijskoj veličini), istovremeno prikrivajući (prešućujući) hrvatske agente (od premijera, ministara, do SOA-inih djelatnika) u službu (neprijateljske) vojne i političke prijetnje.

Funkcioniranje novinarstva jedino u službi specijalnog rata protiv Hrvatske (kako bi neuvjerljivo i nefunkcionalno novinarstvo utjecalo na promjenu stanja? uz prekobrojne i nesposobne novinare?) usmjerava cjelokupno novinarstvo na izrazitije akcije specijalnog rata (kao opravdanje za financijsku potporu vanjskih centara (koji upravljaju specijalnim ratom protiv Hrvatske)).

Hrvatsko novinarstvo je financirano iz tih centara moći.
Hrvatsko novinarstvo producira (izaziva) društvene psihoze (tamo gdje ih nema)(ili već prepoznate društvene psihoze predočava u drugom svjetlu ...).
U društvu u kojem novinarstvo, što zbog stanja društva - što zbog stanja novinarstva, nije zapaženo, sudjelovati u širenju lažnih informacija (kao sredstva specijalnog rata) pod izlikom negodovanja protiv takvih aktivnosti je dragovoljno sudjelovanje u specijalnom ratu protiv Hrvatske i pojačavanja utjecaja neutjecajnog novinarstva.
Naučite se umanjivati značenje beznačajnog.

Ono što nikad ne bih pročitao, čuo ili vidio (Yusipovićeve brljotine, taj se ne bi usudio izmigoljiti na ulicu i dijeliti letke s istim sadržajem), preko onih koji se ne bave novinarstvom (fb, twitter, mail, web, blog, ...) i svesrdno šire (trash) informacije, zasut sam brljotinama nad kojim se po cijele dane zgražavamo.
Jesmo li razumni ...?

Nesposobnost bilo kojeg novinara, s pozicije profesionalnosti, prokazati taj sustav je odraz neprofesionalnosti i nedruštvenosti.

Smrt fašizmi i drugovima koji se nadaju antifašističkoj karijeri

Oznake: industrijalizacija, Hrvatska, seljaštvo, radništvo, djelatnosti, Novinarstvo, Profesionalizam, profitabilnost, vanski centri moći, specijalni rat, rad, monopol, Yusipović

Totalitarni antifašizam je nastao prije fašizma

U svjetskim okvirima, prva totalitarna država je Sovjetski savez. Komunizam (boljševička revolucija) je na temelju marksova nauka (tkz. znanstvenog komunizma, marksizma) potakao kapilarnost društva u totalitarnoj namjeri. Poučavali su kako društvo mora upravljati društvom na revolucionarnim osnovama.
Treba nedvosmisleno odgovoriti je li pojava fašizma reakcija na prijeteći komunizam? Treba odgovoriti je li (socijalist) Mussolini odgovor na prijetnju totalitarizma komunizma ili je instrument Staljina zaštititi totalitarni komunizam? Ili je spretni spoj (specijalnog rata) borbe protiv komunizma i borbe za širenje komunizma?
Nedvojbena povijesna tvrdnja službene povijesti navodi Sovjetski savez kao prvu totalitarnu državu, nastanak fašističke Italije nakon nastanka Sovjetskog saveza, Mussolini-ja kao socijalistu pa osnivača fašizma, vjerovanje i podršku razvijenih država (popustljivost i prema Mussolini-ju i prema Hitleru kao brani od crvene opasnosti), iscrpljivanje boljševika u sukobu s Nijemcima, opstanak Sovjetskog saveza i širenje komunizma (totalitarizma) na nerazvijene europske države, ...
Pojava Mussolini-ja (i kasnije Hitlera) mogla je izazvati i prvotnu reakciju saveznika (preventivno). U tom svjetlu predbacivanje malobrojnim i industrijski nerazvijenim narodima nedostatak javnog antifašizma je začuđujući. Unatoč mogućnosti kontrole Nijemačke, dozvolili su da se razmaše ratni stroj (kojeg je trebalo zaustavljati u svjetskom ratu). UN je pojavu fašizma/nacizma označio kao borbu protiv kolonijalizma (u ime novog kolonijalizma) ...
Je li moguće da je prvotna podrška fašizmu, a kasnije komunizmu politička odluka razvijenih (u širenju nepoticajnog totalitarizma, s namjerom zaustaviti razvoj malih naroda)?


U domaćim okvirima treba odgovoriti na pitanja koja su od važnosti za smisao fašizma i antifašizma na ovim prostorima.
Kako je imperijalizam (danas korporativizam) bitna odrednica fašizama, U Hrvatskoj niti u prošlom stoljeću, niti danas nitko/ništa ne može biti karakteriziran kao fašist ili fašistički.
Treba odgovoriti na pitanja:
Tko je u Hrvatskoj bio antifašist (ili koji je pokret bio antifašistički)?,
Protiv koga (sve) su antifašisti djelovali?,
Je li društvo bilo dužno objedinjeno suprotstavljati se fašizmu? ,
Postoji li datum do kojeg su se antifašističke snage bile dužne (udružene ili zasebno) otvoreno usprotiviti fašizmu?,
Je li ondašnje ratno pravo dopuštalo odmazde nad civilima za oružano djelovanje (ili sabotaže) nakon potpisivanja kapitulacije?

Je li Hrvatska bila dužna 1941.g. podići antifašistički ustanak s komunističkom partijom, a ako nije zašto?
Ako nije bila dužna podizati antifašistički ustanak 1941.g. jesu li ikad dobila prigodu iskazati svoj antifašizam, ili je (nepripadajući) monopol antifašističkih snaga preuzela komunistička partija?

Po dogovoru Churchilla i Stalina, u antifašističke snage su ubrojeni i političari koji nisu surađivali s fašistima/nacistima. Post ratna Jugoslavija je bila dužna organizirati demokratske izbore. Država se zvala Demokratska federativna Jugoslavija. Zapadni antifašisti nisu priznavali monopol komunističkoj partiji na antifašizam.

Na prvim poratnim izborima sudjelovao je Narodni front (od nekomunista Šubašić (HSS), Grol (DS) ...).

Poratnim prevratom (protivno tvrdnjama komunista, koji su tvrdili kako su u ratu proveli revoluciju i pobijedili (što je bilo zabranjeno međunarodnim ratnim pravom)) 1946. g. Jugoslavija postaje "socijalistička".
Pokolj na Bleiburškom polju i Križnom putu, komunisti-partizani-orjunaši-četnici su izveli kako bi pripremili "demokratske" izbore na kojima će "demokratski" pobijediti komunistička boljševička (socijalistička) partija. Pokolj i progon je bio stravičan i brojan. Uz te pobijene i protjerane, komunisti nikad ne bi na izborima pobijedili. Antifašizam je služio nametanju izvornog (boljševičkog) totalitarizma.
Priklonimo li se pogledima o fašizmu kao reakciji i brani boljševizmu, zaključujemo kako je anti anti fašizam jedini ispravan ... jer se bori protiv totalitarizma.
Paradoksalno, antifašizam (kao izraz borbe za održanjem totalitarnog boljševizma) je nastao prije fašizma.

Oznake: totalitarizam, Sovjetski savez, boljševizam, Mussolini, Fašizam, nacizam, uspon fašizama, imperijalizam, ratno pravo, ideološka podjela i antifašizam, monopol, iskrivljavanje povijesti, komunistički totalitarizam, rat i poraće, zločini s namjerom uspostaviti socijalizam

Tko su (ekonomski) proroci koji prikrivaju (lošu) prošlost i krivu potrošačku naviku

Hrvatska je od uspostave (do danas) izvrgnuta kritikama kako vlastitu privredu uništava.
Uvođenjem kune, postavljena je tvrdnja kako je kuna precijenjena, a pretvorba krivo vođena.
Na temelju tvrdnje o precijenjenosti kune iskazuje se druga tvrdnja, o stimuliranju uvoza (što dodatno uništava domaću proizvodnju).
Sada se pojavljuju i ekonomski teoretičari (valjda vođeni čudnim razlozima) u samom HDZ-u koji ustrajavaju na krivoj monetarnoj politici (HNB-a) ...

Titova industrijalizacija je djelomična (nepotpuna). Iako je titova Jugoslavija spadala u nerazvijene (pa bilo koji pokušaj industrijalizacije ne može proizvesti punu zaposlenost, a Jugoslavija je ustrajavala na punoj zaposlenosti), planove te "industrijalizacije" su kreirali (staljinovi) sovjetski planeri ... Po objavi Rezolucije IB (1948.), ti su inženjeri vraćeni u SSSR, a titova "industrijalizacija" je nastavila po njihovim zacrtanim planovima ... graditi vojnu infrastrukturu.
Planirana privreda je zamišljena kao potpora vojsci (vojna privreda). Takvu aktivnost ne možemo smatrati industrijalizacijom.

Može li se pretvorba Jugoturbine u Karlovcu smatrati pretvorbenom pljačkom? Je li Jugoturbina prodana zbog onog Jugo u imenu ili zbog toga što je proizvodila turbine (i lopatice u tim turbinama) na temelju sovjetskih tablica (potrebnih za proračun lopatica) koje više nisu dobivali (proizvodili su sovjetske turbine)?
Je li Rade Končar prodan zato što je samostalno na svjetskom tržištu ponudio vlastite generatore (ili je unatoč podrijetlu Nikole Tesle (koji je smislio izmjenične generatore i sudjelovao u izgradnji prve električne centrale s izmjeničnim generatorima na Nijagari) industrijskom špijunažom (potplaćivanjem austrijskog inženjera) dobio planove za prvi generator ...)?


Hrvatska je u titovoj Jugoslaviji zapošljavala 1 600 000 radnika, s vrlo malenim brojem umirovljenika. Prvi veliki val umirovljenika je stigao po titovoj smrti.
Tuđmanova Hrvatska zapošljava 1 600 000 radnika, s preko 1 200 000 (titovih) umirovljenika. (Već sam u blogovima ukazivao na razloge (gospodarskog) sloma Jugoslavije (i teret nemogućnosti procvata Hrvatske - izrazit broj umirovljenika nastalih na solidarnoj a ne osobnoj štednji (za starost).)
(Broj 1 600 000 radnika je uzet zbog jednostavnijeg uspoređivanja koje ima zadaću shvatiti okvirne vrijednosti ...)

Teze o krivoj (kriminalnoj) pretvorbi i krivoj (monetarnoj) politici HNBa imaju zadaću prikriti vojnu privredu (umjesto roba proizvodila je umirovljenike i gubitke), s djelomičnom industrijalizacijskom zadaćom, zaštićenom od tržišnih uvjeta (čitaj: monopolizirana).
Kako kuna može biti precijenjena (kad je vrijednost kune jedinična mjera)? Kako vrijednost kune može poticati uvoz kad uopće nije postojala domaća proizvodnja (do ona za vojne potrebe oslonjena na sovjetsko/rusko gospodarstvo)?

Uvozimo kompjutore, klime, automobile, alate, kućanske aparate, ... sve ono što nikad nismo proizvodili. Kriva monetarna politika podstiče uvoz roba koje Hrvatska nikad nije proizvodila (i nema uvjeta za proizvodnju tih roba u konkurentskoj - tržišnoj privredi; a deklarirali smo se za uspostavu tržišne privrede ...)!?


Treba primijetit da je u RH (u odnosu na SRH) BDP porastao za dvostruko.
Je li to posljedica socijalističke (vojne) privrede, veće obrazovanosti (pa će zagovornici pozitivnosti socijalizma napominjati kako je socijalistički sustav omasovio obrazovanje) ili nečeg trećeg (npr. krive monetarne politike HNBa)?

Manji BDP SRH (Socijalističke Republike Hrvatske) produkt je manje obrazovanosti (koja je tada bila naslijeđeno stanje), vojne (monopolizirane) privrede i krive monetarne politike HNB SFRJota (koja je ustrajnom hiperinflacijom) održavala nekonkurentnost domaće (ograničene) proizvodnje.
BDP je produkt više faktora (a izmjena tih faktora su doprinijeli povećanju BDPa Hrvatske upravo jer su mijenjani na način kojim se podstiče rast BDPa).

Ulaganja socijalističkog društva u obrazovanje podjednako je neuspješno (i ciljano) kao i industrijalizacija. S ograničenim dometom. Zadaća socijalističkog obrazovanja je bila proizvodnja indoktriniranih kadrova (koji nikad nisu unapređivali privredu). Socijalistički obrazovni sustav je proizvodio partijske kadrove, podobne. Tek oslobađanjem obrazovanja podobnosti, kroz školski sustav prolaze kadrovi koji po završetku (formalnog) obrazovanja nastoje tržišno djelovati (što je rezultiralo povećanjem BDPa).
Jedino BDP nije ravnomjerno raspoređen (pa je broj siromašnih porastao). Ali je država (politikom tranzicije, koja traje) navodnim krivim politikama (precijenjene kune, monetarnom politikom HNBa, kriminalnom pretvorbom) održavala socijalnu državu ...
Niti rat, niti poratna obnova, niti denacionalizacija, niti povrat bankarskih uloga (u socijalističkim bankama), niti (sumnjivi) mirovinski sustav, niti zdravstveni sustav ... nisu bili ugroženi (do dolaska kukurikavaca).U Hrvatskoj nitko nije izostavljen socijalnom politikom. Svi koji su ugroženi ugroženi su vlastitom politikom (potrošačkog ili nekog drugog zaduživanja).
Uz državne socijalne službe, katolički Karitas i udruge koje pomažu ugrožene (novčano i robama) Hrvatska je socijalno opterećena (i izgleda kao pljačkaška).

Složenost gospodarsko-društvenih pojava uvjetuje selektivnost pri povjeravanju rješavanja takvih problema osobama (na stručnjake koji su multidisciplinarno obrazovani, i vode računa kako se sve odražava na žive ljude ...) koje te probleme mogu sagledati. A ne ekonomskim teoretičarima (kojima njihove formule (koje vrijede u strogo ograničenim uvjetima) proizvode zaključke koje normalna osoba ne može prihvatiti ...)
Iako nisam čitao knjigu od Gorana Marića (niti imam namjeru), ovo je ujedno zamjerka- kritika toj knjizi.

Oznake: HNB, monetrana politika, vojna privreda, monopol, neograniče potrošnja, inflacija, socijalna politika, pretvorba, tranzicija, RH